REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Splitu

Gundulićeva 29 a, Split

Poslovni broj Gž-2982/2024-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Dragice Samardžić, kao predsjednice vijeća, Vesne Kuzmičić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Ankice Matić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Vibor Čulić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, OIB: 51401063283, iz Splita, Spinčićeva 1, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Wiener osiguranja Vienna Insurance Group d.o.o. Zagreb, OIB: 52848403362, iz Zagreba, Slovenska 24, kojeg zastupa punomoćnik Marinu Budimiru, odvjetniku u OD Budimir i partneri u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika i umješača na strani tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-866/2024-8 od 17. srpnja 2024. u sjednici vijeća održanoj 25. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe tuženika KBC Split iz Splita, Spinčićeva 1, OIB: 51401063283 i umješača na strani tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.o.o. Zagreb, OIB: 52848403362, iz Zagreba, Slovenska 24, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-866/2024-8 od 17. srpnja 2024.

II. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju daljnji parnični trošak nastao nakon zaključenja prvostupanjskog postupka u iznosu od 2.500,00 Eura sa kamatom koja teče od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 29. prosinca 2022., a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda suđeno je, kako slijedi:

"I. Dužan je tuženik KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR SPLIT, Spinčićeva 1, OIB: 51401063283, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, iz osnova naknade nematerijalne štete isplatiti tužitelju KG, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 25.350,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče od presuđenja pa sve do isplate.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 13.354,00 Eura sa kamatom koja teče od dana presuđenja isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 29. prosinca 2022., a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke."

2. Protiv navedene presude žali se tuženik i umješač na strani tuženika, te presudu pobijaju u cijelosti, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19, 80/22 i 114/22 dalje u tekstu: ZPP), predlažući pobijanu presudu preinačiti, sukladno žalbenim navodima, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

3. Na žalbu tuženika odgovorio je tužitelj. U odgovoru je porekao žalbene navode te je predložio odbijanje žalbe.

4. Žalbe tuženika i umješača na strani tuženika nisu osnovane.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari čini zahtjev tužitelja za naknadu nematerijalne štete do koje je došlo 23. lipnja 2003. kada je pri specijalističkom pregledu kod tuženika-pretrage irigografije, došlo do teške tjelesne ozljede, perforacije rektuma.

6. U povodu ovog spora, ovaj je sud donio odluku Gž-1859/2018-2 od 18. listopada 2018. kojom je potvrdio presudu Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn- 1219/2015-31 od 30. svibnja 2018. (kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja) da bi u povodu izjavljene revizije tužitelja VSRH rješenjem Rev-608/2019-2 od 23. siječnja 2024. prihvatio reviziju kao osnovanu i ukinuo obje gore citirane presude prvostupanjskog odnosno ovog drugostupanjskog suda. U nastavljenom postupku sud prvog stupnja donio je ponovno odluku pod broj Pn-866/2024-8 od 17. srpnja 2024. kojom je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja te sudio kao u izreci pobijane presude.

7. U postupku među strankama je sporno je li do štetnog događaja došlo uslijed rizika koji se sa sobom nosi predmetna pretraga ili je pak riječ o liječničkoj pogrešci prilikom izvođenja dijagnostičke pretrage irigografije.

8. Po provedenom postupku sud prvog stupnja je utvrdio sljedeće relevantne činjenice:

- da se radi o invazivnoj dijagnostičkoj metodi i da postoji rizik kod ovog medicinskog tretmana,

- da je odmah kod utvrđenja nastanka ozljede tužitelj hitno transportiran kod kirurga te operiran,

- da je tužitelj zbog predmetne ozljede bio podvrgnut dvama operacijskim zahvatima radi saniranja predmetne ozljede stjenke debelog crijeva,

- da su kod izvođenja irigografije rektalne lezije vrlo rijetke i vrlo ozbiljne ozljede s mortalitetom od 35 do 50%,

- da tužitelj u vrijeme zahvata nije imao zdravstvenih teškoća koje bi bile od utjecaja na predmetno ozljeđivanje,

- da iz nalaza i mišljenja Sveučilišta u Zagrebu, Medicinski fakultet, Odbor za sudbena mišljenja od 4. studenog 2010. proizlazi da je opremljenost odjela za radiologiju bila primjerena, da su ozljede ovog tipa vrlo rijetke, ali se ipak događaju, da nema elemenata za nesavjesno postupanje pri rengenskom pregledu irigografije te da se predmetna ozljeda najčešće događa kada je irigografski kateter krivo usmjeren i kada se prilikom njegove aplikacije uporabi nepotrebno jaki pritisak;

- da se radi o jatrogenoj leziji prilikom uvođenja rektalnog nastavka u svrhu izvođenja dijagnostičkog postupka irigografije (u literaturi izvođenja dijagnostičkog postupka irigografije, se navodi raspon incidencije rektalne performacije od 0,02% do 0,23%);

- da je pregled izveo medicinski tim s velikim iskustvom upravo za izvođenje ove dijagnostičke metode, da je izveden u potpunosti i to metodom dvostrukog kontrasta, performacije rektuma je naknadno prepoznata od strane radiologa i pacijent je upućen na hitnu kiruršku intervenciju;

- da i kod pažljivog i savjesnog obavljanja dijagnostičke procedure po pravilima struke ovakva greška da je moguća s obzirom na mehanizam rupture, odnosno da se ne može prevenirati, no da je daleko češća mogućnost performacije kod nepažljivog i nesmotrenog postupanja (forsiranje i grublja sila kod uvođenja rektualnog nastavka);

- da iz iskaza svjedoka dr. IG, koji je obavio spornu pretragu proizlazi da je irigografije obavljao 28 godina, da uzrok perforacije može biti i kvaliteta tkiva pacijenta i stanje stjenke crijeva, da je odmah i na vrijeme prepoznao rupturu i ozbiljnost situacije te reagirao stavljanjem tvz. balon katetera i organizacijom kirurške intervencije;

