Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj Gž-1860/2025-3

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Andree Boras-Ivanišević, kao predsjednice vijeća, Borisa Mimice, kao suca izvjestitelja te Sonje Meštrović, kao članice vijeća u pravnoj stvari tužiteljice AC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Lenka Banjanin, odvjetnica iz Rijeke, protiv tuženika pod 1. ĆC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i pod 2. EC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Branki Skansi, odvjetnici iz Dubrovnika, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-232/2024-37 od 22. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 25. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-232/2024-37 od 22. svibnja 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

I. Nalaže se tuženiku JC, OIB: [osobni identifikacijski broj],u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici AC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 57.588,30 eura sa zateznom kamatom koja teče od 30. siječnja 2019. do isplate i to po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje po stopi koja se određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice u odnosu na tuženicu EC, OIB: [osobni identifikacijski broj] u cijelosti.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice u odnosu na tuženika JC za isplatu iznosa od za iznos od 2.411,70 eura sa zakonskom zateznom kamatom.

IV. Nalaže se tuženiku JC, OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici AC, OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime nadoknade troška postupka iznos od 9.375,00 eura.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik pod 1) u dosuđujućem dijelu pod točkom I. i IV. izreke pobijane presude, zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu s žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žali se i tužiteljica i to u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev pod točkom II. izreke zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. ZPP-a s prijedlogom da se pobijana presuda u tom dijelu preinači odnosno podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalbe stranaka nisu osnovane.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 60.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti kao preostalog duga s osnove kupoprodajne cijene stana u [adresa] na adresi [adresa] upisan kao čest. zgr. [katastarska čestica] u zk ulošku [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina].

6.1. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda parničnog postupka koje su predviđene odredbom članka 354. stavak 2., točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6.2. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju ukazuju žalitelji u žalbu, suprotno tvrdnji žalitelja, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, a presuda ne sadrži nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a kako u postupku nisu počinjene druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, to nije osnovan taj žalbeni razlog.

6.3. Nadalje, nije ostvaren ni žalbeni razlog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud raspravivši sve tvrdnje na kojima tužiteljica temelji svoj tužbeni zahtjev, kao i tvrdnje kojima ih tuženici pobijaju na osnovu provedenih dokaza i njihovom pravilnom ocjenom u smislu članka 8. ZPP-a, potpuno i pravilno utvrdio odlučne činjenice za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovoj pravnoj stvari, te je za odlučna činjenična utvrđenja naveo potpune i jasne razloge, a kako ta utvrđenja nisu žalbenim navodima dovedena u sumnju, prihvaća ih i ovaj sud

7. Prvostupanjski sud je na temelju provedenih dokaza utvrdio slijedeće:

- da među stranaka nije sporno da je na ime kupoprodajne cijene nekretnine-stana u zgr.[katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] tužitelju isplaćen iznos od 140.000,00 EUR.,

-da je među strankama sporna kupoprodajna cijena nekretnine-stana u zgr.[katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te jesu li tuženici dužni tužitelju solidarno isplatiti iznos od 60.000,00 EUR.,

- da je pregledom Ugovora o kreditu broj 170921129350-CP solemniziranom po javnom bilježniku Nikši Mozara pod poslovnim brojem OV-8035/17 od 25. rujna 2017. (list 15-21 spisa) razvidno da su OTP Banka d.d. kao davatelj kredita, tuženici kao korisnici kredita te tužiteljica kao zalogodavac, sklopili ugovor na iznos od 999.000,00 kn, a radi kupnje i adaptacije stambenog prostora (čl. 1.2).,

-da je eleboratom od 1. rujna 2017. utvrđena prometna vrijednost nekretnine-stana u zgr.[katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na iznos od 309.00,00 EUR (čl. 9.9.).

-da je pregledom Ugovora o kupoprodaji nekretnine/stana od 25. rujna 2017. godine (list 89-91 spisa) te potvrde o isplati i tabularne izjave ovjerene kod javnog bilježnika Nikše Mozara pod poslovnim brojem OV-8193/17 od 28. rujna 2017. (list 37 spisa) razvidno da kupac JC kupuje nekretninu-stan u zgr.[katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od prodavatelja AC., da je kupac u cijelosti ispunio svoju obvezu iz predmetnog ugovora temeljem čega prodavatelj AC ovlašćuje kupca da upiše pravo vlasništva nekretnine-stana u zgr.[katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

-da je pregledom ispisa sms poruka (list 45-69 spisa) između tužiteljice AC i tuženice EC od 23. kolovoza 2017. do 7. listopada 2017., razvidno da su prikazani dogovori oko sklapanja izjave za upis založnog prava na iznos od 60.000,00 EUR na nekretninama u suvlasništvu tuženice AC kao osiguranja potraživanja tužiteljice ukoliko joj se ne isplati cjelokupna kupoprodajna cijena za stan.,

