REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1096/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB 84397956623, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4540/2022-2 od 7. veljače 2023., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6798/2021-10 od 17. listopada 2022., u sjednici održanoj 25. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e:
Revizija se prihvaća, preinačava se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4540/2022-2 od 7. veljače 2023. i sudi:
Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6798/2021-10 od 17. listopada 2022.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom suđeno:
"Proglašava se nedopuštenim pljenidba i prijenos u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom na temelju ovršne isprave- presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-145/2018-72 od 19. srpnja 2019., preinačene presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5428/2019- 2 od 01. prosinca 2020.".
2. Drugostupanjskom presudom je preinačena prvostupanjska presuda, odbijen tužbeni zahtjev citiranog sadržaja i odlučeno o trošku parničnog postupka.
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-2966/2023-2 od 10. siječnja 2023. dopustio izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog sljedećih pravnih pitanja: "[1.] Je li dužnik u zakašnjenju ako plati glavnicu (troškove parničnog postupka) i zakonske zatezne kamate na dosuđenu glavnicu tekuće od dana donošenja presude kojom je naloženo plaćanje istih, odnosno u slučaju kada plaćanje tih troškova nije naloženo prvostupanjskom odlukom već je, a zbog preinačenja te prvostupanjske odluke, tek drugostupanjskom odlukom naloženo plaćanje parničnog troška?
[2.] Od kada teče zakonska zatezna kamata, odnosno može li se tražiti plaćanje zakonske zatezne kamate na dosuđene troškove parničnog postupka temeljem prvostupanjske sudske odluke kojom nije naloženo plaćanje istih?".
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju u smislu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja zbog kojih je dopuštena.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija je osnovana.
7. Na temelju čl. 391. st. 3. ZPP revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je pravomoćno odbijen zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate na temelju pravomoćne i ovršne preinačene presude, te su činjenična utvrđenja suda u pobijanoj odluci:
- da je presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-145/2018-72 od 19. srpnja 2019. naloženo ovdje tuženiku isplatiti ovdje tužitelju 37.104,22 kuna s pripadajućim zakonskim kamatama tekućim na iznos od 3.896,91 kuna od 3. lipnja 2015. pa do isplate te na iznos od 33.207,31 kuna od 11. veljače 2018. pa do isplate (toč.I/ izreke), dok je odbijen dio tužbenog zahtjeva za isplatu preostalog iznosa od 47.264,29 kuna s pripadajućim zateznim kamatama (toč. II/ izreke) te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (toč. III/ izreke);
- da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5428/2019-2 od 1. prosinca 2020. navedena prvostupanjska presuda potvrđena u dijelu pod točkom I/ izreke kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 17.863,87 kuna s zateznim kamatama tekućim od 11. veljače 2018. pa do isplate te u dijelu pod toč. II/ izreke (toč. I/ i II/ izreke), dok je prvostupanjska presuda preinačena u dijelu pod toč.I/ izreke za iznos od 19.240,35 kuna, na način da je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 19.240,35 kuna s zateznim kamatama (toč. III/ izreke) te je prvostupanjska presuda preinačena u odnosu na odluku o parničnom trošku sadržanu pod točkom III/ izreke, na način da je naloženo tužitelju u roku od osam dana naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 11.480,65 kuna (toč. IV/ izreke), pri čemu nesporno na te troškove nije određeno plaćanje zateznih kamata s početkom njihova tijeka;
