Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž R-6/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Predraga Jovanića, predsjednika vijeća, mr. sc. Ane Beloglavec, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Marijanke Salopek, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivanu Gelenčiru, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika HRVATSKOG VETERINARSKOG INSTITUTA, OIB: 29059177553, Zagreb, Savska cesta 143, zastupanog po punomoćniku Marku Hrabaru, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Hrabar i partneri, Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-13057/2021-38 od 27. studenoga 2024., u sjednici vijeća održanoj 25. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao žalba tuženika HRVATSKOG VETERINARSKOG INSTITUTA kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-13057/2021-38 od 27. studenoga 2024. u dosuđujućem dijelu točke I. i u točki II. izreke presude.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku HRVATSKI VETERINARSKI INSTITUT, Zagreb, Savska cesta 143, isplatiti tužitelju AK, iz [adresa], iznos od bruto 2.172,01 € (slovima: dvijetisućestosedamdesetdvaeurajedancent), sa zateznim kamatama i to od dospijeća do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak tekućim:

- na iznos 178,92 € od 16. travnja 2016. godine do isplate,

- na iznos 178,92 € od 16. svibnja 2016. godine do isplate,

- na iznos 165,04 € od 16. lipnja 2016. godine do isplate,

- na iznos 169,94 € od 16. srpnja 2016. godine do isplate,

- na iznos 189,31 € od 16. kolovoza 2016. godine do isplate,

- na iznos 192,06 € od 16. rujna 2016. godine do isplate,

- na iznos 204,77 € od 16. listopada 2016. godine do isplate,

- na iznos 226,41 € od 16. studenog 2016. godine do isplate,

- na iznos 227,28 € od 16. prosinca 2016. godine do isplate,

- na iznos 245,36 € od 16. siječnja 2017. godine do isplate,

- na iznos 194,01 € od 16. veljače 2017. godine do isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.019,31 €, sa zateznom kamatom tekućom od 27. studenoga 2024.g., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude pravovremenu žalbu izjavio je tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stana i pogrešne primjene materijalnog prava, tj. iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Tuženik osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda u odnosu na neosnovanost prigovora promašene pasivne legitimacije, te ponavlja navode iznesene tijekom postupka kojima osporava pravnu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja. Ističe prigovor zastare i prigovara tijeku zatezne kamate na dosuđene iznose. Pobija i odluku o troškovima postupka i predlaže žalbu uvažiti, pobijanu presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz naknadu tuženiku troškova postupka, a podredno ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovni postupak prvostupanjskom sudu, uz naknadu troška žalbe na teret tužitelja.

3. Odgovoru na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Prvostupanjski sud je utvrdio sve odlučne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Nije osnovan prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka. Nije počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, na koju povredu žalba upire jer je pobijana presuda jasna i razumljiva i ne sadrži nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Nema ni drugih bitnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće za razdoblje od ožujka 2016. do siječnja 2017., a svoj zahtjev tužitelj temelji na odredbama članka III. Izmjena i dopuna Dodatka sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. te Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011.

7. Prvostupanjski sud je pravilno, kao nesporno među strankama, utvrdio da je tužitelj u spornom razdoblju bio zaposlenik tuženika. Slijedom toga, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je prigovor promašene pasivne legitimacije odbio kao neosnovan. Među strankama je bila sporna pravna osnova te visina potraživanja tužiteljice.

7.1. Pri tome se napominje da je tuženik u odgovoru na tužbu osporio tužbeni zahtjev u cijelosti (pravnu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva - stranice 100-102 spisa), da bi na ročištu od 21. studenog 2024. tuženik predložio da, ako sud smatra zahtjev tužitelja pravno osnovanim, odredi visinu razlike plaće prema očitovanju Centra za financijsko vještačenje – dopunu nalaza i mišljenja od 10. listopada 2024. (stranice 168-170 spisa).

8. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi sklopili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Sporazum o osnovici/2006), kojim su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008., te u 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine.

8.1. Nadalje pravilno je utvrđeno da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi sklopili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Dodatak Sporazumu/2009) na način da su se suglasili o primjeni osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s tim da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice tako da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn bruto, nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te da su čl. IV. istog Dodatka odredili način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto nominalnu plaću u Republici Hrvatskoj.

