Republika Hrvatska
Općinski sud u Vinkovcima
Trg bana Josipa Šokčevića 17
32100 Vinkovci
Poslovni broj: P-247/2020-28
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, po sucu Snježani Kozina kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice KĆ (ranije K) iz [adresa], sada na adresi u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Jurici Barbariću, odvjetniku iz Vinkovaca, protiv tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćniku OD Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 16. rujna 2025. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice Jurice Barbarića, odvjetnika iz Vinkovaca, i u odsutnosti tužene, te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom 25. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se kako je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160 / 51400607-5103295934 sklopljenog između tužiteljice KĆ (ranije K) iz [adresa], sada na adresi u [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], i tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, dana 7. 12. 2006., a koja u članku 2. predmetnoga ugovora glasi: „...CHF...protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj.“; u članku 7. glasi: „Valutna klauzula. Povrat obveza iz ovog Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa Banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta o dospijeću u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja.“; u članku 8. glasi: „Kamatna stopa je promjenjiva... Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke.“; a u članku 12. glasi: „Za sve što ovim Ugovorom nije predviđeno, primjenjivat će se...opći akti Banke.“.
II. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermarkische bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, da tužiteljici KĆ (ranije K) iz [adresa], sada na adresi u [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od ukupno 5.296,66 eura (pet tisuća dvjesto devedeset šest eura i šezdeset šest centi) s pripadajućom zateznom kamatom, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. 7. 2008. po stopi od 15 %, od 1. 8. 2008. do 31. 7. 2015. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. 8. 2015. pa do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. 1. 2023. do 31. 12. 2023. prema kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodiša uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. 1. 2024. pa do isplate prema godišnjoj kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to na:
– iznos od 3,26 eura od 1. 2. 2008. god. pa sve do isplate;
– iznos od 3,30 eura od 1. 3. 2008. god. pa sve do isplate;
– iznos od 3,34 eura od 1. 4. 2008. god. pa sve do isplate;
– iznos od 0,26 eura od 1. 4. 2008. god. pa sve do isplate;
– iznos od 3,25 eura od 1. 5. 2008. god. pa sve do isplate;
– iznos od 3,22 eura od 1. 6. 2008. god. pa sve do isplate;
– iznos od 3,25 eura od 1. 7. 2008. god. pa sve do isplate;
– iznos od 3,19 eura od 1. 8. 2008. god. pa sve do isplate;
– iznos od 3,21 eura od 1. 9. 2008. god. pa sve do isplate;
– iznos od 3,26 eura od 1. 10. 2008. god. pa sve do isplate;
– iznos od 3,53 eura od 1. 11. 2008. god. pa sve do isplate;
– iznos od 7,61 eura od 1. 11. 2008. god. pa sve do isplate;
– iznos od 3,33 eura od 1. 12. 2008. god. pa sve do isplate;
– iznos od 3,57 eura od 1. 1. 2009. god. pa sve do isplate;
– iznos od 9,08 eura od 1. 1. 2009. god. pa sve do isplate;
