Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž R-67/2022-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Martine Budinski Modronja, predsjednice vijeća, Kristine Devčić Merzel sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Alenke Lešić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GĆ iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Jurica Borojević, odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Jurica Borojević i Domagoj Jugović u Novoj Gradišci, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu od 7. rujna 2022., poslovni broj: Pr-547/2020-21, u sjednici vijeća održanoj 25. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja GĆ te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu od 7. rujna 2022., poslovni broj: Pr-547/2020-21, ispravljena rješenjem Općinskog suda u Splitu od 19. rujna 2022., poslovni broj: Pr- 547/2020 u dijelu izreke kojom je djelomično odbijen zahtjev tužitelja za iznos od 28.248,59 kn/3.749,23 eur i u dijelu odluke o troškovima postupka kojim je zahtjev tužitelja za iznos od 4.200,0 kn/530,89 eur kao neosnovan odbijen.
II. Odbija se zahtjev tužitelja GĆ za nadoknadom troška žalbenog postupka u iznosu od 207,38 eur (ranije 1.562,50 kn) kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Splitu od 7. rujna 2022. poslovni broj: Pr- 547/2020-2, ispravljenoj rješenjem Općinskog suda u Splitu od 19. rujna 2022. poslovni broj: Pr-547/2020 suđeno je:
"Tužena Republika Hrvatska za Ministarstvo unutarnjih poslova Zagreb, dužna je tužitelju PĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplatiti uvećani dio plaće u ukupnom bruto iznosu od 62.464,87 kuna (8.290,51 EUR), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, koja teče do 31.07.2015. god., a od 01.08.2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, osim u dijelu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u zahtjevu za isplatu zateznih kamata na bruto iznos, koje teku kako slijedi:
- za mjesec siječanj 2015. godine na iznos od 3.249,41 kuna, od 15.02.2015.;
- za mjesec veljaču 2015. godine na iznos od 2.636,14 kuna, od 15.03.2015.;
- za mjesec ožujak 2015. godine na iznos od 124,21 kuna, od 15.04.2015.;
- za mjesec travanj 2015. godine na iznos od 3.383,13 kuna, od 15.05.2015.;
- za mjesec svibanj 2015. godine na iznos od 2.082,34 kuna, od 15.06.2015.;
- za mjesec lipanj 2015. godine na iznos od 25,00 kuna, od 15.07.2015.;
- za mjesec srpanj 2015. godine na iznos od 1.492,49 kuna, od 15.08.2015.;
- za mjesec kolovoz 2015. godine na iznos od 2.720,73 kuna, od 15.09.2015.;
- za mjesec listopad 2015. godine na iznos od 757,51 kuna, od 15.11.2015.,
- za mjesec studeni 2015. godine na iznos od 3.091,00 kuna, od 15.12.2015.,
- za mjesec prosinac 2015. godine na iznos od 1.369,18 kuna, od 15.01.2016.,
- za mjesec siječanj 2016. godine na iznos od 1.018,84 kuna, od 15.02.2016.;
- za mjesec veljaču 2016. godine na iznos od 3.014,72 kuna, od 15.03.2016.;
- za mjesec ožujak 2016. godine na iznos od 1.895,65 kuna, od 15.04.2016.;
- za mjesec travanj 2016. godine na iznos od 230,00 kuna, od 15.05.2016.;
- za mjesec svibanj 2016. godine na iznos od 784,49 kuna, od 15.06.2016.;
- za mjesec lipanj 2016. godine na iznos od 1.421,04 kuna, od 15.07.2016.;
- za mjesec srpanj 2016. godine na iznos od 2.141,96 kuna, od 15.08.2016.;
- za mjesec kolovoz 2016. godine na iznos od 358,55 kuna, od 15.09.2016.;
- za mjesec rujan 2016. godine na iznos od 3.381,24 kuna, od 15.10.2016.,
- za mjesec listopad 2016. godine na iznos od 1.448,89 kuna, od 15.11.2016.,
- za mjesec studeni 2016. godine na iznos od 174,49 kuna, od 15.12.2016.,
- za mjesec prosinac 2016. godine na iznos od 1.715,86 kuna, od 15.01.2017.;
- za mjesec siječanj 2017. godine na iznos od 731,72 kuna, od 15.02.2017.;
- za mjesec veljaču 2017. godine na iznos od 1.239,96 kuna, od 15.03.2017.;
- za mjesec ožujak 2017. godine na iznos od 3.078,18 kuna, od 15.04.2017.;
- za mjesec travanj 2017. godine na iznos od 1.653,45 kuna, od 15.05.2017.;
- za mjesec svibanj 2017. godine na iznos od 1.426,92 kuna, od 15.06.2017.;
- za mjesec lipanj 2017. godine na iznos od 2.685,26 kuna, od 15.07.2017.;
- za mjesec srpanj 2017. godine na iznos od 2.686,27 kuna, od 15.08.2017.,
- za mjesec kolovoz 2017. godine na iznos od 2.663,78 kuna, od 15.09.2017.,
- za mjesec rujan 2017. godine na iznos od 792,48 kuna, od 15.10.2017.,
- za mjesec listopad 2017. godine na iznos od 1.732,41 kuna, od 15.11.2017.,
- za mjesec studeni 2017. godine na iznos od 1.895,27 kuna, od 15.12.2017.,
- za mjesec prosinac 2017. godine na iznos od 3.440,75 kuna, od 15.01.2018., kao i naknaditi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 9.800,00 kn (1.300,68 EUR), također sa z.z. kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena; tekućom od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.
Za više zatraženi iznos od 28.248,59 kn (3.749,23 EUR) s osnova razlike plaće, tužbeni zahtjev tužitelja odbija se kao neosnovan.
Za više zatraženi iznos od 4.200,00 kn (530,89 EUR) s osnova parničnog troška tužbeni zahtjev tužitelja odbija se kao neosnovan."
2. Na takvu presudu, u dijelu kojim je odbijen sa svojim zahtjevom i u dijelu kojim je odbijen sa djelom zahtjeva za nadoknadom troškova postupka, tužitelj je pravovremeno uložio žalbu zbog pogrešne primjene odredaba ZPP. Smatra da nije bilo razloga niti zakonske osnove uopće odbijati tužitelja za nekakav preostali iznos od 28.248,59 kn, kada tužitelj nije niti tražio taj iznos (tužitelj je nakon vještačenja smanjio tužbeni zahtjev i zatražio iznos koji mu je i dosuđen u dosuđujućem dijelu prvosutpanjske presude). Smatra da sud ne može odbijati tužbeni zahtjev niti njegov dio, ako takav zahtjev nije niti postavljen. S obzirom da je prvostupanjski sud odbio dio zahtjeva koji nije niti postavljen, smatra da je pogrešna i odluka o troškovima postupka. Navodi da odluka o trošku nije zakonita jer je donesena suprotno odredbi članka 154. stavak 1. i stavak 2. ZPP, a obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom pa mu pripada pravo na sav trošak. Navodi da omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, a da je sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka trebao cijeniti uspjeh stranaka ne samo kvantitativno nego i kvalitativno. Predlaže da se žalba uvaži i preinači odluka o trošku na način da se tužitelju dosudi cjelokupan zatraženi trošak postupka po troškovniku i daljnji trošak postupka za sastav ove žalbe u iznosu od 1.250,00 kuna, uvećano za PDV od 25%, ukupno 207,38 eur/1.562,50 kn.
3. U odgovoru na žalbu tuženik navodi da su razlozi žalbe neosnovani te da je tužitelj podneskom od 11. svibnja 2022. smanjio tužbeni zahtjev te ističe da, u smislu članka 193. stavka 2. ZPP, tužitelj može smanjiti tužbeni zahtjev (odnosno djelomično povući isti) ukoliko tuženik pristane na to.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući presudu u pobijanom dijelu ovaj sud nije utvrdio da bi sud prvog stupnja, donoseći pobijanu odluku, počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22.,114/22. i 155/23., dalje: ZPP), a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a dok žalba tužitelja nije isticala druge povrede postupka.
6. U smislu članka 191. stavka 1. ZPP preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći, a u smislu stavka 2. istog članka ako tužitelj preinačuje tužbu tako da, zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti. U smislu stavka 3. članka 191. ZPP tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode, tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen.
7. Dakle, iz citiranog (točka 6. ove presude) proizlazi da samo u slučaju preinake tužbe (članak 191. stavak 2. ZPP) tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti, no u smislu stavka 3. istog članka se smanjenje tužbenog zahtjeva ne smatra preinakom, već u smislu članka 193. ZPP, djelomičnim povlačenjem tužbenog zahtjeva.
8. No, u smislu članka 193. stavka 2. ZPP tužitelj i sa dijelom svoga zahtjeva može slobodno disponirati (povući isti), nakon što se tuženik upustio u raspravljanje, samo ukoliko tuženik na to pristane (pa tako i pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH Broj: Su-IV-16/2021-8 od 26. travnja 2021.) Tuženik kao pasivna strana može, i za to ima interes, tražiti da se o zahtjevima koje je tužitelj postavljao donese meritorna odluka.
9. U smislu navedenog, obzirom da je tužitelj svojim podneskom od 11. svibnja 2022. (koji podnesak je tuženik primio dana 13. svibnja 2022.), a nakon što se tuženik već upustio u raspravljanje o tužbenom zahtjevu tužitelja od 20. listopada 2021., kojim je odredio zahtjev na isplatu u iznosu od 90.713,46 kn (zahtjev koji je određen nakon zaključenja prethodnog postupka i nakon provedenog financijskog vještačenja), djelomično povukao zahtjev te konačnim zahtjevom potražuje od tuženika isplatu iznosa od 62.464,87 kn, i kojem djelomičnom povlačenju tužbe se tuženik protivio na ročištu za glavnu raspravu dana 26. svibnja 2022. (str 138 spisa prvog stupnja), pravilno prvostupanjski sud primjenjuje odredbu članka 2. ZPP u svezi članka 193. stavka 2. ZPP te presudom odlučuje o zahtjevu tužitelja kako je postavljen podneskom tužitelja od 20. listopada 2021.. Obzirom na navedeno neosnovani su navodi žalbe tužitelja da je sud donio odluku prekoračivši zahtjev tužitelja, jer je konačni zahtjev, a o kojem je jedino bilo dopušteno raspravljati, upravo zahtjev koji je tužitelj odredio svojim podneskom od 20. listopada 2021. (jer djelomično povlačenje tužbe nakon toga, zbog protivljenja tuženika istom, nije dopušteno). Slijedom iznesenog u tom dijelu, žalba tužitelja je ocijenjena neosnovanom, a nastavno, vezano za isto, neosnovanom i u dijelu utvrđivanja uspjeha stranaka u ovom postupku.
10. Naime, neosnovano žalba tužitelja ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 154. stavka 2. ZPP jer je prvostupanjski sud, odmjeravajući strankama pripadajući trošak ovog parničnog postupka, uzeo u obzir, kako uspjeh stranaka u odnosu na osnovu tako i visinu zahtjeva.
11. U prvostupanjskoj odluci o troškovima postupka sud prvog stupnja utvrđuje da je ukupan uspjeh tužitelja u ovom postupku 85%, dok je uspjeh tuženika odmjeren sa 15%. Tako utvrđene uspjehe je nakon toga prvostupanjski sud prebio te je u konačnici utvrdio pravo tužitelja na troškove u omjeru od 70%.
12. Ovdje sud napominje da, iako u svojoj odluci prvostupanjski sud ne navodi matematičku računicu odmjeravanja uspjeha (pritom vodeći računa i o osnovi i o visini zahtjeva), ovaj sud ističe da zbog navedenog nije dovedena u sumnju pravilna primjena odredbe članka 154. stavka 2. ZPP i ispravno utvrđen uspjeh stranaka. Naime, tužitelju je dosuđen iznos od 62.464,87 kn od ukupno traženih 90.713,46 kn (dakle u odnosu na visinu njegov uspjeh je 69% dok je uspjeh tuženika u odnosu na visinu 31%). Nastavno, obzirom da je tuženik osporavao i osnovanost zahtjeva, tužitelj sa osnovom uspijeva sa 100%. Dakle ukupan uspjeh tužitelja i u odnosu na visinu i osnovu je 169% a koji postotak je valjalo podijeliti na 2 slijedom čega se dobiva konačan uspjeh od 85%. Kako tuženik nije uspio sa osnovom već samo sa visinom ukupan njegov uspjeh i sa visinom i osnovanošću je 31% a koji je valjalo podijeliti na 2 slijedom čega je konačan uspjeh tuženika 15%. Dakle, ispravno prvostupanjski sud utvrđuje uspjeh stranaka i to na strani tužitelja od 85% a na strani tuženika 15% i koje uspjehe u konačnici prebija i priznaje trošak tužitelju u omjeru od 70%.
13. Obzirom da žalba tužitelja nije isticala druge žalbene razloge, ovaj sud je u konačnici žalbu tužitelja i u odnosu na odbijajući dio merituma i u odnosu na odbijajući dio troška postupka, ocijenio neosnovanom te je prvostupanjsku odluku temeljem članka 368. ZPP u svezi članka 380. točka 2) ZPP u pobijanom dijelu potvrdio i odlučio kao u toč. I izreke.
14. Odluka o troškovima žalbenog postupka tužitelja temelji se na članku 166. stavak 1. u svezi članka 154. stavak 1. ZPP a obzirom da tužitelj svojom žalbom nije uspio. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke.
15. U nepobijanom dijelu (dosuđujućem) prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.
U Sisku 25. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Martina Budinski Modronja