8.2. Utvrđeno je i da su Vlada RH i Sindikati javnih službi sklopili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu/2011), s tim da te izmjene nije potpisao Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, kojim je izmijenjen čl. III. Dodatka te čl. IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a izmijenjen je i čl. VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka, odnosno Izmjena i dopuna i to na način da se, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblju opisanih u čl. III. do V. Izmjena i dopuna, usklađivanje odgađa za onoliko tromjesečja koliko je trajao pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine). Utvrđeno je da je 7. prosinca 2011. Arbitraža koja je sastavljena na temelju Sporazuma o arbitraži i Dodatka Sporazumu/2009, donijela Arbitražnu odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće iz 2009., te da su Vlada RH i Sindikati javnih službi koji su potpisali navedene Izmjene od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu.

8.3. Utvrđeno je da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., tj. 12 tromjesečja uzastopno, kao i da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, a da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane Državnog zavoda za statistiku objavljen 4. prosinca 2015. Utvrđeno je da je Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama ("Narodne novine", broj: 132/16.) u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena u veljači 2017.

8.4. Utvrđeno je da je tuženik u spornom razdoblju tužiteljici nastavio obračunavati i isplaćivati plaću primjenom osnovice iz 2008. odnosno u iznosu od 5.108,84 kune.

9. Na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, odredbe Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine", broj: 27/01., 39/09., dalje: ZPJS), Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14., 127/17., dalje: ZR), Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine", broj: 39/09., 124/09., dalje: ZOPJS), kao i odredbe Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj: 141/12., 150/13., 153/13., 24/17., dalje: TKU/12.) i pravilno je postupio kada je tužbeni zahtjev tužitelja usvojio.

10. Tuženik je pasivno legitimiran u ovom postupku jer kao poslodavac predstavlja javnu službu, a javne službe u smislu odredbi ZPJS su javne ustanove i druge pravne osobe kojima se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Hrvatski zavod za zapošljavanje, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje i javne ustanove kojima se sredstva za plaće osiguravaju iz sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Slijedom navedenog nije odlučno da tuženik obračunava plaće preko Centralnog obračuna plaće (COP).

11. Nadalje, uz pravilnu primjenu članka 139. ZR prvostupanjski sud je pravilno utvrdio rok zastare za potraživanja iz radnog odnosa u smislu članka 239. ZR, primijenivši zastarni rok od pet godina.

12. Prema stajalištu ovog drugostupanjskog suda pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu/2011. predstavljaju kolektivni ugovor koji je sklopljen u skladu s odredbom čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama iz 2009., na temelju kojeg propisa se osnovica plaće u javnim službama određuje kolektivnim ugovorom kojeg sklapa Vlada RH i sindikati javnih službi, kao i u skladu s odredbom članka 51. stavak 4. TKU/12., kojim je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu iz 2009. te svih njegovih izmjena i dopuna ili novih sporazuma koji se na njega nastavljaju, a koji predstavljaju važeće dokumente koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Istu odredbu je sadržavao i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama iz 2010. ("Narodne novine", broj: 115/10. – dalje: TKU/2010.).

12.1. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu/2011. su potpisali sindikati javnih službi s jedne strane i Vlada Republike Hrvatske, s druge strane, te je u Preambuli navedeno da je svrha sklapanja Dodatka Sporazumu/2009 osigurati primjerenu i pravednu cijenu rada u javnim službama nakon izlaska iz gospodarskih teškoća. Radi provedbe tog dokumenta su prihvaćene konkretne mjere, između ostalog, analiza odredbi svih kolektivnih ugovora, svih izmjena, odnosno dodataka ugovorima te svih sporazuma koji u naravi stvari predstavljaju kolektivne ugovore, a kojima se reguliraju plaće, odnosno kriteriji za određivanje plaća u javnim službama, kao i sve propise kojima se određuju plaće, odnosno kriteriji za određivanje plaća u javnim službama. Upravo iz sadržaja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu/2011. proizlazi da se radi o dokumentu koji po svojoj naravi predstavlja kolektivni ugovor kojim su regulirani kriteriji za određivanje plaća u javnim službama pa takve odredbe ne bi morale biti dio teksta zakona, odnosno konkretnog kolektivnog ugovora.

13. Neosnovani su navodi tuženika kojima ukazuje na pravnu nevaljanost, odnosno ništetnost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. koja potvrđuje sadržaj odredbe članka III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., pa i bez obzira što je činjenica da istu nisu potpisali svi potpisnici KU. To stoga što iz Odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-408/12 i Odluke Ustavnog suda RH poslovni broj U-III/3535/12 proizlazi da izmjene KU ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika kolektivnog ugovora te da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja KU.

14. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je u spornom razdoblju za obračun plaće bio ispunjen uvjet za primjenu više osnovice (5.415,37 kuna) u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužiteljici u spornom razdoblju bila isplaćivana plaća (5.108,84 kune). Naime, nedvojbeno je utvrđeno da je došlo do rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (drugo tromjesečje 2015. za 1,2% i prvo tromjesečje 2016. za 2,8%) i da aritmetička sredina te dvije stope rasta iznosi 2%. Stoga je počevši od 1. siječnja 2016. tuženik bio u obvezi obračunavati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kuna.

14.1. U povezanosti s navedenim, neosnovani su navodi tuženika kojima ukazuje da nisu bili ispunjeni ni uvjeti za primjenu odredbe članka VII. stavka 1,. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. koja propisuje da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečja BDP trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja navedenih u članku III-IV Izmjena i dopuna Sporazuma, jer se sukladno odredbi članka III Izmjena i dopuna, navedena odredba odnosi na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjeta za povećanje pa nadalje, dakle za ubuduće.

15. Prema odredbi članka 7. Zakona o radu poslodavac mora isplatiti radniku plaću za obavljeni rad. Tuženik u prijepornom razdoblju nije isplaćivao plaću prema navedenim propisima koje je bio dužan primjenjivati, uključujući i odredbe kolektivnog ugovora te sporazuma koji po naravi stvari predstavljaju kolektivne ugovore. Pritom treba navesti da se u slučaju kada je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo (članak 9. stavak 3. ZR-a).

16. Visina razlike plaće utvrđena je na temelju nalaza i mišljenja Petre Blašković, stalne sudske vještakinje za financije, računovodstvo i porezne iz Centra za financijska vještačenja d.o.o., koja se na primjedbe i prigovore tuženika na nalaz i mišljenje i dopunski očitovala (stranice 168-170 spisa), pri čemu je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe ZR o plaći, uključujući odredbu ZR da se plaća i naknada plaće smatraju plaćom i naknadom plaće u bruto iznosu.

16.1. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja je pravilno postupio kada je prihvatio tužbeni zahtjev te dosudio tužitelju razliku u plaći za razdoblje od ožujka 2016. do siječnja 2017., te na dosuđene iznose priznao zakonsku zateznu kamatu primjenom članka 29. ZOO.

16.2. Radi žalitelja se napominje da isplata plaće dospijeva najkasnije petnaestog dana u mjesecu za prethodni mjesec, pa je stoga tuženik dužan isplatiti tužitelju i zateznu kamatu na utvrđenu razliku plaće za utuženo razdoblje, od dospijeća svakog iznosa pa do isplate, iskazano po mjesecima za utuženo razdoblje.

17. Pravilna je i odluka o parničnom trošku. Tužitelj je uspio u parnici pa mu pripada pravo na nadoknadu troška koji se odnosi na zastupanje odvjetnika, a trošak je pravilno obračunat, primjenom važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23.). Tužitelju pripada prava i na naknadu troškova knjigovodstveno-financijskog vještačenja jer je isto bilo potrebno za rješenje ovog spora.

18. Slijedom navedenog, obzirom da žalbeni navodi tuženika nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP valjalo je žalbu tuženika odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi u pobijanom dijelu.

19. U nepobijanom odbijajućem dijelu, sadržanom u točki I. izreke presude (zatezna kamata na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak), prvostupanjska presuda nije ispitivana (članak 365. stavak 1. ZPP).

20. Tuženik nije uspio sa žalbom pa je njegov zahtjev za naknadu troškova žalba odbijen kao neosnovan (članak 166. ZPP).

Sisak, 25. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Predrag Jovanić