-da je iz sms poruke od 30. kolovoza 2017. razvidno da će tuženica EC dati izjavu za upis založnog prava na iznos od 60.000,00 EUR, pored iznosa od 140.000 koje tuženici moraju tužiteljici (list 49 spisa).,

- da je sms-om 1. rujna 2017. navedeno da parnične stranke namjeravaju sklopiti dva ugovora o kreditu (stambeni i adaptacijski – list 50 spisa), dok iz sms-a od 28. rujna 2017. proizlazi da je sklopljen jedan ugovor o kreditu na iznos od 999.000,00 kn (135.000,00 EUR), dok iz dijela sms-a od 28. rujna 2017. proizlazi da je razlika 44.000 EUR-a, ali se ne vidi preostali dio poruke na što bi se isto odnosilo (list 66 spisa).,

-da su tuženica EC i tužiteljica AC pregovarale o sklapanju aneksa ugovora (list 62-65 spisa),

-da je uvidom u spis prvostupanjskog suda poslovni broj P-606/17 razvidno da je isti pokrenut tužbom JC od 26. lipnja 2017. protiv AC, a radi utvrđenja prava vlasništva ½ nekretnine-stana u zgr.[katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da je u istom postupku JC podneskom od 18. kolovoza 2017. povukao tužbu, a što je utvrđeno rješenjem o povlačenju od 27. rujna 2017.

- da je svjedokinja PC u bitnome iskazala da su joj po pričanju same tužiteljice i bivšeg izvanbračnog partnera tužiteljice A poznate okolnosti slučaja vezano za isplatu iznosa od 60.000,00 eura pa tako navodi da je tužiteljica trebala od njenog sina ŠC dobiti iznos od 60.000,00 eura, a isti se obvezao to isplatiti u mjesečnim iznosima, ako se dobro sjeća 350,00 eura svaki mjesec te da je tuženica EC kao osiguranje naplate tog iznosa trebala dati zemljište, a koliko je njoj poznato tuženica nije ispunila tu svoju obvezu, dok je tuženik JC neko vrijeme plaćao, međutim nakon nekog vremena je prestao plaćati, a misli da se radilo o cifri od 200.000,00 eura,na ime prodaje stana.,

- da u svom iskazu svjedok ĐC u bitnome je iskazao da se sjeća da ga je za sklapanje odnosno za pregovore vezane za predmetni ugovor nazvala AC te mu rekla preko telefona da će prodati stan JC, a da li bi on mogao sastaviti ugovor o kupoprodaji, obzirom da je s njima u jako dobrim odnosima . Isto tako se sjeća da da je u tom razgovoru s njima bilo dogovoreno da jedan dio kupoprodajne cijene bude isplaćen putem kredita a da će se drugi dio kupoprodajne cijene isplatiti na rate kroz duži vremenski period, međutim zbog proteka vremena ne sjeća se točnih iznosa. Navodi da se sjeća da je JC trebao podignuti ugovor o kreditu međutim da su prilikom tih razgovora naveli da u ugovoru o kupoprodaji neće biti puna kupoprodajna cijena već samo ona za koju bi trebao podignuti ugovor o kreditu te im je on za takvu situaciju rekao da će napraviti glavni ugovor u kojem će biti cijena temeljem koje će JC podignuti ugovor o kreditu te da će isto tako napraviti i aneks ugovora u kojem će biti naznačena cijena kako ona koja je dovoljna za podizanje ugovora o kreditu uz dodatak one kojega bi se trebala kroz duži vremenski period isplatiti te da bi uz to njegova usluga uključivala i zk prijedlog za uknjižbu prava vlasništva te prijava poreznoj upravi.,

-da je te iste večeri primio poziv od AC te mu je rekla da ona nema novaca, jer smatraju da je on skup te da je sljedeći dan kada je došao u ured papir na kojem je pisao o ugovora pokidao te je za njega ta stvar završena, i nema nikakvih daljnjih saznanja vezano za predmet ovog spora.

