Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
Osijek
Poslovni broj: P-1122/2023-20
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A I R J E Š E NJ E
Općinski sud u Osijeku po sutkinji Ljiljani Jakša, u pravnoj stvari tužiteljice ND, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Sanji Hajnal, odvjetnici u Osijeku, protiv tužene OTP banke d.d., OIB: 52508873833, Split, Domovinskog rata 61, zastupane po punomoćniku Belizaru Tomaiću, odvjetniku u Osijeku, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 19. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, po objavi 25. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 3. točka 3.4. Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama u z. k. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], od 20. travnja 2007., ovjerenog kod javnog bilježnika Mirjane Borić iz Osijeka, pod brojem: OV-14963/07, 7. svibnja 2007., koji glasi: "Promjena kamatnih stopa vrši se izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke na čiju primjenu Korisnik kredita bezuvjetno pristaje."
II. Nalaže se tuženoj OTP banki d.d., OIB: 52508873833, Split, Domovinskog rata 61, isplatiti tužiteljici ND, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na ime preplaćenih iznosa kamata isplati iznos od 6.757,34 € (slovima: šest tisuća sedamsto pedeset sedam eura trideset četiri centa), s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, a koje teku:
- na iznos od 2,22 € od 10.01.2008. pa do isplate
- na iznos od 22,18 € od 11.02.2008. pa do isplate
- na iznos od 22,17 € od 10.03.2008. pa do isplate
- na iznos od 22,17 € od 10.04.2008. pa do isplate
- na iznos od 22,16 € od 10.05.2008. pa do isplate
- na iznos od 22,15 € od 10.06.2008. pa do isplate
- na iznos od 48,46 € od 10.07.2008. pa do isplate
- na iznos od 55,04 € od 11.08.2008. pa do isplate
- na iznos od 55,03 € od 10.09.2008. pa do isplate
- na iznos od 55,02 € od 10.10.2008. pa do isplate
- na iznos od 55,01 € od 10.11.2008. pa do isplate
- na iznos od 65,88 € od 10.12.2008. pa do isplate
- na iznos od 65,87 € od 10.01.2009. pa do isplate
- na iznos od 65,86 € od 10.02.2009. pa do isplate
- na iznos od 65,84 € od 10.03.2009. pa do isplate
- na iznos od 65,83 € od 10.04.2009. pa do isplate
- na iznos od 65,82 € od 11.05.2009. pa do isplate
- na iznos od 65,80 € od 10.06.2009. pa do isplate
- na iznos od 65,79 € od 10.07.2009. pa do isplate
- na iznos od 65,77 € od 10.08.2009. pa do isplate
- na iznos od 65,76 € od 10.09.2009. pa do isplate
- na iznos od 65,74 € od 10.10.2009. pa do isplate
- na iznos od 65,72 € od 10.11.2009. pa do isplate
- na iznos od 65,70 € od 10.12.2009. pa do isplate
- na iznos od 65,68 € od 11.01.2010. pa do isplate
- na iznos od 65,65 € od 10.02.2010. pa do isplate
- na iznos od 65,63 € od 10.03.2010. pa do isplate
- na iznos od 65,61 € od 10.04.2010. pa do isplate
- na iznos od 65,58 € od 10.05.2010. pa do isplate
- na iznos od 65,55 € od 10.06.2010. pa do isplate
- na iznos od 65,53 € od 12.07.2010. pa do isplate
- na iznos od 65,50 € od 10.08.2010. pa do isplate
- na iznos od 65,47 € od 10.09.2010. pa do isplate
- na iznos od 65,44 € od 11.10.2010. pa do isplate
- na iznos od 65,40 € od 15.11.2010. pa do isplate
- na iznos od 65,37 € od 14.12.2010. pa do isplate
- na iznos od 65,33 € od 17.01.2011. pa do isplate
- na iznos od 65,30 € od 16.02.2011. pa do isplate
- na iznos od 65,26 € od 14.03.2011. pa do isplate
- na iznos od 65,22 € od 12.04.2011. pa do isplate
- na iznos od 65,18 € od 16.05.2011. pa do isplate
- na iznos od 65,14 € od 14.06.2011. pa do isplate
- na iznos od 65,10 € od 14.07.2011. pa do isplate
- na iznos od 65,05 € od 16.08.2011. pa do isplate
- na iznos od 65,01 € od 15.09.2011. pa do isplate
- na iznos od 64,96 € od 14.10.2011. pa do isplate
- na iznos od 64,91 € od 12.11.2011. pa do isplate
- na iznos od 64,86 € od 15.12.2011. pa do isplate
- na iznos od 64,81 € od 11.01.2012. pa do isplate
- na iznos od 64,76 € od 15.02.2012. pa do isplate
- na iznos od 64,71 € od 15.03.2012. pa do isplate
- na iznos od 64,65 € od 12.04.2012. pa do isplate
- na iznos od 64,60 € od 14.05.2012. pa do isplate
- na iznos od 64,54 € od 13.06.2012. pa do isplate
- na iznos od 64,48 € od 12.07.2012. pa do isplate
- na iznos od 64,42 € od 16.08.2012. pa do isplate
- na iznos od 64,35 € od 14.09.2012. pa do isplate
- na iznos od 64,29 € od 15.10.2012. pa do isplate
- na iznos od 64,22 € od 13.11.2012. pa do isplate
- na iznos od 64,15 € od 14.12.2012. pa do isplate
- na iznos od 64,09 € od 15.01.2013. pa do isplate
- na iznos od 64,01 € od 11.02.2013. pa do isplate
- na iznos od 63,94 € od 12.03.2013. pa do isplate
- na iznos od 63,87 € od 16.04.2013. pa do isplate
- na iznos od 63,79 € od 14.05.2013. pa do isplate
- na iznos od 63,71 € od 13.06.2013. pa do isplate
- na iznos od 63,63 € od 12.07.2013. pa do isplate
- na iznos od 62,91 € od 14.08.2013. pa do isplate
- na iznos od 62,70 € od 12.09.2013. pa do isplate
- na iznos od 62,62 € od 15.10.2013. pa do isplate