- da je obavljeno i daljnje vještačenje, po vještacima Medicinskog fakulteta u Rijeci, 7. travnja 2017. iz kojeg proizlazi da se u radu de Ka i suradnika iz 2006. opisuju najčešće komplikacije-jatrogene perforacije kod uvođenja katetera za irigografiju. Autori da razlikuju perforacije analnog kanala ispod mišića levatora, inkomplentne perforacije, perforacije u retroperitoneum, transmralne perforacije u susjedne visceralne organe te perforacije u slobodnu trbušnu šupljinu. Prema pregledu literature koju su autori proveli većina inkompletnih perforacija i oko polovicen retroperitonealnih perforacija daju minimalne kliničke znakove. Nasuprot, interperitonealne perforacije često da imaju loš klinički tijek s progresijom prema sepsi i peritonitisu uz visoku stopu mortaliteta. Autori zaključuju da su rektalne perforacije irigografije rijetke, a stopa smrtnosti kod takve komplikacije u zadnjim dekadama opada s otprilike 50% prema 35%, što se propisuje boljim terapijskim postupcima, osobito intenzivnom liječenju. Apsolutna incidencija komplikacija se zadnjih godina smanjuje prvenstveno zbog napretka endoskopije i smanjenja indikacija za irigografiju, ali relativna incidencija komplikacija ostaje na razini od oko 0,023 %, odnosno 0,04%.

- da iz navedenog da je razvidno da su kod irigografije komplikacije rijetke, ali moguće, unatoč standardnom postupku izvedenom prema pravilima struke, što da je u navedenom slučaju i učinjeno. Dakle, da nije potrebna pogreška radiologa ili radiološkog tehnologa za nastanak komplikacije, a moguće su teške posljedice sa smrtnim ishodom. Osoblje na radiologiji da je dužno osigurati pacijentu punu informaciju o pretrazi kojoj će biti podvrgnut i treba dati pisanu suglasnost. Prema prispjeloj dokumentaciji da je razvidno da je pacijent informiran i da je postupak proveden prema pravilima struke, a da nedostaje pisani pristanak bolesnika. Hitno operativno liječenje da je učinjeno odmah po uočenoj ozljedi debelog crijeva. Jatrogene (instrumentalne) ozljede crijeva su prepoznate i u medicinskoj literaturi prepoznata komplikacija pretraga debelog crijeva.

- da je liječenje tužitelja započeto odmah, provedeno je prema svim pravilima medicinske znanosti, što je i potvrđeno sa kasnijim ishodom liječenja, a to da je bolesniku naknadno zatvorena kolostoma. Svi postupci liječenja da su provedeni sukladno pravilima dobre kliničke prakse, a također tijekom dijagnostike i kasnijeg liječenja da nije učinjena liječnička greška.

8.1. Na tako dani nalaz i mišljenje prigovorio je tužitelj u svom podnesku od 2. svibnja 2017. navodeći kako je nalaz vještaka vrlo štur i uopćen, odnosi se gotovo u cijelosti na općenite primjedbe o samoj irigografiji kao medicinskom zahvatu i ne sadrži gotovo nikakve konkretne osvrte na samog tužitelja. Osim općenitih navoda o samoj irigografiji, pretežni dio (više od polovice) Mišljenja da se odnosi na liječenja koje je uslijedilo nakon samog štetnog događaja, što uopće nije predmet vještačenja i nebitno je za odlučivanje ovoj pravnoj stvari. Nadalje, da vještačenje ne sadrži nikakav osvrt na Mišljenje Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, koje da je u suprotnosti sa spornim vještvom te daleko konkretnije elaborirano. Očitujući se na prigovore tužitelja Medicinski fakultet u Rijeci je u svom dopunskom nalazu i mišljenju naveo da je bolesnik prema iskazima djelatnika uključenih u dijagnostički postupak bio informiran o pojedinostima samog postupka, što da je i standardna klinička praksa u radiologiji. Činjenica jest da nedostaje pisani pristanak bolesnika što da je danas standard za svaku dijagnostičku pretragu.

8.2. U vrijeme štetnog događaja mnoge hrvatske bolnice da nisu imale obvezni pisani pristanak bolesnika, što da ne oslobađa tuženika odgovornosti, jer jedino da potpis bolesnika jamči da je razumio sve aspekte postupka kojem se podvrgava. Pretragu je vršio iskusni radiolog po pravilima struke te iz prispjele dokumentacije da ne nalaze elemente pogrešnog ili nestandardnog postupanja, krivog usmjerenja katetera ili uporabe nepotrebno jakih pritisaka kao što to tužitelj nastoji implicirati. U radu I i suradnika na kojeg su se referirali i u prethodnom mišljenju navodi se da je trauma rektalne sluznice i analnog kanala katetera dobro poznata, ali se u velikoj mjeri može prevenirati pažljivom tehnikom. Iskustvo radiologa koji je uvodio rektalni kateter svakako utječe na smanjenje vjerojatnosti ozljede sluznice. Nadalje, Medicinski fakultet je zaključno naveo da stoje kod ocjene da je dijagnostička pretraga učinjena prema pravilima struke te da nisu našli elemenata liječničke pogreške, odnosno da se redi o komplikaciji dijagnostičkog postupka.

9. Temeljem ovih odlučnih činjeničnih utvrđenja cijeneći i iskaz tužitelja a primjenjujući na konkretan slučaj Zakon o obveznim odnosima (NN 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01- dalje: ZOO/91) a na temelju odredbe članka 1163. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO/05) s obzirom da je štetni događaj bio u 2003. godini prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja. Naime, smatrao je da se u konkretnom slučaju radi o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, po načelu presumirane krivnje, prema odredbi članka 154. stavak 1. ZOO/91. Koja odredba određuje tko drugome uzrokuje štetu, dužan ju je nadoknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Dalje to znači kako oštećenik treba dokazati da postoji šteta, što je ovdje tužitelj, da postoji štetna radnja što je također tužitelj dokazao te uzročna veza. Osoba koja odgovara za štetu (poslodavac liječnika, medicinske sestre i slično) da neće odgovarati za štetu ako se utvrdi da nema uzročne veze između postupanja zdravstvene ustanove i nastale štete i ako tuženik dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Stoga da se odgovornost tuženika temelji na odredbi članka 170. ZOO/91.

