Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-945/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Dragice Samardžić kao predsjednice vijeća, Ankice Matić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Vesne Kuzmičić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OA OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], po punomoćniku Boži Vrkić, odvjetniku iz Zadra, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, iz [adresa], sa sjedištem u [adresa], OIB: 53056966535, zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-311/2019 od 3. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 25. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-311/2019 od 3. ožujka 2025. u cijelosti.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je odluku koja glasi:

"I. Odbija se osnovni tužbeni zahtjev koji glasi:

Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu broj: 168-50-3850922 zaključen između tužitelja i tuženika dana 20. prosinca 2006., ništetan te kao takav ne proizvodi pravni učinak slijedom čega se nalaže tuženiku isplatiti –vratiti tužitelju iznos od 19.592,28 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos i to na:

-iznos od 188,33 EUR sa kamatom od 15.01.2007. godine

-iznos od 187,14 EUR sa kamatom od 12.02.2007. godine

-iznos od 187,80 EUR sa kamatom od 14.03.2007. godine

-iznos od 186,48 EUR sa kamatom od 11.04.2007. godine

-iznos od 183,16 EUR sa kamatom od 16.05.2007. godine

-iznos od 182,63 EUR sa kamatom od 13.06.2007. godine

-iznos od 181,56 EUR sa kamatom od 12.07.2007. godine

-iznos od 183,42 EUR sa kamatom od 16.08.2007. godine

-iznos od 183,16 EUR sa kamatom od 14.09.2007. godine

-iznos od 180,24 EUR sa kamatom od 18.10.2007. godine

-iznos od 183,82 EUR sa kamatom od 15.11.2007. godine

-iznos od 186,61 EUR sa kamatom od 12.12.2007. godine

-iznos od 195,05 EUR sa kamatom od 07.01.2008. godine

-iznos od 193,32 EUR sa kamatom od 12.02.2008. godine

-iznos od 198,86 EUR sa kamatom od 18.03.2008. godine

-iznos od 194,97 EUR sa kamatom od 15.04.2008. godine

-iznos od 192,45 EUR sa kamatom od 16.05.2008. godine

-iznos od 194,57 EUR sa kamatom od 17.06.2008. godine

-iznos od 194,97 EUR sa kamatom od 16.07.2008. godine

-iznos od 191,92 EUR sa kamatom od 06.08.2008. godine

-iznos od 194,06 EUR sa kamatom od 16.09.2008. godine

-iznos od 203,73 EUR sa kamatom od 13.10.2008. godine

-iznos od 207,05 EUR sa kamatom od 12.11.2008. godine

-iznos od 198,29 EUR sa kamatom od 15.12.2008. godine

-iznos od 214,61 EUR sa kamatom od 19.01.2009. godine

-iznos od 216,34 EUR sa kamatom od 20.02.2009. godine

-iznos od 216,47 EUR sa kamatom od 23.03.2009. godine

-iznos od 214,64 EUR sa kamatom od 20.04.2009. godine

-iznos od 216,21 EUR sa kamatom od 08.05.2009. godine

-iznos od 214,83 EUR sa kamatom od 08.06.2009. godine

-iznos od 214,08 EUR sa kamatom od 20.07.2009. godine

