REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-6482/2024-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Boški Pavičić kao sucu pojedincu, po prijedlogu višeg sudskog savjetnika-specijaliste Lidije Đogaš Batovanja, u pravnoj stvari tužiteljice HU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Mariji Maričević, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, OIB 53056966535, Zagreb, Petrinjska 59, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane dana 4. rujna 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 25. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Dopušta se preinaka povišenjem tužbenog zahtjeva kako ga je tužiteljica postavila podneskom od dana 9. lipnja 2025.

II Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 433,16 eura zajedno sa zateznom kamatom kako slijedi:

- na iznos od 9,10 eura od dana 3. travnja 2009. do isplate,

- na iznos od 9,10 eura od dana 6. svibnja 2009. do isplate,

- na iznos od 9,10 eura od dana 3. lipnja 2009. do isplate,

- na iznos od 9,10 eura od dana 2. srpnja 2009. do isplate,

- na iznos od 9,10 eura od dana 4. kolovoza 2009. do isplate,

- na iznos od 9,10 eura od dana 3. rujna 2009. do isplate,

- na iznos od 9,10 eura od dana 6. listopada 2009. do isplate,

- na iznos od 9,10 eura od dana 3. studenog 2009. do isplate,

- na iznos od 9,10 eura od dana 3. prosinca 2009. do isplate,

- na iznos od 9,10 eura od dana 11. siječnja 2010. do isplate,

- na iznos od 9,10 eura od dana 3. veljače 2010. do isplate,

- na iznos od 9,10 eura od dana 5. ožujka 2010. do isplate,

- na iznos od 9,10 eura od dana 6. travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 9,10 eura od dana 4. svibnja 2010. do isplate,

- na iznos od 9,10 eura od dana 4. lipnja 2010. do isplate,

- na iznos od 9,10 eura od dana 9. srpnja 2010. do isplate,

- na iznos od 9,10 eura od dana 2. kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 9,10 eura od dana 2. rujna 2010. do isplate,

- na iznos od 9,10 eura od dana 6. listopada 2010. do isplate,

- na iznos od 9,10 eura od dana 29. studenog 2010. do isplate,

- na iznos od 9,10 eura od dana 30. prosinca 2010. do isplate,

- na iznos od 9,10 eura od dana 26. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 9,10 eura od dana 18. veljače 2011. do isplate,

- na iznos od 9,10 eura od dana 29. ožujka 2011. do isplate,

- na iznos od 9,10 eura od dana 5. travnja 2011. do isplate,

- na iznos od 9,10 eura od dana 30. svibnja 2011. do isplate,

- na iznos od 9,10 eura od dana 27. lipnja 2011. do isplate,

- na iznos od 9,10 eura od dana 7. srpnja 2011. do isplate,

- na iznos od 9,10 eura od dana 11. kolovoza 2011. do isplate,

- na iznos od 9,10 eura od dana 14. rujna 2011. do isplate,

- na iznos od 9,10 eura od dana 27. listopada 2011. do isplate,

- na iznos od 9,10 eura od dana 22. studenog 2011. do isplate,

- na iznos od 9,10 eura od dana 28. prosinca 2011. do isplate,

- na iznos od 9,10 eura od dana 30. siječnja 2012. do isplate,

- na iznos od 9,10 eura od dana 28. veljače 2012. do isplate,

- na iznos od 9,10 eura od dana 30. ožujka 2012. do isplate,

- na iznos od 9,10 eura od dana 2. svibnja 2012. do isplate,

- na iznos od 9,10 eura od dana 2. svibnja 2012. do isplate,

- na iznos od 87,36 eura od dana 2. svibnja 2012. do isplate,

i to po stopi koja se od 1. travnja 2008. do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 375,03 eura zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 6. ožujka 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 208,81 eura zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 2. svibnja 2012. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

V Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.572,41 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 25. rujna 2025. kao dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

VI Odbija se tuženik u cijelosti sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi kako je kao korisnik kredita sa tuženikom kao Kreditorom sklopila dana 4. ožujka 2008. Ugovor o kreditu za kupnju vozila broj 628- 50-4739834 (dalje Ugovor), na iznos od 85.626,65 kn (11.364,60 eura). Tužiteljica navodi kako je u čl. 2. navedenog Ugovora ugovorena kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora kao i da je u čl. 3. Ugovora ugovorena jednokratna naknada za obradu zahtjeva u postotku 3,30% od iznosa kredita, temeljem čega je 6. ožujka 2008. naplaćena tzv. ulazna naknada u iznosu od 2.825,68 kn/375,03 eura.