10. Kod prosuđivanja o tome postoji li liječnička greška treba poći od odredbi čl. 120. st. 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“, broj 121/03., 44/05., 48/05., 85/06. i 117/08.) i čl. 2. Zakona o liječništvu („Narodne novine“, broj 121/03; dalje ZL-a) koji se primjenjuje u konkretnom slučaju, a koji uređuju obveze liječnika, s time da odredba čl. 120. st. 1. ZZZ propisuje da zdravstveni radnici tj. znači liječnici pružaju zdravstvenu zaštitu uz obvezno poštovanje moralnih i etičkih načela zdravstvene struke, dok odredba čl. 2. ZL-a propisuje posebna temeljna i mjerodavna načela koje je dužan poštivati liječnik kao takav nositelj zdravstvene djelatnosti od kojih je jedno od tih načela i promicanje dostojanstvenog i odgovornost profesionalnog ponašanja poštivanjem u radu propisa, pravila struke te kodeksa medicinske etike i deontologije.

10.1. U smislu navedenih propisa pod pojmom liječničke greške podrazumijeva se postupanje suprotno od onog koji nije u skladu s pravilima i metodama rada zdravstvene struke ili znanstvenim spoznajama, a kojima se ugrožava život i zdravlje ljudi ili kao nepoštovanje moralnih i etičkih načela zdravstvene struke pri čemu nije potreba kumulacija ovih pretpostavki, već je dovoljno da se počini na jedan od iznesena dva načina.

10.2. U okvirima općih pravila obveznog prava naknada štete zbog nesavjesnog i/ili neodgovarajućeg postupanja liječnika prilikom kakvog oblika zdravstvenog zbrinjavanja pacijenta pretpostavlja individualnu pogrešku ili propust zdravstvenih djelatnika koja je dovela do neočekivanog i/ili neuobičajenog pogoršanja zdravstvenog stanja pacijenta. Stoga se u svakom konkretnom slučaju razmatra postupak liječnika u tom konkretnom slučaju, pri čemu je odlučno utvrditi je li liječnik učinio sve što je u danim okolnostima bilo moguće. Nesavjesno postupanje tijekom liječničkih postupaka odnosi se na površnost, nemar, brzopletost te svaki nesavjesni postupak pri obavljanju zdravstvene djelatnosti. Liječnik ili zdravstveni djelatnik nesavjesno postupa (činjenjem ili nečinjenjem), ako u obavljanju svoje djelatnosti ne poštuje pravila medicinske struke (opće priznatih pravila umijeća liječenja), nema odgovarajuću opremu ili instrumente kako bi se poduzete radnje uspješno obavile, svjesno zanemaruje, ne poštuje ili se upušta u poduzimanje određenih radnji iako zna da za njihovo provođenje nije dovoljno stručan itd.

10.3. Dakle, da bi se radilo o nesavjesnom liječenju, kao štetnoj radnji (pretpostavki odštetne odgovornosti) potrebno je da se primjena određenog načina liječenja ili primjena određenog sredstva u konkretnom slučaju može označiti kao očito nepodobna, odnosno potrebno je utvrditi običnu povredu profesionalne dužnosti koja predstavlja odstupanje od općeprihvaćenih pravila profesije te je, naravno, potrebna i negativna posljedica takvog postupanja, koja se ogleda u narušenju nečijeg zdravlja, pogoršanju bolesti (ili nastupanju smrti) pacijenta.

10.4. Odlučujući o odgovornosti liječnika da treba imati u vidu da zdravstveni radnik u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti mora postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima, a to znači sa pažnjom dobrog stručnjaka, što je utemeljeno na odredbi čl. 10. st. 3. ZOO/91, imajući pri tom u vidu i odredbu čl. 29. Zakona o zaštiti prava pacijenata („Narodne novine“, broj 169/04) koji se primjenjuje u konkretnom slučaju prema kojoj odredbi pacijent ima pravo na naknadu štete sukladno općim propisima obveznog prava. Od liječnika se očekuje da u svom profesionalnom radu pokaže povećanu pažnju. Radi se o pažnji dobrog stručnjaka (prosječnog stručnjaka) iz određene oblasti. Pritom, kauzalnost uvijek mora postojati jer u protivnom nema ni odgovornosti. To znači da „ liječnička greška“ mora biti uzrok štete koja je nastupila, odnosno potrebno je dokazati da primjena neke druge metode liječenja (ili upotrebe nekog drugog lijeka ili drugačijeg načina provedbe operativnog zahvata i sl.) ne bi dovela do nastupanja štete.

10.5. Analizom detaljno obrazloženog nalaza i mišljenja Medicinskog fakulteta u Zagrebu da proizlazi da je vještvom utvrđeno da je došlo do ozljede cijele stjenke crijeva (uz veću ekstrarektalnu nakupinu Rtg. kontrasta – barija, da je navedena ozljeda teška, potencijalno smrtna, te da bi se isto spriječilo je potreban operacijski postupak. Stoji dalje u vještvu (str. 6. vještva): " Ozljeda cijele stjenke debelog crijeva se najčešće događa kada je irigografski kateter krivo usmjeren i kada se prilikom njegove aplikacije upotrijebi nepotrebno jaki pritisak.", te "Ozljeda cijele stjenke debelog crijeva pri Rtg. dijagnostičkom postupku predstavlja liječničku grešku.".

10.6. Na prigovore tuženika određena je dopuna vještačenja po Medicinskom fakultetu u Zagrebu ali uz sudjelovanje vještaka radiologa u Odboru za sudbena mišljenja Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. U ovoj dopuni navedeno je: "Sporna irigografija od dana 23.06.2003. je dokumentirana sa tri priložene snimke. Nasnimkama se može ustvrditi daje pretraga izvedena tehnikom dvostrukog kontrasta, te da je pregled u potpunosti izveden, odnosno kontrast je dospio do kraja debelog crijeva s prikazom crvuljka. Napominjem da i kod davanja barijevog kontrastnog sredstva, te insuflacije zraka nije uočena perforacija rektuma, što ipak predstavlja propust…." Zatim se dalje navodi i " Pod pretpostavkom da je pretraga rađena na adekvatan način i sa standardnim materijalom za izvođenje ove pretrage za pretpostaviti je da je do perforacije došlo kod postavljanja plastičnog rektalnog nastavka (po svemu od strane medicinskog tehničara) i…" , te " Otežavajuća okolnost u postavljanju o ispravnom pozicioniranju rektalnog nastavka za medicinsko osoblje mogu biti unutarnji i vanjski hemoroidi kod pacijenta, opisani na endoskopiji devet mjeseci prije izvođenja pretrage."