– iznos od 3,59 eura od 1. 2. 2009. god. pa sve do isplate;
– iznos od 9,68 eura od 1. 2. 2009. god. pa sve do isplate;
– iznos od 3,60 eura od 1. 3. 2009. god. pa sve do isplate;
– iznos od 10,29 eura od 1. 3. 2009. god. pa sve do isplate;
– iznos od 3,56 eura od 1. 4. 2009. god. pa sve do isplate;
– iznos od 8,48 eura od 1. 4. 2009. god. pa sve do isplate;
– iznos od 5,58 eura od 1. 5. 2009. god. pa sve do isplate;
– iznos od 8,36 eura od 1. 5. 2009. god. pa sve do isplate;
– iznos od 5,50 eura od 1. 6. 2009. god. pa sve do isplate;
– iznos od 6,39 eura od 1. 6. 2009. god. pa sve do isplate;
– iznos od 5,41 eura od 1. 7. 2009. god. pa sve do isplate;
– iznos od 4,08 eura od 1. 7. 2009. god. pa sve do isplate;
– iznos od 5,45 eura od 1. 8. 2009. god. pa sve do isplate;
– iznos od 5,03 eura od 1. 8. 2009. god. pa sve do isplate;
– iznos od 5,51 eura od 1. 9. 2009. god. pa sve do isplate;
– iznos od 6,70 eura od 1. 9. 2009. god. pa sve do isplate;
– iznos od 5,45 eura od 1. 10. 2009. god. pa sve do isplate;
– iznos od 5,07 eura od 1. 10. 2009. god. pa sve do isplate;
– iznos od 5,44 eura od 1. 11. 2009. god. pa sve do isplate;
– iznos od 4,91 eura od 1. 11. 2009. god. pa sve do isplate;
– iznos od 5,52 eura od 1. 12. 2009. god. pa sve do isplate;
– iznos od 6,85 eura od 1. 12. 2009. god. pa sve do isplate;
– iznos od 5,58 eura od 1. 1. 2010. god. pa sve do isplate;
– iznos od 8,40 eura od 1. 1. 2010. god. pa sve do isplate;
– iznos od 5,66 eura od 1. 2. 2010. god. pa sve do isplate;
– iznos od 10,43 eura od 1. 2. 2010. god. pa sve do isplate;
– iznos od 5,64 eura od 1. 3. 2010. god. pa sve do isplate;
– iznos od 9,94 eura od 1. 3. 2010. god. pa sve do isplate;
– iznos od 5,79 eura od 1. 4. 2010. god. pa sve do isplate;
– iznos od 13,44 eura od 1. 4. 2010. god. pa sve do isplate;
– iznos od 5,76 eura od 1. 5. 2010. god. pa sve do isplate;
– iznos od 12,68 eura od 1. 5. 2010. god. pa sve do isplate;
– iznos od 5,79 eura od 1. 6. 2010. god. pa sve do isplate;
– iznos od 13,51 eura od 1. 6. 2010. god. pa sve do isplate;
– iznos od 6,17 eura od 1. 7. 2010. god. pa sve do isplate;
– iznos od 22,82 eura od 1. 7. 2010. god. pa sve do isplate;
– iznos od 6,08 eura od 1. 8. 2010. god. pa sve do isplate;
– iznos od 20,76 eura od 1. 8. 2010. god. pa sve do isplate;
– iznos od 6,39 eura od 1. 9. 2010. god. pa sve do isplate;
– iznos od 28,33 eura od 1. 9. 2010. god. pa sve do isplate;
– iznos od 6,24 eura od 1. 10. 2010. god. pa sve do isplate;
– iznos od 24,57 eura od 1. 10. 2010. god. pa sve do isplate;
– iznos od 4,77 eura od 1. 11. 2010. god. pa sve do isplate;
– iznos od 21,34 eura od 1. 11. 2010. god. pa sve do isplate;
– iznos od 5,08 eura od 1. 12. 2010. god. pa sve do isplate;
– iznos od 31,01 eura od 1. 12. 2010. god. pa sve do isplate;
– iznos od 5,23 eura od 1. 1. 2011. god. pa sve do isplate;
– iznos od 35,95 eura od 1. 1. 2011. god. pa sve do isplate;
– iznos od 5,12 eura od 1. 2. 2011. god. pa sve do isplate;
– iznos od 32,26 eura od 1. 2. 2011. god. pa sve do isplate;
– iznos od 5,15 eura od 1. 3. 2011. god. pa sve do isplate;
– iznos od 33,40 eura od 1. 3. 2011. god. pa sve do isplate;
– iznos od 5,06 eura od 1. 4. 2011. god. pa sve do isplate;
– iznos od 30,30 eura od 1. 4. 2011. god. pa sve do isplate;
– iznos od 5,07 eura od 1. 5. 2011. god. pa sve do isplate;
– iznos od 30,65 eura od 1. 5. 2011. god. pa sve do isplate;
