REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: P-708/2022-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Ivi Ivanišević Mostovac, u pravnoj stvari tužitelja RČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Draženki Horvat, odvjetnici u Rijeci protiv tuženog NČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Damiru Juriću, odvjetniku u Rijeci, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Vesne Trifunović, odvjetnice u Rijeci i punomoćnika tuženog, 26. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je tužitelj RČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnik u ¼ dijela između ostalog nekretnine koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci upisana kao k. č. br. [katastarska čestica] kuća, garaža i dvorište, koja je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], slijedom čega je tužitelj nakon pravomoćnosti ove presude ovlašten ishoditi upis stečenog prava suvlasništva u ¼ dijela na svoje ime sa imena tuženika, što je tuženi dužan trpjeti, sve to u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak sve u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.000,00 € u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su rješenjem Općinskog suda u Rijeci, posl. br. O- 1303/2022 kao nasljednici iza pok. OČ umrle **.**.2020. proglašeni tužitelj kao sin i tuženik kao suprug ostaviteljice. Istim rješenjem pod toč. I. da je utvrđeno da ostavinsku imovinu čine, između ostalog, nekretnina koja je označena kao k. č. br. [katastarska čestica] što u naravi čini kuću, garažu i dvorište, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u ½ dijela. Točkom II. navedenog rješenja da se proglašavaju nasljednicima ovdje parnične stranke u odnosu na navedenu nekretninu i to svaki u ½ dijela. Međutim, ostaviteljica ZČ da je za vrijeme života svoj dio nekretnine u cijelosti svog suvlasničkog dijela od ½ darovala ovdje tužitelju. Tuženik da navedeno osporava iako ima saznanja o sačinjenom usmenom darovnom ugovoru.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava da bi pok. ZČ za vrijeme svog života svoj dio nekretnine darovala tužitelju, kao što osporava i navode da bi tuženik o tome imao saznanja. Nadalje navodi kako da bi darovni ugovor proizvodio pravne učinke mora biti sačinjen u pisanoj formi i potpisan od strane obje ugovorne strane. Nadalje, ako je ugovor sačinjen bez prave predaje stvari u neposredan posjed, a tužitelj da nije u posjedu ½ dijela označene nekretnine, takav ugovor mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene privatne isprave. Da je ostaviteljica imala namjeru sinu darovati svoj suvlasnički dio, sigurno bi to učinila na valjani način. Osim toga, vlasništvo nekretnine na temelju pravnog posla ne stječe se samom sklapanjem pravnog posla pa čak i da je sklopljen valjani ugovor već upisom u stjecateljeva vlasništva u zemljišnim knjigama.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u ovosudni spis posl. br. O- 1303/20022, izvadak iz zemljišnih knjiga zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list 4-5 spisa), saslušani su tužitelj i tuženik kao stranke, te je saslušana svjedokinja GČ.

4. Nakon ocjene dokaza u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

5. Člankom 7. ZPP-a propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju. Sukladno čl. 221. a ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

6. Sukladno čl. 482. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. , dalje: ZOO) ugovor o darovanju nekretnine sklapa se u pisanom obliku, dok ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave. Nadalje, čl. 294. ZOO-a propisano je da ugovor za čije se sklapanje zahtijeva pisani oblik smatra se valjanim iako nije sklopljen u tom obliku ako su ugovorne strane ispunile, u cijelosti ili u pretežitom dijelu, obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja radi kojega je oblik propisan očito ne proizlazi što drugo.

7. Među strankama nije sporno da tužitelj i pok. ZČ nisu zaključili pisani ugovor o darovanju. Sporno je je li pok. ZČ usmeno darovala svoj suvlasnički dio predmetne nekretnine tužitelju i, ako je, je li to darovanje valjano.

8. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige broj zk. ul [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list 4-5 spisa) utvrđeno je da su na predmetnim nekretninama kao suvlasnici upisani tuženik i pok. ZČ, svaki u ½ dijela.