- na iznos od 62,53 € od 14.11.2013. pa do isplate
- na iznos od 62,44 € od 16.12.2013. pa do isplate
- na iznos od 62,35 € od 15.01.2014. pa do isplate
- na iznos od 59,10 € od 14.02.2014. pa do isplate
- na iznos od 58,39 € od 14.03.2014. pa do isplate
- na iznos od 58,30 € od 14.04.2014. pa do isplate
- na iznos od 58,20 € od 15.05.2014. pa do isplate
- na iznos od 58,10 € od 13.06.2014. pa do isplate
- na iznos od 58,01 € od 14.07.2014. pa do isplate
- na iznos od 55,65 € od 13.08.2014. pa do isplate
- na iznos od 52,99 € od 12.09.2014. pa do isplate
- na iznos od 52,89 € od 15.10.2014. pa do isplate
- na iznos od 52,79 € od 15.11.2014. pa do isplate
- na iznos od 52,68 € od 15.12.2014. pa do isplate
- na iznos od 52,58 € od 15.01.2015. pa do isplate
- na iznos od 50,68 € od 14.02.2015. pa do isplate
- na iznos od 48,56 € od 14.03.2015. pa do isplate
- na iznos od 48,45 € od 15.04.2015. pa do isplate
- na iznos od 48,34 € od 15.05.2015. pa do isplate
- na iznos od 48,23 € od 14.06.2015. pa do isplate
- na iznos od 48,12 € od 16.07.2015. pa do isplate
- na iznos od 46,35 € od 16.08.2015. pa do isplate
- na iznos od 44,35 € od 14.09.2015. pa do isplate
- na iznos od 44,24 € od 14.10.2015. pa do isplate
- na iznos od 44,13 € od 16.11.2015. pa do isplate
- na iznos od 44,01 € od 14.12.2015. pa do isplate
- na iznos od 43,90 € od 15.01.2016. pa do isplate
- na iznos od 41,89 € od 15.02.2016. pa do isplate
- na iznos od 39,85 € od 15.03.2016. pa do isplate
- na iznos od 39,74 € od 16.04.2016. pa do isplate
- na iznos od 39,62 € od 13.05.2016. pa do isplate
- na iznos od 39,51 € od 10.06.2016. pa do isplate
- na iznos od 39,39 € od 10.07.2016. pa do isplate
- na iznos od 36,82 € od 10.08.2016. pa do isplate
- na iznos od 33,93 € od 12.09.2016. pa do isplate
- na iznos od 33,82 € od 12.10.2016. pa do isplate
- na iznos od 33,70 € od 10.11.2016. pa do isplate
- na iznos od 33,59 € od 10.12.2016. pa do isplate
- na iznos od 33,47 € od 10.01.2017. pa do isplate
- na iznos od 30,75 € od 10.02.2017. pa do isplate
- na iznos od 27,68 € od 10.03.2017. pa do isplate
- na iznos od 27,57 € od 10.04.2017. pa do isplate
- na iznos od 27,46 € od 10.05.2017. pa do isplate
- na iznos od 27,36 € od 10.06.2017. pa do isplate
- na iznos od 27,24 € od 10.07.2017. pa do isplate
- na iznos od 24,54 € od 10.08.2017. pa do isplate
- na iznos od 21,49 € od 11.09.2017. pa do isplate
- na iznos od 21,39 € od 10.10.2017. pa do isplate
- na iznos od 21,30 € od 10.11.2017. pa do isplate
- na iznos od 21,20 € od 11.12.2017. pa do isplate
- na iznos od 20,10 € od 10.01.2018. pa do isplate
- na iznos od 18,92 € od 10.02.2018. pa do isplate
- na iznos od 16,48 € od 10.03.2018. pa do isplate
- na iznos od 16,39 € od 10.04.2018. pa do isplate
- na iznos od 16,30 € od 10.05.2018. pa do isplate
- na iznos od 16,21 € od 11.06.2018. pa do isplate
- na iznos od 16,13 € od 10.07.2018. pa do isplate
- na iznos od 14,38 € od 10.08.2018. pa do isplate
- na iznos od 12,43 € od 10.09.2018. pa do isplate
- na iznos od 12,35 € od 10.10.2018. pa do isplate
- na iznos od 12,28 € od 10.11.2018. pa do isplate
- na iznos od 12,20 € od 10.12.2018. pa do isplate
- na iznos od 12,12 € od 10.01.2019. pa do isplate
- na iznos od 11,37 € od 11.02.2019. pa do isplate
- na iznos od 9,72 € od 11.03.2019. pa do isplate
- na iznos od 9,65 € od 10.04.2019. pa do isplate
- na iznos od 9,59 € od 10.05.2019. pa do isplate
- na iznos od 9,52 € od 10.06.2019. pa do isplate
- na iznos od 9,45 € od 15.07.2019. pa do isplate
- na iznos od 8,93 € od 14.08.2019. pa do isplate
- na iznos od 7,84 € od 13.09.2019. pa do isplate
- na iznos od 7,77 € od 10.10.2019. pa do isplate
- na iznos od 7,71 € od 13.11.2019. pa do isplate
- na iznos od 7,65 € od 10.12.2019. pa do isplate
- na iznos od 7,58 € od 15.01.2020. pa do isplate
- na iznos od 7,17 € od 13.02.2020. pa do isplate
- na iznos od 6,31 € od 11.03.2020. pa do isplate
- na iznos od 6,25 € od 11.04.2020. pa do isplate
- na iznos od 6,20 € od 14.05.2020. pa do isplate
- na iznos od 6,14 € od 15.06.2020. pa do isplate
- na iznos od 6,08 € od 13.07.2020. pa do isplate
- na iznos od 5,80 € od 12.08.2020. pa do isplate
- na iznos od 5,24 € od 12.09.2020. pa do isplate
- na iznos od 5,19 € od 12.10.2020. pa do isplate
- na iznos od 5,13 € od 12.11.2020. pa do isplate
- na iznos od 5,08 € od 12.12.2020. pa do isplate
- na iznos od 5,03 € od 15.01.2021. pa do isplate
- na iznos od 4,79 € od 13.02.2021. pa do isplate
- na iznos od 4,35 € od 11.03.2021. pa do isplate
- na iznos od 4,30 € od 12.04.2021. pa do isplate
- na iznos od 4,25 € od 11.05.2021. pa do isplate
- na iznos od 4,20 € od 10.06.2021. pa do isplate
- na iznos od 4,15 € od 13.07.2021. pa do isplate
- na iznos od 4,00 € od 10.08.2021. pa do isplate
sve to u roku od 15 dana.
III. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se naložene tuženoj isplatiti tužiteljici iznos od 0,97 eura u roku 15 dana.
i
r i j e š i o je
I. Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos 0,09 eura.
