Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

Poslovni broj: P-327/2020-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E N J E

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, po sucu Snježani Kozina kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja VZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Hani Lukić Hob, odvjetnici iz Vinkovaca, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćniku OD Kallay & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i isplate, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane 11. rujna 2025. u nazočnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja Hane Lukić Hob, odvjetnica iz Vinkovaca, i punomoćnika tuženika u zamjeni Hrvojke Čolaković, odvjetnice iz Vinkovaca, te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom 25. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba pod člankom 2. Ugovora o kreditu broj 528- 50-3036644 sklopljenog 9. rujna 2005., a solemniziranog 10. rujna 2005. kod javnog bilježnika Lidije Perić iz Osijeka pod brojem OU-2028/2005, kojom se tužitelj obvezao tuženiku platiti kamatu po stopi koja je promjenjiva sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama tuženika i vezana uz određenu valutnu klauzulu, a koja izmjena kamatne stope se smatra sastavnim dijelom ovog Ugovora.

II. Utvrđuje se ništetnom odredba pod člankom 7. Ugovora o kreditu broj 528- 50-3036644 sklopljenog 9. rujna 2005. te solemniziranog 10. rujna 2005. kod javnog bilježnika Lidije Perić iz Osijeka pod brojem OU-2028/2005, prema kojoj se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužitelju VZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplati preplaćeni iznos na ime otplate kredita temeljem povećanja tečaja CHF u odonosu na kn u visini od 629,14 eura (šesto dvadeset devet eura i četrnaest centi), sa zakonskim zateznim kamatama na iznose od:

