REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1041/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RUDEJ d.o.o., OIB: 20452202383, sa sjedištem u Okrugu Gornjem, Bana Jelačića 17, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Barišiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice JOB, dipl.iur. s položenim pravosudnim ispitom, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-265/2023-2 od 4. travnja 2023., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-1774/2019-11 od 14. listopada 2022., u sjednici održanoj 25. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e:

Preinačuje se presuda Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž- 265/2023-2 od 4. travnja 2023. i sudi:

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-1774/2019-11 od 14. listopada 2022.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Petra Žanke iz Trogira poslovni broj Ovrv-139/2019 od 14. studenoga 2019. ukida se i odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tuženici naloženo da u roku od 8 dana tužitelju isplati iznos od 928,51 kn zajedno sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 274,83 kn od 1. kolovoza 2019

- 326,84 kn od 1. rujna 2019.

- 326,84 kn od 1. listopada 2019.,

do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 725,00 kn."

2. Drugostupanjskom presudom preinačena je presuda suda prvog stupnja na način da je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Petra Žanka iz Trogira poslovni broj Ovrv-139/2019 od 14. studenog 2019., kojim je naloženo tuženici platiti tužitelju iznos od 123,23 eura / 928,51kn sa zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 36,47 eura/274,83 kune od 1. kolovoza 2019.,

- na iznos od 43,38 eura/326,84 kune od 1. rujna 2019., i

- na iznos od 43,38 eura/326,84 kune od 1. listopada 2019.,

sve do isplate (točka I. izreke), naloženo je tuženici nadoknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 96,22 eura / 725,00 kn (točka III. izreke) te trošak žalbenog dijela postupka u iznosu od 78,39 eura / 590,63 kn (točka II. izreke).

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-4189/2023 od 13. prosinca 2023. dopustio tuženici podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja: "Je li dopušteno odluku suda utemeljiti na općim aktima koji su u vrijeme nastanka sporne obveze bili na snazi, ali su naknadno ukinuti i nisu se primjenjivali u trenutku donošenja sudske odluke?"

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje u tekstu: ZPP) zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena te u reviziji predlaže ukinuti pobijanu presudu i vratiti predmet drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno istu preinačiti na način da se odbije žalba tužitelja i potvrdi presuda suda prvog stupnja.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija tuženice je osnovana.

7. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, u povodu revizije revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz članka 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za isplatu ukupnog iznosa od 123,23 eur / 928,51 kn s osnove pružene javne usluge sakupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada, i to u dijelu računa za lipanj, srpanj i kolovoz 2019. koji se odnosi na stavku usluge "minimalne javne usluge – ležajevi".

9. U ovom postupku među strankama nije sporno:

- da je tužitelj pružatelj javne usluge odvoza i zbrinjavanja komunalnog otpada na području Općine Okrug, a da je tuženica korisnica predmetne usluge,

- da je tužitelj izdao tri računa tuženici, i to za lipanj 2019. u iznosu od 369,93 kn, za srpanj 2019. u iznosu od 382,68 kn i za kolovoz 2019. u iznosu od 369,93 kn u kojima je javna usluga obračunata na način da se sastoji od dvije stavke: "minimalna javna usluga" i "minimalna javna usluga – ležajevi",

- da je tuženica predmetne račune platila u dijelu kojim je obračunata "minimalna javna usluga" dok nije platila račune u dijelu koji se odnose na obračun usluge pod stavkom "minimalna javna usluga – ležajevi", i to za lipanj 2019. u iznosu od 274,83 kn, za srpanj 2019. u iznosu od 326,84 kn i za kolovoz 2019. u iznosu od 326,84 kn,

- da je tuženica pisanom izjavom o načinu korištenja usluge tužitelju prijavila da u svojoj nekretnini obavlja djelatnost iznajmljivanja soba/apartmana te da se u istoj nalazi 14 turističkih postelja,