II. Nalaže se tuženoj OTP banki d.d., OIB: 52508873833, Split, Domovinskog rata 61, naknaditi tužiteljici ND, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], trošak parničnog postupka u iznosu 2.117,09 eura (slovima: dvije tisuće sto sedamnaeste eura devet centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. rujna 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi od 29. srpnja 2023. navodi da je 20. travnja 2007., sa tuženom, sklopila Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama u z. k. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kojim se Ugovorom ista, kao kreditor obvezala staviti tužiteljici na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 27.000,00 EUR, dok se tužiteljica navedeni iznos obvezala vratiti, s pripadajućim kamatama, u vrijeme i na način utvrđen ugovorom. Tužiteljica se obvezala tuženoj iznos kredita platiti u mjesečnim anuitetima, uz redovnu kamatu koja je člankom 3. predmetnog ugovora, određena kao promjenjiva, a koja je u trenutku ugovaranja iznosila 6,79% godišnje. Dio odredbe članka 3. predmetnog ugovora, koji se odnosi na način promjenjivosti kamatne stope, u dijelu gdje se promjena kamate vrši izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke, na čiju primjenu korisnik kredita bezuvjetno pristaje, je ništetan. Naime, u smislu odredbe članka 269. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima činidba u pogledu kamatne stope u konkretnom slučaju nije bila niti određena niti odrediva, te je istom povrijeđeno načelo ravnopravnosti stranaka u obveznom odnosu sadržano u članku 3. Zakona o obveznim odnosima. Takva ugovorna odredba omogućila je tuženoj promjenu ugovorne kamate činiti ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, čime je uzrokovan nepovoljan položaj tužiteljice i neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu tužiteljice. Predmetna odredba ugovora o kreditu je i nepoštena u smislu odredbe članka 96. stavka 1. i 2. ZZP/07., a time ništetna u smislu odredbe članka 102. ZZP/07 pa ne proizvodi nikakve pravne učinke. Predmetni ugovor o kreditu je sastavljen unaprijed od strane tužene kao banke, dok ugovorne strane nisu pregovarale o sadržaju ugovornih odredbi, niti je tužiteljica imala utjecaj na sadržaj ugovora. Člankom 4. Ugovora, tužiteljici kao potrošaču u pogledu promjene kamatne stope i promjene anuiteta, nametnuta je obveza koju ona nije mogla sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora, zbog čega je navedena odredba ugovora uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama tužiteljice kao korisnika kredita i potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na tuženu kao banku i trgovca te kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, odnosno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima. Tužiteljica nije mogla niti provjeriti pravilnost i uzrok njezine promjene, jer za to nije imala nikakvih egzaktnih kriterija. Kako su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, o kojima mora postojati jasan konsenzus između stranaka, tužena je istom odredbom izbjegla utjecaj tužiteljice na njezinu promjenu, a što je suprotno članku 247. ZOO-a. Odredba članka 3. ne sadrži niti referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, te kao takva nije uočljiva prosječnom potrošaču, i ne daje dovoljno točne i razumljive kriterije, na temelju kojih bi on mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz tog pravnog posla proizlaze. U ovom slučaju ugovorena odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, u kojoj nisu naznačeni parametri njezine promjene, postala je promjenjiv, neizvjestan i nepredvidiv element. Tužena se nije ponijela kao savjesni gospodarstvenik, nego je ugovaranjem predmetne odredbe i podizanjem kamatne stope stavila tužiteljicu u neravnopravan položaj, pa je ugovorena odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja, sadržano u odredbi članka 4. Zakona o obveznim odnosima. I Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom i rješenjem od 16. srpnja 2014., pod brojem: Pž-7129/13-4, na temelju kolektivne tužbe korisnika kredita s istim ugovornim odredbama sadržanim kao i u kreditu tužitelja, zauzeo je stav da su predmetne odredbe ugovora o kreditu kojima se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke nepoštene, a prema tome i ništetne. Utvrđenja iz kolektivne presude ne odnose se direktno na ovaj postupak koji je tužiteljica pokrenula protiv tužene, obzirom se u ovom slučaju radi o kreditu vezanom uz valutu EUR, meritum kolektivne presude kojim se utvrđuje nepoštenost odnosno ništetnost ugovornih odredaba o načinu promjene kamatne stope primjenjiv je na svaki kredit, bez obzira na valutu kredita. Tužena je umjesto po prvotno ugovorenoj kamatnoj stopi od 6,79% jednostranom odlukom protivno načelu savjesnosti i poštenja, mijenjala kamatnu stopu, a čime je došlo do promjene u mjesečnim anuitetima u odnosu na prvi otplatni plan kredita. Navedenim promjenama kamatne stope, mijenjao se dužni iznos mjesečnog anuiteta, a čime je tužiteljica temeljem razlike u kamati ukupno preplatila mjesečne anuitete u iznosu od 6.757,43 €. Navedeni iznos dobiven je usporedbom početno ugovorene kamatne stope od 6,79% i svake promijenjene kamatne stope. Slijedom navedenog tužiteljica sukladno važećoj ugovornoj odredbi članka 3. Ugovora, potražuje razliku preplaćenog iznosa kamata, između ugovorene kamate i svake promjene kamate mijenjane odlukom tužene, pa predlaže sudu nakon provedenog postupka donijeti presudu:
"I. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 3. točka 3.4. Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama u z. k. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], od 20. travnja 2007., ovjerenog kod javnog bilježnika Mirjane Borić iz Osijeka, pod brojem: OV-14963/07, 7. svibnja 2007., koji glasi: "Promjena kamatnih stopa vrši se izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke na čiju primjenu Korisnik kredita bezuvjetno pristaje."
II. Nalaže se tuženoj isplatiti tužiteljici, na ime preplaćenih iznosa kamata iznos od 6.757,43 €, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa sve do isplate, sve u roku 15 dana.
III. Nalaže se tuženoj naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku 15 dana.
1.1. Podneskom od 8. rujna 2025. tužiteljica je, a nakon provedenog financijsko – knjigovodstvenog vještačenja, uredila točku II. tužbenog zahtjeva na način da potražuje od tužene ukupan iznos od 6.757,34 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznose kako to proizlazi iz točke II. izreke presude.