– iznos od 3,71 eura od 1. 6. 2011. god. pa sve do isplate;
– iznos od 40,45 eura od 1. 6. 2011. god. pa sve do isplate;
– iznos od 3,75 eura od 1. 7. 2011. god. pa sve do isplate;
– iznos od 42,08 eura od 1. 7. 2011. god. pa sve do isplate;
– iznos od 3,99 eura od 1. 8. 2011. god. pa sve do isplate;
– iznos od 53,25 eura od 1. 8. 2011. god. pa sve do isplate;
– iznos od 3,96 eura od 1. 9. 2011. god. pa sve do isplate;
– iznos od 51,67 eura od 1. 9. 2011. god. pa sve do isplate;
– iznos od 3,77 eura od 1. 10. 2011. god. pa sve do isplate;
– iznos od 42,90 eura od 1. 10. 2011. god. pa sve do isplate;
– iznos od 1,92 eura od 1. 11. 2011. god. pa sve do isplate;
– iznos od 42,69 eura od 1. 11. 2011. god. pa sve do isplate;
– iznos od 1,92 eura od 1. 12. 2011. god. pa sve do isplate;
– iznos od 42,08 eura od 1. 12. 2011. god. pa sve do isplate;
– iznos od 1,94 eura od 1. 1. 2012. god. pa sve do isplate;
– iznos od 44,35 eura od 1. 1. 2012. god. pa sve do isplate;
– iznos od 1,92 eura od 1. 2. 2012. god. pa sve do isplate;
– iznos od 42,65 eura od 1. 2. 2012. god. pa sve do isplate;
– iznos od 1,97 eura od 1. 3. 2012. god. pa sve do isplate;
– iznos od 46,94 eura od 1. 3. 2012. god. pa sve do isplate;
– iznos od 1,95 eura od 1. 4. 2012. god. pa sve do isplate;
– iznos od 45,36 eura od 1. 4. 2012. god. pa sve do isplate;
– iznos od 1,95 eura od 1. 5. 2012. god. pa sve do isplate;
– iznos od 45,88 eura od 1. 5. 2012. god. pa sve do isplate;
– iznos od 1,97 eura od 1. 6. 2012. god. pa sve do isplate;
– iznos od 46,85 eura od 1. 6. 2012. god. pa sve do isplate;
– iznos od 1,95 eura od 1. 7. 2012. god. pa sve do isplate;
– iznos od 45,92 eura od 1. 7. 2012. god. pa sve do isplate;
– iznos od 1,95 eura od 1. 8. 2012. god. pa sve do isplate;
– iznos od 45,99 eura od 1. 8. 2012. god. pa sve do isplate;
– iznos od 1,95 eura od 1. 9. 2012. god. pa sve do isplate;
– iznos od 45,10 eura od 1. 9. 2012. god. pa sve do isplate;
– iznos od 1,93 eura od 1. 10. 2012. god. pa sve do isplate;
– iznos od 43,34 eura od 1. 10. 2012. god. pa sve do isplate;
– iznos od 1,95 eura od 1. 11. 2012. god. pa sve do isplate;
– iznos od 45,37 eura od 1. 11. 2012. god. pa sve do isplate;
– iznos od 1,96 eura od 1. 12. 2012. god. pa sve do isplate;
– iznos od 45,95 eura od 1. 12. 2012. god. pa sve do isplate;
– iznos od 1,96 eura od 1. 1. 2013. god. pa sve do isplate;
– iznos od 45,99 eura od 1. 1. 2013. god. pa sve do isplate;
– iznos od 1,93 eura od 1. 2. 2013. god. pa sve do isplate;
– iznos od 43,05 eura od 1. 2. 2013. god. pa sve do isplate;
– iznos od 1,95 eura od 1. 3. 2013. god. pa sve do isplate;
– iznos od 44,95 eura od 1. 3. 2013. god. pa sve do isplate;
– iznos od 1,95 eura od 1. 4. 2013. god. pa sve do isplate;
– iznos od 45,45 eura od 1. 4. 2013. god. pa sve do isplate;
– iznos od 1,94 eura od 1. 5. 2013. god. pa sve do isplate;
– iznos od 44,32 eura od 1. 5. 2013. god. pa sve do isplate;
– iznos od 1,90 eura od 1. 6. 2013. god. pa sve do isplate;
– iznos od 41,13 eura od 1. 6. 2013. god. pa sve do isplate;
– iznos od 1,89 eura od 1. 7. 2013. god. pa sve do isplate;
– iznos od 39,88 eura od 1. 7. 2013. god. pa sve do isplate;
– iznos od 1,91 eura od 1. 8. 2013. god. pa sve do isplate;
– iznos od 41,19 eura od 1. 8. 2013. god. pa sve do isplate;
– iznos od 1,92 eura od 1. 9. 2013. god. pa sve do isplate;
– iznos od 42,53 eura od 1. 9. 2013. god. pa sve do isplate;