- da je tužitelj za tri sezonska mjeseca - lipanj, srpanj i kolovoz 2019. obračunao tuženici "minimalnu javnu uslugu - ležajevi" po cijeni od 23,35 kn s uračunatim PDV- om po gostu,

- da je tužitelj obračun javne usluge u utuženim računima izvršio sukladno strukturi cijene koja je propisana Odlukom o pružanju javne usluge u Općini Okrug kao i Općim uvjetima ugovora o korištenju javne usluge koji su sastavni dio te odluke te sukladno Cjeniku usluga tužitelja na koji je načelnik Općine Okrug dao suglasnost.

10. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, uz obrazloženje, u bitnome, da tuženica osnovano tvrdi da je obračun kakav je sastavio tužitelj za javnu uslugu sakupljanja, odvoza i zbrinjavanja komunalnog otpada protivan Zakonu o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine“, broj 94/13, 73/17 i 14/19, dalje u tekstu: ZOGO) i Uredbi o gospodarenju komunalnim otpadom („Narodne novine“, broj 50/17, dalje u tekstu: Uredba/17), s obzirom da se u odnosu na vrijeme nastanka utuženih obveza u ovom predmetu primjenjuju odredbe ZOGO i Uredbe koja je bila na snazi u vrijeme pružanja komunalne usluge, a to nije kriterij broja ležaja već količina predanog otpada u obračunskom razdoblju (pri čemu kriterij količine otpada u obračunskom razdoblju predstavlja masu predanog otpada ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika), slijedom čega sud prvog stupnja smatra da utužene usluge nisu obračunate u skladu s načelom "onečiščivać plaća" te da tužitelj nije dokazao osnovanost niti visinu tužbenog zahtjeva.

11. Međutim, drugostupanjski sud je ocijenio da je tuženica u obvezi platiti predmetnu tražbinu obzirom je obveznik plaćanja komunalne usluge koja joj je pružena te obračunata po kriteriju prijavljenih turističkih ležajeva za iznajmljivanje, a tuženica na kojoj je bio teret dokaza (čl. 221.a ZPP) tijekom postupka nije dokazala da bi cijena usluge bila manja da je ista obračunata prema količini predanog otpada u obračunskom razdoblju, stoga da je na temelju odredbe čl. 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje u tekstu: ZOO) tuženica dužna ispuniti svoju obvezu, s pripadajućim zateznim kamatama, sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO.

11.1. Pritom drugostupanjski sud navodi da činjenica neusklađenosti Odluke i Cjenika sa ZOGO i Uredbom nije odlučna za donošenje valjane i zakonite odluke u ovoj pravnoj stvari, obzirom da sud, kao sud redovne nadležnosti, nije nadležan za ocjenu jesu li navedeni opći akti jedinice lokalne samouprave sukladni Zakonu, a da su u vrijeme nastanka obveze navedeni opći akti (Odluka i Cjenik) bili na snazi te nisu ukinuti.

12. Općinsko vijeće Općine Okrug je na sjednici 13. svibnja 2019. donijelo Odluku o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Općine Okrug (“Službeni glasnik Općine Okrug broj 6/19, dalje u tekstu: Odluka 6/19), a na temelju čl. 30. st. 7. točke 1. ZOGO, čl. 4. Uredbe/17 i čl. 26. Statuta Općine Okrug („Službeni glasnik Općine Okrug broj 9/09, 6/13, 11/13, 9/14, 4/18 i 13/18).