Zaključno u dopunskom nalaze i mišljenju se navodi: " Držimo da i kod pažljivog i savjesnog obavljanja dijagnostičke procedure po pravilima struke ovakva greška moguća s obzirom na mehanizam rupture odnosno ne može se prevenirati, no sigurno je daleko češća mogućnost perforacije kod nepažljivog i nesmotrenog postupanja (forsiranje i grublja sila kod uvođenja rektalnog nastavka.)."

10.7. Već u osnovnom vještvu Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu citirani su isječci zdravstvenog kartona tužitelja kojeg je stručni tim pregledao u svrhu predmeta vještačenja, pa je tako vidljivo da je u kartonu dana 11.09.2002. upisana dijagnoza " Vanjski krvareći hemoroidi. Uraditi rektoskopiju." Dakle, ova je dijagnoza bila poznata u trenutku provođenja irigografije, te je medicinsko osoblje koje je uvodilo rektalni nastavak upravo i pogotovo stoga moralo obratiti veću pozornost, dakle,povećanu profesionalnu pažnju znajući da bi zbog postojanja hemoroida postavljanje moglo biti otežano. Nakon toga, perforacija rektuma nije odmah uočena kako proizlazi iz dopune vještva gdje se navodi da ista nije uočena kod davanja barijevog kontrastnog sredstva i insuflacije zraka, što i prema vještacima predstavlja daljnji propust. Kada je uočena pravilno je i ažurno reagirano.

10.8. Dakle, da bi se radilo o nesavjesnom liječenju, kao štetnoj radnji (pretpostavki odštetne odgovornosti) potrebno je da se primjena određenog načina liječenja ili primjena određenog sredstva u konkretnom slučaju može označiti kao očito nepodobna, odnosno potrebno je utvrditi običnu povredu profesionalne dužnosti koja predstavlja odstupanje od općeprihvaćenih pravila profesije te je, naravno, potrebna i negativna posljedica takvog postupanja, koja se ogleda u narušenju nečijeg zdravlja, pogoršanju bolesti (ili nastupanju smrti) pacijenta. Od liječnika se očekuje da u svom profesionalnom radu pokaže povećanu pažnju. Radi se o pažnji dobrog stručnjaka (prosječnog stručnjaka) iz određene oblasti. Zanemarujući dijagnozu vanjskih krvarećih hemoroida zbog koje je kod ovakve pretrage potrebna povećana pozornost očito je došlo do povrede profesionalne dužnosti gdje nije upotrebljena pažnja dobrog stručnjaka iz liječničke profesije.

10.9. Povrh toga, da je zaključak liječničkog tima Medicinskog fakulteta u Zagrebu da, iako je i kod pažljivog i savjesnog obavljanja dijagnostičke procedure po pravilima struke ovakva greška moguća, daleko je češća mogućnost perforacije kod nepažljivog i nesmotrenog postupanja (forsiranje i grublja sila kod uvođenja rektalnog nastavka.).

10.10. Kada se ovome doda iskaz dr. IG da se aktivni dio posla obavlja jako brzo radi toga što je i pacijent, a i onaj tko obavlja taj dio posla izložen zračenju, uz postojeće hemoroide koji su mogli otežati uvođenje rektalnog nastavka, te stoga izazvati upotrebu jačeg pritiska odnosno sile, zaključak je da je došlo do neodgovarajućeg postupanja liječničkog tima prilikom obavljanja pretrage. 25. U daleko kraćem i manje obrazloženom vještvu Medicinskog fakulteta u Rijeci, koje je na prijedlog tuženika provedeno isključivo na okolnost da li je prilikom liječenja tužitelja došlo do liječničke pogreške kako proizlazi iz pisanog nalaza i mišljenja ovaj stručni tim uopće se nije osvrnuo na zdravstveno stanje pacijenta prethodno spornoj pretrazi, na njegov zdravstveni karton u kojem je zabilježeno naprijed navedeno postojanje hemoroida, pa tako ni na mogućnost da isto utječe na tijek pretrage odnosno otežava uvođenje rektalnog nastavka. U ovom vještvu opisana je sam metoda irigografije kao pretrage koja sve više izlazi iz upotrebe, navedeno je a iako su komplikacije kod ove metode vrlo rijetke, perforacija prilikom uvođenja katetera je moguća komplikacija, opisani su daljnji postupci provedeni nakon nastale perforacije i daljnji tijek liječenja tužitelja, a što sve nije bio zadatak vještva. Navedeno je da nije potrebna pogreška radiologa ili radiološkog tehnologa za nastanak komplikacije, a moguće su teške posljedice sa smrtnim ishodom, što je sve tak uopćen osvrt na sam postupak bilo koje pretrage irigografije, a ne konkretne pretrage tužitelja.

10.11. Nadalje stoji da je osoblje na radiologiji dužno osigurati bolesniku punu informaciju o pretrazi kojoj će biti podvrgnut uključujući podatak o mogućim komplikacijama, a bolesnik prije pretrage treba dati svoju pisanu suglasnost. " Prema prispjeloj dokumentaciji je razvidno da je bolesnik informiran i da je postupak proveden prema pravilima struke, Nedostaje pisani pristanak bolesnika." navodi se u vještvu i to je jedino što se konkretno navodi o upravo ovom spornom pregledu tužitelja. Čak i ovdje vidljivo je da postoji još jedan propust, a to je postojanje pisanog pristanka bolesnika na obavljanje predmetne pretrage.

10.12. Zaključno u vještvu Medicinskog fakulteta u Rijeci da stoji da "s gastroenterološkog s aspekta ne nalazi se elemenata za pogrešno postupanje s bolesnikom u niti jednom segmentu dijagnostičkog postupka kao niti pri kasnijem kirurškom zahvatu. Svi postupci liječenja provedeni su sukladno pravilima dobre kliničke prakse. Tijekom dijagnostike i kasnijeg liječenja nije učinjena liječnička greška." Nije jasno jer nije ni obrazloženo kako je stručni tim došao do ovog zaključka, a stječe se dojam da se stručni tim bazirao prvenstveno na dijagnosticiranju nastale perforacije debelog crijeva, te operacije i liječenja nakon toga, a ne na uzroku nastanka ove perforacije. Posebno na takav zaključak suda upućuje pasus vještva koji prethodi citiranom zaključnom pasusu.

Slijedom navedenog i detaljnom analizom nalaza i mišljenja stručnog tima Medicinskog fakulteta u Rijeci ovaj sud isto ne može prihvatiti kao stručno, obrazloženo i relevantno, a niti je isto dalo odgovor na jasno postavljeno pitanje suda.

10.13. Suprotno tome, prvostupanjski je sud prihvatio detaljno obrazloženo vještvo i dopunu vještva Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Ovo je vještvo dalo i procjenu intenziteta i trajanja pretrpljenih bolova tužitelja, pretrpljenog straha i duševnih boli, potrebe za tuđom njegom i pomoći i smanjenja životne aktivnosti tužitelja. Tužitelj potražuje isključivo naknadu nematerijalne štete.

11. Glede visine same štete prvostupanjski sud primijenio je odredbu članka 200. stavak 1. ZOO/91 kao i vještvo medicinskog fakulteta u Zagrebu prema kojem pretrpljeni bolove kod tužitelja procjenjuje kumulativno 7 dana jakog intenziteta, srednjeg intenziteta u trajanju od 14 dana a slabog intenziteta i trajnog karaktera 6 mjeseci. Zaključuje se dalje da je tužitelj pretrpio strah i to primarni, jači kratkotrajniji strah koji je bio u trenutku ozljede stjenke debelog crijeva. Cijenjena je i zabrinutost za ishod liječenja, mogućnost zatvaranja otvorenog crijeva na trbuhu i moguće posljedice što je imalo karakter sekundarnog straha te je jakog intenziteta trajao oko jedan tjedan te srednjeg intenziteta oko tri tjedna (uračunati i strah vezan za drugu operaciju) te slabog intenziteta te kumulativno jedan mjesec.

11.1. U pogledu smanjenja životne aktivnosti tužitelja navodi se da je kao posljedica zadobivene ozljede ista smanjena za 18%, s time da se isto odnosi na: ozljedu debelog crijeva i priraslo debelo crijevo za ožiljak te zaostala kolekcija barijapararektalno — 10%, operacijsku ozljedu debelog crijeva sa kasnijom termino terminalnom anastomozom -5%, te trajnu ozljedu n. pudendalisa sa anestezijom medijalne strane Oba bedra, perianalno i perinealno, otežana kontrola stolice — 10%, ali se postoci ne zbrajaju matematički, pa isto ukupno iznosi 18%, a u kojoj će mejri tužitelj morati ulagati pojačane napore u svim aktivnostima i pri tome će trpjeti odgovarajuću duševnu bol. Ovdje se navodi i "nelagoda" jače naznačena tijekom 6 mjeseci od bolne ozljede debelog crijeva, opetovana ispiranja, trajno postojanje anus praetera i vrećice, bez kontrole stolice i vjetrova, otežani boravak u društvu. Dupla drenaža završnog debelog crijeva uz stalno ispiranje, intravenozna terapija i previjanja pri dvije operacije. Opetovane kontrolne medicinske pretrage. Utvrđena je slaba naruženost u vidu ožiljka na trbuhu nastalog po zatvaranju kolostomije.

11.2. Kod određivanja naknade nematerijalne štete da ne postoje egzaktni, precizni materijalni kriteriji po kojim bi sud mogao ocijeniti visinu te naknade, nego odluku o tome mora donijeti na temelju svih okolnosti konkretnog slučaja, vodeći pri tome računa o tome da naknada mora biti pravična dakle da treba predstavljati adekvatni odgovor na učinjenu povredu. Novčana naknada za nematerijalnu štetu osim funkcije novčane satisfakcije koja se daje oštećeniku kao subjektivno zadovoljenje da bi se ublažile posljedice štetnog događaja odnosno što prije uspostavila njegova narušena duševna ravnoteža ima i funkciju poravnanja prouzročene neimovinske štete (kompenzivnu funkciju) kao i funkciju odvraćanja štetnika od takvih povreda ubuduće ( preventivnu funkciju).

11.3. Polazeći od utvrđenih okolnosti konkretnog slučaja, cijeneći nalaz i mišljenje stručnog tima Medicinskog fakulteta Sveučiliša u Zagrebu stručnim, te valjano i argumentirano obrazloženim, sud je tužitelju s osnove naknade neimovinske štete, rukovodeći se pri utvrđivanju pravične novčane naknade, jačinom i trajanjem fizičkih bolova, pretrpljenog straha i neugodnosti tijekom liječenja, dosudio tužitelju potraživani iznos od 25.350,00 EURA, smatrajući istog primjerenim stupnju ozljede, jačini i trajanju pretrpljenog bola i straha, te neugodnosti.

11.4. U pogledu zakonske zatezne kamate, a kako se radi o naknadi nematerijalne štete prema ZOO/91, ista teče od dana presuđenja kako je tužitelji potražuje. Naime, ovakvo pravno shvaćanje izraženo je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-3172/2016-2. od 6. srpnja 2021. a ono glasi: „U odnosu na materijalno pravno pitanje tijeka zateznih kamata na dosuđenu naknadu nematerijalne štete u primjeni čl. 277. st. 1. ZOO/91 ustaljena je sudska praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske da zatezne kamate na pravičnu novčanu naknadu teku od dana donošenja prvostupanjske presude kojom je naknada određena, time da će prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade sud uzeti u obzir i vrijeme proteklo od nastanka štete do donošenja odluke, ako duljina čekanja na satisfakciju i druge okolnosti slučaja to opravdavaju.

