REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3813/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Grahovac, Horvat, Žaper u Zagrebu, Andrije Hebranga 9, protiv 1. tuženika Stečajna masa iza Glumina banka d.d. u stečaju, Zagreb, Strojarska cesta 20, OIB 97579212723, zastupanog po punomoćniku Vlatki Nadramija, odvjetnici u Nadramija i partneri Odvjetničkom društvu d.o.o. u Zagrebu, Kranjčevićeva 10 i 2. tuženika ŠB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljice i prijedlogu za dopuštenje revizije 2. tuženika protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-914/2024-3 od 15. travnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3151/2020-53 od 21. studenog 2022., u sjednici održanoj 25. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice se odbija u odnosu na postavljena pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice u odnosu na naznačene povrede ljudskih prava se odbacuje.
III. Prijedlog za dopuštenje revizije 2. tuženika se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužiteljica i 2. tuženik su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-914/2024-3 od 15. travnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3151/2020-53 od 21. studenog 2022.
2. Tužiteljica u prijedlogu postavlja sljedeća pitanja:
„1. Smatra li se ovrhovoditelj nepošten i nesavjestan ako ima saznanje o izvanknjižnom vlasniku u tijeku sklapanja ugovora o kreditu na temelju kojeg provodi ovrhu?
2. Smatra li se ovrhovoditelj nepošten i nesavjestan ako ima saznanje o izvanknjižnom vlasniku u tijeku sklapanja ugovora o kreditu na način da se kao založni dužnik pojavljuje supruga jamca platca koji je pravna osnova za upis založnog prava i temelj za pokretanje ovrhe pozivajući se na povjerenje u zemljišne knjige kao jaču pravnu zaštitu?“.
3. Tuženik navodi sljedeće pravno pitanje u svom prijedlogu:
„Smatra li se zlouporabom svojeg prava pozivanje na povjerenje u zemljišne knjige ako ovrhovoditelj je znao ili trebao znati da na nekretnini koja je predmet ovrhe postoji izvanknjižno vlasništvo treće osobe?“.
4. Na prijedloge nije odgovoreno.
5. Prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten, dok prijedlog 2. tuženika nije dopušten.
6. Revizijski sud je ocijenio da pitanja kako ih je postavila tužiteljica u svom prijedlogu ne predstavljaju pitanja u smislu odredbe čl. 385.a ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, 155/23 – dalje: ZPP) jer su preopćenita i njima tužiteljica zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje jer smatra da je, suprotno utvrđenjima sudova, ovrhovoditelj bio nepošten i nesavjestan.
6.1. Ovako postavljena pitanja nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Osim što je doseg takvih pitanja ograničen samo na važnost za ovaj, konkretni slučaj, ovise o okolnostima svakog (tj. konkretnog) slučaja.
6.2. Također valja reći da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u mnogim odlukama izrazio svoje pravno shvaćanje vezano za predmetno pitanje- npr. Rev-656/2022 od 19. ožujka 2024., te je pobijana odluka u skladu sa navedenim shvaćanjem.
7. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.
8. Tužiteljica se u prijedlogu za dopuštenje revizije, izražavajući svoje neslaganje sa nižestupanjskim odlukama, poziva i na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17
- dalje: EKLJP) - pravo na pošteno suđenje i zaštitu prava vlasništva.
8.1. Ovaj sud smatra da nisu ispunjene niti pretpostavke predviđene u odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP za dopuštenost revizije, jer vjerojatnost teških postupovnih ili materijalnopravnih povreda u postupku kao niti povreda prava vlasništva nije učinjena vjerojatnima. Presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužiteljica nije imala pravično suđenje, te je prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice u tom dijelu odbačen na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP te je riješeno kao u točki II. izreke ove odluke.
9. U odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije 2. tuženika postupajući u smislu odredbe čl. 387. st. 1. ZPP, revizijski sud je ocijenio da 2. tuženik u okolnostima konkretnog slučaja nema pravni interes za podnošenje revizije. To iz razloga jer je nižestupanjskim presudama odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice.
10. Prema odredbi čl. 389.a st. 2. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije je nedopušten, između ostalog, ako osoba koja ga je podnijela nema pravni interes za podnošenje revizije.
11. Obzirom na izloženo, jer tužiteljica nije uspjela u postupku, ocjena je ovog suda da 2. tuženik nema pravni interes za podnošenje revizije ("jer je uspio u sporu"), pa je prijedlog za dopuštenje revizije nedopušten (čl. 389.a st. 2. ZPP).
12. Iako već zbog izloženog nije odlučno, prijedlog za dopuštenje revizije je u svakom slučaju nedopušten, jer podnositelj prijedloga u odnosu na postavljeno pitanje nije naznačio razloge važnosti u smislu odredbe čl. 385.a ZPP (čl. 387. st. 2. ZPP).
13. Radi navedenog nisu ispunjene niti pretpostavke predviđene u odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP za dopuštenost revizije, jer vjerojatnost teških postupovnih ili materijalnopravnih povreda u postupku kao niti povreda prava vlasništva nije učinjena vjerojatnima.
14. Zbog svega navedenog, na temelju odredbe čl. 389.a st. 2. ZPP kao i čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno je kao u točki III. izreke.
Zagreb, 25. rujna 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