2. Prije upuštanja u raspravljanje tužena ističe kako je tužiteljica podnijela tzv. stupnjevitu tužbu, a da za to uopće nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke iz članka 186. ZPP-a. Naime, tužiteljica je kao druga ugovorna strana u posjedu cjelokupne dokumentacije u svezi Ugovora o kreditu broj 070428338141 HH, pa je imala mogućnost precizno postaviti svoj tužbeni zahtjev a ne ga postavljati u neodređenom iznosu za koji unaprijed pridržava pravo ga postaviti nakon što se pribavi cjelokupna dokumentacija kredita i provede financijsko vještačenje. Ttužiteljici je uz „osnovni“ Ugovor u EUR uručen inicijalni otplatni plan, a to je tužena uručivala svim svojim korisnicima kredita. Identična je situacija i sa prijepisom knjigovodstvene kartice kredita. Tužiteljica nema pravnog interesa zahtijevati ovaj dokument jer je kao korisnik kredita u posjedu uplatnica koje je dobivala u poslovnicama tužene prilikom svako mjesečne uplate rate kredita. Povijest kretanja tečaja za EUR dostupan je svim zainteresiranim strankama putem Internet stranice tužene (pogledati pod direktorijem arhiva tečajnih lista). Dakle, potpuno je jasno kako se ne radi o dokumentaciji iz članka 186.b. stavka 3. ZPP-a, pa tužena predlaže da sud obveže tužiteljicu da sukladno odredbi članka 109. ZPP-a uredi svoju tužbu pod prijetnjom odbacivanja iste. Potom tužena daje odgovor na tužbu te iznosi da su tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovani. Nije sporno da je tužiteljica s tuženom 20. travnja 2007. sklopila Ugovor o kreditu broj 070428338141 HH (u daljnjem tekstu: Ugovor), kojim je tužena odobrila tužiteljici kredit u iznosu od 27.000,00 EUR, u protuvrijednosti u kunama, na rok otplate 20 godina. Nije sporno da se u članku 3. točka 3.2. Ugovora navodi da je ugovorena redovna kamatna stopa 6,78% godišnje te da je ista promjenjiva. Sporno je, jesu li odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi Ugovora nepoštene, a time i ništetne. Tužiteljica tužbeni zahtjev temelji na tome da je Ugovor u suprotnosti sa određenim zakonskim odredbama kojima je uređena zaštita potrošača, kao i Zakonu o obveznim odnosima. Tužena se takvim tvrdnjama izričito protivi te ističe prigovor zastare novčanog potraživanja. Smatra da se ovom pojedinačnom predmetu ne primjenjuje utvrđenja iz kolektivne parnice u predmetu Pž-6632/2017 (Visoki trgovački sud RH u Zagrebu) i Pž-7129/13 (Visoki trgovački sud RH u Zagrebu). Ako bi se postupak pravno kvalificirao kao postupak radi naknade štete, primjenjivao bi se zastarni rok iz članka 376. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99., 88/01., 35/05.; u daljnjem tekstu: ZOO), pa s obzirom da je u predmetnom Ugovoru o kreditu sadržana odredba koja je tužiteljici navodno prouzročila štetu, očito je da je subjektivni (trogodišnji) i objektivni (petogodišnji) rok za veliku većinu pojedinačnih mjesečnih iznosa protekao. Ako bi se postupak pravno kvalificirao kao postupak radi povrata mjesečnih anuiteta, primjenjivao bi se zastarni rok iz članka 372. ZOO-a, pa tražbine povremenih davanja (a u što se izričito uključene i tražbine anuiteta) zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja. Ako bi se zbog utvrđivanja ništetnosti utvrdilo da se radi o stjecanju bez osnove, zastarni rok je 5 godina od dana sklapanja ništavog pravnog posla (dakle od 20. travnja 2007. kada je i sklopljen predmetni Ugovor), kako je stajalište izraženo i u sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske u presudi VSRH Rev x 183/2011, a dosljednom primjenom ovog shvaćanja, potraživanje tužiteljice iz tužbe bilo bi pod zastarom, budući da sukladno tom shvaćaju petogodišnji zastarni rok počinje teći od dana sklapanja Ugovora o kreditu (21. travnja 2007.), odnosno zastara je u ovom slučaju nastupila 21. travnja 2012., a tužba je podnesena tek 29. srpnja 2023. U ovom sporu nema mjestu preslikavanju utvrđenja iz parnice „Potrošač“ (P- 1401/12, Trgovački sud u Zagrebu i Pž-7129/13, Visoki trgovački sud RH) jer je u toj parnici utvrđivana tek apstraktna pravna zaštita, čiji učinci se ne mogu neposredno primijeniti na pojedini ugovorni odnos, nego se u tom odnosu tek treba izvesti dokazivanje jesu li utvrđenja iz parnice „Potrošač“ i na koji način primjenjiva u pojedinačnom slučaju. Kolektivnom zaštitom osigurava se preventivna zaštita i kontrola nepoštenih ugovornih odredaba u odnosu na „prosječnog potrošača“, ali se njome ne mogu zamijeniti učinci koji se ostvaruju individualnom pravnom zaštitom, s obzirom da se u pojedinačnim parnicama uređuju pravni učinci pojedinačnog potrošačkog ugovora u odnosu na konkretnog potrošača. U individualnom sporu zadatak je suda utvrditi da li se i u kojoj mjeri načelo zaštite apstraktnog potrošača, onako kako je utvrđeno u kolektivnoj parnici, primjenjuje i na konkretnog potrošača u pojedinačnoj parnici. Presuda u kolektivnom sporu nema pravni učinak erga omnes da bi se mogla primjenjivala na svaki pojedinačni spor pokrenutom pojedinačnom tužbom, pa je neosnovano pozivanje tužiteljice na mogućnost automatske primjene utvrđenja iz Parnice Potrošač i Presude VTS-a. Presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/12 i Visoki trgovački sud RH broj Pž-7129/13 i činjenična utvrđenja iz tih sporova odnose se samo na zaštitu kolektivnih interesa potrošača koji su podizali kredite denominirane u valuti CHF, a ne i na potrošače koji su podizali kredite u drugim valutama (kunski i EUR krediti). Tužiteljica je u ovom parničnom postupku morala pružiti dokaze o eventualnoj ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi, a ne se samo pozivati na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014.
Tužiteljica je neosnovano proširila opseg utvrđenja iz Presude VTS-a donesene u parnici "Potrošač" na odredbe o promjenjivosti kamatne stope, iako to nije bilo predmetom ispitivanja u Parnici Potrošač. U kolektivnom sporu bila je ispitivana promjenjivost kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke bez egzaktno utvrđenih parametara i metode izračuna parametara promjenjivosti. To znači, čak i kada bi utvrđenja iz presude u parnici "Potrošač" bila primjenjiva na ovaj spor, njima nije utvrđena ništetnost promjenjivosti kamatne stope, niti promjenjivost kamatne stope jednostranom odlukom banke. Iz navedenih razloga, neosnovano tužiteljica tvrdi da je ništetna odredba članka 3., a koja glasi: "Kamatna stopa iznosi 6,79% godišnje, s tim da je kamatna stopa promjenjiva.“. U ugovornom odnosu tužiteljice i tužene bilo je dopušteno ugovoriti promjenjivu kamatnu stopu čiji se visina određuje odlukom tužene, i među ugovornim stranama su bili ugovoreni kriteriji promjenjivosti kamatne stope. Da bi se određena ugovorna odredba utvrdila ništetnom, potrebno je da se kumulativno ispune sljedeći uvjeti: da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo; da se je odredba i/ili nejasna, i/ili teško razumljiva i/ili teško uočljiva te naposljetku, da je odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (ovdje tužiteljice). Ni jedna od ove tri pretpostavke nije ispunjena, prema tome osnova za stjecanje utuženih anuiteta nije otpala i ne može se primijeniti članak 210. stavak 3. ZOO-a. Materijalno pravo koje je bilo na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, kao i materijalno pravo koje je do danas ostalo na snazi u Republici Hrvatskoj, izrijekom predviđa mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o potrošačkom kreditiranju. To se odnosi kako na Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 96/03., 79/07., 125/07., 79/09.; dalje: ZZP), tako i na Zakon o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15.; dalje: ZPK). Tužiteljica ne smije tražiti da se ništetnim utvrdi dio Ugovora o kreditu koji je dopušten u skladu s pozitivnim propisima u Republici Hrvatskoj. Ugovorom o kreditu nije ugovoreno samo da je redovna kamatna stopa koja tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Štoviše, odredbom članka 17.7. ugovorne strane su jasno ugovorile kako prihvaćaju važeće akte i isprave Banke, kao i kasnije izmjene i dopune istiha, a to se osobito odnosi na: Odluku o kamatama, s kasnijim izmjenama i dopunama; Odluku o tarifi naknada, s kasnijim izmjenama i dopunama; Poslovne knjige i knjigovodstvene i druge isprav ili podneske Banke. Netočno je tvrditi da je tužena donosila proizvoljne odluke s kojima tužiteljica nije bila ili mogla biti upoznata. Tužiteljici je prilikom sklapanja Ugovora o kreditu bilo poznato da se za promjenu kamatne stope uzimaju vrijednosti određene Odlukom o kamatama banke, što je interni akt tužene i dostupan je svima. Obzirom su ugovorne strane izrijekom ugovorile primjenu odredbe o promjeni kamatne stope odlukom tužene, a da su izrijekom ugovorile i primjenu internih akata tužene, u cijelosti je konzumirana pretpostavka da se o odredbi mora prethodno pregovarati. Odredba o promjenjivosti kamatne stope iz Ugovora je i jasna, uočljiva i lako razumljiva. Da je odredba jasna i uočljiva nije i ne može biti dvojbeno, budući da je ista sastavni dio ugovora i u njemu izričito navedena, a da je promjenjivost kamatne stope uvriježena u pozitivnim propisima u Republici Hrvatskoj, pa eventualno nepoznavanje prava nikoga ne ispričava. Da je odredba tužiteljici bila razumljiva proizlazi iz uvida u formu samog Ugovora. Obzirom je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz Ugovora i jasna, i uočljiva i razumljiva, njezinu nedopuštenost odnosno ništetnost nije ni moguće utvrđivati. Kriterij za utvrđivanje ništetnosti ugovornih odredaba u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, a za koje je prethodno utvrđeno da su ili nejasne, ili neuočljive, ili nerazumljive, je da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (ovdje tužiteljice). Ni to u ovom slučaju nije ispunjeno. Obzirom je načelo savjesnosti i poštenja, kao opće načelo obveznog prava, svoju afirmaciju doživjelo u sudskoj praksi, stav tužene podržao je i Visoki trgovački sud RH u presudi Pž-2462/03: U konkretnom sporu radi se upravo o ponašanju koje je u citiranoj presudi prepoznao Visoki trgovački sud Republike Hrvatske – promjena kamatne stope je bila zakonom dopuštena, kamate su bile tržišno primjerene (jer su pratile tržišne parametre) i najvažnije, ponašanje tužene u cijelosti je bilo usklađeno s važećim propisima. Kako je tužiteljica korisnik eurskog kredita, to je pravno shvaćanje tužene kako ista nema osnovanosti potraživati preplatu po osnova kamata jer tužiteljica mora dokazati parametre koji čine odredbe ugovora ništetnim. Čak i pod pretpostavkom da sud utvrdi kako jedan od uvjeta iz članka 84. ZZP-a nije ispunjen u konkretnom slučaju, te je osporavana odredba podložna ocjeni poštenosti iz članka 81. ZZP-a, tužiteljica nije dokazala da je u konkretnom ugovornom odnosu tužena postupala protivno načelu savjesnosti i poštenja, odnosno da je nastala značajna neravnoteža u pravima na štetu tužiteljice. U pogledu ocjene je li tužena u ugovornom odnosu tužiteljice i tužene postupala protivno načelu savjesnosti i poštenja, tužena upućuje na stajalište koje je VSRH zauzeto u njegovom rješenju broj Revt-575/2016. Tužena u ugovornom odnosu s tužiteljicom nije postupala protivno načelu savjesnosti i poštenja, te time prouzročila neravnotežu na štetu potrošača. Da bi se određena ugovorna odredba mogla kvalificirati nepoštenom, takva odredba mora prouzročiti: nominalnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača; a koja neravnoteža mora biti značajna. Slijedom navedenog, tužena predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti i obvezati tužiteljicu naknaditi tuženoj troškove parničnog postupka.
3. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, ovaj sud je pročitao Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama u z. k. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 20. travnja 2007. (stranica 10-18 spisa), obavijest o naplati interkalarne kamate (stranica 19 spisa), amortizacijski plan (stranica 20 spisa), otplatni plan (stranica 21-24, 66-70 spisa), obavijest o dospijeću obroka i redovne kamate (stranica 25-30 spisa), promet po računu (stranica 31-65 spisa), iskaz tužiteljice (stranica 97-98 spisa), nalaz i mišljenje sudskog vještaka Dubravke Herceg iz Osijeka od 9. travnja 2025. (stranica 102-113), iskaz sudskog vještaka (stranica 133 spisa) i u drugu spisu priležeću dokumentaciju.
4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za djelomičnim utvrđenjem ništetnim ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi (članak 3. točka 3.4.), kao i zahtjev tužiteljice za povrat preplaćenih iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi po Ugovoru o kreditu od 20. travnja 2007. sklopljenom s tuženom.
5. U postupku je utvrđeno i nije sporno:
- da su 20. travnja 2007. tužiteljica kao korisnik kredita i tužena kao kreditor zaključile Ugovor o kreditu kojim je kreditor stavio tužiteljici na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 27.000,00 EUR po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan isplate,
- da je kredit odobren na rok od 20 (dvadeset) godina,
- da se promjena kamatnih stopa vrši izmjenama i dopunama Odluke o kamatama banke na čiju primjenu korisnik kredita bezuvjetno pristaje (članak 3. točka 3.4.),
- da se za trajanja otplate kredita mijenjala visina kamatne stope.
6. Među strankama je sporno je li ništetna odredba Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi odnosno ima li tužiteljica pravo na povrat preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Spornim se ukazuje je li nastupila zastara potraživanja kao i visina potraživanja.
7. Tužiteljica navodi da je za trajanja otplate kredita kamatna stopa s početnih 6,79% godišnje, mijenjana na štetu tužiteljice pa stoga tužiteljica drži da za takvu promjenu kamatne stope na njezinu štetu tužena nema uporište odnosno, da tužena koristi nepoštenu ugovornu odredbu o postojanju promjenjive kamatne stope, a odredba je nepoštena iz toga razloga što je po stavu tužiteljice odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi unesena u ugovor bez da se o njoj pregovaralo, pa je time ista ništetna.
7.1. Presuda u kolektivnom sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. broj P-1401/12 koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 13. lipnja 2014. broj Pž- 7129/13-4 ne primjenjuje se na korisnike kredita u drugim valutama (HRK i EUR), stoga su za ocjenu poštenosti i valjanosti odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope u ugovoru o potrošačkom kreditu s valutnom klauzulom u EUR-ima koji je zaključen 20. travnja 2007. mjerodavne odredbe članka 81. do članka 87. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03., 46/07., 79/07. – dalje u tekstu ZZP).