– iznos od 1,95 eura od 1. 10. 2013. god. pa sve do isplate;
– iznos od 44,99 eura od 1. 10. 2013. god. pa sve do isplate;
– iznos od 1,93 eura od 1. 11. 2013. god. pa sve do isplate;
– iznos od 43,80 eura od 1. 11. 2013. god. pa sve do isplate;
– iznos od 1,94 eura od 1. 12. 2013. god. pa sve do isplate;
– iznos od 44,45 eura od 1. 12. 2013. god. pa sve do isplate;
– iznos od 1,95 eura od 1. 1. 2014. god. pa sve do isplate;
– iznos od 44,89 eura od 1. 1. 2014. god. pa sve do isplate;
– iznos od 45,57 eura od 1. 2. 2014. god. pa sve do isplate;
– iznos od 46,32 eura od 1. 3. 2014. god. pa sve do isplate;
– iznos od 45,79 eura od 1. 4. 2014. god. pa sve do isplate;
– iznos od 44,84 eura od 1. 5. 2014. god. pa sve do isplate;
– iznos od 44,35 eura od 1. 6. 2014. god. pa sve do isplate;
– iznos od 44,77 eura od 1. 7. 2014. god. pa sve do isplate;
– iznos od 45,91 eura od 1. 8. 2014. god. pa sve do isplate;
– iznos od 47,37 eura od 1. 9. 2014. god. pa sve do isplate;
– iznos od 47,61 eura od 1. 10. 2014. god. pa sve do isplate;
– iznos od 48,11 eura od 1. 11. 2014. god. pa sve do isplate;
– iznos od 48,96 eura od 1. 12. 2014. god. pa sve do isplate;
– iznos od 48,47 eura od 1. 1. 2015. god. pa sve do isplate;
– iznos od 49,12 eura od 1. 2. 2015. god. pa sve do isplate;
– iznos od 49,12 eura od 1. 3. 2015. god. pa sve do isplate;
– iznos od 2.481,90 eura od 31. 3. 2015. god. pa sve do isplate,
sve to u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermarkische bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, da tužiteljici KĆ (ranije K) iz [adresa], sada na adresi u [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.915,41 eura (tisuću devetsto petnaest eura i četrdeset jedan cent) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude tj. 25. rujna 2025. pa do isplate prema godišnjoj kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve to u roku od 15 dana.
IV. Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva u odnosu na parnični trošak u iznosu od 99,42 eura (devedest devet eura i četrdeset dva centa) kao neosnovanom.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je 7. srpnja 2020. podnijela tužbu ovome sudu protiv tuženika, a radi utvrđenje ništetnosti i isplate.
1.1. U tužbi navodi da je s tuženikom 7. prosinca 2006. u [adresa] sklopila Ugovor o kreditu broj: 2402006-1031262160 / 51400607- 5103295934, a prema kojem je tuženik kao kreditor tužiteljici kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 21.970,00 CHF. Navedenim Ugovorom ugovoren je rok otplate kredita od 132 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima. Početno ugovoreni mjesečni anuiteti su iznosili 211,32 CHF u kunskoj protuvrijednosti (članak 7. Ugovora) – cca 993,00 kn, no tijekom otplate kredita su se radi dizanja kamatne stope te tečaja CHF naspram kn povećali te su tijekom otplate kredita u dijelu razdoblja iznosili čak i preko 1.340,00 kn.
1.2. Nadalje, tužiteljica navodi da je sukladno članku 8. navedenog Ugovora pored iznosa glavnice bila dužna tuženiku platiti i kamatu koja je tijekom postojanja obveze po Ugovoru bila promjenjiva u skladu s Odlukama tuženika, a na dan sklapanja Ugovora ona je iznosila 4,50 % godišnje. Također, jednaki anuiteti u kunskoj protuvrijednosti su se plaćali po srednjem tečaju tuženika za CHF. Predmetni kredit je prijevremeno otplaćen dana 31. 3. 2015.