-iznos od 212,89 EUR sa kamatom od 06.08.2009. godine

-iznos od 214,48 EUR sa kamatom od 10.09.2009. godine

-iznos od 211,89 EUR sa kamatom od 12.10.2009. godine

-iznos od 213,83 EUR sa kamatom od 16.11.2009. godine

-iznos od 215,67 EUR sa kamatom od 21.12.2009. godine

- iznos od 218,40 EUR sa kamatom od 14.01.2010. godine

- iznos od 220,85 EUR sa kamatom od 26.02.2010. godine

- iznos od 221,78 EUR sa kamatom od 18.03.2010. godine

- iznos od 224,43 EUR sa kamatom od 20.04.2010. godine

- iznos od 226,29 EUR sa kamatom od 21.05.2010. godine

- iznos od 235,18 EUR sa kamatom od 28.06.2010. godine

- iznos od 238,37 EUR sa kamatom od 16.07.2010. godine

- iznos od 236,25 EUR sa kamatom od 13.08.2010. godine

- iznos od 241,82 EUR sa kamatom od 20.09.2010. godine

- iznos od 242,22 EUR sa kamatom od 09.10.2010. godine

- iznos od 244,74 EUR sa kamatom od 16.11.2010. godine

- iznos od 261,60 EUR sa kamatom od 29.12.2010. godine

- iznos od 2296,10 EUR sa kamatom od 19.01.2011. godine

- iznos od 265,84 EUR sa kamatom od 10.10.2011. godine

- iznos od 264,12 EUR sa kamatom od 18.11.2011. godine

- iznos od 265,45 EUR sa kamatom od 16.12.2011. godine

- iznos od 272,08 EUR sa kamatom od 30.01.2012. godine

- iznos od 276,06 EUR sa kamatom od 24.02.2012. godine

- iznos od 2787,18 EUR sa kamatom od 07.03.2012. godine

- iznos od 663,61 EUR sa kamatom od 09.07.2012. godine

- iznos od 270,49 EUR sa kamatom od 11.02.2013. godine

- iznos od 274,26 EUR sa kamatom od 15.04.2013. godine

- iznos od 538,46 EUR sa kamatom od 09.05.2013. godine

- iznos od 266,11 EUR sa kamatom od 17.06.2013. godine

- iznos od 265,18 EUR sa kamatom od 04.07.2013. godine

- iznos od 267,57 EUR sa kamatom od 26.08.2013. godine

- iznos od 268,10 EUR sa kamatom od 13.09.2013. godine

- iznos od 390,21 EUR sa kamatom od 08.11.2013. godine

po stopi od 15 % godišnje za razdoblje od 20 prosinca 2006. godine pa do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14 % godišnje za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine pa do 30. lipnja 2011.godine, po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Usvaja se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, kako slijedi:

1. Utvrđuje se da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl. 2. Ugovora o kreditu broj: 168-50-3850922 te da su nezakonite donesene odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa kao što je ništetna odredba o valutnoj klauzuli slijedom čega tužitelj nije bio dužan plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa koje je tuženik izvršio kao i promjenjivom tečaju CHF, a koje promjene su izvršene nakon 20. prosinca 2024.

2. Dužan je tuženik isplatiti-vratiti tužitelju na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promijenjenih kamatnih stopa i ništetne valutne klauzule, odnosno promjene u tečaju CHF iznos od 3.838,27 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos i to na:

-iznos od 1,52 EUR sa kamatom od 31.01.2008. godine

-iznos od 3,39 EUR sa kamatom od 29.02.2008. godine

-iznos od 6,60 EUR sa kamatom od 31.03.2008. godine

-iznos od 1,78 EUR sa kamatom od 30.04.2008. godine

-iznos od 3,99 EUR sa kamatom od 31.05.2008. godine

-iznos od 6,39 EUR sa kamatom od 30.06.2008. godine

-iznos od 2,86 EUR sa kamatom od 31.07.2008. godine

-iznos od 3,04 EUR sa kamatom od 31.08.2008. godine

-iznos od 5,13 EUR sa kamatom od 30.09.2008. godine

-iznos od 20,94 EUR sa kamatom od 31.10.2008. godine

-iznos od 10,34 EUR sa kamatom od 30.11.2008. godine

-iznos od 23,81 EUR sa kamatom od 31.12.2008. godine

-iznos od 25,88 EUR sa kamatom od 31.01.2009. godine

-iznos od 26,81 EUR sa kamatom od 28.02.2009. godine

-iznos od 29,21 EUR sa kamatom od 31.03.2009. godine

-iznos od 29,71 EUR sa kamatom od 30.04.2009. godine

-iznos od 25,68 EUR sa kamatom od 31.05.2009. godine

-iznos od 22,71 EUR sa kamatom od 30.06.2009. godine

-iznos od 23,50 EUR sa kamatom od 31.07.2009. godine

-iznos od 25,06 EUR sa kamatom od 31.08.2009. godine

-iznos od 24,93 EUR sa kamatom od 30.09.2009. godine

-iznos od 23,34 EUR sa kamatom od 31.10.2009. godine

-iznos od 26,31 EUR sa kamatom od 30.11.2009. godine

-iznos od 28,70 EUR sa kamatom od 31.12.2009. godine

-iznos od 32,08 EUR sa kamatom od 31.01.2010. godine

-iznos od 31,31 EUR sa kamatom od 28.02.2010. godine

-iznos od 35,90 EUR sa kamatom od 31.03.2010. godine

-iznos od 35,03 EUR sa kamatom od 30.04.2010. godine

-iznos od 36,73 EUR sa kamatom od 31.05.2010. godine

-iznos od 51,44 EUR sa kamatom od 30.06.2010. godine

-iznos od 47,59 EUR sa kamatom od 31.07.2010. godine

-iznos od 57,66 EUR sa kamatom od 31.08.2010. godine

-iznos od 54,46 EUR sa kamatom od 30.09.2010. godine

-iznos od 49,32 EUR sa kamatom od 31.10.2010. godine

-iznos od 60,17 EUR sa kamatom od 30.11.2010. godine

-iznos od 73,97 EUR sa kamatom od 31.12.2010. godine

-iznos od 64,20 EUR sa kamatom od 31.01.2011. godine

-iznos od 67,63 EUR sa kamatom od 28.02.2011. godine

-iznos od 63,27 EUR sa kamatom od 31.03.2011. godine

-iznos od 64,05 EUR sa kamatom od 30.04.2011. godine

-iznos od 82,55 EUR sa kamatom od 31.05.2011. godine

-iznos od 84,35 EUR sa kamatom od 30.06.2011. godine

-iznos od 98,92 EUR sa kamatom od 31.07.2011. godine

-iznos od 91,00 EUR sa kamatom od 31.08.2011. godine

-iznos od 82,34 EUR sa kamatom od 30.09.2011. godine

-iznos od 79,12 EUR sa kamatom od 31.10.2011. godine

-iznos od 78,46 EUR sa kamatom od 30.11.2011. godine

-iznos od 82,56 EUR sa kamatom od 31.12.2011. godine

-iznos od 86,13 EUR sa kamatom od 31.01.2012. godine

-iznos od 86,61 EUR sa kamatom od 29.02.2012. godine

-iznos od 84,14 EUR sa kamatom od 31.03.2012. godine

-iznos od 85,80 EUR sa kamatom od 30.04.2012. godine

-iznos od 86,95 EUR sa kamatom od 31.05.2012. godine

-iznos od 85,02 EUR sa kamatom od 30.06.2012. godine

-iznos od 85,53 EUR sa kamatom od 31.07.2012. godine

-iznos od 84,09 EUR sa kamatom od 31.08.2012. godine

-iznos od 80,98 EUR sa kamatom od 30.09.2012. godine

-iznos od 84,29 EUR sa kamatom od 31.10.2012. godine

-iznos od 85,89 EUR sa kamatom od 30.11.2012. godine

-iznos od 84,77 EUR sa kamatom od 31.12.2012. godine

-iznos od 78,51 EUR sa kamatom od 31.01.2013. godine

-iznos od 83,83 EUR sa kamatom od 28.02.2013. godine

-iznos od 84,29 EUR sa kamatom od 31.03.2013. godine

-iznos od 82,21 EUR sa kamatom od 30.04.2013. godine

-iznos od 75,73 EUR sa kamatom od 31.05.2013. godine

-iznos od 75,57 EUR sa kamatom od 30.06.2013. godine

-iznos od 77,16 EUR sa kamatom od 31.07.2013. godine

-iznos od 79,71 EUR sa kamatom od 31.08.2013. godine

-iznos od 27,84 EUR sa kamatom od 30.09.2013. godine

-iznos od 81,42 EUR sa kamatom od 31.10.2013. godine

-iznos od 82,71 EUR sa kamatom od 30.11.2013. godine

-iznos od 83,35 EUR sa kamatom od 18.12.2013. godine

po stopi od 15 % godišnje za razdoblje od 20 prosinca 2006. godine pa do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14 % godišnje za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine pa do 30. lipnja 2011.godine, po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

2. Ujedno je donio i rješenje koje glasi:

"I. Dopušta se preinaka tužbe kao u podnesku tužitelja od 12. travnja 2024.

II. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.652,03 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se preko dosuđenog odbija zahtjev za naknadom parničnog troška kao neosnovan."

3. Žali se tužitelj i pobija prvostupanjsku odluku pod točkom I. presude i pod točkom II. rješenja zbog "svih žalbenih razloga" s prijedlogom da se prihvate žalbeni navodi.

4. Protiv citirane presude i rješenja pravovremeno se žali i tuženik zbog "svih žalbenih razloga" propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom da se postupi u skladu s žalbenim navodima.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba tužitelja nije osnovana, kao ni žalba tuženika.

7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja spram tuženika za utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora o kreditu te isplata 19.592,28 Eur, te podredni zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbi ugovora o kreditu te isplata s naslova promjenjive kamate i valutne klauzule.

8. Nesporno je među strankama da su sklopile Ugovor o kreditu kojim je tuženik, kao kreditor, odobrio tužitelju, korisniku kredita, kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 22.000,00 CHF obračunatom prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, te da je tim ugovorom ugovorena za tužitelja obveza povrata iznosa kredita vezana uz promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF) u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja.

9. Sporna je osnovanost i visina potraživanja, te pitanje zastare potraživanja kao i ništetnost cijelog ugovora o kreditu.

10. Prvostupanjski je sud usvojio tužbeni zahtjev sa zaključkom da pravomoćne odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača obvezuju sud u ovom postupku temeljem Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07 75/09 79/09 89/09 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14 – dalje ZZP/07), te članka 502.a i c ZPP-a.

11. Visinu tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je utemeljio na sljedećem činjeničnom utvrđenju:

- da je prema nalazu i mišljenju financijskog vještaka tužitelj radi ugovorene promjenjive kamatne stope u utuženom razdoblju sveukupno više platio na ime otplate kredita, i radi ugovorene valutne klauzule u CHF sve u iznosu od 3.838,27 Eur i stoga usvaja tužbeni zahtjev za isplatu navedenih iznosa temeljem odredbe članka 118. ZZP-a, te članka 323. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje: ZOO).

12. Nije sporno da je kod Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu broj P-1401/12 vođen postupak povodom kolektivne tužbe Udruge Potrošač protiv banaka u Republici Hrvatskoj, pa tako i ovdje tuženika, a predmet kolektivne tužbe je, između ostaloga, bilo utvrđenje ništetnosti ovakvog načina ugovaranja redovne kamate uz ugovornu valutu CHF.

13. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. utvrđeno je da ovakav način ugovaranja promjenjive kamatne stope u Ugovorima o kreditu koje su banke pa tako i tuženik sklapale se potrošačima nisu bile uočljive niti jasne, kao niti razumljive, zbog čega je došlo zbog neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava uz ostalo načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava i da se radilo o nepoštenoj odredbi, zbog čega su takve odredbe Ugovora o kreditima bile ništetne.

14. Pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj Pž-6632717-10 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu kojim se utvrđuje da između ostalih tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 1. srpnja 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima na način da ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošači u cijelosti informirani o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača te Zakona o obveznim odnosima.

15. Odlukom Vrhovnog suda RH broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. odbijena je kao neosnovana revizija tuženih banaka i potvrđena odluka Visokog Trgovačkog suda RH poslovni broj P-6632/17 od 14. lipnja 2018. u dijelu kojim je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

16. Te presude donesene su na temelju odredbe članka 131. ZZP-a, a temeljem odredbe članka 138.a istog zakonskog propisa odluka kojom sud usvaja takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

17. Prvostupanjski sud, polazeći od toga da je vezan odlukama donesenim u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača zaključuje da su pobijane odredbe predmetnog ugovora nepoštene što ih čini ništetnim pozivom na odredbu članka 323.

ZOO-a, te je prihvatio tužbeni zahtjev.

18. Valjano je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev jer suprotno od tuženikovih žalbenih navoda prvostupanjski sud je na temelju tužiteljeva iskaza zaključio kako je tužitelj zaista potrošač, a u spisu nema niti jedne isprave niti postoji neki drugi dokaz koji bi upućivao da tužitelj nije potrošač. Kako hrvatsko procesno pravo ne stvara razliku u snazi izvedenih dokaza (osim predmnijeve o istinitosti javne isprave) to se i na iskazu stranke može izvesti činjenično pravni zaključak.

19. Odredbe jasno propisuju da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača, odnosno propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

20. Sukladno zaključku donesenom na sastanku predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Vrhovnog suda RH od 26. studenog 2021. u predmetima u tužbi korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem, pa stoga ni u ovom dijelu nisu osnovani žalbeni navodi tuženika.

21. Što se tiče žalbenog prigovora tuženika glede zastare u odnosu na kamatnu stopu i valutnu klauzulu, odgovoriti je kako je isti neosnovan. Naime, prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost ugovora ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u ovom predmetu, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

22. Zauzeto shvaćanje sudovi su dužni primijeniti na sve sporove u kojima je riječ o zahtjevima za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora tj. u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO). Polazeći od navedenog u svim predmetima u kojima se, na temelju čl.502.c. ZPP-a, primjenjuje pravno shvaćanje iz presude donesene u sporu po kolektivnoj tužbi, rok zastare nije počeo teći prije pravomoćnosti presude donesene u kolektivnom sporu – jer je tek sa donošenjem tih presuda potrošač stekao saznanje o nepoštenosti, a time i o ništetnosti tih ugovornih odredbi. To nadalje znači da rok zastare, kada je riječ o tražbini preplate s osnova nepoštene i ništetne ugovorne odredbe o kamatnoj stopi počinje teći od 13. lipnja 2014. a o valutnoj klauzuli počinje teći od 14. lipnja 2018.

23. Prema navedenom, a kako je tužbu u ovom postupku tužitelj podnio 12. veljače 2019. utužena tražbina s osnova preplate temeljem ništetne ugovorne odredbe o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nije u zastari jer je glede tog dijela tražbine zastara, u skladu sa naprijed izloženim, započela teći od 13.lipnja 2014. (kamata), odnosno od 14. lipnja 2018. (valuta), pa rok od pet godina nije istekao do pokretanja predmetne parnice.

24. Ujedno je tuženiku odgovoriti kako je pravilnom primjenom navedenog materijalnog prava prvostupanjski sud obvezao tuženika isplatiti tužitelju i kamate na pojedinačne iznose navedene u izreci presude od izvršenih uplata do isplate (čl. 1115. ZOO), jer to proizlazi iz priloženog otplatnog plana i vještačenja.

25. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja glede ništetnosti ugovora o kreditu u cijelosti, jer iako su presudom u kolektivnom sporu i u ovoj pravnoj stvari utvrđene ništetnima odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi, to ugovor o kreditu ne čini ništetnim u cijelosti obzirom da i bez tih odredbi ugovor može opstati. Prema odredbi članka 1021. ZOO/05 bitni sastojci ugovora o kreditu su obveza davanja određenog novčanog iznosa i obveza vraćanja iskorištenog iznosa novca uz obvezu plaćanja ugovorenih kamata, u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom, ništetnost odredaba u dijelu u kojem je ugovorena zaštitna klauzula i način na koji se mijenja kamatna stopa, s obzirom da to nisu bitni elementi ugovora o kreditu i ugovor može opstati bez njih, ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora (kao Visoki Trgovački sud RH poslovni broj Pž-6632/2017-10).

26. Ni žalbeni navodi tužitelja i tuženika glede prvostupanjske odluke o troškovima postupka nemaju utemeljenja budući je sud pravilno i zakonito odmjerio troškove postupka po odredbama čl. 154. st. 1., 155. ZPP-a u svezi sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23).

27. Radi svega navedenog žalba tužitelja i tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu – članak 368. stavak 1. ZPP-a.

U Splitu, 25. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Dragica Samardžić