7.2. Člankom 81. stavkom 1. ZZP propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (stavak 2.). Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca (stavak 3.). Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (stavak 4.). Drugim riječima, na tuženoj je teret dokazivanja da je s tužiteljicom pojedinačno pregovarala o odredbi o jednostranoj izmjeni kamatne stope. U okviru te ocjene, potrebno je, u skladu s člankom 81. stavkom 1. ZZP/03, ispitati moguće nepoštovanje načela savjesnosti i poštenja i postojanje eventualne značajne neravnoteže na štetu potrošača.
7.3. Kada je riječ o pitanju je li poštovano načelo savjesnosti i poštenja iz članka 81. stavak 1. ZZP, odlučno je ocijeniti bi li tužena, pod uvjetom da je na pošten i pravedan način poslovala s tužiteljicom, mogla razumno očekivati da bi takva ugovorna odredba bila prihvaćena da se o njoj pojedinačno pregovaralo.
7.4. Kada je riječ o ispitivanju mogućeg postojanja znatnije neravnoteže, ono se ne može ograničiti na kvantitativno ekonomsko ocjenjivanje koje se temelji na usporedbi ukupnog iznosa transakcije na koju se ugovor odnosi, s jedne strane, i troškova koji na temelju sporne odredbe terete potrošača, s druge strane.
7.5. Tužiteljica je potrošač u smislu odredbe članka 3. ZZP, kojom je propisano da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Naime, iz Ugovora o kreditu proizlazi da ga je sklopila tužiteljica kao fizička osoba, dok iz iskaza tužiteljice proizlazi da je sredstva kredita utrošila za adaptaciju kuće, 3. dijete je bilo na putu pa je trebalo više stambenog prostora, da je sredstva kredita iskoristila je za adaptaciju kuće u kojoj živi obitelji, kao i da u to vrijeme, niti danas, nije bila vlasnica obrta niti tvrtke, niti je kuću koju je adaptirala sredstvima kredita unijela u imovinu obrta ili tvrtke. Tužena pak tijekom postupka nije dokazala da je ugovor sklopljen u okviru tužiteljičine poslovne aktivnosti ili poduzetničke djelatnosti. Dakle, tužiteljica je potrošač u smislu citirane odredbe članka 3. ZZP-a, a tužena trgovac te se radi o potrošačkom ugovoru.
7.6. Obzirom na iznijeto, valjalo je utvrditi jesu li stranke pregovarale oko promjenjive kamatne stope (članak 3. točka 3.4. Ugovora o kreditu), odnosno je li tužiteljica imala utjecaj na sadržaj te odredbe Ugovora. Radi utvrđenja tih okolnosti ovaj sud je saslušao tužiteljicu te pročitao Ugovor o kreditu od 20. travnja 2007.
7.7. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je kredit podigla u OTP banci 2007.godine, da je obišla više banaka i u OTP banci joj je kredit bio najpovoljniji jer nije trebalo jamca. Stoga je odlučila uzeti kredit u OTP banci u eurima. Nije tražila kredit u eurima, ali su joj u banci rekli da je on najpovoljniji obzirom na nisku kamatnu stopu u odnosu na druge valute. Nisu im nudili kredit u nekim drugim valutama. U banci su joj rekli da je kamatna stopa promjenjiva i rekli da može doći do rasta ili pada kamatne stope ali da niti rast niti pad kamatne stope ne mogu biti značajni, odnosno da neće uvelike utjecati na visinu njezine rate. Nisu joj rekli od kojih elemenata se sastoji kamatna stopa, odnosno što utječe na promjenu kamatne stope. Ugovor o kreditu sačinila je banka, ona ga je pročitala i ono što je njoj bilo bitno da ugovor sadrži visinu rate koju može otplatiti. Nije mogla utjecati niti na jednu odredbu ugovora. Iako je pročitala cijeli ugovor nije baš sve razumjela, po struci je prodavač. U početku kamatna stopa je iznosila 6% da bi s vremenom unutar godine dana narasla na 9% što je utjecalo i na visinu njezine rate. Početna rata joj je bila 200,00 EUR, da bi narasla na 250,00 EUR mjesečno. Da su joj prilikom potpisivanja ugovora o kreditu rekli da će doći do tako značajnog rasta kamate ne bi podigla taj kredit jer ga ne bi niti mogla otplaćivati. Kredit otplaćuje ona sama na način da svaki mjesec uplaćuje ratu kredita banci. Bila je kod javnog bilježnika u vezi potpisivanja nekih papira u vezi kredita ali nitko joj ništa nije pojasnio. Prilikom potpisivanja ugovora o kreditu, banka joj nije predočila odluku o promjenama kamatnih stopa. Od vremena kada je počela razmišljati o kreditu pa do realizacije, odnosno potpisivanja ugovora o kreditu, proteklo je mjesec dana. Pročitala je ugovor i nakon toga potpisala. Sadržaj ugovora je razumjela koliko kao laik može razumjeti. Razumjela je i odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi, što ona znači, ali nitko joj nije rekao koliko ona može otići gore. Da joj je netko rekao da će doći do porasta kamate kao što je došlo, ona ne bi digla kredit jer si to ne bi niti mogla priuštiti, jer je bila na minimalcu, majka troje djece. Nije se savjetovala po pitanju kredita, budući su joj u banci objasnili ono što ju je zanimalo, a to je da je kredit te i te visine, da je kamatna stopa ta i ta, i da ako i dođe do promjene u visini kamatne stope, to neće biti ništa strašno. Shvatila je što znači pojam promjenjiva kamatna stopa, dakle da može ili narasti ili rasti ili ostati na istoj razini, a u konkretnom slučaju je došlo do rasta kamatne stope koji je bio značajan, tako da joj je rata kredita unutar godine dana porasla za 500,00 kn. Bila je svjesna rizika sklapanja kredita s promjenjivom kamatnom stopom ali nitko nije rekao zbog čega može doći i zbog čega je došlo do promjene kamatne stope, kako je u konačnici došlo. Koliko se sjeća jednom godišnje dobivala je obavijest banke o promjeni rate kredita time da nije objašnjeno od strane banke zbog čega je došlo do promjene, porasta rate kredita. Nakon dobivenih obavijesti od banke i rasta rata kredita nije otišla u banku tražiti objašnjenje zašto je došlo do promjene u visini rata kredita, iz razloga što se bojala da ne ostane bez kuće jer se radilo o hipotekarnom kreditu. Kasnije je na HRT-u čula da su banke nezakonito povisivale kamatnu stopu i odlučila se da ju banka obešteti za tu nezakonito povećanu stopu.
7.7.1. Iskaz tužiteljice ovaj sud je cijenio vjerodostojnim, jer je ista iskazivala uvjerljivo, životno i logično.
7.8. Iz odredbe članka 3. točka 3.4. Ugovora o kreditu proizlazi da se radi o standardnoj stipulaciji ugovora koja sadrži odredbu prema kojoj se promjena kamatnih stopa vrši izmjenama i dopunama Odluke o kamatama banke na čiju primjenu korisnik kredita bezuvjetno pristaje. Predmetni Ugovor o kreditu ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, a niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. Nikakvi egzaktni i jasno definirani parametri za promjenu kamatne stope nisu određeni.
7.9. Temeljem tako provedenih dokaza ovaj sud zaključuje da tužena, na kojoj je teret dokaza, nije dokazala da su među strankama vođeni bilo kakvi stvarni pregovori u promjene kamatne stope. Naime, tužiteljici je rečeno da može doći do promjene kamatne stope, bilo na više ili na manje, ali da ta promjena ne može biti značajna, odnosno da neće uvelike utjecati na visinu njezine rate. U tom dijelu takva prezentacija promjene kamatne stope tužiteljici je bila prihvatljiva, jer se uklapala u njezinu mogućnost otplate kredita. Međutim, tužiteljici nije rečeno što utječe na promjenu kamatne stope, kao i da uslijed tih okolnosti može doći do znatnog porasta kamatne stope koja posljedično utječe na promjenu visine rate otplate kredita, a što bi u samom startu odvratilo tužiteljicu od uzimanja takovog kredita. Jer tužiteljica je izrijekom iznijela, da obzirom na obiteljske i financijske prilike (imala je troje djece, bila na minimalcu, uređivala kuću) da joj je netko rekao da može doći do tako značajne promjene u visini kamatne stope, što bi utjecalo na značajnu promjenu u visini rate, ona ne bi takav kredit podigla jer ga ne bi mogla ga otplaćivati. Banka je sačinila ugovor i tužiteljica nije mogla utjecati na sadržaj odredbi ugovora o kreditu. Prilikom potpisivanja ugovora o kreditu, banka tužiteljici nije predočila odluku o promjenama kamatnih stopa, već e samo jednom godišnje od banke dobivala obavijesti banke o promjeni rate kredita, time da joj ni tada nije pojašnjeno zašto je došlo do porasta kamatne stope.
7.10. Tužiteljici je trebalo na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti odredbe ugovora kako bi mogao predvidjeti posljedice koje iz toga ugovora proizlazi, što podrazumijeva i predmetnu odredbu ugovora o kojoj tužiteljica nije bila u poziciji pregovarati, slijedom čega se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužiteljice, jer načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da svi sudionici u postupku obveznih odnosa, kao u konkretnom slučaju, dužni su međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznih odnosa.
7.11. Jednostrana promjena kamatne stope od strane banke, uz to bez definiranja na temelju kojih egzaktnih kriterija dolazi do promjene visine kamatne stope, jesu li se i u kojoj mjeri ostvarili i na koji način su se konkretno odrazili na promjenu kamatne stope prema mišljenju ovog suda prouzročilo je značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
7.12. Odredba o kamatnoj stopi je transparenta (jasno i lako uočljicva) u smislu članka 85. ZZP-a, ali sama činjenica da je riječ o transparentnoj odredbi ne znači ujedno da je odredba poštena.
7.13. Budući se o odredbi članka 3. točka 3.4. Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo te je ista bila unaprijed formulirana od strane tužene i tužiteljica nije imala utjecaja na njezin sadržaj, a uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja potrošača, to znači da je navedena odredba Ugovora o kreditu, primjenom članka 81. stavka 1. ZZP-a nepoštena, te ništetna u smislu članka 87. stavak 1. ZZP-a.
8. U odnosu na prigovor tužene da odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržana u Ugovoru o kreditu ne može biti ništetna, jer da je promjenjiva kamatna stopa normirana Zakonom o obveznim odnosima, ovaj sud ukazuje da odredba ugovora o kreditu koja se odnose na promjenjivu kamatnu stopu nije utvrđena ništenom jer da promjenjiva kamatna stopa ne bi bila dopuštena, već je utvrđena ništetnom iz razloga što ugovorne stranke nisu o istoj pojedinačno pregovarale.
9. Odredbom članka 328. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. – dalje u tekstu: ZOO) propisano je da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, pa nije zastarjelo pravo tužiteljice na isticanje ništetnosti članka 3. točke 3.4. Ugovora o kreditu. Tužiteljica je postavila zahtjev za isplatu, pa se radi o restitucijskom zahtjevu. Podnošenje kolektivne tužbe u slučaju "Potrošač", (koji se odnosi na kredite u CHF) nema učinak prekida zastare u smislu odredbe članka 241. ZOO-a u obveznom odnosu potrošača i banke u ugovorima o kreditu u eurima.
9.1. Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odnosu na početak tijeka zastare na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. donio je zaključak Broj: Su-IV-47/2020 kojim je određeno da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO-a kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Dakle, u konkretnom slučaju zastara počinje teći od dana donošenja ove prvostupanjske presude, jer je ovom presudom kao prethodno pitanje riješeno pitanje ništetnosti odredbe članka 3. točke 3.4. pa zastarni rok propisan člankom 225. ZOO-a od pet godina nije protekao.
10. Na okolnost utvrđenja visine zahtjeva provedeno je financijsko – knjigovodstveno vještačenje po sudskom vještaku Dubravki Herceg iz Osijeka, a zadatak vještaka je utvrditi razliku iznosa između početno ugovorene kamatne stope i svake naknadno povećane stope mijenjane odlukom banke za period od siječnja 2008. pa do rujna 2021. izraženo u eurima, po mjesecima i ukupno. Također vještaku je naloženo da u nalazu i mišljenju u obzir uzme i anuitete plaćene po kamatnoj stopi niže od početno ugovorene.
10.1. Iz nalaza vještaka od 9. travnja 2025. proizlazi:
- da je banka je svojim odlukama mijenjala kamatne stope tijekom otplate ovog kredita 19 (devetnaest) puta u odnosu na početnu kamatnu stopu iz ugovora koja je iznosila 6,79%, u razdoblju od 1. siječnja 2008 do 10. kolovoza 2021.
Kamatne stope po ovom kreditu tako su iznosile:
-Od 10.05.2007. kamatna stopa je iznosila 6,79%,
-Od 07.01.2008. kamatna stopa je iznosila 7,79%
-Od 16.06.2008. kamatna stopa je iznosila 9,29%,
-Od 10.11.2008. kamatna stopa je iznosila 9,79%
-Od 15.07.2013. kamatna stopa je iznosila 9,75%,
-Od 26.07.2014. kamatna stopa je iznosila 9,29%,
-Od 26.01.2015. kamatna stopa je iznosila 9,08%,
-Od 26.07.2015. kamatna stopa je iznosila 8,88%,
-Od 26.01.2016. kamatna stopa je iznosila 8,66%,
-Od 26.07.2016. kamatna stopa je iznosila 8,35%,
-Od 26.01.2017. kamatna stopa je iznosila 8,01%,
-Od 26.07.2017. kamatna stopa je iznosila 7,66%,
-Od 26.01.2018. kamatna stopa je iznosila 7,37%,
-Od 26.07.2018. kamatna stopa je iznosila 7,13%,
-Od 01.02.2019. kamatna stopa je iznosila 6,97%,
-Od 01.08.2019. kamatna stopa je iznosila 6,86%,
-Od 01.02.2020. kamatna stopa je iznosila 6,77%,
-Od 01.08.2020. kamatna stopa je iznosila 6,71%,
-Od 01.02.2021. kamatna stopa je iznosila 6,66%,
-Od 01.08.2021. kamatna stopa je iznosila 6,63%,
- da je tužiteljica platila svoju obvezu po kreditu više po osnovi povećanja kamatne stope na temelju izračunate razlike između početne ugovorene kamatne stope i svake naknadno povećane kamatne stope u svakom od anuiteta od siječnja 2008. godine do rujna 2021. godine u iznosu od 6.757,34 EUR-a,
- da anuiteta plaćenih po kamatnoj stopi niže od početno ugovorene u razdoblju od siječnja 2008. do rujna 2021. godine nije bilo.