-da su stranke u bitnom istovjetno iskazale da je do kupoprodaje između tužiteljice i tuženika JC došlo nakon što je tužiteljica prethodno oglasila prodaju stana te nakon što je tuženik JC potom nju tužio u vezi vlasništva nekretnine uz zabilježbu spora u zemljišnoj knjizi,

-da je tužiteljica od kupaca tražila iznos od preko 300.000,00 eura, kako tuženik iskazuje, odnosno po iskazu tužiteljice 450.000,00 eura, dok tuženik tvrdi da je cijena od 140.000,00 eura dogovorena kao cijena polovice površine stana jer se moralno smatralo da je njegova polovica zbog činjenice da je to nekoć bio stan njegove bake i djeda te zbog činjenice da je ulagao u stan

-da je iz iskaza tužitelja proizlazi da je ¨silom prilika tijekom covida prodao ovaj stan, za 300 i nešto tisuća eura,

-da su stranke u konkretnom slučaju i to tužiteljica kao vlasnica stana te tuženik, njen sin, kao osoba koja cijeli život stanuje u navedenom stanu te koja je većinski plaćala troškove održavanja istog i živjela u stanu sa tuženicom, svojom suprugom, i njihovom maloljetnom djecom, kao jedinom domu, u okolnostima kada je tužiteljica odlučila prodati stan i odseliti, najviše zbog poremećenih međusobnih odnosa, usmeno dogovorili detalje prodaje nekretnine i to na način da su uzeli u obzir potrebe i mogućnosti obje strane, činjenicu da je i tužiteljici i tuženiku ovo bio jedini dom, te dogovorili konačnu cijenu od 200.000,00 eura.,

-da je navedena cijena dogovorena prije samog kreditiranja i sklapanja pisanog ugovora o kupoprodaji te po iskazu obje strane predstavlja manju cijenu od tržišne, obzirom obje strane tvrde i iskazuju da je tržišna cijena cijelog stana vrijeme kupoprodaje bila veća od 300.000,00 eura, a da je tužiteljica bila jedina vlasnica stana.

8. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika pod 1. što smatra da je tijekom postupka dokazano da je isti preuzeo obvezu ostatka cijene od 60.000,00 eura isplatiti tužiteljici i to obročnom pojedinom mjesečnom uplatom te dodatnom godišnjom uplatom od 5 do 6.000,00 eura i sve do isplate ostatka cijene, dok je u odnosu na tuženu pod 2) odbio tužbeni zahtjev smatrajući da se u konkretnom slučaju radi o isključivo obveznom pravnom zahtjevu u kojem jedna ugovorna strana preuzela obveze isplate a to je tuženik pod 1) KC prema tužiteljici odnosno svojoj majci kao vjerovniku.

9. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud obzirom da žalbenim navodima stranaka nije doveden u sumnju.

10. Odredbom članka 291. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 u daljnjem tekstu: ZOO), ugovor o kupoprodaji nekretnine za koje zakonom ili voljom ugovornih stranaka određen je obvezni pisani oblik, s obzirom potpisa ugovaratelja na ugovor, čiji je u pisani, ovjeren sastav voljom ugovorenih stranaka unesen manji iznos cijene od iznosa kojeg su oni stvarno ugovorili, ima pravni učinak, s time da ima pravnu snagu stvarno ugovoreni iznos cijene kao stvarni disimulirani rezultat volje ugovorenih stranaka, a ne simulirani, pisano označeni manji iznos cijene, ako zakonom nije drugačije određeno, a prodavatelju pripada pravo tražiti izvršenje ugovora u visini stvarno ugovorene cijene.

11. Pravilno je prvostupanjski sud cijeneći sve provedene dokaze zaključio da je između tužiteljice i prvotuženika dogovorena veća cijena od 140.000,00 eura konkretno ukupna cijenu od 200.000,00 eura za koji iznos je tužiteljica prodala tuženiku predmetni stan od površine od 76,2 m[2] .

12. Da je navedena cijena u iznosu od 200.000,00 eura stvarno dogovorena jasno proizlazi iz činjenice da niti jedna od strana ne tvrdi da je stvarno ugovorena kupoprodaja predmetnog stana za iznos od 90.000,00 eura, kako je navedeno u ugovoru o kupoprodaji, dok iz činjenice da je tuženik iskazao da je tužiteljici isplatio cijeli iznos dobivenog kredita od 999.000, kuna, te dodatno 7.000,00 eura, kao i da je tužiteljici nastavio povremeno uplaćivati mjesečne iznose, pa ka da se taj iskaz dovede u svezu s iskazom svjedoka ĐC i sms poruka tuženice u vrijeme realizacije kupoprodaje, jasno proizlazi da je zaista dogovorena isplata iznosa od 140.000,00 eura te dodatnog iznosa od 60.000,00 eura obročno do otplate.

13. Naime, stranke su nakon isplate nespornog dijela od 140.000,00 eura, dogovorile način otplate preostalog dijela duga u iznosu od 60.000,00 eura, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud. Uostalom, dogovorena cijena predstavlja manju cijenu od tržišne, obzirom da obje strane tvrde i iskazuju da je tržišna cijena cijelog stana u vrijeme kupoprodaje bila veća od 300.000,00 eura, a da je tužiteljica bila jedina vlasnica stana.