1.3. Tužiteljica se poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/2012 od 4. 7. 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/2013 od 13. 6. 2014., a kojom se utvrđuje da je, između ostalih, i ovdje tuženik u razdoblju od 10. 9. 2003. do 31. 12. 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Nadalje, pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/2017-10 od 14. 6. 2018. kojom je u točki I. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-1401/2012 od 4. 7. 2013. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je, između ostalih i ovdje tužena banka u razdoblju od 1. 4. 2004. do 31. 12. 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima. Budući da su gornje navedene presude donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa od strane Udruge Potrošač, a sukladno članku 502.a tada važećeg Zakona o parničnom postupku, tužiteljica se u ovom individualnom postupku protiv tuženika ima pravo pozivati na utvrđenja iz navedenih presuda.
1.4. Slijedom navedenog tužiteljica predlaže da sud donese presudu kojom se utvrđuje da su ništetne i bez pravnog učinka nepoštene ugovorne odredbe članaka 2., 7., 8. i 12. predmetnog ugovora o kreditu, te da naloži tuženiku isplatu po osnovu povrata preplaćenog iznosa otplate kredite temeljem ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli uz pripadajuće zakonske zatezne kamata i naknadu prouzročenih parničnih troškova.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu ističući prije svega prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda, a sve to iz razloga jer je člankom 14. Ugovora o kreditu broj: 5103295934 ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta kreditora, zbog čega je predlagao da se ovaj sud oglasi nenadležnim i po pravomoćnosti predmet dostavi na rješavanje mjesno nadležnom sudu.
2.1. Nadalje, tuženik ističe prigovor zastare potraživanja smatrajući da se na zahtjev tužitelja za isplatu ima primijeniti trogodišnji zastarni rok imajući u vidu plaćanja koja je tužitelj vršio po uvećanim anuitetima i to sve u smislu odredbe članka 118. Zakona o zaštiti potrošača u svezi odredbe članka 230. Zakona o obveznim odnosima, a kojima je propisano da je odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Dakle, zakonodavac je tu jasno predvidio da se u postupcima koje potrošači osobno pokrenu radi o postupcima o naknadi štete, pa se u tom smislu ima primijeniti trogodišnji zastarni rok propisan odredbama ZOO-a. Slijedom navedenog, cijeneći okolnost da je predmetna tužba podnesena 7. srpnja 2020., to tuženik ističe kako je prošlo više od tri godine od plaćanja koja je tužitelj vršio, pa se stoga ima smatrati kako je cjelokupno potraživanje tužitelja u zastari.
2.2. U odnosu na navode tužitelja o nedopuštenoj i nepoštenoj primjeni valutne klauzule tuženik napominje kako su potrošačima pa tako i tužitelju prilikom savjetovanja u bankama predočavani i uručivani obrasci u kojima se decidirano pojašnjava pojam valutne klauzule, te promjena tečajeva stranih valuta za koje je vezana valutna klauzula koja utječe na promjenu iznosa povrata kredita u kunama, te kako je tuženik tužitelja kao i općenito potrošače upozoravao i informirao o valutnoj klauzuli i to na više različitih načina. Stoga tuženik smatra kako je postojalo sasvim dovoljno informacija temeljem kojih bi tužitelj mogao razumjeti ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule vezane uz švicarski franak odnosno po stajalištu tuženika tužitelj je itekako bio obaviješten o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak. Također tuženik ističe kako je sve promjene kamatne stope izvršio sukladno tada važećim pozitivnim propisima.
2.3. Tuženik smatra kako je pozivanje tužitelja na presudu Visokog Trgovačkog suda RH pod poslovnim brojem Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. u cijelosti neosnovano. U okviru odgovora na tužbu predlaže sudu da odbaci tužbu, podredno da odbije tužbene zahtjeve tužitelja kao neosnovane, te naloži tužitelju da naknadi tuženiku troškove ovoga postupka.