11.5. Naime, da je zauzeto stajalište da zatezne kamate na novčanu obvezu s naslova nematerijalne štete izražene brojem novčanih jedinica ne mogu početi teći dok taj broj novčanih jedinica još nije određen, pa kako je taj broj određen tek presudom, kamate teku od dana donošenja prvostupanjske presude. To zbog toga što pravična novčana naknada za nematerijalnu štetu prilikom prouzročenja još ne predstavlja novčanu obvezu kao glavnicu (čl. 277.ZOO) izraženu brojem novčanih jedinica (tj. određenim brojem novčanih jedinica, a ne samo odredivim brojem). Zato ni zatezne kamate po čl. 277. ZOO-a ne mogu teći dok taj broj novčanih jedinica još nije određen, jer je taj broj novčanih jedinica određen tek prvostupanjskom presudom (Rev-2374/04 od 5. svibnja 1997.).

11.6. Tek odredbom čl. 1103. ZOO/05 koji se primjenjuje od 1. siječnja 2006. u Zakon o obveznim odnosima je unesena odredba kojom se eksplicitno utvrđuje dan dospijeća obveze pravične naknade, a to je dan podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe osim ako je šteta nastala nakon toga. Kako se ova odredba dakle primjenjuje od 1. siječnja 2006., a prema odredbi čl. 1163. ZOO/05, odredbe ovog zakona neće se primjenjivati na obvezne odnose nastale prije stupanja na snagu tog zakona."

12. Odluku o parničnom trošku sud je utemeljio na odredbi članka 154. i 155. ZPP-a , te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22 dalje Tarifa).

13. Postupajući po izjavljenim žalbama tuženika odnosno umješača na strani tuženika, nakon što je rješenjem ovoga suda Gž-2982/2024-3 od 28. studenog 2024. ukinuto rješenje prvostupanjskog suda poslovni broj Pn-866/24 od 4. rujna 2024. kojem je odbačena žalba umješača na strani tuženika od 6. kolovoza 2000. kao nepravodobna, održana je sjednica ovog vijeća na kojoj je konstatirano, a nakon razmatranja izjavljenih žalbi, da je radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, odnosno radi pravilne primjene materijalnog prava, a shodno uputi izraženoj u ukidnoj odluci VSRH broj Rev-608/2019-2 od 23. siječnja 2024. potrebno utvrditi je li do štetnog događaja došlo uslijed rizika koji sa sobom nosi pretraga irigografije ili je pak riječ o liječničkom propustu prilikom obavljanja navedene pretrage radi čega je zaključeno da je potrebno obzirom na oprečna mišljenja izražena u vještvima Odbora za sudbena mišljenja Medicinskog fakulteta sveučilišta u Zagrebu i Medicinskog fakulteta sveučilišta u Rijeci, odnosno dopuna fakultetskog mišljenja odbora za sudbena mišljenja Medicinskog fakulteta sveučilišta u Rijeci od 21. rujna 2011. usmeno saslušati vještake odnosno razjasniti ključnu dilemu je li jatrogena ozljeda do koje je došlo kod tužitelja medicinska komplikacija ili liječnička greška. Ovo sve s obzirom na činjenicu da je u žalbama žalitelja istaknuta činjenica odnosno prigovori u smislu gore iznesenog.

13.1. Nakon što je prvostupanjski sud djelomično postupio po navedenom u smislu odredbe članka 373b ZPP-a ovaj je sud zakazao raspravu pred ovim drugostupanjskim sudom za dan 25. rujna 2025. godine, potom pristupio vijećanju i glasovanju te donio odluku na način naveden u izreci tj. odbio je žalbe tuženika i umješača na strani tuženika kao neosnovane i potvrdio pobijanu presudu prvostupanjskog suda te tužitelju dosudio daljnji parnični trošak nastao nakon zaključenja prvostupanjskog postupka, u smislu citirane odredbe članka 373b ZPP-a.

14. Radi iznesenog na ročištu od 16. srpnja 2025. svoje očitovanje dali su vještaci Medicinskog fakulteta u Rijeci, odnosno vještak radiolog dr. PG.

14.1. Na posebna upit suda, može li se, a temeljem dokumentacije koju su liječnici pregledali prethodno izradi pisanog vještva očitovati kako je u konkretnom slučaju KG nastala ozljeda perforacije debelog crijeva, dr. PG je navodo: perforacija crijeva je jedna od mogućih komplikacije prilikom iligografije, najvjerojatnije nastala uvođenjem katetera. Moguće je da je prethodno bolesnikovo crijevo bilo oštećeno te da dođe do perforacije zbog tlaka pod kojim se u crijevo unosi kontrast.

14.2. Na pitanje suda da li je iz pregledane dokumentacije vidljivo da bi kod pacijenta KG ranije bilo oštećeno debelo crijevo je odgovario: koliko se sjećam obzirom na protek vremena mislim da nije bilo naznaka prethodnog oštećenja crijeva pacijenta s time da radiolog već dobije pripremljenog pacijenta koje prije toga pregleda gastroenterolog i kirurg metodom uvođenja prsta te se tako uvjeri da je crijevo čisto i nema oštećenja te da može primiti kontrast.

14.3. Na pitanje pun. tužitelja zbog čega i na koju okolnost se u radu FRY je navodeo da se perforacija povezuje sa određenim oboljenjima te u samo jednom slučaju normalnim debelim crijevom ali kod pacijenta starije dobi, dok se u radi HAKIM i dr. navodi da se vjeruje da su perforacije povezane s vrhom katetera ili zbog velikog hidrostatskog pritiska, te zbog čega te okolnosti nisu na vrijeme u nalazu i da li smatra da u iste bitne, dr. PG je odgovario: iz dokumentacije proizlazi da se radi o iskusnom radiologu te vjerujem da je on to napravio na najstručniji mogući način, a također iz dokumentacije ne mogu zaključiti o položaju vrha katetera u konkretnom slučaju.

14.4. Na pitanje da li nam možete opisati mehanizam kako dođe do perforacije zdravog debelog crijeva ako ne postoji nikakva pogreška na opremi ni u postupanja liječnika, dr. PG je odgovario: mi smo se u našem vještvu pozvali u na rad Feiter-a koji opisuje najčešće komplikacije koje nastaju tijekom postupka kada je postupak napravljen prema pravilima struke, a radi se svakako o jatrogenoj ozljedi što znači o ozljedi nastaloj tijekom postupka te su opisani i razni načini do kojih može doći do ozljede usred uredne manipulacije opremom.