14. Odredbom čl. 376. st. 1. ZOO-a propisano je da se ugovorom o kupoprodaji prodavatelj obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu, a ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora (čl. 247. ZOO-a).

15. Prema tome, neuvjerljiva je tvrdnja tuženika da razgovori drugotuženice s tužiteljicom putem sms-a nemaju veze s dogovorom tužiteljice i prvotuženika o načinu osiguranja isplate ostatka dogovorene cijene od 60.000,00 eura, pa je imajući u vidu naprijed navedeno pravilno prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženika obzirom da se radi o isključivo obveznopravnom odnosu u kojem je jedna strana ugovorom preuzela obvezu isplate čime se, kao i kod ugovora o kreditu, kojim je također obveza plaćanja nastala samo za tuženika JC, radi o dugu tuženika JC prema tužiteljici kao vjerovniku, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

16. U odnosu na drugotuženu i po stajalištu ovog drugostupanjskog suda pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev obzirom da drugotuženica EC nije stranka ugovora o kupoprodaji, a niti ugovora o kreditu, već ista je sudionik ugovora o kreditu kao bračni drug korisnika kredita. Navedeno utvrđenje proizlazi iz u dokazne svrhe pregledanog ugovora o kreditu od 25. rujna 2017., zbog čega se žalbeni navodi tužiteljice kako je drugotužena korisnik kredita ukazuju kao neosnovani.

17. Odredbom članka 36. st. 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15, dalje u tekstu: ObZ) propisano je da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, dok je člankom 43. ObZ-a propisano da za obveze koje je jedan bračni drug imao prije sklapanja braka, kao i za obveze koje je samostalno preuzeo nakon sklapanja braka, a koje se ne odnose na tekuće potrebe bračne i obiteljske zajednice, ne odgovara drugi bračni drug.

18. Prvostupanjski sud po provedenom postupku pravilno je utvrdio da iz sms poruka između drugotuženice i tužiteljice, kao i iskaza stranaka, u dijelu u kojem u bitnom istovjetno iskazuju, proizlazi da drugotuženica nije dogovorila cijenu niti preuzela obvezu isplate iste. Naime, ista je postupala u ime svog supruga u vezi pripremnih radnji realizacije ugovora, bila je upoznata sa kreditom i založnim pravom na nekretnini koju je kupio njen suprug za vrijeme trajanja bračne zajednice, a njeno osobno sudjelovanje temelji se na pregovorima oko zaloga na nekretninama u njenom vlasništvu. Međutim, navedeni zalog nije se realizirao, a isto tako i nedostatak pisane forme je neotklonjiv nedostatak, obzirom da je pisani oblik propisan upravo radi stvarnopravnih učinaka ugovora.

19. Dakle, iako nekretnina koju je tuženik stekao predmetnim ugovorom o kupoprodaji predstavlja bračnu stečevinu, same obveze po predmetnom ugovoru o kupoprodaji predstavljaju obveze isključivo ugovornih strana, a time obvezu tuženika da isplati cijenu i obvezu tužiteljice da prenese vlasništvo tuženiku.

20. Stoga je pravilna odluka prvostupanjskog suda koju žalbenim navodima tužiteljica nije dovela u sumnju obzirom da u konkretnom slučaju ne dolazi do primjene odredbe članka 43. Obz-a odnosno solidarne obveze tuženika na koju se žaliteljica poziva u žalbi.

21. U odnosu na žalbene navode žalitelja, ukazati je da se isti svode na osporavanje ocjene dokaza izvršene po prvostupanjskom sudu i na osnovi neutvrđenog činjeničnog stanja pri čemu žalitelji u žalbi iznose vlastitu interpretaciju ocjenu provedenih dokaza među pojedine tvrdnje odnosno ustrajanju određene činjenice koje prema tvrdnji žalitelja ukazuje na drugačije utvrđeno činjenično stanje od onog utvrđenog po prvostupanjskom sudu koje tvrdnje prema ocjeni ovog suda predstavljaju subjektivni prikaz sadržaja dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka i koji nema objektivnog uporišta prema sadržaju postupka.

22. Prvostupanjska odluka o troškovima postupka temelji se na pravilno izvršenom obračunu primjenom odredbe iz članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje: Tarifa) pa se žalba u tom pravcu smatra neosnovanom.

23. Kako nisu ostvareni žalbeni navodi stranaka niti je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, trebalo je temeljem odredbe članka 358. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu stranaka kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu.

24. Slijedom navedenog odlučno je kao u izreci

U Splitu, 25. rujna 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Andrea Boras-Ivanišević