Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

                                                                                           Poslovni broj: 10 -91/2023-3.

 

                                                                                                                

 

 

                                                

 

 

            REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

         Tome Skalice 2, Slavonski Brod                                                                              

                                                                            Poslovni broj: 10 -91/2023-3.

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

             

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Zlatka Pirc, predsjednika vijeća, Dubravke Šimić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. B. iz D., OIB: …, kao nasljednik iza pok. A. B., zastupan po punomoćnici T. S., odvjetnici u R., protiv tuženice N. S. iz Č., OIB: , zastupana po O. d. V. i P. u R., radi utvrđenja prava vlasništva, rješavajući žalbe tužitelja i tuženice protiv presude Općinskog suda u Rijeci, od 2. studenog 2022., poslovni broj: P-111/2019-46., u sjednici vijeća održanoj 14. rujna 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Prihvaćaju se žalbe tužitelja V. B. i tuženice N. S., ukida presuda Općinskog suda u Rijeci, od 2. studenog 2022., poslovni broj: P-111/2019-46. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

             

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:


„I. Utvrđuje se da je tužitelj V. B., L., OIB: , stekao pravo vlasništva dijela nekretnine u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci označene kao kč.br. mavrište, dvorišće i oranica Vrtača površine 18 hvati upisane u zk.ul. k.o. G., omeđena linijom – slovima A-B-C-D-E-F-G-H-A u površini od 21 m2, sukladno Skici lica mjesta u Dopuni Nalaza geodetskog vještaka T. R. iz M., od dana 24.03.2017.g. (od ožujka 2017.g. ) u dijelu označen žutom bojom koji je sastavni dio ove presude, slijedom čega je ovlašten zatražiti i ishoditi upis stečenog prava vlasništva na svoje ime uz istodoban izbris tog prava s imena tužene, u cijelosti, na temelju ove presude po njezinoj pravomoćnosti u roku od 15 dana.

 

II. Odbija se tužitelj sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:

" Utvrđuje se da je tužitelj V. B., L., OIB: 68060865442, stekao pravo vlasništva dijela nekretnine u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci označene kao kč.br. mavrište, dvorišće i oranica Vrtača površine 18 hvati upisane u zk.ul. k.o. G., omeđena linijom – slovima A-B-C-I-J-A u površini od 11 m2, sukladno Skici lica mjesta u Dopuni Nalaza geodetskog vještaka T. R. iz M., od dana 24.03.2017. godine ( od ožujka 2017. ) u dijelu označenom zelenom bojom, koji je sastavni dio ove presude, slijedom čega je ovlašten zatražiti i ishoditi upis stečenog prava vlasništva na svoje ime uz istodoban izbris tog prava s imena tužene, u cijelosti, na temelju ove presude po njezinoj pravomoćnosti u roku od 15 dana."

 

III. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 21.920,75 kn ( protuvrijednost 2.909,38 eura ) zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 02.11.2022.g. do isplate, u roku od 15 dana.

 

2. Protiv presude žalbe su pravovremeno podnijeli tužitelj i tuženica zbog razloga navedenih u članku 353. stavak 1. točke 1-3. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 – ispravak, 57/11, 25/13, 89/14, dalje u tekstu: ZPP).

 

3. Tužitelj pobija presudu u točki II. izreke i predlaže da se presuda u tom dijelu preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak sastava žalbe.

 

4. Tuženica pobija presudu u točkama I. i III. izreke i predlaže da se presuda u pobijanom dijelu preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak sastava žalbe.

 

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

6. Žalbe su osnovane.

 

O žalbi tužitelja

 

 

7. Osnovano se ukazuje žalbom da su razlozi presude u odnosu na odbijajući dio (točka II. izreke), nejasni i suprotni navodima samih stranaka, te stanju prvostupanjskog spisa, pa presuda u tom dijelu ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, čime je u prvostupanjskom postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

 

8. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev u odnosu na dio k.č.br…. na skici mjernika vještaka omeđen linijama A-B-C-I-J-A u površini od 11m2, koji dio je označen  zelenom bojom, u naravi vrt, s obrazloženjem da „prednica tužitelja na licu mjesta taj dio nije pokazala kao svojim, a što proizlazi iz očitovanja vještakinje R.“.