2. Nadalje, tužiteljica navodi kako je u čl. 9. Ugovora ugovoreno da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uvjete koje odredi kreditor, temeljem čega je sukladno Općim aktima Banke i Tarifi naknada 2. svibnja 2012. naplaćena tzv. „izlazna“ naknada u iznosu od 1.573,31 kn/208,81 eura. Navodi kako je kamatna stopa za vrijeme trajanja ugovornog odnosa mijenjana na štetu tužiteljice, od početne stope 7,35% dana 1. ožujka 2009. na 8,85%, zbog čega je došlo do povećanja iznosa kredita, s time da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, bez jasnih parametara po kojima bi tužiteljica mogla biti obaviještena i imati saznanja o konkretnim stopama koje će se primjenjivati kako će mjesečni anuiteti dospijevati, niti je na iste mogla kao potrošač utjecati ili pregovarati sa tuženikom. Tužiteljica smatra da su nepoštene i ništetne odredbe o kamatnoj stopi koja se mijenja odlukom banke nepredvidivo i bez jasnih kriterija, jer su ugovorene zajedno prema unaprijed formuliranom tipskom ugovoru, bez posebnih pregovora o tim odredbama, a na temelju sklopljenog ugovora niti na temelju dobivenih informacija od banke tužiteljica nije mogla predvidjeti ekonomske posljedice odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi i kako utječu na ukupan trošak kredita, a koje odredbe su uzrokovale, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama na štetu tužitelja, budući je učinkom tih odredaba kreditna obveza za tužiteljicu narasla uslijed nezakonitih i samovoljnih povećanja kamata. Tužiteljica smatra da su nepoštene i ništetne i odredbe ugovora, Općih akata i Tarifa o naknadama tuženika jer su ugovorene zajedno prema unaprijed formuliranom tipskom ugovoru, bez posebnih pregovora o tim odredbama, a na temelju sklopljenog ugovora pa niti na temelju dobivenih informacija od banke tužiteljica nije mogla predvidjeti ekonomske posljedice i kako utječu na ukupan trošak kredita, niti na što se odnose naknade, koje odredbe su neodredive i uzrokovale su, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama na štetu tužiteljice. Slijedom navedenog, tužiteljica smatra da su navedene odredbe ugovora nepoštene i ništetne u smislu čl. 81. i 87. Zakona o zaštiti potrošača te čl. 270. i čl. 296. Zakona o obveznim odnosima. Tužiteljica ističe kako ništetnost navedenih ugovornih odredaba ima potvrdu i u presudama iz kolektivnog spora koje se odnose i na tuženika, presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj u sporu Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. kojom je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o samostalnoj promjeni kamatne stope bez jasnih kriterija, Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. kojom je potvrđena ništetnost ugovornih odredbi o jednostranoj promjeni kamatne stope, kao i u presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-673/2023 od 13. veljače 2024., te Ustavnog suda RH U-III-3231/22 od 13. srpnja 2023. Iz navedenog proizlazi da je tuženik na štetu tužiteljice bez valjane pravne osnove stekao nepripadajuću imovinsku korist u utuženom iznosu, a koja se ogleda u neosnovano naplaćenim kamatama i naknadama.