3. Po provedenom financijsko-knjigovodstvenom vještačenju tužiteljica je uredila svoj tužbeni zahtjev u pismenom podnesku od 1. rujna 2025. na način da je zahtijevala da joj tuženik zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli isplati preplaćeni iznos od ukupno 5.296,66 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni mjesečni iznos. U odnosu na odgovor na tužbu tuženika u svom očitovanju tužitelj prije svega ističe da je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti neosnovan. Smatra da je u ovome postupku sud vezan pravnim shvaćanjima koja su zauzeta u presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u pogledu ništetnosti odredbi u potrošačkim ugovorima u načinu promjene kamatne stope i valutne klauzule.
3.1. Tuženik se na zaprimljen nalaz i mišljenje vještaka i uređeni tužbeni zahtjev tužiteljice nije očitovao.
4. Sud je odlučujući o prigovoru mjesne nenadležnosti isti prigovor odbio te je donio rješenje broj P-247/2020-5 od 9. rujna 2024. koje rješenje je povodom uložene žalbe tuženika Županijski sud u Zagrebu svojom odlukom broj Gž-5177/2024-2 od 19. studenog 2024. ukinuo te vratio ovome sudu na ponovno odlučivanje. U nastavku postupka sud je proveo dokaz saslušanja tužiteljice na okolnost sklapanja ugovora. Iz iskaza tužiteljice proistječe kako je ugovor o kreditu zaključila s tuženom u [adresa], u poslovnici Erste banke. Prilikom zaključivanja ugovora nije ništa mogla pregovarati niti dogovarati oko pojedinih odredbi ugovora jer je to bio unaprijed pripremljen obrazac. Nisu je pitali za suglasnost koji bi bio nadležan sud u slučaju spora. U to vrijeme je živjela u [adresa] a danas ima prijavljeno boravište u [adresa], te bi bilo svakako jednostavnije da nadležan bude sud u [adresa] jer ovdje dolazi za vrijeme godišnjeg odmora i blagdane i jednostavnije joj je pristupiti sudu. Također joj je jednostavnije ovdje odabrati odvjetnika radi savjeta i zastupanja. Imajući u vidu naprijed navedeno kao i činjenicu da tuženik ničim nije dokazao da je tužiteljici pružena mogućnost pregovaranja o mjesnoj nadležnosti to je sud ovaj prigovor tužene odbio kao neosnovan.
5. U dokaznom postupku provedeni su dokazi čitanjem i uvidom u otplatnu tablicu (list 138-141), presliku Ugovora o kreditu broj: 2402006-1031262160 / 51400607- 5103295934 sklopljenog 7. 12. 2006. (list 142-146), pregled prometa po kreditu (list 147-161), obavijest o usklađivanju kamatne stope od 30. 12. 2013. (list 214), provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku Tomislavu Borković iz [adresa] dana 16. 6. 2025. (list 393-404), te je proveden dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke na zapisniku od 2. 9. 2025. (list 418-419).
6. Tužiteljica u svoj iskazu navodi da je ugovor o kreditu s tuženom bankom zaključila 7. 12. 2006. u svrhu kupovine stana. U to vrijeme nije imala otvorenu firmu niti obrt niti udio u trgovačkom društvu. Kredit nije koristila kao poreznu olakšicu. Kredit je otplaćen u cijelosti. Raspitivala se i kod drugih banaka o uvjetima kredita, a za ovu banku se odlučila jer su joj uvjeti bili najpovoljniji i najbrže je mogla realizirati kredit. Nije tražila kredit u CHF, ponudili su joj takav kredit kao najpovoljniji. U banci su joj pripremili ugovor kao gotov obrazac koji je samo trebala potpisati. Ne sjeća se je li išla kod javnog bilježnika radi ovjere ugovora. Ne sjeća se da li je detaljno pročitala ugovor ali nije najbolje razumjela pojmove promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula jer nije financijske struke. Kod zaključivanja ugovora nije mogla pregovarati oko pojedinih odredbi ugovora i nitko ih nije posebno pojašnjavao.