14.5. Na pitanje pun. tuženika da li ostaje pri svim svojim zaključcima iz vještva iz 2017. i njegove dopune iz 2018., dr. PG je odgovario i vještaci suglasno navode da ostaju pri svim zaključcima i svim dopunama vještva.

15. Gore navedene odlučne činjenice i zaključak prvostupanjskog suda, nakon provedenog dodatnog postupka, u smislu odredbe članka 373b ZPP-a, prihvatio i ovaj žalbeni sud. Naime, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio relevantne činjenice te na tako utvrđene činjenice pravilno primijenio materijalno pravo. Po stavu ovog žalbenog suda, bez obzira na činjenicu da se vještaci Medicinskog fakulteta u Zagrebu nisu dodatno usmeno očitovali, radi objektivne nemogućnosti (umirovljenje, visoka životna dob i bolest), njihovo mišljenje je stručno obrazloženo te predstavlja dokaz na kojem se može temeljiti odluka u ovoj pravnoj stvari. Naime, u dopuni fakultetskog mišljenja od 21. rujna 2011., Odbor medicinskog fakulteta u Zagrebu, odgovarajući na prigovore tuženika, opisao je najčešće uzroke perforacije pa tako navodi sljedeće situacije:

- kod snažnijeg i ne pažljivijeg pokušaja postavljanja katetera (liječnička pogreška),

- da je obavljeno i daljnje vještačenje, po vještacima Medicinskog fakulteta u Rijeci, 7. travnja 2017. iz kojeg proizlazi da se u radu de Ka i suradnika iz 2006. opisuju najčešće komplikacije-jatrogene perforacije kod uvođenja katetera za irigografiju. Autori da razlikuju perforacije analnog kanala ispod mišića levatora, inkomplentne perforacije, perforacije u retroperitoneum, transmralne perforacije u susjedne visceralne organe te perforacije u slobodnu trbušnu šupljinu. Prema pregledu literature koju su autori proveli većina inkompletnih perforacija i oko polovice retroperitonealnih perforacija daju minimalne kliničke znakove. Nasuprot, interperitonealne perforacije često da imaju loš klinički tijek s progresijom prema sepsi i peritonitisu uz visoku stopu mortaliteta. Autori zaključuju da su rektalne perforacije irigografije rijetke, a stopa smrtnosti kod takve komplikacije u zadnjim dekadama opada s otprilike 50% prema 35%, što se propisuje boljim terapijskim postupcima, osobito intenzivnom liječenju. Apsolutna incidencija komplikacija se zadnjih godina smanjuje prvenstveno zbog napretka endoskopije i smanjenja indikacija za irigografiju, ali relativna incidencija komplikacija ostaje na razini od oko 0,023 %, odnosno 0,04%.

- iz navedenog da je razvidno da su kod irigografije komplikacije rijetke, ali moguće, unatoč standardnom postupku izvedenom prema pravilima struke, što da je u navedenom slučaju i učinjeno. Dakle, da nije potrebna pogreška radiologa ili radiološkog tehnologa za nastanak komplikacije, a moguće su teške posljedice sa smrtnim ishodom. Osoblje na radiologiji da je dužno osigurati pacijentu punu informaciju o pretrazi kojoj će biti podvrgnut i treba dati pisanu suglasnost. Prema prispjeloj dokumentaciji da je razvidno da je pacijent informiran i da je postupak proveden prema pravilima struke, a da nedostaje pisani pristanak bolesnika. Hitno operativno liječenje da je učinjeno odmah po uočenoj ozljedi debelog crijeva. Jatrogene (instrumentalne) ozljede crijeva su prepoznate i u medicinskoj literaturi prepoznata komplikacija pretraga debelog crijeva.

- da je liječenje tužitelja započeto odmah, provedeno je prema svim pravilima medicinske znanosti, što je i potvrđeno sa kasnijim ishodom liječenja, a to da je bolesniku naknadno zatvorena kolostoma. Svi postupci liječenja da su provedeni sukladno pravilima dobre kliničke prakse, a također tijekom dijagnostike i kasnijeg liječenja da nije učinjena (liječnička pogreška),

- kod prejake insuflacije balona katetera kod postavljanja katetera (liječnička pogreška), ostali faktori rizika leže u patologiji kolorektalne stjenke kod upalne bolesti crijeva, tumora, diverkulitisa, striptura, ishemije, polipoidnih tvorbi, dugotrajne steroidne terapije i u starijoj dobi ispitanika (nesporno tužitelj je u vrijeme nastanka štete bio zdrav i nije bio starije dobi). Nadalje, u citiranoj DOPUNI nalaza izrijekom se navodi sljedeće: nije postojala patologija stjenke crijeva ili okolnost perirektalnog masnog tkiva koja bi mogla dovesti do perforacije".

16. Dakle, zaključak ove dopune je da je "ovakva greška moguća" i kod pažljivog obavljanja dijagnostičke procedure ali je sigurno daleko češća mogućnost perforacije kod nepažljivog i nesmotrenog postupanja (forsiranje i gruba sila kod uvođenja rektalnog nastavka).

17. Temeljem svega iznesenog, ovdje je ponoviti kako je prvostupanjski sud pravilno zaključio da se radi o izvanugovornoj odgovornosti te na štetu po načelu presumirane krivnje prema odredbi članka 154. stavak 1. ZOO/91 a odgovornost tuženika pravilno je utemeljena na odredbi članka 170. ZOO/91.

18. Ovdje se radi se o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, po načelu presumirane krivnje, prema odredbi čl. 154. st. 1. ZOO/91. Ona određuje da tko drugome uzrokuje štetu, dužan je nadoknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. To znači da oštećenik treba dokazati da postoji šteta, što ovdje tužitelj je, da postoji štetna radnja, što je tužitelj dokazao, te uzročna veza, što je također tužitelj dokazao. Osoba koja odgovara za štetu (poslodavac liječnika, medicinske sestre, ustanova i sl.) neće odgovarati za štetu ako se utvrdi da nema uzročne veze između postupanja zdravstvene ustanove i nastale štete i ako tuženik dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Odgovornost tuženika temelji se na odredbi članka 170. ZOO/91.