- da iz sadržaja priloženih Izvadaka o promjenama i stanju na transakcijskom računu od 24. veljače 2021. i 13. travnja 2021. proizlazi da je 24. veljače 2021. s računa tužitelja na račun tuženika izvršena uplata uz opis plaćanja "plaćanje po pravomoćnoj sudskoj presudi Pž-5428/2019" u iznosu od 11.480,65 kuna te uplata uz opis plaćanja "plaćanje po pravomoćnoj sudskoj presudi Pž-5428/2019 KAMATA" u iznosu od 48,83 kuna te je 13. travnja 2021. s računa tužitelja na račun tuženika izvršena uplata uz opis plaćanja "KAMATE NA PARNIČNI TROŠAK Pž-5428/2019" u iznosu od 107,92 kuna;
- da je ovdje tuženik kao ovrhovoditelj 1. srpnja 2021. Financijskoj agenciji (te prethodno dana 28. lipnja 2021. ovdje tužitelju kao ovršeniku) podnio Zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine u iznosu od 958,45 kuna uvećano za zakonske zatezne kamate koje na navedeni iznos teku od 25. veljače 2021. pa do isplate, na temelju ovršne isprave-presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-145/2018 od19. srpnja 2019., djelomično preinačene presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5428/2019 od 1. prosinca 2020., na ime preostalog duga po osnovi zakonskih zateznih kamata obračunatih na troškove postupka u iznosu od 11.480,65 kuna od dana donošenja prvostupanjske presude 19. srpnja 2019. do 24. veljače 2021.;
- da je povodom prijedloga podnesenog prvostupanjskom sudu 23. srpnja 2021., tužitelj kao ovršenik zaključkom suda poslovni broj Ovr-2392/2021 od 18. kolovoza 2021. upućen na pokretanje parnice protiv tuženika kao ovrhovoditelja radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa u predmetnom postupku izravne naplate;
- da između stranaka nije sporno da je tužitelj uplatom izvršenom 24. veljače 2021. tuženiku podmirio glavnicu parničnog troška u iznosu od 11.480,65 kuna, a koji je iznos parničnog troška tuženiku dosuđen odlukom o parničnom trošku sadržanom pod točkom IV/ izreke presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5428/2019 od 1. prosinca 2020.;
- da nije sporno da je tužitelj uplatama izvršenim 24. veljače 2021. i 13. travnja 2021. u ukupnom iznosu od 156,75 kuna (48,83 kuna+107,92 kuna) tuženiku podmirio i zatezne kamate obračunate na dosuđeni iznos parničnog troška od 11.480,65 kuna, za razdoblje od 1. prosinca 2020. (datuma donošenja drugostupanjske presude) pa do 24. veljače 2021. (datuma plaćanja parničnog troška u iznosu od 11.480,65 kuna).
9. Sporno je, u biti, ima li tuženik (tamo tužitelj i ovrhovoditelj) u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom pravo na zatezne kamate na neosporno isplaćeni trošak postupka od dana donošenja preinačujuće, drugostupanjske odluke (što je pravno shvaćanje prvostupanjskog suda, kada proglašava pljenidbu i prijenos nedopuštenom) ili od dana donošenja preinačene, prvostupanjske odluke (kako to smatra drugostupanjski sud, kada pljenidbu i prijenos u tom dijelu odbija proglasiti nedopuštenom).
10. Sud se u pobijanoj odluci pozvao na čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17, 131/20 i 114/22 - dalje: OZ), kojom je određeno: "Ako plaćanje zatezne kamate na troškove postupka nije određeno već u ovršnoj ispravi, sud će, na prijedlog ovrhovoditelja, u rješenju o ovrsi odrediti naplatu tih kamata po propisanoj stopi od dana donošenja odluke odnosno sklapanja nagodbe do naplate.", te je izrazio pravno shvaćanje da se zatezne kamate na trošak postupka određuju od dana donošenja prvostupanjske presude, koja se preinačuje drugostupanjskom. Naveo je da u prilog takvom stajalištu govori i zaključak sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova koji je održan 2. lipnja 2017. u Zagrebu, koji glasi: "[…] 3.1.Presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude. […]".