3. Slijedom svega navedenog, tužiteljica potražuje od tuženika isplatu ukupnog iznosa od 933,84 eura zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, sve uz naknadu troškova postupka.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev te ističe da je iznos sporne naknade točno i jasno određen u čl. 3. ugovora o kreditu te da je navedena ugovorna odredba jasna, lako uočljiva i razumljiva zbog čega nije dopušteno ispitivati njezinu poštenost sukladno odredbama ZZP-a. Tuženik smatra da je svaki prosječni potrošač sposoban izračunati i razumjeti postotak od određenog iznosa i utvrditi iznos svoje obveze te da je tužiteljica iz ugovorne odredbe o obvezi plaćanja naknade koja iznosi određeni postotak od iznosa kredita mogla shvatiti financijske obveze koje za njega proizlaze i procijeniti je li za nju takva odredba prihvatljiva ili nije. Navodi kako je plaćanje jednokratne nagrade za korištenje kredita propisano tuženikovim općim aktima čija je primjena ugovorena u čl. 9. ugovora o kreditu, a tužiteljica je potpisom ugovora izjavila da je s istima upoznata i pristala na njihovu primjenu, smatra da tužiteljica ničim ne dokazuje da bi predmetna odredba prouzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana suprotno načelu savjesnosti i poštenja, a koje pretpostavke moraju biti ispunjene da bi se odredba mogla smatrati nepoštenom. Također navodi kako je tužiteljica potpisom ugovora pristala na primjenu općih akata tuženika čija je primjena ugovorena u čl. 9. predmetnog Ugovora o kreditu, uključujući plaćanje naknade za prijevremenu otplatu kredita te da je naknada koju je tužiteljica platila propisana općim aktom tuženika, a koji akt podliježe kontroli HNB-a. Nadalje, tuženik navodi kako je tužiteljičin ugovor o kreditu kunski kredit čime se ne može pozivati na odluke utvrđenja iz postup kolektivne zaštite, obzirom da se iste odnose samo na ugovore o kreditu sa valutnom klauzulom u CHF. Navodi kako u trenutku sklapanja predmetnih ugovora o kreditu nije postojala obveza kako tuženika tako ni drugih banaka da u pogledu promjenjive kamatne stope ugovaraju egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni ugovorne kamate. Međutim, tuženik je i prije usklađenja poslovanja s odredbama kasnije donesenih Zakona o kreditnim institucijama i Zakona o potrošačkom kreditiranju koristio ugovorno ovlaštenje da temeljem svoje odluke mijenja kamatne stope onda kada je za to imao opravdani razlog vodeći se pri tome načelima savjesnosti i poštenja te zabrane zlouporabe prava. Takvo postupanje tuženika bilo je u skladu i s Direktivom 93/13 EEZ o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima. Nadalje, tuženik navodi kako se prilikom promjene kamatnih stopa na kunske kredite vodio objektivnim tržišnim okolnostima na domaćem tržištu novca. Zbog regulative HNB-a i činjenice da je većina dugoročnih depozita u stranoj valuti, jedini tuženikov dugoročni izvor financiranja kunskih kredita jest tuženikov vlastiti kapital. Tuženik prigovara visini tužbenog zahtjeva iz točke I. tužbenog zahtjeva, a ne prigovara visini tužbenog zahtjeva iz točke II. i III., ističe prigovor zastare, kao i da su predmetni ugovori o kreditu otplaćeni u cijelosti, a da povrede na koje tužitelj ukazuje predstavljaju eventualno zabrane manjeg značaja zbog čega se ništetnost ne može isticati. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da sud tužbene zahtjeve odbije kao neosnovane te da naloži tužiteljici da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak uvećan za zakonsku zateznu kamatu za trošak tekuću od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

5. Nadalje, tužiteljica nakon provedenog financijskog vještačenja, prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu od dana 9. lipnja 2025. potražuje isplatu iznosa od 1.017,00 eura (prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom zatražen iznos od 933,84 eura) zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, a kako to stoji u toč. II. izreke, uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate. Tuženik se navedenoj preinaci protivio te je istaknuo prigovor zastare i na preinačeni dio tužbenog zahtjeva.

6. Odredbom članka 190. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP) u svezi s odredbom članka 191. stavka 1. istog zakona, određeno da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka.

7. Odredbom članka 191. stavak 2. ZPP-a predviđena je iznimka takvog pravila prema kojoj bi se tužbeni zahtjev mogao preinačiti ukoliko bi tužitelj zahtijevao iz iste činjenične osnove drugu novčanu svotu zbog okolnosti nastalih nakon podnošenja tužbe, slijedom čega bi preinaka iznimno bila dopuštena ukoliko bi se nakon zaključenja prethodnog postupka ustanovilo postojanje činjenica koje opravdavaju takvu preinaku, a za koje stranke nisu mogle znati ranije bez svoje krivnje, primjerice da je vještak u nalazu i mišljenju ustanovio znatnije odstupanje od činjenica koje se nisu mogle utvrditi temeljem priležeće dokumentacije u spisu. I u takvoj situaciji preinaka ne bi automatizmom bila dopuštena već bi valjalo provesti test razmjernosti, odnosno korisnosti pravne norme o nedopuštanju objektivne preinake tužbe u javnom interesu, kako ne bi došlo do povrede čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10).

8. Kako je u konkretnom slučaju u odnosu na naknadno utvrđenu visinu utuženog potraživanja, a što je utvrđeno provedenim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, došlo do takvog odstupanja, time su utvrđene nove činjenice gdje tužiteljica preinaku nije mogla učiniti prije zaključenja prethodnog postupka, pa sud smatra kako je riječ o dopuštenoj iznimci koja bi bila opravdana po provedenom testu razmjernosti, slijedom čega je preinaka tužbenog zahtjeva dopuštena kako je to odlučeno u toč. I. izreke, a budući je evidentno kako stranka za predmetno potraživanje odnosno obujam istog nije mogla znati ranije bez svoje krivnje, odnosno vidljivo je kako je bilo potrebno provesti dokaz navedenim vještačenjem po ovlaštenom sudskom vještaku, uz napomenu kako sud niti stranke nemaju stručna znanja da bi se navedeno utvrdilo bez gore navedenog vještačenja.