- iznos od 0,39 € s kamatom od 31. 10. 2008. do isplate,

- iznos od 1,61 € s kamatom od 31. 12. 2008. do isplate,

- iznos od 2,48 € s kamatom od 31. 1. 2009. do isplate,

- iznos od 2,87 € s kamatom od 28. 2. 2009. do isplate,

- iznos od 1,79 € s kamatom od 31. 3. 2009. do isplate,

- iznos od 1,99 € s kamatom od 30. 4. 2009. do isplate,

- iznos od 0,33 € s kamatom od 31. 5. 2009. do isplate,

- iznos od 0,07 € s kamatom od 31. 8. 2009. do isplate,

- iznos od 0,02 € s kamatom od 30. 9. 2009. do isplate,

- iznos od 0,59 € s kamatom od 30. 11. 2009. do isplate,

- iznos od 1,57 € s kamatom od 31. 12. 2009. do isplate,

- iznos od 2,97 € s kamatom od 31. 1. 2010. do isplate,

- iznos od 2,65 € s kamatom od 28. 2. 2010. do isplate,

- iznos od 4,55 € s kamatom od 31. 3. 2010. do isplate,

- iznos od 4,19 € s kamatom od 30. 4. 2010. do isplate,

- iznos od 4,89 € s kamatom od 31. 5. 2010. do isplate,

- iznos od 10,97 € s kamatom od 30. 6. 2010. do isplate,

- iznos od 9,72 € s kamatom od 31. 7. 2010. do isplate,

- iznos od 13,54 € s kamatom od 31. 8. 2010. do isplate,

- iznos od 12,22 € s kamatom od 30. 9. 2010. do isplate,

- iznos od 10,10 € s kamatom od 31. 10. 2010. do isplate,

- iznos od 14,58 € s kamatom od 30. 11. 2010. do isplate,

- iznos od 20,28 € s kamatom od 31. 12. 2010. do isplate,

- iznos od 16,24 € s kamatom od 31. 1. 2011. do isplate,

- iznos od 17,66 € s kamatom od 28. 2. 2011. do isplate,

- iznos od 15,86 € s kamatom od 31. 3. 2011. do isplate,

- iznos od 16,18 € s kamatom od 30. 4. 2011. do isplate,

- iznos od 23,82 € s kamatom od 31. 5. 2011. do isplate,

- iznos od 24,57 € s kamatom od 30. 6. 2011. do isplate,

- iznos od 30,95 € s kamatom od 31. 7. 2011. do isplate,

- iznos od 27,67 € s kamatom od 31. 8. 2011. do isplate,

- iznos od 24,08 € s kamatom od 30. 9. 2011. do isplate,

- iznos od 23,70 € s kamatom od 31. 10. 2011. do isplate,

- iznos od 23,42 € s kamatom od 30. 11. 2011. do isplate,

- iznos od 25,13 € s kamatom od 31. 12. 2011. do isplate,

- iznos od 26,63 € s kamatom od 31. 1. 2012. do isplate,

- iznos od 26,83 € s kamatom od 29. 2. 2012. do isplate,

- iznos od 25,79 € s kamatom od 31. 3. 2012. do isplate,

- iznos od 26,49 € s kamatom od 30. 4. 2012. do isplate,

- iznos od 26,97 € s kamatom od 31. 5. 2012. do isplate,

- iznos od 26,16 € s kamatom od 30. 6. 2012. do isplate,

- iznos od 26,38 € s kamatom od 31. 7. 2012. do isplate,

- iznos od 25,77 € s kamatom od 31. 8. 2012. do isplate,

- iznos od 24,47 € s kamatom od 30. 9. 2012. do isplate,

sve po kamatnoj stopi do 31. 12. 2007. u visini od 15 % godišnje, od 1. 1. 2008. do 31. 7. 2015. u visini eskontne stope HNB-a važeće zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, od 1. 8. 2015. do 31. 12. 2022. koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. 1. 2023. pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 % poena.

IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužitelju VZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 1.965,45 eura (tisuću devetsto šezdeset pet eura i četrdeset pet centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude tj. 25. 9. 2025. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 % poena, a sve to u roku 15 dana.

V. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva u odnosu na parnični trošak u iznosu od 306,18 eura (tristo šest eura i osamnaest centi) kao neosnovanom.

i  r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj povukao dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu po promjenjivoj kamatnoj stopi te se u tom dijelu postupak obustavlja.

Obrazloženje

1. Tužitelj je po punomoćniku 1. listopada 2020. podnio tužbu ovome sudu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate.

1.1. U tužbi navodi da je s tuženikom dana 9. rujna 2005. sklopili Ugovor o kreditu broj 528-50-3036644 na iznos od 9.300,00 CHF s rokom otplate od 84 mjeseca. Člankom 2. Ugovora o kreditu, ugovorena je kamatna stopa koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja Ugovora o kreditu je u visini od 6,50 % godišnje. Za kamatu po dospijeću određeno je da je u visini zakonske zatezne kamate koja u trenutku sklapanja ugovora iznosi 15 %, promjenjiva. Nadalje, člankom 7. Ugovora, određeno je da se kredit otplaćuje u (84) jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita.

1.2. Tužitelj nadalje navodi da je tuženik tijekom postojanja obveze iz Ugovora o kreditu jednostranim odlukama mijenjao visinu kamatne stope, a obračunom veće kamatne stope od ugovorene, te je tuženik povrijedio odredbu članaka 3. i 4. tada važećeg Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO), a koja se odnosi na ravnopravnost sudionika u obveznom odnosu, kao i odredbe članka 81. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (nadalje ZZP) kojim je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj . 1.3. Tužitelj se poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-

1401/2012 od 4. 7. 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/2013 od 13. 6. 2014., a koja je potvrđena odlukom Vrhovnog suda RH broj Revt-249/2014 od 9. 4. 2015., te presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž- 6632/2017-10 od 14. 6. 2018., te budući da su gornje navedene presude donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa od strane Udruge Potrošač, a sukladno članka 502.a tada važećeg Zakona o parničnom postupku, tužitelj se u ovom individualnom postupku protiv tuženika ima pravo pozivati na utvrđenja iz navedenih presuda. Nadalje navodi da je Ustavni sud RH u odluci broj U-III-2521/2015 od 13. 12. 2016. jasno navodi da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u švicarskim francima, kao i ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, također podliježe testu poštenosti, te da nema razloga različito se pristupiti u tumačenju istog pravnog standarda, budući da su banke, uključujući i tuženika, trebale potrošače informirati i upoznati s ekonomskim posljedicama ugovaranja valutne klauzule.