10.2. Tužiteljica je u podnesku od 8. rujna 2025. uredila točku II. tužbenog zahtjeva na način da potražuje od tužene ukupan iznos od 6.757,34 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznose kako to proizlazi iz točke II. izreke presude.
10.3. Tužena je u podnesku od 26. kolovoza 2025. iznijela da nema primjedbi na matematički izračun sudskog vještaka, ali se protivi metodologiji izračuna, jer da ispada da su tužitelj i tužena sklopili ugovor primjenom fiksne kamatne stope.
10.4. Na ročištu 19. rujna 2025. sudski vještak Dubravka Herceg je iskazala da ostaje u cijelosti kod nalaza i mišljenja od 8. travnja 2025. Na upit suda: "Kako to da unatoč nižoj kamatnoj stopi od početno ugovorene, u razdoblju od 1. veljače 2020. anuiteti po plaćenoj kamatnoj stopi nisu niži?", odgovorila je da s obzirom da je po dokumentaciji banke iznos anuiteta u tom razdoblju bio veći nego što su anuiteti po početnom otplatnom planu, te i sa manjom kamatnom stopom, iznos kamata bio veći u odnosu na iznos kamata po početnoj kamatnoj stopi. Na primjer 10. veljače 2020. kamata po promjenjivoj kamatnoj stopi kada je iznosila 6,76 % iznosi 87,77 EUR, a po stopi od 6,79 iznosi 80,60 EUR, te preplata iznosi 7,17 EUR.
10.5. Sud je prihvatio nalaz vještaka ocjenjujući ga stručnim i objektivnim, jasnim i preciznim, te je nalaz i mišljenje izradio sukladno zadatku suda, time da stranke nisu imale primjedbi na matematički izračun sudskog vještaka, a prigovor tužene da je vještački nalaz u cijelosti zasnovan na pogrešnoj premisi da je između stranaka ugovorena fiksna kamatna stopa, svodi se na prigovore pravne ocjene spora o kojima vještak ne odlučuje. Naime, vještak je nalaz i mišljenja dao u skladu i u okviru zadatka koji mu je postavio sud i prema pravnoj ocjeni koju je dao ovaj sud. Jednako tako sudski vještak je na ročištu 19. rujna 2025., bio na raspolaganu tuženoj u svezi razjašnjenja svih nejasnoća u svezi danog nalaza i mišljenja.
11. Prema odredbi članka 323. stavak 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz članka 1111. ZOO. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna. Odredbom članka 1115. ZOO je propisano da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Tužena je nepoštena od dana stjecanja svakog obroka jer to proizlazi iz isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u sudskom spisu, pa joj kamata pripada počev od dospijeća svakog pojedinog anuiteta.
11.1. Visina stope zatezne kamate za razdoblje do 31. srpnja 2015. određena je sukladno odredbi članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11.) od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. sukladno odredbi članka 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 78/15.), od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. sukladno odredbi članka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 114/22.) i Uredbe o izmjeni zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 156/22.), a od 30. prosinca 2023. do isplate stopa kamate je dosuđena u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23.).
12. Tužiteljica je u tužbi na ime kondemnatornog dijela tužbenog zahtjeva potraživala iznos od 6.757,43 eura. Nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, podneskom od 8. rujna 2025. tužiteljica je uredila kondemnatorni dio zahtjeva potražujući po osnovi istog iznos od 6.757,34 eura. Takvo smanjenje tužbenog zahtjeva predstavlja povlačenje tužbe za iznos od 0,09 eura, kojem povlačenju se tužena nije protivila pa je za povučeni dio valjalo utvrditi da je tužba povučena i odlučiti o istom kao u točki I. izreke rješenja.
13. Pri tome ovaj sud navodi da broj pojedinačnih mjesečnih utuženih iznosa, ukupno daje iznos od 6.756,37 eura, umjesto utuženih 6.757,34 eura, pa je tužiteljici dosuđen iznos od 6.757,34 eura, dok je odbijena s dijelom tužbenog zahtjeva za iznos od 0,97 eura.
14. Odluka suda o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 5. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, budući tužitejica nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu zbog kojeg tuženoj nije nastao trošak. te su tužitelju priznati i dosuđeni troškovi sukladno Tarifi o naknadama i nagradama za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. – dalje u tekstu: Tarifa). Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku, i to za:
- sastav tužbe u iznosu 200,00 EUR (Tbr. 7. točka 1. Tarife),
- zastupanje na ročištu 24. siječnja 2025. u iznosu 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife),
- sastav obrazloženog podneska od 13. siječnja 2025. u iznosu 200,00 EUR
(Tbr. 8. točka 1. Tarife),
- zastupanje na ročištu 19. veljače 2025. u iznosu 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife),
- sastav podneska od 8. rujna 2025. u iznosu 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. Tarife),
- zastupanje na ročištu 19. rujna 2025. u iznosu 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife),
- zastupanje na ročištu za objavu 25. rujna 2025. u iznosu 100,00 EUR (Tbr. 9. točka 3. Tarife), ukupno 1.300,00 eura što uvećano za pripadajući iznos PDV-a daje iznos od 1.625,00 eura. Tužitelju je dosuđen i trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu 113,32 eura i sudska pristojba za presudu u iznosu 13,32 eura, te trošak predujma za vještačenje u iznosu 265,45 eura. Dakle, tužitelju je dosuđen ukupan trošak u iznosu 2.117,09 eura na koji iznos joj je dosuđena pripadajuća zakonska zatezna kamata počevši od 25. rujna 2025., kao dana presuđenja, pa do isplate.
15. Obzirom na sve naprijed iznijeto valjalo je odlučiti kao izreci presude.
U Osijeku 25. rujna 2025.
Sutkinja: Ljiljana Jakša
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP).
Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.
U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP).
O žalbi odlučuje županijski sud.
Dostavljeno:
1. Sanja Hajnal, odvjetnica u Osijeku
2. Belizar Tomaić, odvjetnik u Osijeku
