Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž R-294/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Andree Boras-Ivanišević kao predsjednice vijeća, Borisa Mimice kao suca izvjestitelja te Sonje Meštrović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje /OIB: 02958272670/ sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupa ČL, dipl. iur. i ŽL, dipl. iur. (zaposlenici tužitelja), protiv prvotuženika ML /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], kojeg zastupa Mitar Knežić, odvjetnik u Odvjetničkom uredu Lisac iz Dugog Sela, i drugotuženika ZL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Vukelić, odvjetnik u Bjelovaru, radi utvrđenja ništetnim ugovora o radu, odlučujući o žalbi prvotuženika ML protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1362/2023-18 od 28. svibnja 2025., u sjednici održanoj 25. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba prvotuženika ML i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1362/2023-18 od 28. svibnja 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:
„
Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o radu koji je sklopio I. tuženi ML, OIB: [osobni identifikacijski broj] s II. tuženikom ZL, OIB: [osobni identifikacijski broj], s početkom rada 01.02.2016.“
2. Protiv navedene presude žali se prvotuženik ML iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., i 155/2023., u daljnjem tekstu: ZPP-a), s prijedlogom da se pobijana presuda i rješenje preinače u skladu s žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj je sud utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. u svezi sa čl. 354. st. 2. ZPP-a. Pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a nema nejasnoća, proturječnosti, ni drugih nedostataka, tako da se može sa sigurnošću ispitati.
6. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud proveo sve raspoložive i po strankama predložene dokaze kojima je utvrdio i pravne činjenice odlučne za donošenje pravilne i zakonite presude.
7. Predmet spora je zahtjev na utvrđenje ništetnim Ugovora o radu sklopljenog između prvotuženika ML i drugotuženika ZL s početkom rada 01. veljače 2016.
8. Iz rezultata provedenog postupka proizlazi u bitnom slijedeće:
-da je prvotuženik ML kao fizička osoba i vlasnik kućanstva(bez poslovne aktivnosti), u razdoblju od 26. siječnja do 13. lipnja 2016., prijavio i odjavio veći broj osoba u radni odnos u kućanstvu na kratko razdoblje po nekoliko dana ili tjedana, a među njima je bio i II. tuženik ZL koji je bio u radnom odnosu kod I. tuženika 4 radna dana,
- da je HZMO proveo kontrolu prijavno-odjavne evidencije radnika u razdoblju od 26.1.2016. do 13.6.2016. te utvrdio da je isti u tom razdoblju prvotuženik OL imao prijavljenih 21 radnika, te da nije predavao zakonom propisanu dokumentaciju za radnike te da nema poslovne aktivnosti,
- da II. tuženik ZL nije sklopio pisani ugovor o radu s I. tuženikom GL.,
- da II. tuženik ZL nije obavljao nikakav rad za I. tuženika GL jer ga isti nije niti zvao da dođe raditi,
- da je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje utvrdio prestanak svojstva osiguranika drugotuženiku ZL s nadnevkom 01. veljače 2016. i poništio staž osiguranja za istog od 01. veljače do 05. veljače 2016. kod privatnog poslodavaca ML - kućanstvo iz [adresa].
9. Odredbama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZOO-a) propisano je da je ništetan ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenim slučaju ne propisuje što drugo (članak 322. stavak 1.), da na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i da se na nju može pozivati svaka zainteresirana osoba (članak 327.), da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (članak 328.), da će ugovor biti bez učinka ako je nedopuštena pobuda bitno utjecaja na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati (članak 273. stavak 2.), da se odredbe o nedopuštenosti činidbe primjenjuju i na pobudu za sklapanje ugovora (članak 273. stavak 4.), da je ugovor ništetan ako je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređenja ili neodrediva (članak 270. stavak 1.) i da je činidba nedopuštena ako je protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva (članak 271.).
10. Dakle, iz navedenih odredbi proizlazi da je nedopuštena pobuda (subjektivni pristup pri sklapanju ugovora) za koju su znale obje ugovorne strane protivna moralu, a time je ugovor ništetan u smislu odredbe članka 322. stavka 1. ZOO-a, da na razloge ništetnosti sud pazi po službenoj dužnosti i da se na nju može pozivati svaka zainteresirana stranka, te da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi.
11. Prema tome, kako je svrha sklapanje Ugovora o radu između prvo i drugo tuženika na pet dana bila ostvarivanje ne pripadajućih prava iz zdravstvenog i mirovinskog osiguranja drugotuženika ZL, uz istovremeno svjesnu zloupotrebu pravila radnog odnosa, što su obje ugovorne strane znale, posljedice koje se reflektiraju na tužitelja na način da formalno prijavljenim radnicima, među kojima je drugotuženik ZL priznaje ne pripadajuća prava iz zdravstvenog osiguranja na svoj teret i teret državnog proračuna, to je prvostupanjski sud pravilno zaključio da se radi o nedopuštenoj pobudi činidbi koja je protivna prisilnim propisima /članak 10. Zakona o radu (Narodne novine, broj: 93/2014., 98/2019., 151/2022., 46/2023., 64/2023., dalje: ZR-a) i moralu i primijenio navedeno materijalno pravo kad je prihvatio tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti Ugovora o radu sklopljenog između prvotuženika ML i drugotuženika ZL s početkom rada 01. veljače 2016.
12. Žalbenim navodima žalitelj u osnovi iznosi vlastitu interpretaciju ocjene provedenih dokaza, iznoseći drugačije i subjektivno pravno mišljenje koje tvrdnje prema ocjeni ovog suda predstavljaju subjektivni prikaz sadržaja dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka koji nema objektivnog uporišta u sadržaju postupka.
13. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija kao ni oni na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti to je žalbu tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu a prvostupanjsku presudu potvrditi temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a čime je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.
U Splitu 25. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Andrea Boras-Ivanišević