 

9. Osnovano se ukazuje žalbom da je na ročištu na licu mjesta, koje je održano 5. svibnja 2016., i na kojem su bile prisutne prednica tužitelja A. B. i tuženica osobno, i vještak geodetske struke T. R., na zapisniku prvostupanjskog suda konstatirano da se uz prijepornu površinu nadovezuje vrt koji je obrađen i ograđen zelenom mrežom, kao i da stranke suglasno navode da je taj vrt vlasništvo prednice tužitelja, a obrađuje ga obitelj K., a što je potvrdila u svom iskazu i svjedokinja S. K.

 

10. Nadalje, iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi, a na što se također osnovano ukazuje žalbom, da je tužitelj nakon zaprimanja nalaza vještaka R., od 21. rujna 2016., saznao da je i predmetni vrt dio k.č.br. , zbog čega je zatražio dopunu nalaza vještaka, da je vještak dopunio nalaz i mišljenje 24. ožujka 2017. i vrt označio slovima A-B-C-I-J-A, kao sastavni dio k.č.br. , u površini od 11m2, kao i da je tužitelj, nakon dopune nalaza i mišljenja vještaka, podneskom od 17. siječnja 2020., specificirao tužbeni zahtjev i zatražio da se utvrdi da je i dio k.č.br , omeđen  linijama A-B-C-I-J-A, u površini od 11m2, stekao dosjelošću, pa je nejasno i suprotno stanju prvostupanjskog spisa obrazloženje prvostupanjskog suda, da tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija jer iz očitovanja vještaka proizlazi da prednica tužitelja taj dio na licu mjesta nije pokazala kao svojim, zbog čega se presuda ne može ispitati.

 

11. Radi izloženog, žalba je prihvaćena i prvostupanjska presuda ukinuta u točki II. izreke, sukladno članku 369. stavak 1. ZPP-a i predmet je u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

12. U nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, te će nakon toga donijeti novu odluku.

 

O žalbi tuženice

 

13. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev u odnosu na dio k.č.br. , omeđen linijama A-B-C-D-E-F-G-H-A, u površini od 21 m2, označen u skici mjernika vještaka žutom bojom, pozivom na pravna pravila paragrafa 1468 i 1493 Općeg građanskog zakonika (dalje u tekstu: OGZ-a), jer je tužitelj, zajedno sa svojim prednicima, majkom A. B. i njezinim roditeljima, ocem D. i majkom L. V., u poštenom posjedu predmetne nekretnine neprekidno od 1945. do 2014/15., odnosno do danas, duže od 20 godina.

 

14. Prvostupanjski sud je utvrdio provedenim dokaznim postupkom slijedeće činjenice:

- da je tuženica u zemljišnim knjigama uknjižena kao samovlasnica kč.br. , mavrište, dvorišće i oranica V. u D., upisana u zk.ul. k.o. G.,

- da je tuženica pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini stekla uknjižbom u zemljišne knjige na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 02. svibnja 2006.g. zaključenog sa M. V. K. kao prodavateljem, kojim su kao predmet prodaje navedene nekretnine kč.br. , kč.br. i kč.br. ,

- da je prednica tuženice M. V. K. pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini stekla uknjižbom u zemljišne knjige na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 29. siječnja 2002.g. zaključenog s E. L., kao prodavateljem, kojim su kao predmet prodaje navedene nekretnine kč.br. kč.br. i kč.br. ,

- da je E. L., prednik M. V. K., pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini stekao uknjižbom u zemljišne knjige na temelju pravomoćne i ovršne presude prvostupanjskog suda poslovni broj: P-6619/99,

-  da je 2015. kao posjednik k.č.br. upisan V. V., sin D.,

- da je D. V. zaključio 20. svibnja 1945. sa A. L., kao prodavateljem, kupoprodajni Ugovor, a predmet prodaje je čestica zvana voćnjak V.,

- da je A. B. kćerka D. i L. V., sa svojom braćom S. V. i V. V. 23. siječnja 2015. zaključila Ugovor o međuvlasničkim odnosima i diobi nekretnina, kojim joj je pripalo u vlasništvo k.č.br.