9. Također, sud ocjenjuje pojedine procesne situacije u parnici u cilju donošenja pravilne i zakonite odluke, pazeći na nužnost pravovremenog pružanja pravne zaštite uz što manji utrošak vremena i dužan je spriječiti one dispozicije koje su same po sebi u suprotnosti sa postojećim pravnim poretkom no i one koje su same po sebi dopuštene, ali imaju za cilj da proizvedu nedopuštene pravne posljedice, odnosno kojima stranke zloupotrebljavaju svoja procesna ovlaštenja, te je temeljem odredbe članka 190. stavaka 1. i 2. ZPP-a sud dopustio preinaku obzirom je to svrhovito za konačno rješenje odnosa među strankama, čime je odlučeno kao pod toč. I. izreke.

10. U tijeku postupka sud je pregledao svu priloženu dokumentaciju i to odštetni zahtjev, otplatni plan, prijepis knjigovodstvene kartice, potvrdu od 22. listopada 2024., Ugovor o kreditu broj 628-50-4739834 od dana 4. ožujka 2008., naknade u poslovima kreditiranja građana, odrednice neto kamatne marže banaka u EU, potom je proveden dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke te dokaz financijsko- knjigovodstvenom vještačenju po vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o.

11. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8. ZPP-a, u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice osnovanim kao u točki II., III. i IV. izreke.

12. Među strankama nije sporno da su stranke, i to tužiteljica kao korisnik kredita te tuženik kao kreditor, sklopile Ugovor o kreditu broj 628-50-4739834 dana 4. ožujka 2008. na iznos od 85.626,65 kn (11.364,60 eura), u kojem Ugovoru je ugovorena promjenjiva kamata u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika, kojim je između ostaloga ugovorena i naknada za prijevremenu otplatu kredita kao i tzv. ulazna naknada za obradu Zahtjeva i administraciju kredita, te se navedeno neće posebno obrazlagati. Nadalje nesporno je kako je Ugovor o kreditu solemniziran.

13. Sporno je među strankama jesu li ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u predmetnom Ugovoru o kreditu bile jasne, lako razumljive i uočljive, odnosno jesu li nepoštene, je li posljedica nepoštenosti odredaba njihova ništetnost te je sporno je li u tom slučaju tužitelju pripada utuženi iznos na ime preplaćene razlike anuiteta koja je nastala kao rezultat jednostranog povećanja početne kamatne stope, do koje razlike je došlo upravo radi primjene takvih odredbi Ugovora, potom je sporno je li tuženik postupao sukladno načelu savjesnosti i poštenja ugovarajući predmetnu ulaznu naknadu i naknadu za prijevremenu otplatu kredita, te je prijeporno je li tuženik tužitelju obrazložio kako i na koji način će biti ugovorena visina ulazne i izlazne naknade. Sporna je i zastara predmetnog potraživanja.

14. U ovoj konkretnoj parnici nisu relevantna utvrđenja presuda Trgovačkog suda RH, Visokog trgovačkog suda RH i presude Vrhovnog suda RH jer se utvrđenja iz tih presuda ne odnose na utvrđenja koja se odnose na kredit u kunama.

15. Iz iskaza tužiteljice kao stranke proizlazi da se obratila tuženiku radi podizanja kredita za kupovinu osobnog vozila koje joj je bilo potrebno za privatne svrhe. Odlučila se za banku tuženika jer je kod istih već imala tekući račun, a potom nakon što je zatražila navedeni kredit dobila je pripremljeni ugovor iskazan u valuti euro u kojem je bilo naznačeno i plaćanje naknada kao i kamatna stopa, isti je pročitala no nisu joj u banci pojašnjavali pojedinačne odredbe, a ona osobno je vidjela i iščitala dio o iznosu koji se daje navedenim kreditom, duljinu otplate navedenog kredita, kamatnu stopu koja se odnosi na otplatu istog te je imala saznanja da je potrebno platiti neke naknade za realizaciju kredita. Dala je trajni nalog tako da joj se navedeni iznos za koji je banka teretila svaki mjesec u svrhu otplate navedenog kredita, svaki mjesec skidao sa njenog tekućeg računa. Napominje da je navedeni kredit otplatila 2015. obzirom je u međuvremenu na istom bio izvršen i reprogram otplate sredstava na način da je produljen rok otplate. Pojašnjava da je navedeni kredit otplatila na način da je kod druge banke podigla kredit i otplatila preostali dio ovog kredita. Tijekom otplate kredita nije dobila od tuženika nikakve obavijesti o izmjenama u odnosu na naknade ili kamatne stope.

16. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužiteljice kao stranke obzirom je ista iskazivala životno, logično i u suglasju sa priloženom dokumentacijom u spisu, a i sa provedenim vještačenjem. Iz navedenog iskaza jasno proizlazi kako je tužiteljica navedeni kredit zatražila radi kupnje automobila koji joj je bio potreban za osobne potrebe, da je navedeni Ugovor bio unaprijed pripremljen, da joj nisu pojašnjavane pojedinačne odredbe, da je tužiteljica bila upoznata sa iznosom koji joj se stavlja na raspolaganje, sa duljinom otplate kredita, sa kamatnom stopom kao i da je potrebno podmirenje nekih naknada i da je navedeni kredit otplatila 2015.

17. Uvidom u Ugovor o kreditu koji je sklopljen između stranaka dana 4. ožujka 2008. sud je utvrdio da je između stranaka ugovoreno konkretno u čl. 2. da korisnik kredita plaća banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana, a koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 7,35% te je pod čl. 2. ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora i u skladu s propisima. Na navedeni kredit primjenjivali su se i Opći uvjeti banke s građanima

18. Prema odredbi članka 142. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje ZOO) opći uvjeti koje odredi jedan ugovaratelj, bilo da su sadržani u formalnom ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove; dok je odredbom stavka 9. propisano da sve što nije regulirano ovim Ugovorom da se tada primjenjuju opći uvjeti kreditora kojim je regulirano kreditiranje građana.

19. Nesporno je da Ugovor ne sadrži ni referentnu stopu koja predstavlja osnovnu kamatnu stopu za kašnjenje s plaćanjem koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu ni precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope pa je tako tuženik, koristeći ugovornu odredbu prema kojoj se kamata koja je ugovorena kao promjenjiva određuje prema odluci banke, mogao postupiti kako je htio, savjesno i nesavjesno. Po ocjeni ovog suda ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva jer je jedino sigurno da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke, a ne navode se bilo kakvi kriteriji iz općih uvjeta poslovanja ili slično, već se promjena visine stope veže samo za odluku banke, a da li to možda podrazumijeva i primjenu nekih kriterija, u samom ugovoru nije navedeno.

20. Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. godine u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva. U konkretnom slučaju to znači da su u Ugovoru tužitelju morali na transparentan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora tako da on na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze. Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba a ista je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja - banke, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena, pa ista odredba na taj način uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Stoga se zaista radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a putem ove ugovorne odredbe tuženik je potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu (kamate), što je suprotno odredbi članka 26. ZOO-a koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

21. Odredbe ZZP-a ni ZOO-a ne navode nikakve posebne kriterije za ocjenu je li pojedina ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja, a koje je načelo sadržano je u odredbi članka 12. ZOO-a kojom je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

22. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, pri tom vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane odnosno, uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti (pravni standard).

23. Prema odredbi članka 83. ZZP-a prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.

24. Imajući u vidu da je kamata cijena, da je cijena bitan element ugovora o kreditu te da mora biti određena odnosno odrediva, već samim tim odredbu ugovora koju koristi tuženik, a na temelju koje se cijena određuje prema odluci banke (jednostrano) bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za promjenu, ocijeniti je protivnom načelu savjesnosti i poštenja.

25. Nadalje, nepostojanje propisa koji nalažu bankama da u ugovoru o kreditu precizno utvrde uvjete promjenjivosti kamatne stope u relevantnom razdoblju ne daje tuženiku ovlaštenje da kamatnu stopu mijenja po svom nahođenju i time jednostrano mijenja visinu obveze tužitelja. Upravo se u tome ogleda potreba primjene korektiva načela savjesnosti i poštenja.

26. S obzirom na nespornu činjenicu da u ugovorima u kojima koristi predmetnu odredbu o promjeni kamatne stope tuženik nije odredio referentnu stopu, imajući u vidu da u vrijeme zaključivanja Ugovora nije bilo propisano da ugovor u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope mora sadržavati element za koji se veže promjena te način promjene, banka je kao savjesni gospodarstvenik, rukovodeći se načelom savjesnosti i poštenja, po ocjeni ovog suda, trebala odrediti elemente za koji se veže promjena i način njihove primjene.

27. Umjesto toga, vodeći računa očito samo o svom interesu i iskoristivši činjenicu da nema propisa koji joj takvo što nalaže, banka je tužiteljici kao potrošaču nametnula ugovorne odredbe koje ju stavljaju u neravnopravan položaj, koje odredbe prouzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

28. Time je sud utvrdio da je postupanje tuženika u konkretnom slučaju bilo suprotno načelu savjesnosti i poštenja čime je došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

29. Odredbom čl. 99. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne Novine broj: 79/07 i 125/07 – dalje ZZP/07) važećeg u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe po predmetu Ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Sud je utvrdio da te ugovorne odredbe tužiteljici nisu bile jasne, lako razumljive, niti uočljive. Stoga je odredba o kreditu kojim se kamatna stopa mijenja, prema volji same banke i nepoštena u smislu odredbe čl. 96. st. 1. i 2. ZZP/07.

30. Zbog toga je dio odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu broj Ugovor o kreditu broj 628-50-4739834 od dana 4. ožujka 2008. nepoštena, a time ništetna u smislu odredbe čl. 102. ZZP/07 pa ne proizvodi nikakve pravne učinke radi čega je odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude, slijedom čega tužiteljica ima pravo na isplatu novčane razlike između obveze za isplatu kamate i stvarno plaćene kamate primjenom navedene ništetne odredbe o načinu promjene stope ugovorne kamate.

31. U odnosu na prigovor tuženika da je nastupila zastara tražbine je neosnovan jer je tužiteljica tražila utvrđenje ništetnosti sporne odredbe Ugovora o kreditu, a kao posljedica te ništetnosti je nastao njen zahtjev za isplatu preplaćenih mjesečnih kamata, pa se u pogledu zastare taj rok računa od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost Ugovora (pravno shvaćanje Sjednice građanskog odjela VSRH od 30.01.2020.), broj Su-IV-47/2020, a kako je o zahtjevu za utvrđenje ništetnosti dijela Ugovora o kreditu odlučeno ovom presudom, evidentno je da nije protekao rok od 5 godina za isplatu preplaćenih kamata kao posljedice ništetnosti dijela Ugovora, a koji bi se računao u pogledu potraživanja tužiteljice u odnosu na njezin zahtjev koji se prosuđuje prema pravilima o stjecanju bez osnove i za koji vrijedi rok zastare od 5 godina. Nadalje, predmetna tužba je podnesena 31. listopada 2024. pa stoga nije nastupila zastara tražbine, niti u odnosu na preinačeni tužbeni zahtjev, a tužiteljica je saznala točnu visinu svoje tražbine tek u trenutku kada je vještak tijekom ovog postupka izradio nalaz i mišljenje kada je zahtjev tužiteljice brojčano određen u tom trenutku tako da je tužiteljica upravo postupala u skladu sa već postavljenim svojim tužbenim zahtjevom tražeći preplatu zbog jednostrano promjenjive kamatne stope i odredbi o naknadama banke ovdje tuženika.

32. Nadalje, u odnosu na potraživanje tužiteljice u odnosu na naknade banke sud ukazuje kako je iskazom tužiteljice sud sa sigurnošću utvrdio da je predmetni Ugovor o kreditu bio sa svim svojim odredbama unaprijed sastavljen od strane tuženika kao da i u trenutku sklapanja Ugovora tužiteljica sa tuženikom nije pojedinačno pregovarala ni o kakvoj naknadi za obradu kredita, niti joj je objašnjeno koliko bi ona iznosila, a niti je bila upoznata sa detaljima vezanim za navedene naknade već je samo bila upoznata da se vezano za predmetni kredit plaćaju izvjesne naknade.

33. U vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača ZZP/03, koji se primjenjuje na konkretni odnos kao lex specialis. Odredbom čl. 81. st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima o obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je u st. 2. propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog Ugovora trgovca. Nadalje, u st. 3. istog čl. propisano je da se činjenica o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog Ugovora ocjene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena Ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardu trgovca, dok je u st. 4. propisano da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom Ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

34. Sukladno odredbi čl. 84. ZZP/03 je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu Ugovora i primjerenosti cijene poštene, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Uvidom u Ugovor o kreditu broj 628-50- 4739834 utvrđeno je da se u konkretnom slučaju radi o tipičnom standardiziranom (tipskom) ugovoru, unaprijed sročenom i priređenom od strane banke. Ugovor sadrži odredbe u čl. 8.4. da je prijevremena otplata kredita moguća na pisani zahtjev korisnika kredita, a sukladno uvjetima iz Odluke o kamatama i naknadama kreditora. U ugovoru međutim nije navedeno od čega se sastoji navedena naknada, na što se ista naknada odnosi, niti su definirani egzaktni parametri o načinu određivanja i izračunu visine te naknade. S obzirom na navedeno, jasno je da se o odredbama akata kredita koje reguliraju materiju kreditiranja, a koji su sadržani u samom Ugovoru po prirodi stvari niti ne može pojedinačno pregovarati, pa je logično da se nije moglo pojedinačno pregovarati, niti o naknadi za prijevremenu otplatu kredita, a niti o naknadi koja je propisana u čl. 3. jednokratna naknada koja se naplaćuje prilikom prvog koja je iznosila 3,30 % od iznosa kredita.

35. Tuženik niti ne poriče činjenicu da s tužiteljicom o spornoj odredbi Ugovora nije pojedinačno pregovarao već drži da je tužiteljica, ako je bilo ikakvih nejasnoća vezano uz predmetni Ugovor ili bilo koju njegovu odredbu imala mogućnost zatražiti zaposlenike tuženika za pojašnjenje tih odredbi, te ističe da su tužiteljici sve informacije o pravima i obvezama iz Ugovora o kreditu bile dostupne i prije sklapanja Ugovora, te je u trenutku sklapanja Ugovora bila u obvezi upotrijebiti dužnu pažnju.

36. Temeljem utvrđenih činjenica proizlazi da su odredbe Ugovora o kreditu čl. 3. kojim je određena ulazna naknada za obradu zahtjeva i odredba čl. 8. st. 4. kojim je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita bila teško razumljiva jer je u trenutku sklapanja Ugovora od 4. ožujka 2008. tužiteljica nije bila upoznata sa parametrima koje utječu na visinu te naknade, a tuženik je kao jača strana u Ugovoru jednostrano donio odluku o plaćanju ulazne i izlazne naknade, a da o tome sa tužiteljicom nije pregovarao, pa se ista primjenom odredbe čl. 81. st. 1. ZZP/03 smatra nepoštenom. Sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP/03 nepoštena ugovorna odredba je ništetna. U odnosu na odredbu čl. 1021. ZOO-a u st. 2. je propisano da korisnik kredita može vratiti kredit i prije roka određenog za vraćanje, ali je dužan o tome prije obavijestiti banku, te je u tom slučaju dužan banci kao davatelju kredita nadoknaditi štetu, ako ju je davatelj kredita pretrpio, međutim u st. 3. čl. 1021. ZOO-a jasno je propisano da banka ne može uračunati kamate za vrijeme od vraćanja kredita do dana kada ga je trebao vratiti pa prethodno istaknuta argumentacija tuženika ne stoji.

37. Nadalje odredbom čl. 295. ZOO-a je propisano je da su Opći uvjeti Ugovora, ugovorne odredbe sastavljene za veći broj Ugovora koje je jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja Ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom Ugovoru), bilo da se na njih Ugovor poziva, a obvezuju ugovorne strane kao i posebne pogodbe utvrđene međugovarateljima u istom Ugovoru. Odredbom čl. 269. st. 1. propisano je da je objekt ugovorne obveze činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju, a st. 2. istog čl. propisano je da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva, dok je u čl. 270. ZOO-a propisano da, kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, Ugovor je ništetan.

38. Iz navedenog proizlazi da je predmetna ugovorna odredba neodrediva jer Ugovor ne sadrži jasno definirane parametre o načinu određivanja i izračuna visine te naknade pa je ugovorna odredba ništetna u smislu odredbe čl. 270. ZOO-a.

39. Prihvaćanjem takve ugovorne odredbe o kojoj stranke nisu unaprijed pregovarale, već je obveza rezultat prihvaćanja standardiziranog Ugovora, unaprijed sročenog i priređenog od strane banke, tuženik je kao jača strana ugovornog odnosa postupio nepošteno, suprotno načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. i 5. ZOO-a što je uzrokovalo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužiteljice kao potrošača pa je navedena odredba ništetna i u smislu odredbe čl. 322. ZOO-a.

40. Odredbom čl. 323. ZOO-a propisano da je u slučaju ništetnosti Ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog Ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke.

41. Nadalje, valja reći da je u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu bio na snazi Zakon o zaštiti potrošača ZZP/03 koji je u čl. 64. st. 1. propisivao da potrošač može vratiti zajam i prije roka određenog za vraćanje, dok je u st. 2. bilo propisano da u slučaju iz st. 1. tog članka, potrošač ima pravo na razmjerno sniženje ukupnog troška zajma koji se sastoji u razlici iznosa kamata od trenutka plaćanja do trenutka u kojem je prema Ugovoru trebalo izvršiti plaćanje.

42. Također bila je na snazi i odredba čl. 1025. ZOO-a koja je u st. 1. propisivala da korisnik kredita može raskinuti Ugovor prije nego što je počeo koristiti kredit, po st. 2. korisnik kredita može vratiti kredit i prije roka određenog za vraćanje, ali je dužan o tome obavijestiti banku, dok po st. 3. u oba slučaja korisnik kredita je dužan naknaditi štetu, a koju je davatelj kredita pretrpio.

43. U ovoj pravnoj stvari, a obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev, nije odlučno pitanje da li u smislu čl. 1024. st. 3. ZOO-a je tuženik zbog prijevremenog vraćanja kredita pretrpio stvarnu štetu koju je onda i naplatio tužiteljici u visini utuženog iznosa, nego je ključno pitanje da li odredba Ugovora o kreditu kojom je ugovoreno da je za prijevremenu otplatu kredita potrebno platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita u visini utvrđenoj aktima banke važećoj na dan prijevremene otplate ništetan s posljedicom koja je propisana za ništetnost, a to je da je tuženik dužan tužiteljici vratiti iznos koji je platio s osnova prijevremene otplate kredita.

44. Nadalje, plaćanje naknade za obradu kreditnog zahtjeva dovodi do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer se o toj naknadi nije pojedinačno pregovaralo.

45. Odredbom čl. 3. Direktive vijeća 93/13 EEZ od 05.04.2003. se jednako kao i u ZZP/03 definira pojam nepoštene ugovorne odredbe pri čemu se uz taj čl. - 3. nalazi i prilog koji sadrži indikativan i netaksativni popis odredbi koje se mogu smatrati nepoštenim, a među njima je i neopozivo obvezivanje potrošača na odredbe s kojima nije imao stvarne mogućnosti upoznati se prije sklapanja Ugovora, a tužiteljica ovdje nije imala stvarne mogućnosti s obzirom da joj nije bilo objašnjeno na koji točno način će se utvrditi visina ulazne i izlazne naknade, a tuženik je tužiteljici u konkretnom slučaju naplatio i jednu i drugu naknadu.

46. U situaciji kada se o utuženim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo jer je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga tužiteljica kao potrošač nije imala utjecaja na njezin sadržaj, već je tuženiku dano da jednostrano svojom odlukom utvrđuje visine tih naknada, time je tuženik postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja, a time je uzrokovana značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a zbog čega se predmetne odredbe Ugovora o kreditu čl. 3. i čl. 8. toč. 4. imaju smatrati nepoštenim, te slijedom toga i ništetnim.

47. Radi utvrđivanja visine tužiteljeve obveze sud je proveo financijsko- knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o.

48. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu, u razdoblju otplate do prijevremene otplate kredita iznosi 433,16 eura. Vještak napominje kako za vrijeme otplate kredita kamatna stopa nije bila niže od početno ugovorene kamatne stope pa shodno navedenom nema ni negativnih razlika. Ukupan iznos obračunate i naplaćene naknade za obradu kreditnog zahtjeva iznosi ukupno 375,03 eura, a ukupan iznos obračunate i naplaćene naknade kod konačne otplate kredita iznosi ukupno 208,81 eura.

49. Na nalaz i mišljenje vještaka stranke nisu isticale primjedbe i prigovore, slijedom čega je sud nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka u cijelosti prihvatio obzirom je predmetni nalaz i mišljenje izrađen temeljem svih relevantnih podataka, tablica kamatnih stopa, izračuna, te sukladno pravilima znanosti i struke.

50. Kako je sud u cijelosti utvrdio financijskim vještačenjem osnovanost i visinu tražbine tužiteljice, sud je tužitelju na ime preplate kredita zbog primjene jednostrano promjenjive kamatne stope dosudio iznos glavnice od 433,16 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, potom na ime naknade za obradu kredita iznos od 375,03 eura i naplaćene naknade kod konačne otplate kredita u iznosu od 208,81 eura, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koji tijek je sud utvrdio uvidom u priloženu dokumentaciju u spisu te provedenim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, na način kako je to navedeno u toč. II., III. i IV. izreke presude, a temeljem čl. 1111. ZOO-a.

51. Stopa zatezne kamate na dosuđeni iznos utvrđena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, te odredbi čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 156/22.) i čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 155/23).

52. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 148/09, 142/12, 108/14, 126/22, 138/23; dalje Tarifa) i priloženom troškovniku, a sve sukladno vrijednosti predmeta spora od 1.017,00 eura.

53. Tužiteljici je priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.572,41 eura i to trošak sastava odštetnog zahtjeva, tužbe i podnesaka od dana 14.1.2025., 30.1.2025. i 9.6.2025. prema Tbr. 7.1. i Tbr. 8. toč. 1. Tarife kao i trošak zastupanja po odvjetniku na ročištima dana 7.4.2025. i 4.9.2025. prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife za svaku radnju u iznosu od po 150,00 eura, sve sa PDV-om prema Tbr. 42. Tarife, traženi trošak predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 200,00 eura kao i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 19,91 eura i presudu u iznosu od 40,00 eura sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 118/18, 9/21, 51/23; dalje ZSP), čime je odlučeno kao u točki V. izreke presude.

54. Zatezna kamata na trošak određena je sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

55. Obzirom tuženik nije uspio u sporu to isti nema pravo na naknadu troškova postupka sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, čime je odlučeno kao u točki VI. izreke presude.

Zagreb, 25. rujna 2025. godine

Sudac:

Boška Pavičić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana objave presude, a ako je presuda dostavljena stranci, rok se računa od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. tužiteljici po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku

3. spis

U Zagrebu, dana 25. rujna 2025. godine

Viši sudski savjetnik-specijalist: Lidija Đogaš Batovanja