19. Na građanskopravnu odgovornost liječnika i ostalih zdravstvenih djelatnika primjenjuje se opća odredba o odgovornosti koja određuje da je sudionik u obveznom odnosu i u izvršavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti dužan postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima, dakle, s pažnjom dobrog stručnjaka. To znači da je liječnik i svaki drugi zdravstveni djelatnik dužan postupati s povećanom pažnjom. Kako se odgovara po načelu presumirane krivnje, tuženik, u ovoj vrsti parnica, mora u postupku naknade štete dokazivati da nije kriv, odnosno da je prilikom pružanja zdravstvene usluge postupao lege artis. Dva su temeljna oblika, namjera i nepažnja, što znači da krivnja postoji kad je štetnik, zdravstveni radnik, prouzročio štetu namjerno ili s nepažnjom. Namjerno postupa onaj koji postupa znajući i hotimice, dok s nepažnjom postupa onaj koji ne upotrijebi potreban stupanj pažnje, dakle onu pažnju koju bi upotrijebio prosječan, dobar liječnik/zdravstveni djelatnik. Predmnijeva se obična nepažnja, kao najbliži oblik i stupanj krivnje štetnika. To znači da se pretpostavlja da je zdravstveni radnik kriv za počinjenu štetu jer nije postupao u obavljanju zdravstvene djelatnosti kao dobar stručnjak, odnosno dobar profesionalac.

20. Zahtjeva se postupanje lege artis, prema pravilima struke, te primjena stručnih znanja i općepriznatih medicinskih dostignuća, važećih u vrijeme štetnog događaja (ex ante). Postupajući protivno pravilima struke, contra legem artis, čini se liječnička greška. Odgovornost postoji ako je greška nastupila zbog nestručnog, nepažljivog i nepropisnog rada zdravstvenog osoblja, a uzroci mogu biti u neznanju ili nemaru.

21. Liječnička greška je medicinski pojam. Za pravnu znanost i sudsku praksu je relevantno je li došlo do propusta u radu djelatnika medicinske ustanove. Do toga može doći u liječenju, profilaksi, dijagnostici, invazivnim liječenjima, rehabilitaciji, skrbi bolesnika i dr., a zbog zanemarivanja ili odstupanja od medicinskih standarda ili pravila medicinske struke, činjenjem ili nečinjenjem.

22. Za napomenuti je da se pojam „liječničke greške“ i „komplikacija“ različito tumači u medicinskoj i pravnoj struci, te se pod pojmom „komplikacija“ vrlo često podrazumijevaju jatrogene ozljede. Sudskomedicinski pojam komplikacije moguće je definirati kao slučajnu štetu. Slučajna šteta je situacija kada pacijent trpi neželjene posljedice na svoje zdravlje koje nisu nastale zbog povreda pravila i metoda/standarda rada zdravstvene struke, dakle kao neizbježan životni tijek događaja. Slučaj je upravo takav događaj koji bi smo da smo ga predvidjeli mogli spriječiti, i štetnik čija se odgovornost temelji na načelu krivnje neće odgovarati.

23. Od komplikacija razlikuje se nepovoljan ili jatrogeni događaj kao događaj u kojem dolazi do nenamjerne i nepoželjne štete za pacijenta (ozljeda ili komplikacija) liječenjem. Treba ih razlikovati od komplikacija koje mogu nastati tijekom ispravne primjene liječenja jer su posljedica pogreški. Komplikacija nastaje usprkos medicinski ispravnom provedenom postupku koji je izveden pravilnom uporabom ispravne opreme i sredstava i organizacijom rada. Kad komplikacije prijeđu granice prihvatljivoga uobičajenog rizika nastaje odgovornost pružatelja zdravstvene usluge.

24. Kod invanzivnih intervencija greškom treba označiti ozljedu organa ili tkivnih struktura, kao ono što nije spadalo u programirani zahvat, iako klinička iskustva pokazuju da do toga može doći. Dakle, ako dođe do ozljeda struktura koje nisu bile cilj zahvata, ne može se zaključiti da je postupak ispravno izveden, i radi se o jatrogenoj ozljedi. No svaka jatrogena ozljeda automatski ne znači i liječničku grešku.

25. Glede same visine štete, koju žalitelji u žalbama posebno niti ne osporavaju, navesti je da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio visinu štete cijeneći sve parametre u vidu odredaba članka 200. ZOO/91.

26. Stoga je neosnovana žalba tuženika odnosno tužitelja, radi svega gore iznesenog, koja se svodi na činjenicu kako je u konkretnom slučaju riječ o komplikaciji nastaloj prilikom izvođenja predmetne dijagnostičke pretrage irigigrafija. Pravilna je i zakonita odluka o troškovima postupka koju je sud prvog stupnja utemeljio na odredbi članka 154. stavak 1. u svezi članka 155. stavak 1. ZPP-a.

27. Radi svega iznesenog, valjalo je odbiti žalbe tuženika odnosno umješača na strani tuženika kao neosnovane, te presudu prvostupanjskog suda potvrditi, sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a.

28. Kako je u daljnjem tijeku postupka vođenom nakon zaključenja prvostupanjskog postupka došlo do dodatnih troškova na strani tužitelja ovaj je žalbeni sud istom obistinio navedeni trošak zatraženi parnični trošak koji se sastoji od troškova zastupanja na ročištu pred prvostupanjskim sudom od 16. srpnja 2025. te na sjednici vijeća ovog drugostupanjskog suda 25. rujna 2025. temeljem Tbr. 9. st. 1. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22 u daljnjem tekstu Tarifa) u iznosu od 500,00 Eura te trošak sastava podnesaka od 23. svibnja 2005. i 16. srpnja 2025. koji su bili potrebi za vođenje ovog postupka. Uz pripadajući PDV tužitelju je valjalo obistiniti daljnji trošak, u ukupnom iznosu od 2.500,00 Eura te riješiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Splitu, 25. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Dragica Samardžić