 

15. Temeljem navedenog utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je utvrdio da samostalan i pošten posjed tužitelja, uz računanje posjeda njegovih prednika, traje neprekidno od 1945., odnosno od početka 1950. do danas, pa su se ispunile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću iz paragrafa 1465 i 1468 OGZ-a - neprekidno pošteno posjedovanje predmetne nekretnine duže od 20 godina, dok je pozivanje tuženice na povjerenje u zemljišne knjige, ocijenio neodlučnim iz razloga što je tuženica kupoprodajni ugovor, kojim je kupila k.č.br. , zaključila 02. svibnja 2006., u vrijeme odgode primjene navedenog načela, koja odgoda je prvi puta propisana Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( NN 91/96 ) na rok od pet godina od stupanja na snagu toga Zakona (01. siječnja 1997.), a kasnijim izmjenama i dopunama tog Zakona 2001. (NN 114/01), 2006. (NN 141/06), 2009. (NN 153/09) i 2014. (NN 152/14), taj rok odgode propisan do 01.01.2017.

 

16. Osnovano se iznosi u žalbi da se, sukladno članku 388. stavak 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 94/17 – pročišćeni tekst, dalje u tekstu: ZV), zaštita povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga neće primjenjivati u korist stjecanja prije 1. siječnja 2017., ako se stječe nekretnina na kojoj je bilo upisano društveno vlasništvo, a nije brisano prije nego što je taj Zakon stupio na snagu.

 

17. Iz stanja prvostupanjskog spisa ne proizlazi da je predmetna nekretnina bila društveno vlasništvo, pa bi se tuženica mogla pozivati na to načelo, zbog čega je zaključak prvostupanjskog suda, da je pozivanje tuženice na načelo povjerenja u istinitost zemljišne knjige neodlučno, nepravilan.

 

18. Odredbom članka 130. stavak 2. ZV, propisano je da se vlasništvo nekretnine koje je stečeno na temelju zakona, ne može suprotstaviti pravu onoga koji je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri, upisao svoje pravo na nekretninu, dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona, nije bilo upisano. Dakle, potrebno je da je stjecatelj, prilikom stjecanja, bio u dobroj vjeri. Smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano, nije potpuno, ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede tog stjecanja zaštitu (članak 122. stavak 1. ZV-a); stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kada je zahtjevao upis, nije znao, niti je s obzirom na okolnosti, imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju (članak 122. stavak 2. ZV-a); nedostatak dobre vjere ne može se prebaciti nikome, samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje (članka  122. stavak 3. ZV-a).

 

19. Nadalje, prema odredbi članka 123. stavak 1. ZV-a, stjecatelj upisom stječe nekretninu kao od njezina vlasnika, ako je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri stekne od osobe koja je bila upisana kao vlasnik te nekretnine, premda to nje bila i ako mu upis ne bude izbrisan zbog nevaljanosti.

 

20. Slijedom navedenog, na načelo povjerenja u zemljišne knjige može se pozvati onaj tko je nekretninu stekao pravnim poslom od knjižnog vlasnika, vjerujući da je knjižni vlasnik ujedno i stvarni vlasnik. Kako je tuženica upisana kao vlasnica predmetne nekretnine temeljem kupoprodajnog ugovora zaključenog sa zemljišno knjižnim vlasnikom predmetne nekretnine, kao prodavateljem, može se pozivati na ovo načelo. Naime, načelo povjerenja u zemljišne knjige štiti savjesnog stjecatelja nekretnine, koju je stekao u dobroj vjeri, odnosno koji nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja.

 

21. Zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjskog suda nije utvrđeno da li je tuženica u trenutku sklapanja kupoprodajnog ugovora ili upisa u zemljišne knjige bila savjesni stjecatelj predmetne nekretnine, u smislu naprijed navedenog, a o čemu ovisi osnovanost pozivanja tuženice na načelo povjerenja u zemljišne knjige.

 

22. Kako se zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjskog suda ne može ispitati pravilnost primjene materijalnog prava, žalba je prihvaćena i prvostupanjska presuda ukinuta u pobijanom dijelu (točka I. i III. izreke), sukladno članku 370. ZPP-a, te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

23. U nastavku postupka prvostupanjski sud će utvrditi naprijed iznijete odlučne činjenice, te će nakon toga donijeti novu odluku.

 

24. U novoj odluci odlučit će o troškovima postupka.

 

25. Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci.

 

 

Slavonski Brod, 14. rujna 2023.

 

Predsjednik vijeća

 

mr. sc. Zlatko Pirc

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu