Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2224/2025-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Dragici Samardžić, u pravnoj stvari tužiteljice ČN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Jelena Mandarić odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 53056966535, zastupan po pun. Marku Kallay odvjetniku u Odvjetničkom društvu Kallay & partneri iz Zagreba, radi ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3366/2019-12 od 23. srpnja 2025., dana 25. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3366/2019-12 od 23. srpnja 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem je odbijen u cijelosti prigovor tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Splitu P-3366/2019-26 od 10. lipnja 2025.

2. Protiv tog rješenja žali se tuženik zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ( "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07- odluka USRH, 84/08, 96/08 - odluka USRH, 123/08, 57/11,148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 43/13 – Rješenje USRH, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22,155/23 - dalje ZPP ) s prijedlogom da se rješenje preinači i ukine rješenje od 10. lipnja 2025. kojim je naloženo tuženiku plaćanje sudske pristojbe na presudu, podredno da se rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Prvostupanjski je sud pobijanim rješenjem odbio prigovor tuženika

protiv rješenja tog suda od 10. lipnja 2025. kojim je tuženik temeljem odredbe članka 28. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18, 51/23- dalje:ZSP) pozvan na plaćanje sudske pristojbe za prvostupanjsku presudu u iznosu od 13,27 eur i pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 6,64 eur, nakon što je utvrdio da se u konkretnom slučaju radi o postupku kojega je tužiteljica pokrenula protiv tuženika na temelju pravomoćne sudske presude radi zaštite kolektivnih interesa, da je tužiteljica uspjela u tom postupku, te da je presuda postala pravomoćna 13. svibnja 2025. Temeljem navedenih utvrđenja prvostupanjski je sud pozivom na odredbu članka 11. toč. 20. ZSP kojom je propisano kako su troškova sudskih pristojbi oslobođeni tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa smatrao da je temeljem odredbe članka 13.st.1. i 2. ZSP navedene pristojbe u obvezi platiti tuženik.

6. Ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. st. 2. ZPP-a, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud donošenjem rješenja počinio koju od apsolutno bitnih procesnih povreda iz odredbe članka 354. st. 2. u vezi s člankom 381. ZPP-a.

7. Protivno žalbenim navodima sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo kada je tuženika obvezao na plaćanje navedenih sudskih pristojbi. Naime, iz sadržaja spisa proizlazi da je u povodu tužbe tužiteljice donesena presuda kojom su utvrđene ništetnim odredbe ugovora o kreditu koji je sklopljen između stranaka kojim je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF, da je tuženiku naloženo isplatiti utuženi iznos, te je tuženik obvezan naknaditi tužiteljici prouzročene parnične troškove. Nadalje, proizlazi da je kod odluke o troškovima postupka uz troškove zastupanja tužiteljici dosuđen i zatraženi iznos na ime sudskih pristojbi na presudu, koja odluka je pravomoćna jer tuženik istu nije pobijao. Međutim, navedeno i prema mišljenju ovoga suda nije od utjecaja na zakonsku obvezu tuženika na plaćanje sudskih pristojbi na presudu i ne isključuje primjenu odredbe članka 13. ZSP-a kojom je propisano da u slučaju kada stranka koja je oslobođena od plaćanja sudskih pristojbi uspije u postupku, pristojbe koje bi trebala platiti da nije bila oslobođena, plaća stranka koja nije oslobođena i to u omjeru u kojem je oslobođena stranka uspjela u postupku.

8. Kako je tužiteljica oslobođena plaćanja pristojbi, a uspjela je u postupku, to je u obvezi sukladno citiranoj zakonskoj odredbi pristojbu na presudu platiti tuženik i na tu njegovu obvezu nije od utjecaja okolnost što je tužiteljici (nepripadno) u okviru zatraženog iznosa na ime troškova postupka s osnove sudskih pristojbi odmjeren i taj iznos, kada tuženik protiv te odluke nije podnosio pravni lijek, a obveza plaćanja pristojbe nastaje nakon pravomoćnog završetka postupka.

9. Stoga je sud prvog stupnja pravilnom primjenom odredbe članka 11. st. 1. toč. 20. i članka 13. ZSP donio pobijano rješenje, pa je žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a potvrditi prvostupanjsko rješenje.

U Splitu, 25. rujna 2025.

S U T K I NJ A:

Dragica Samardžić