1.4. Slijedom navedenog tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom se utvrđuje da su ništetne i bez pravnog učinka nepoštene ugovorne odredbe članka 2. i članka 7. predmetnog ugovora o kreditu, te da naloži tuženiku isplatu po osnovu povrata preplaćenog iznosa otplate kredite temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi uz pripadajuće zakonske zatezne kamata i naknadu prouzročenih parničnih troškova.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu ističući prije svega prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda, a sve to iz razloga jer je člankom 12. Ugovora o kreditu broj 528-50-3036644 ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta kreditora, zbog čega je predlagao da se ovaj sud oglasi nenadležnim i po pravomoćnosti predmet dostavi na rješavanje mjesno nadležnom sudu. Nadalje, navodi kako su sporne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli tužitelju bile jasne, razumljive i lako uočljive, da se o istoj pojedinačno pregovaralo, te iste nisu u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja i nisu uzrokovalale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Osim naprijed navedenih prigovora, tuženik je istakao i prigovor zastare potraživanja sukladno odredbi članka 214. stavak 3. ZOO-a. U okviru odgovora na tužbu u cijelosti se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja kako po osnovu tako i visini.

3. Po provedenom financijsko-knjigovodstvenom vještačenju tužitelj je uredio svoj tužbeni zahtjev u pismenom podnesku od 19. srpnja 2024. na način da je zahtijevao da mu tuženik zbog ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli isplati preplaćeni iznos od 629,14 eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni mjesečni iznos. U odnosu na preplaćene iznose kamata tužitelj je uskladio tužbeni zahtjev s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. pa stoga iznos u svezi s preplaćenim kamatama ne potražuje. U odnosu na odgovor na tužbu tuženika u svom očitovanju tužitelj se protivi svim navodima iz odgovora na tužbu i istaknutom prigovoru zastare. Smatra da je u ovome postupku sud vezan pravnim shvaćanjima koja su zauzeta u presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u pogledu ništetnosti odredbi u potrošačkim ugovorima u načinu promjene kamatne stope i valutne klauzule.

4. Sud je odlučujući o prigovoru mjesne nenadležnosti i isti prigovor odbio raspravnim rješenjem na ročištu održanom 19. siječnja 2021. smatrajući da bi tužitelju vođenjem postupka u Zagrebu nastali visoki troškovi, izostajao bio s posla, te bi mu bio ograničen izbor u odabiru punomoćnika. Istovremeno napominje se da tužitelj nije mogao utjecati na odredbe ugovora jer je ugovor bio unaprijed pripremljen i takav ponuđen, pa nije imao mogućnost izbora i pregovaranja. Imajući u vidu naprijed navedeno kao i činjenicu da tuženik ničim nije dokazao da je tužitelju pružena mogućnost pregovaranja o mjesnoj nadležnosti to je sud ovaj prigovor tužene odbio kao neosnovan.

5. U dokaznom postupku provedeni su dokazi čitanjem i uvidom u presliku Ugovora o kreditu broj: 528-50-3036644 sklopljenog 9. 9. 2006. (list 8-14), informativni izračun efektivne kamatne stope (list 15), otplatna tablica (list 16-18), zahtjev za kredit (list 31), suglasnost (list 33), ponudu auto kuće (list 34), otplatni plan (list 75-76), prijepis knjigovodstvene kartice (list 77-81), provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku Tomislavu Borković, dipl.oec. iz Vinkovaca, dana 19. 3. 2021. (list 86-92), te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke na zapisniku od

11. 9. 2025. (list 176-178).

5.1. Obzirom da je tuženik u pismenom podnesku od 27. 8. 2024. odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem zaposlenika tužene ČZ to sud ovaj dokaz nije niti izvodio.

6. Tužitelj u svoj iskazu navodi da je ugovor o kreditu s tuženom bankom zaključio 9. 9. 2005. u svrhu kupnje automobila. Automobil je koristio za osobne potrebe i potrebe obitelji. U to vrijeme nije imao otvorenu firmu niti obrt niti udio u trgovačkom društvu. Kredit nije koristio kao poreznu olakšicu. Za ovu banku se odlučio jer su ga iz auto kuće u kojoj je izabrao vozilo uputili na ovu banku jer s njom imaju suradnju. U banku nije niti ušao već je sve ugovorio u auto kući koja je i pripremila ugovor. Samo su ga obavijestili da mu je odobren kredit i da je kredit u CHF. Nije tražio kredit u CHF već su mu ponudili ovaj kredit kao jedini mogući. Pripremili su mu ugovor kao gotov obrazac koji je samo trebao potpisati i ovjeriti kod javnog bilježnika. Nije mogao pregovarati oko pojedinih odredbi ugovora niti ih mijenjati. Ugovor je pročitao, ali nije najbolje razumio pojmove valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa jer nije financijske struke. U početku je bio zadovoljan s odobrenim kreditom, ali vremenom su se promijenili uvjeti i visina rata koja je od 600,00 kn porasla na skoro 900,00 kn. Kredit je u cijelosti uredno otplaćen. Nije išao u banku pitati može li išta promijeniti po tom kreditu nakon povećanja rata.

7. Temeljem provedenog dokaznog postupka, cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) sud je utvrdio slijedeće:

7.1. Između stranaka je nesporna činjenica da je tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom kao davateljem kredita zaključio ugovor o kreditu dana 9. rujna 2005. na iznos od 9.300,00 CHF s rokom otplate od 84 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća. Nesporno je da su od strane korisnika kredita u cijelosti podmirene obveze proistekle iz navedenog ugovora o kreditu, te da su sredstva iz kredita korištena za kupovinu osobnog automobila.

7.2. Nesporno je također da je donesena pravomoćna odluka u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., te da je presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je tuženik u postupku pod brojem P-1401/2012 u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke. Nije sporno da je u pogledu ništetnosti u ugovaranju valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., a da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud RH u predmetu poslovni broj Rev-2212/2018 od 3. rujna 2019.

8. Između stranaka je sporan osnov, visina, pitanje zastare, pitanje ništetnosti odredbi ugovora u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, te pitanje neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana.

8.1. Prema odredbi članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 133/09. i 78/12., dalje: ZZP/07.) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja gore citiranih odluka Trgovačkog suda u Zagrebu, propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Nadalje prema članku 140. ZZP/07. odnosno članku 120. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14., dalje: ZZP/14.) propisano je da pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete protiv osobe koja je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

9. U odnosu na spornu činjenicu tj. pitanje ništetnosti dijela odredbi članka 2. i 7. Ugovora o kreditu koja se odnosi na ugovaranje otplate kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, sud je primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03., dalje: ZZP/03.) koji zakon je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.

10. Prema odredbi članka 81. stavak 1. ZZP/03. propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje prema stavku 4. istog članka ako trgovac tvrdi da se u pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi članka 83. ZZP/03. Odredbom članka 87. stavak 1. i 2. ZZP/03. propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako on može opstati bez ništavne odredbe.

11. Analizirajući spornu odredbu članka 2. i 7. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je tužitelju stavljen na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 9.300,00 CHF i kojom je regulirana otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećim na dan plaćanja a prema otplatnom planu, anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu odnosno primjena valutne klauzule, proizlazi da se radi o ugovornoj odredbi u odnosu na koju je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 utvrđeno da predstavlja povredu propisa i zaštite potrošača. Između ostalog utvrđeno je da je tužena od 1. rujna 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu na način da nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.). U razdoblju od 1. rujna 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09.) i to članka 96. i članka 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Nadalje u razdoblju od 1. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila je kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promjeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

12. Također se posebno napominje da je na tuženiku teret dokazivanja glede činjenice da su stranke pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi, a što tuženik tijekom postupka nije dokazao prvenstveno imajući u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru. Ovdje sud ima u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru gdje su odredbe o promjenjivoj kamatanoj stopi i o valutnoj klauzuli sastavni dio standardnog ugovora o kreditu koji je sačinio tuženik, te korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj tih odredbi i u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije mogao objektivno istu sagledati kao cjelinu zbog čega je takva odredba uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita u odnosu na banku. Stoga proizlazi da je navedena odredba članka 2. i 7. nepošteno ugovorena odredba u smislu članka 81. stavak 1. ZZP/03. slijedom čega je ista i ništavna sukladno člankom 87. stavak 1. ZZP/03. Kod utvrđivanja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu, a koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule, sud je posebno vodio računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14., 110/15., dalje: ZZP/14.), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavak 1. toga zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ali i članka 502.c Zakona o parničnom postupku kojim je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a kojom je određeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćen tužbeni zahtjev iz tužbe za kolektivnu zaštitu potrošača, te da je u tom slučaju sud u pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja. Cijeneći naprijed navedeno, a posebno da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope i o ugovaranju valutne klauzule, to je primjenjujući odredbe Zakona o parničnom postupku, presudu donesenu u tom sporu sud primijenio na ovaj konkretan slučaj.

13. Imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan, a radi utvrđenja visine preplaćenog dijela zbog primjene valutne klauzule provedeno je vještačenje po vještaku Tomislavu Borković dipl.oec. iz Vinkovaca.

13.1. Vještak u svom nalazu od 19. 3. 2021. navodi da je ukupan iznos razlike anuiteta nastalih uslijed promjena kamatnih stopa tijekom trajanja otplate po predmetnom ugovoru o kreditu broj 528-50-3036644 utvrđen je u ukupnom iznosu 840,53 kn (111,58 eura). Razlika anuiteta uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj u vrijeme isplate kao i sve naknadne izmjene tečaja CHF na dan kada je vršena uplata, odnosno dospijeća svakog anuiteta utvrđena je u ukupnom iznosu od 3.351,70 kn (444,85 eura).

13.2. Ukupan iznos manje plaćenih anuiteta uzimajući u obzir tečaj na dan dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta u odnosu na tečaj u vrijeme isplate ugovora o kreditu na dan 9. 9. 2005. za 1 CHF = 4,823601 kn utvrđen je u iznosu od – 1.388,49 kn (-184,28 eura). Ukupan iznos više plaćenih anuiteta uzimajući u obzir tečaj na dan dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta u odnosu na tečaj u vrijeme isplate ugovora o kreditu na dan 9. 9. 2005. za 1 CHF = 4,823601 kn utvrđen je u iznosu od 4.740,19 kn (629,14 eura).

14. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Tomislava Borković kao stručan i objektivan, zasnovan na vjerodostojnoj dokumentaciji i sačinjen prema opće prihvaćenoj metodologiji izračuna u identičnim predmetima. Iz nalaza vještaka utvrđeno je da je uslijed promjene tečaja iznos od 4.740,19 kn koji je tužitelj platio na temelju ništetne ugovorne odredbe o primjeni valutne klauzule.

14.1. Kako je vještak nalaz i mišljenje izradio prije upotrebe eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj to je tužitelj navedeni iznos od 4.710,19 kn konvertirao u eur prema važećem tečaju konverzije za 1 eur = 7,53450 kn sukladno članku 13. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj: 57/22. i 88/22.). od 1. siječnja 2023. kada je euro postao službena novčana jedinica i zakonsko sredstvo plaćanja u RH. Stoga tužitelj potražuje iznos od 629,14 eura po konačno uređenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 19. 7. 2024.

14.2. Na ročištu od 28. studenog 2024. sud je pozvao tuženika na očitovanje o konverziji tužbenog zahtjeva tužitelja, no kako se tuženik nije očitovao u ostavljenom roku kao niti do zaključenja glavne rasprave to sud smatra da se istome ne protivi.

15. Kako iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka proizlazi da je tijekom trajanja otplate kredita tužitelj zbog ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli platio viši iznos od ukupno 629,14 eura, to je sud obvezao tuženika na isplatu preplaćenoga iznosa kako je to odlučeno u izreci ove presude, a što je u skladu s odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-549/2023 od 11. siječnja 2024.

15.1. Tuženik je po osnovi odredbe članka 1111. Zakona o obveznim odnosima obvezan vratiti tužitelju navedene novčane iznose i to zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni mjesečno više plaćeni iznos, s tim da je kamata određena sukladno odredbi članka 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima.

16. U odnosu na prigovor zastare istaknut od strane tuženika, isti je po zaključku suda neosnovan. Naime, sukladno članku 361. Zakona o obveznim odnosima zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu kojom je utvrđena ništetnost valutne klauzule potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., to znači da zastara nastupa od 15. lipnja 2023. Obzirom da je tužba podnijeta 1. listopada 2020. to znači da potraživanje tužitelja nije obuhvaćeno zastarom.

17. Imajući u vidu sve naprijed izloženo ovaj sud je donio odluku kao u izreci ove presude time da je sukladno članku 193. stavak 4. Zakona o parničnom postupku sud obustavio postupak u odnosu na isplatu po promjenjivoj kamatnoj stopi obzirom da je tužitelj povukao taj dio tužbenog zahtjeva na ročištu od 11. rujna 2025. zbog zastare i sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 1. ožujka 2022.

18. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. u svezi sa člankom 155. Zakona o parničnom postupku. Tužitelju je sukladno označenoj vrijednosti predmeta spora i važećoj Odvjetničkoj tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., 151/22. i 138/23., dalje: Tarifa) odobren trošak i to: za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura, za sastav četiri obrazložena podneska i to od 10. 11. 2020., 3. 12. 2020., 13. 4. 2021. i od 1. 7. 2024. svaki u iznosu od 200,00 eura, za zastupanje na tri ročišta i to od 19. 11. 2021., 28. 11. 2024. i 11. 9. 2025. svako u iznosu od 200,00 eura, za pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 eura, što čini ukupan iznos od 1.700,00 eura.

18.1. Tužitelju je također priznat uplaćeni trošak za vještačenje u iznosu od 265,45 eura, tako da je tužitelju sveukupno dosuđen parnični trošak u visini od 1.965,45 eura.

18.2. Tužitelju nije odobren zatraženi trošak pismenog podneska od 17. 9. 2024. jer ovaj podnesak nije bio potreban za vođenje ove parnice, te kako je tužitelju već odobren trošak četiri obrazložena podneska sukladno Tbr. 8. točka 1. Tarife, to je tužitelj odbijen s ovim dijelom zatraženog troška u visini od 200,00 eura. Tužitelju također nije odobren zatraženi trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu u iznosu od 106,18 eura iz razloga što je tužitelj ovog troška oslobođen obzirom na Zakon o izmjenama zakona o sudskim pristojbama i to članka 11. stavak 1. točka 20. istog Zakona prema kojoj potrošači kao stečajni dužnici i tužitelji u postupcima pokrenutima na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa imaju pravo na oslobođenje na plaćanje sudske pristojbe, a kako tužitelj ovaj trošak nije niti platio, to je u ovom dijelu tužbenog zahtjeva odbijen.

U Vinkovcima 25. rujna 2025.

Sudac:

Snježna Kozina

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana ovjerenog primitka istog. Žalba se podnosi Županijskom sudu putem ovoga suda pismeno u tri primjerka.

DOSTAVITI:

1. Odvjetnica Hana Lukić Hob, Vinkovci – pun. tužitelja

2. OD Kallay & Partneri d.o.o., Zagreb – pun. tuženika