7. Temeljem provedenog dokaznog postupka, cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) sud je utvrdio slijedeće:
7.1. Između stranaka je nesporna činjenica da je tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom kao davateljem kredita zaključio ugovor o kreditu dana 7. prosinca 2006. na iznos od 21.970,00 CHF s rokom otplate od 132 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća. Nesporno je da su od strane korisnika kredita u cijelosti podmirene obveze proistekle iz navedenog ugovora o kreditu, te da su sredstva iz kredita korištena za kupovinu nekretnine.
7.2. Nesporno je također da je donesena pravomoćna odluka u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., te da je presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je tuženik u postupku pod brojem P-1401/2012 u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke. Nije sporno da je u pogledu ništetnosti u ugovaranju valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., a da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud RH u predmetu poslovni broj Rev-2212/2018 od 3. rujna 2019.
8. Između stranaka je sporan osnov, visina, pitanje zastare, pitanje ništetnosti odredbi ugovora u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, te pitanje neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana.
8.1. Prema odredbi članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 133/09. i 78/12., dalje: ZZP/07.) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja gore citiranih odluka Trgovačkog suda u Zagrebu, propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Nadalje prema članku 140. ZZP/07. odnosno članku 120. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14., dalje: ZZP/14.) propisano je da pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete protiv osobe koja je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.
9. U odnosu na spornu činjenicu tj. pitanje ništetnosti dijela odredbi članka 2., 7., 8. i 12. Ugovora o kreditu koja se odnosi na ugovaranje otplate kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, sud je primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03., dalje: ZZP/03.) koji zakon je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.
10. Prema odredbi članka 81. stavak 1. ZZP/03. propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje prema stavku 4. istog članka ako trgovac tvrdi da se u pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi članka 83. ZZP/03. Odredbom članka 87. stavak 1. i 2. ZZP/03. propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako on može opstati bez ništavne odredbe.
11. Analizirajući spornu odredbu članka 2., 7., 8. i 12. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je tužitelju stavljen na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 21.970,00 CHF i kojom je regulirana otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećim na dan plaćanja a prema otplatnom planu, anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu odnosno primjena valutne klauzule, proizlazi da se radi o ugovornoj odredbi u odnosu na koju je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 utvrđeno da predstavlja povredu propisa i zaštite potrošača. Između ostalog utvrđeno je da je tužena od 1. rujna 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu na način da nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.). U razdoblju od 1. rujna 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09.) i to članka 96. i članka 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Nadalje u razdoblju od 1. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila je kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promjeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.
12. Također se posebno napominje da je na tuženiku teret dokazivanja glede činjenice da su stranke pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi, a što tuženik tijekom postupka nije dokazao prvenstveno imajući u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru. Ovdje sud ima u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru gdje su odredbe o promjenjivoj kamatanoj stopi i o valutnoj klauzuli sastavni dio standardnog ugovora o kreditu koji je sačinio tuženik, te korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj tih odredbi i u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije mogao objektivno istu sagledati kao cjelinu zbog čega je takva odredba uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita u odnosu na banku. Stoga proizlazi da je navedena odredba članka 2., 7., 8. i 12. nepošteno ugovorena odredba u smislu članka 81. stavak 1. ZZP/03. slijedom čega je ista i ništavna sukladno člankom 87. stavak 1. ZZP/03. Kod utvrđivanja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu, a koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule, sud je posebno vodio računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14., 110/15., dalje: ZZP/14.), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavak 1. toga zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ali i članka 502.c Zakona o parničnom postupku kojim je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a kojom je određeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćen tužbeni zahtjev iz tužbe za kolektivnu zaštitu potrošača, te da je u tom slučaju sud u pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja. Cijeneći naprijed navedeno, a posebno da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope i o ugovaranju valutne klauzule, to je primjenjujući odredbe Zakona o parničnom postupku, presudu donesenu u tom sporu sud primijenio na ovaj konkretan slučaj.
13. Imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan, a radi utvrđenja visine preplaćenog dijela zbog promjene kamatne stope i primjene valutne klauzule provedeno je vještačenje po vještaku Tomislavu Borković dipl.oec. iz [adresa].
13.1. Vještak u svom nalazu od 16. 6. 2025. navodi da je ukupna razlika više plaćenih anuiteta nastalih uslijed povećanja kamatnih stopa tijekom trajanja otplate po kreditu broj 5103295934 utvrđena je u visini od 260,43 eura.