11. Međutim, revizijski sud upućuje na pravno shvaćanje koje izrazio u odluci poslovni broj Rev-1134/2016-2 od 26. rujna 2018., a koje glasi:
„[…] U podnesenoj reviziji ovrhovoditelj postavlja pitanje:
"Da li sud u ovršnom postupku temeljem ovršne isprave (pravomoćne sudske presude) pri donošenju rješenja o ovrsi određuje kamate na troškove parničnog postupka na način da ukoliko plaćanje zatezne kamate na troškove postupka nije određeno u ovršnoj ispravi (pravomoćnoj sudskoj presudi) na prijedlog ovrhovoditelja, u svom rješenju o ovrsi određuje naplatu tih kamata po propisanoj stopi, počev od dana donošenja prvostupanjske presude kao ovršne isprave pa do naplate. " […]
U konkretnom slučaju sporno je pripada li ovrhovoditelju pravo na zatezne kamate na troškove postupka koji su mu dosuđeni pravomoćnom sudskom presudom u slučaju ako je ovršenik u roku za dobrovoljno ispunjenje obveze (u paricijskom roku) platio iznos troškova postupka, a samom presudom nije određena obveza plaćanja zateznih kamata na iznos troškova postupka.
Neosnovani su revizijski navodi ovrhovoditelja da mu pripada pravo na naplatu zateznih kamata na iznos troškova postupka. Naime, u konkretnom slučaju pravomoćnom i ovršnom presudom ovršeniku nije bilo naloženo plaćanje zateznih kamata na troškove postupka, te je ovršenik u roku za dobrovoljno ispunjenje platio troškove postupka. U takvom slučaju ovršenik nije pao u zakašnjenje s ispunjenjem svoje obveze, pa nije niti u obvezi platiti zatezne kamate.
Odredbom čl. 27. st. 2. OZ propisana je mogućnost da ovršni sud odredi plaćanje zateznih kamata na troškove postupka ako plaćanje kamata nije određeno ovršnom ispravom samo u rješenju o ovrsi i to u slučaju kada ovršenik nije podmirio svoju obvezu u roku za dobrovoljno ispunjenje. […]“.
12. Prilikom primjene tako izraženog pravnog shvaćanja na ovaj, konkretni slučaj, bitno je za uočiti:
− da ni prvostupanjskom ni drugostupanjskom odlukom, koje predstavljaju ovršne isprave u postupku izravne naplate povodom kojeg se vodi ovaj parnični postupak, nije bilo određeno plaćanje zateznih kamata na iznos određenog parničnog troška; − da je tužitelj (tamo ovršenik i tuženik) u roku za dobrovoljno ispunjenje platio troškove postupka, kao i zatezne kamate na taj trošak izuzev u ovdje spornom tijeku;
− da izostaje postupanje ovršnog suda (prethodno ovome postupku se nije ni provodio postupak sudske ovrhe) u smislu čl. 30. st. 2. OZ tj. čl. 27. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, 139/10, 154/11).
13. U tako okvirima tako rezimiranog činjeničnog stanja (toč. 12.), a reafirmirajući ovom odlukom pravno shvaćanje izraženo u odluci pod toč. 11. ovoga obrazloženja, ovaj je sud ocijenio da je pravilno prvostupanjski sud odlučio kada je proglasio nedopuštenim pljenidbu i prijenos u postupku izravne naplate (kako je to navedeno u toč. 1. ovoga obrazloženja), a da je sud u pobijanoj odluci primijenio pogrešan pravni pristup kada je, preinačujući prvostupanjsku presudu, takav tužbeni zahtjev odbio.
14. Dakle, osnovan je revizijski razlog pogrešne primjene prava, a s obzirom na to da tijekom ovoga parničnog postupka tuženik nije određeno i konkretno osporio visinu predmetne tražbine iz postupka izravne naplate (čija se prijenos i pljenidba ovdje predlaže proglasiti nedopuštenom), nego se orijentirao na osporavanje materijalnopravnog i postupovnopravnog aspekta spora, reviziju je valjalo prihvatiti, na temelju čl. 391. st. 7. ZPP i odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 25. rujna 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