9. Svjedokinja GČ je u svojem iskazu navela kako joj nije poznato da bi njezina sestra ZČ ostavila stan RČ. Kuću na [adresa] da su zajedno gradili njezina pokojna sestra i šogor NČ, davnih dana, ne znam točno kada. Njezina pokojna sestra da je živjela u prizemlju neko vrijeme, a šogor gore na katu. Nisu bili rastavljeni već je to bio njihov dogovor jer je njoj smetala buka od televizije, a imali su prazan stan. Sin od tužitelja da je isto živio otprilike pet godina sa njezinim šogorom i sestrom na katu. Nikada nije čula da bi njezina sestra tužitelju dala svoju polovicu odnosno da je to prvi put čula od tuženika kada su imali prvu ostavinsku raspravu. Sa sestrom da je bila bliska te su pričale o tome što bi im se događalo tijekom tjedna. Obiteljske stvari da joj nije pričala jer su lijepo živjeli. Nema saznanja da bi tuženik imao namjeru prodati kuću. Nema saznanja da bi njezina sestra za svojeg života sa tužiteljem zaključila ikakav ugovor o darovanju za predmetnu kuću na [adresa], a ne zna ni zašto bi to radila kada imaju samo tužitelja za sina. Zna da su njezina sestra i NČ darovali RČ neko zemljište u [adresa] i zna da su imali neku staru kuću u [adresa] koju su prodali te je sestra novac od prodaje dala RČ. Konačno sud je utvrdio da svjedokinja nije prepoznala tužitelja u sudnici prilikom saslušanja.

10. Saslušan kao stranka tužitelj je u svojem iskazu u bitnome naveo da su 10. listopada 2019. povodom rođendana njegove supruge i sina došli u posjete njegovi roditelji te je njegov otac spomenuo kako bi bilo najbolje da se cijela kuća proda i da se negdje kupi stan na što da je njegova majka decidirano rekla kako to ne dolazi u obzir, da ona iz kuće ne bi izašla van i da ona ima RČ i unuke i da svoj dio poklanja njemu, a kasnije će to biti unucima. Tada da su bili prisutni njegova supruga i stariji sin R, ali supruga da ne želi svjedočiti u ovom postupku jer se vodi prekršajni postupak protiv njegovog oca zbog obiteljskog nasilja. Nakon tog usmenog darovanja on da je i dalje nastavio dolaziti u kuću, ključeve da ima oduvijek i to od oba stana i od garaže i svega na toj nekretnini, pa čak i od poštanskog sandučića. On da je u toj kući živio od 1984. do 2011., te je u njoj živio i sa svojom obitelji, a njegova djeca da su se na neki način „porodila“ u toj kući. U kući da i dalje drži svoje osobne stvari i stvari od djece. Njegova majka da je i ranije u razgovorima uvijek naglašavala da će njezin dio njegov i govorila je „što je moje, to je tvoje“. On da je sin jedinac. Veliki dio dokumentacije od kuće on posjeduje. Istaknuo je kako je on radio na toj kući u smislu da je organizirao popravke i sam vršio popravke na kući, radio je adaptaciju stana u prizemlju, vodio imovinsko-pravne poslove i to po punomoći koju su mu dala oba roditelja. Također je iskazao kako mu je majka darovala usmenom izjavom i zemljište u [adresa] te su nekretnine u postupku preoblikovanja zemljišnih knjiga prenijeli na njegovo ime o čemu postoji dokumentacija. Kuća u [adresa] da je prodana ali on da novac nije dobio i ne zna odakle ta informacija njegovoj teti, ranije saslušanoj svjedokinji. Njegovi roditelji da su se za trajno vratili iz Njemačke 2016. i od tada da majka živi u prizemlju, a otac na katu jer je majci 2008. dijagnosticiran tinitus pa joj smeta buka, ali je brinula o ocu do zadnjeg dana. Što se tiče odnosa sa tetom njegova majka i ona da nisu bile zadnjih godina baš bliske i teško da bi joj majka govorila neke obiteljske stvari.

11. Saslušan kao stranka tuženik je u svojem iskazu naveo da je tužitelj njegov sin jedinac te da uopće ne zna zašto su ovdje na sudu kada će to ionako biti sve njegovo. Međutim naveo je kako se ne može upisati dok je on živ. Njegova pokojna supruga da nije sinu darovala svoj dio niti je on ikada čuo da bi mu darovala svoj dio, niti je to čula rodbina. Ako mu je darovala onda da je majku mogao odvesti kod javnog bilježnika i mogli su to riješiti, a ovako njezin dio da treba pripasti pola njemu, a pola tužitelju. Supruga i on da su bili kupili kuću u [adresa] koju su prodali i novac su dali RČ. Njegova supruga da nije RČ darovala nekretnine u [adresa]. Do smrti supruge da je cijelo vrijeme stanovao u kući u [adresa] zajedno sa suprugom te sa suprugom nije nikada razgovarao u smislu da bi tužitelju darovali predmetnu kuću. Oni da su tužitelju napravili drugu kuću, isto na [adresa] ali na drugoj adresi.

12. Sud je poklonio vjeru iskazima tuženika i svjedokinje GČ budući da su uvjerljivo, detaljno i životno logično iskazivali.

13. U odnosu na iskaz tužitelja valja istaći kako je sud poklonio vjeru njegovom iskazu međutim u dijelu u kojem navodi da je njegova majka 10. listopada 2019. dala usmenu izjavu o darovanju svojeg suvlasničkog dijela nekretnine ističe se kako je pokojna majka tužitelja izjavu dala prilikom obiteljske prepirke, kada se suprotstavila želji tuženika, njezinog supruga, za prodajom kuće te je tada, prema navodima samog tužitelja, navela da svoj dio poklanja tužitelju. Prema mišljenju ovog suda, da bi darovanje bilo valjano potrebno je tijekom postupka dokazati jasnu volju darovatelja da stvar daruje, a naročito kada ta volja nije iskazana u pisanom obliku. Izjava koja je vjerojatno dana u afektu, prilikom obiteljske prepirke, bez drugih dokaza da se radi o stvarnoj volji darovateljice, nije, prema mišljen ju ovoga suda, dovoljna da bi proizvela pravne učinke.

14. U odnosu na dio iskaza u kojem tužitelj navodi kako je njegova majka i ranije govorila kako će njezin dio biti njegov i da „što je njezino, to je njegovo“ valja istaći kako se navedene izjave ne mogu smatrati voljom ostaviteljice da za života daruje svoj suvlasnički dio kuće tužitelju već se, prema mišljenju ovog suda, radi o uobičajenim izjavama roditelja prema djeci, a naročito onoj koja nemaju drugih braće i sestara. Uostalom i sam tuženik, otac tužitelja, je svoj iskaz započeo upravo sa istim izričajem kako ne zna zašto su uopće na sudu kada će „to sve ionako biti njegovo“ jer je tužitelj njegov sin jedinac.

15. Nadalje, sud je mišljenja da je majka uistinu željela darovati svoj suvlasnički dio tužitelju tada bi svoju volju još za života izrazila u pisanom obliku tim više što je znala da se prijenos vlasništva nad nekretninama mora provesti kroz zemljišne knjige jer je već i ranije darovala tužitelju nekretnine u [adresa] koje su kroz postupak preoblikovanja prenesene na tužitelja uz njezino sudjelovanje, kako to proizlazi iz iskaza samog tužitelja.

16. Prema tome, osim iskaza tužitelja i njegovog dojma da je tog 10. listopada 2019. njegova majka njemu darovala svoj suvlasnički dio, tužitelj nije dostavio druge dokaze niti je predložio njihovo provođenje. Slijedom navedenog budući da tužitelj nije dokazao da bi majka tužitelja, kao suvlasnica jasno očitovala svoju volju za darovanjem predmetnog suvlasničkog dijela, to je valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja i odlučiti kao u točki I. izreke presude.

17. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. i 155. ZPP-a, te primjenom Tarife o nagradama i naknadama za rad odvjetnika. Sud je tuženiku priznao trošak sastava odgovora na tužbu (200,00 € – Tbr. 8/1), te trošak pristupa na ročišta održana 10.12.2024., 13.2.2025. i 10.9.2025. (200,00 €, svako ročište - Tbr. 9/1), sve uvećano za pripadajući PDV.

18. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

U Rijeci, 26. rujna 2025.

Sutkinja

Iva Ivanišević Mostovac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana primitka presude, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

DNA:

-pun. tužitelja eKomunikacijom uz nalog za platež pristojbe na presudu

-pun. tuženog eKomunikacijom