13.2. Ukupan iznos više plaćenih anuiteta uzimajući u obzir tečaj na dan dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta u odnosu na tečaj na dan isplate po predmetnom ugovoru o kreditu 8. 12. 2006. za 1 CHF = 4,613700 kn utvrđen je u visini od 5.036,23 eura.
14. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Tomislava Borković kao stručan i objektivan, zasnovan na vjerodostojnoj dokumentaciji i sačinjen prema opće prihvaćenoj metodologiji izračuna u identičnim predmetima. Iz nalaza vještaka utvrđeno je da je uslijed povećanja kamatnih stopa tužitelj platio viši iznos od 260,43 eura, a uslijed promjene tečaja iznos od 5.036,23 eura koji je tužitelj platio na temelju ništetne ugovorne odredbe o primjeni valutne klauzule odnosno sveukupno je tužitelj više platio 5.296,66 upravo onaj iznos koji tužiteljica i potražuje po konačno uređenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 1. 9. 2025.
14.1. Kako iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka proizlazi da je tijekom trajanja otplate kredita tužiteljica zbog ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli platila viši iznos od ukupno 5.296,66 eura, to je sud obvezao tuženika na isplatu preplaćenoga iznosa kako je to odlučeno u izreci ove presude.
14.2. Tuženik je po osnovi odredbe članka 1111. Zakona o obveznim odnosima obvezan vratiti tužiteljici navedene novčane iznose i to zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni mjesečno više plaćeni iznos, s tim da je kamata određena sukladno odredbi članka 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima.
15. U odnosu na prigovor zastare istaknut od strane tuženika, isti je po zaključku suda neosnovan. Naime, sukladno članku 361. Zakona o obveznim odnosima zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu kojom je utvrđena ništetnost valutne klauzule potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., to znači da zastara nastupa od 15. lipnja 2023. Obzirom da je tužba podnijeta 7. srpnja 2020. to znači da potraživanje tužiteljice nije obuhvaćeno zastarom.
16. Imajući u vidu sve naprijed izloženo ovaj sud je donio odluku kao u izreci ove presude.
17. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. u svezi sa člankom 155. Zakona o parničnom postupku. Tužitelju je sukladno označenoj vrijednosti predmeta spora i važećoj Odvjetničkoj tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., 151/22. i 138/23., dalje: Tarifa) odobren trošak i to: za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura, za sastav obrazloženog podneska od 1. 9. 2025. u iznosu od 200,00 eura, sastav podnesaka od 19. 3. 2025., 28. 5. 2025. i od 27. 6. 2025. svaki u iznosu od 50,00 eura, za zastupanje na tri ročišta i to od 15. 4. 2025., 2. 9. 2025. i od 16. 9. 2025. svako u iznosu od 200,00 eura, za pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 eura, što uz pripadajući PDV u iznosu od 312,50 eura čini ukupan iznos od 1.562,50 eura.
17.1. Tužitelju je također priznat uplaćeni trošak za vještačenje u iznosu od 300,00 eura, kao i uplaćeni trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 52,91 eura tako da je tužitelju sveukupno dosuđen parnični trošak u visini od 1.915,41 eura.
17.2. Tužitelju nije odobren zatraženi trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 99,42 eura iz razloga što je tužitelj ovog troška oslobođen obzirom na Zakon o izmjenama zakona o sudskim pristojbama i to članka 11. stavak 1. točka 20. istog Zakona prema kojoj potrošači kao stečajni dužnici i tužitelji u postupcima pokrenutima na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa imaju pravo na oslobođenje na plaćanje sudske pristojbe, a kako tužitelj ovaj trošak nije niti platio, to je u ovom dijelu tužbenog zahtjeva odbijen.
U Vinkovcima 25. rujna 2025.
Sudac:
Snježana Kozina
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa iste podnijeti svoju žalbu. Žalba se podnosi ovome sudu pismeno u tri istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje Županijski sud kao drugostupanjski sud.
DNA:
1. Odvjetnik Jurica Barbarić, Vinkovci – punomoćnik tužiteljice
2. OD Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., Zagreb – punomoćnik tužene