12.1. Odredbom čl. 50.st. 3. Odluke 6/19 propisano je da se korisnicima usluge koji pružaju ugostiteljske usluge u domaćinstvu u smislu usluge smještaja gostiju/turista u objektu (temeljem Rješenja nadležnog ureda u županiji) u periodu od 1. lipnja - 31. kolovoza, minimalna javna usluga uvećava za dodatni volumen po gostu (za broj gostiju za koji je smještajna jedinica registrirana) prema sljedećoj formuli: CMJU = (VS +VG litara po gostu) x JC, gdje je CMJU – cijena minimalne javne usluge, VS – volumen proizvodnje miješanog komunalnog otpada određenog cjenikom davatelja usluge, VG dodatni volumen po gostu i JC – jedinična cijena minimalne usluge definirana po kn/litri. Pri tome, VG-dodatni volumen po gostu određuje davatelj usluge cjenikom i ovisi o količini otpada koja se proizvede dodatno u sezoni (1. lipnja - 31. kolovoza).

12.2. Na temelju navedene odredbe čl. 50.st. 3. Odluke 6/19 tužitelj je ispostavio predmetne sporne račune.

13. Prvostupanjski sud je ocijenio da je takav obračun javne usluge sakupljanja, odvoza i zbrinjavanja komunalnog otpada protivan ZOGO i Uredbi/17, koji se primjenjuju s obzirom na vrijeme nastanaka predmetne obveze.

14. Odredbom čl. 30. st. 1. i 5. ZOGO propisano je da javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada podrazumijeva prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada, a korisnik usluge na području pružanja javne usluge je vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge.

14.1. Nadalje, sukladno odredbi čl. 30. st. 7. i st. 9. ZOGO odluke predstavničkih tijela jedinica lokalne samouprave o načinu pružanja javne usluge moraju sadržavati kriterij obračuna količine koji se definira kao masa predanog otpada u obračunskom razdoblju ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika u obračunskom razdoblju.

14.2. Sukladno odredbi čl. 33. st. 1. ZOGO davatelj usluge dužan je obračunati cijenu javne usluge iz čl. 30. st. 1. ZOGO na način kojim se osigurava primjena načela „onečišćivač plaća“, ekonomski održivo poslovanje te sigurnost, redovitost i kvalitetu pružanja te usluge, dok je st. 2. određeno da je davatelj usluge dužan korisniku usluge obračunavati cijenu javne usluge iz čl. 30. st. 1. ZOGO razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju, pri čemu je kriterij količine otpada u obračunskom razdoblju masa predanog otpada ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika sukladno odluci iz čl. 30. st. 7. ZOGO.

15. Odredbom čl. 4. st. 1. Uredbe/17 propisano je što, osim odredbi propisanih čl. 30. st. 7. ZOGO, mora sadržavati odluka o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada, dok je st. 2. propisano što navedena odluka može sadržavati. Tako je odredbom čl. 4. st. 1. točka 7. Uredbe/17 propisano da navedena odluka mora sadržavati odredbe o cijeni obvezne minimalne javne usluge.

15.1. Odredba čl. 4. st.1. točka 7. izmijenjena je Uredbom o izmjenama i dopunama Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom („Narodne novine“, broj 84/19) te je izmijenjena odredba stupila na snagu 14. rujna 2019. (dakle nakon Odluke 6/19), a određivala je da odluka o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada mora sadržavati „odredbe o načinu izračuna i određivanju cijene, te iznos obvezne minimalne javne usluge za korisnike javne usluge razvrstane u kategoriju korisnika kućanstvo i potkategorije korisnika koji nisu kućanstvo“ te su dodani stavci 8. i 9. Navedena izmjena Uredbe stupila je na snagu 14. rujna 2019., slijedom čega Odluka 6/19 nije niti donijeta na temelju izmijenjenog čl. 4. st. 1. točke 7. Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom, a koja odredba je ukinuta odlukom Ustavnog suda RH broj U-II-2492/2017 od 23. ožujka 2021., u dijelu teksta „razvrstane u kategoriju korisnika kućanstvo i potkategorije korisnika koji nisu kućanstvo“, kao što su ukinuti i stavci 8. i 9. čl. 4. Uredbe 84/19, te je prestala važiti 15. rujna 2021.

16. Prema ocjeni revizijskog suda, Odluka 6/19 bila je na snazi do 20. prosinca 2019., kada je stupila na snagu nova Odluka 22/19. Stoga glede postavljenog pitanja u dijelu kojim se insinuira da je opći akt (Odluka 6/19) ukinut valja napomenuti da nije ukinut nego je prestao vrijediti stupanjem na snagu drugog općeg akta (Odluka 22/19).

17. Obzirom je u vrijeme nastanka predmetne tražbine opći akt na temelju kojeg je tražbina nastala bio na snazi valjalo bi ga primijeniti, bez obzira što se više ne primjenjuje u trenutku donošenja sudske odluke. To je ujedno i odgovor na postavljeno pitanje. Međutim, sporna Odluka 6/19 koja je bila na snazi u vrijeme nastanka obveze nije u skladu sa ZOGO, kako je to pravilno prvostupanjski sud ocijenio i primijenio institut ekscepcije nezakonitosti (što je u skladu sa shvaćanjem izraženim u odluci ovoga suda broj Rev-956/2022 od 28. studenoga 2023.) odnosno neposredno primijenio odredbe ZOGO koje su bile na snazi u vrijeme nastanka obveze.

18. Sukladno zakonskim i podzakonskim odredbama važećim u odnosu na utuženo razdoblje korisnik javne usluge na nekom području određen je isključivo vlasništvom nekretnine te su vlasnici nekretnina na području pružanja javne usluge izjednačeni u obvezi snositi troškove gospodarenja komunalnim otpadom razmjerno količini otpada kojeg predaju davatelju javne usluge, pri čemu visina iznosa minimalne usluge ne ovisi o djelatnosti koja se obavlja u objektu.

19. Valja napomenuti da su stupanjem na snagu Uredbe 84/19 korisnici javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada razvrstani u kategoriju korisnika kućanstvo i korisnika koji nije kućanstvo, kao i da je cijena obvezne minimalne javne usluge jednaka za sve korisnike usluge razvrstane u kategoriju korisnika koji nije kućanstvo unutar iste potkategorije, ali je isto tako propisano ako se na istom obračunskom mjestu korisnik može razvrstati i u kategoriju kućanstvo i u kategoriju korisnika koji nije kućanstvo, korisnik je dužan plaćati samo cijenu obvezne minimalne javne usluge obračunatu za kategoriju korisnika koji nije kućanstvo.

20. Također je za navesti da je općinsko vijeće Općine Okrug na sjednici održanoj 11. prosinca 2019. donijelo novu Odluku o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Općine Okrug (“Službeni glasnik Općine Okrug broj 22/19 od 12. prosinca 2019., dalje u tekstu: Odluka 22/19), koja je stupila na snagu osmog dana od dana objave u Službenom glasniku Općine Okrug, a čijim stupanjem na snagu je prestala vrijediti Odluka 6/19. Tom novom Odlukom 22/19 tužitelj je promijenio način naplate odnosno odustao je od naplate usluge prema broju ležajeva.

21. Slijedom navedenog proizlazi da je kasnijim izmjenama obračuna cijene minimalne usluge, na temelju Odluke 22/19 koja je usklađena sa ZOGO, korisnik usluge u obvezi plaćati cijenu obvezne minimalne usluge samo po jednoj kategoriji.

22. Cijena usluge tužitelja koja se potražuje od posjednika otpada ne smije dovesti do toga da se određenim posjednicima nameću očito neproporcionalni troškovi u odnosu na volumen ili svojstva otpada koji oni mogu objektivno proizvesti, jer bi to bilo protivno načelu „onečišćivač plaća“, na kojem načelu počivaju citirani propisi (tako ovaj sud i u odluci Rev-866/2023-2 od 21. siječnja 2025.).

23. Slijedom navedenog, obzirom je revizija tuženice osnovana, valjalo je preinačiti pobijanu presudu te na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 25. rujna 2025.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković