Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-834/2022-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sutkinja Martine Budinski Modronja, predsjednice vijeća, Zlatane Bihar, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Kristine Devčić Merzel, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆNE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Dragan Crnković, odvjetnik u Sisku, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Denis Lauc, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pn-167/2018-56 od 22. kolovoza 2022., odnosno o žalbi tuženika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pn- 167/2018-65 od 28. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj 25. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se djelomično kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pn-167/2018-56 od 22. kolovoza 2022. u dijelu točke I. izreke kojim je naloženo tuženiku platiti tužiteljici iznos od 8.162,45 eura/ 61.500,00 kn s kamatama od 15. rujna 2017. do isplate, iznos od 31,85 eura / 240,00 kn s kamatama od 22. kolovoza 2022. do isplate, iznos od 488,55 eura / 3.681,00 kn s kamatama od 22. kolovoza 2022. do isplate, iznos od 6.163,65 eura / 46.440,00 kn s kamatama od 22. kolovoza 2022. do isplate, a ista presuda se potvrđuje i u odluci o troškovima postupka sadržanoj pod točkom III. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 994,23 eura / 7.491,06 kn s kamatama od 22. kolovoza 2022. do isplate.

II. Djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženika preinačava se presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pn-167/2018-56 od 22. kolovoza 2022. u dijelu točke I. izreke kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 265,45 eura / 2.000,00 kn s kamatama od 15. rujna 2017. do isplate, iznos od 39,82 eura / 300,00 kn s kamatama od 22. kolovoza 2022. do isplate, iznos od 2.627,91 eura / 19.800,00 kn s kamatama od 22. kolovoza 2022. do isplate te iznos od 95,56 eura / 720,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama, kao i u odluci o troškovima postupka sadržanoj pod točkom III. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 2.758,53 eura / 20.784,14 kn s pripadajućim zateznim kamatama, u kojem dijelu se tužbeni zahtjev tužiteljice, odnosno njezin zahtjev za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.

i

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pn-167/2018-56 od 22. kolovoza 2022. u dijelu pod točkom II. izreke.

II. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pn-167/2018-65 od 28. rujna 2022.

III. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove žalbenog postupka u iznosu od 108,87 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom od 22. kolovoza 2022. je odlučeno:

"I/ Tuženik Euroherc osiguranje d.d. (OIB: 22694857747) dužan je tužiteljici ĆNE (OIB: [osobni identifikacijski broj]) na ime naknade štete isplatiti ukupan iznos od 156.681,00 kn i to na ime neimovinske štete iznos od 85.500,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. rujna 2017. pa do isplate, na ime imovinske štete po osnovi tuđe pomoći iznos od 540,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja tj. 22. kolovoza 2022. pa do isplate, na ime imovinske štete po osnovi uništenih stvari iznos od 23.481,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 22. kolovoza 2022. pa do isplate, na ime imovinske štete po osnovi troškova liječenja iznos od 720,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom i to:

- na iznos od 360,00 kn počam od 06. 12. 2015. do isplate,

- na iznos od 270,00 kn počam od 30. 11. 2015. do isplate,

- na iznos od 90,00 kn počam od 26. 11. 2015. do isplate, te na ime štete po osnovi izgubljene zarade iznos od 46.440,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 22. kolovoza 2022. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice preko dosuđenog iznosa od 156.681,00 kn pa do ukupno zatraženog iznosa od 195.090,00 kn a koji se odnosi na:

- iznos neimovinske štete preko iznosa od 85.500,00 kn (dosuđenog pod točkom I/ izreke) pa do ukupno zatraženog iznosa od 116.000,00 kn po toj osnovi,

- iznos imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege preko iznosa od 540,00 kn (dosuđenog pod točkom I/ izreke) pa do ukupno zatraženog iznosa od 600,00 kn po toj osnovi,

- iznos imovinske štete za uništene stvari preko iznosa od 23.481,00 kn (dosuđenog pod točkom I/ izreke) pa do ukupno zatraženog iznosa od 26.090,00 kn po toj osnovi,

- iznos imovinske štete po osnovi troškova liječenja preko iznosa od 720,00 kn (dosuđenog pod točkom I/ izreke) pa do ukupno zatraženog iznosa od 800,00 kn po toj osnovi,

- iznos imovinske štete po osnovi izgubljene zarade preko iznosa od 46.440,00 kn pa do ukupno zatraženog iznosa od 51.600,00 kn po toj osnovi,

- vremenski tijek kamata kao sporednih potraživanja na iznos neimovinske štete od 20. lipnja 2016. do 15. rujna 2017.,

- vremenski tijek kamata kao sporednih potraživanja na iznos imovinske štete zbog uništenih stvari u periodu od 20. lipnja 2016. do 21. kolovoza 2022.,

- vremenski tijek kamata kao sporednih potraživanja na iznos štete zbog izgubljene zarade u periodu od 20. lipnja 2016. do 21. kolovoza 2022.

III/ Tuženik je dužan tužiteljici naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 38.275,20 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude prvog stupnja tj. od 22. kolovoza 2022. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana."

1.1. Prvostupanjskim rješenjem od 22. kolovoza 2022. je odlučeno:

"I/ Utvrđuje se da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično povučen u odnosu na potraživanje po osnovu izgubljene zarade za iznos od 14.400,00 kn (razliku između prvo utuženog iznosa od 66.000,00 kn i konačno postavljenog zahtjeva po toj osnovi od 51.600,00 kn) te u odnosu na imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu i iznos od 900,00 kn (razliku između prvo utuženog iznosa od 1.500,00 kn i konačno postavljenog zahtjeva po toj osnovi i iznosu od 600,00 kn).

II/ Dopušta se preinaka tužbe tužiteljice sadržana u podnesku od 11. svibnja 2022. kao svrsishodna radi konačnog rješenja odnosa između stranaka."

2. Prvostupanjskim rješenjem od 28. rujna 2022. odbijen je prijedlog tuženika od 26. kolovoza 2022. za dopunom, kao neosnovan.

3. Prvostupanjsku presudu od 22. kolovoza 2022. u točki I. izreke preko nespornog iznosa neimovinske štete u iznosu od 2.919,90 eura / 22.000,00 kn i u točki III. izreke preko nespornog iznosa parničnih troškova od 1.327,23 eura / 10.000,00 kn, kao i rješenje od istog dana u točki II. izreke, pravovremenom žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08., 96/08. - odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 43/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP) s prijedlogom da drugostupanjski sud predmetnu odluku u pobijanim dijelovima preinači, a podredno da istu u tim dijelovima ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje troškove žalbenog postupka.

4. Tužiteljica je u odgovoru na žalbu predložila drugostupanjskom sudu žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu te potvrditi presudu i rješenje suda prvog stupnja.

5. Tuženik je podnio žalbu i protiv rješenja prvostupanjskog suda o prijedlogu za dopunu, koje rješenje pobija zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. ZPP s prijedlogom drugostupanjskom sudu da pobijano rješenje preinači, a podredno da isto ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

6. Tužiteljica na žalbu tuženika protiv rješenja o dopuni nije odgovorila.

7. Žalba tuženika protiv presude i rješenja od 22. kolovoza 2022. je djelomično osnovana, dok je njegova žalba protiv rješenja od 28. rujna 2022. neosnovana.

8. U postupku pred prvostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, budući da pobijana presuda, protivno žalbenim navodima, sadrži jasne i dostane razloge o svim činjenicama odlučnim za primjenu materijalnog prava.

9. U postupku pred sudom prvog stupnja nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 190. stavak 1. ZPP na koju tuženik također ukazuje svojom žalbom.

9.1. Naime, iako nije sporno da je tužba podneskom tužiteljice od 11. svibnja 2022. preinačena (povećanjem tužbenog zahtjeva) nakon zaključenja prethodnog postupka, prvostupanjski je sud zaključio da je tužiteljica tužbu preinačila zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, jer do provođenja dokaza medicinskim vještačenjem nije imala saznanja o obujmu štete, pa da je preinaku tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka valjalo dopustiti unatoč protivljenju tuženika (članak 190. stavak 2. ZPP), što je uostalom i svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

9.2. Rukovodeći se shvaćanjima koja je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo u više svojih odluka (primjerice Rev-656/2021-2 od 24. svibnja 2023.) da tužitelj može preinačiti i povisiti tužbeni zahtjev i nakon zaključenja prethodnog postupka ako bez svoje krivnje tužbu do tada nije mogao preinačiti, pri čemu rezultati provedenog medicinskog vještačenja svakako predstavljaju opravdan razlog za takvo postupanje, ocjena je ovog suda da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je, unatoč tome što je tužba preinačena nakon zaključenja prethodnog postupka i što se tuženik istoj protivio, preinaku tužbe iz podneska tužiteljice od 11. svibnja 2022. dopustio (članak 190. stavak 2. te članak 191. stavak 2. ZPP).

9.3. S tim u vezi, na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP, žalbu tuženika je u odnosu na pobijanu točku II. izreke prvostupanjskog rješenja od 22. kolovoza 2022. valjalo odbiti i predmetno rješenje u tom dijelu potvrditi.

10. Predmet spora je zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je tužiteljica pretrpjela u štetnom događaju od 18. srpnja 2015., kada je na nju, dok je upravljala biciklom, naletjelo teretno vozilo osigurano kod tuženika.

11. Među strankama u ovom stupnju postupka nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost tuženika, kao što je nesporno da je tužiteljici u mirnom postupku s osnove neimovinske štete plaćen iznos od 20.000,00 kn / 2.654,46 eura te s osnove nenovčane imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 398,17 eura / 3.000,00 kn. Nesporna je visina zahtjeva za naknadu neimovinske štete u daljnjem iznosu od 2.919,90 eura / 22.000,00 kn, kao i tijek zateznih kamata na sve dosuđene iznose neimovinske i imovinske štete.

12. Sporan je doprinos same tužiteljice nastanku štete, osnova i visina zahtjeva za naknadu imovinske štete za uništeni bicikl i troškove liječenja, visina neimovinske štete (preko nespornog iznosa od 2.919,90 eura), zastara zahtjeva koji je povećan – preinačen tijekom postupka te način na koji je prvostupanjski sud uračunavao nesporne isplate.

13. U postupku pred sudom prvog stupnja je utvrđeno:

- da je štetni događaj nastao u mjestu Kaštel Sućurac, u uvjetima noćne vožnje, na ravnom i preglednom dijelu prometnice (D-8 ceste) koja se sastojala od dvije prometne trake za istosmjerni promet ukupne širine 8 m, na kojem dijelu je dopuštena brzina kretanja bila ograničena na 80 km/h,

- da je tužiteljica predmetne zgode upravljala biciklom marke Bianchi-siempre- carbon u sklopu humanitarne utrke, kretala se brzinom od 30 km/h po lijevoj širini desne prometne trake bliže uzdužnoj razdjelnoj crti koja dijeli desnu od lijeve prometne trake,

- da je bicikl kojim je tužiteljica upravljala bio osvijetljen prednjim i stražnjim svjetlima, a tužiteljica je nosila reflektirajući prsluk,

- da se vozilo osiguranika tuženika kretalo brzinom većom od dopuštene, koja je u trenutku naleta iznosila 82 km/h (prema nalazu i mišljenju prometnog vještaka Pere Todorovića), odnosno oko 87 lm/h (prema nalazu i mišljenju vještaka Centra „Ivan Vučetić“),

- da je vozilo osiguranika tuženika naletjelo na stražnju stranu bicikla kojim je upravljala tužiteljica,

- da je osiguranik tužitelja imao izrazito zakašnjelu reakciju na opasnost, jer je pri brzini kojom se kretao imao mogućnost već samim prikočivanjem (ne intenzivnim kočenjem) izbjeći nesreću,

- da bi nesreća bila izbjegnuta da se tužiteljica prije naleta kretala uz desni rub kolnika,

- da je tužiteljica u vrijeme ozljeđivanja imala 23 godine,

- da se tužiteljica do nesreće aktivno bavila nizom sportova (traitlon, plivanje, kicboxing) i bila u dobroj fizičkoj kondiciji,

- da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila višestruke ozljede glave, lijevog ramena, natkoljenice i potkoljenice, koljena, leđa u slabinskom križnom području, razne razderotine glave, prijelom prvog vratnog kralješka te prvog i drugog slabinskog,

- da se tužiteljica zbog zadobivenih ozljeda liječila sve do 15. rujna 2017.,

- da su unatoč provedenom liječenju zadobivene ozljede trajno umanjile njezinu životnu aktivnost u opsegu od 32 %, a taj se postotak odnosi na bolnost i redukciju kretnji vratne kralježnice u lakom stupnju (5 %), bolnost i oslabljeni kapacitet za veća opterećenja slabinske kralježnice (5 %), ozljedu mozgovine s povremenim glavoboljama (20 %), prijelome kostiju lubanje (5 %) te trajni gubitak njuha (5 %),

- da je tužiteljica bolove jakog intenziteta trpjela 4 dana, srednjeg intenziteta 7 dana i slabog intenziteta 30 dana, pri čemu povremeni bolovi slabog intenziteta u području vrata i slabinske kralježnice ulaze u pojačane napore,

- da je tijekom liječenja posebice opetovanih RTG, MSCT i EEG nalaza i dugotrajne fizikalne terapije bila izvrgnuta raznim neugodnostima,

- da je tužiteljica pretrpjela kratkotrajni i primarni strah jakog intenziteta u trenutku samog događaja, sekundarni strah jakog intenziteta trpjela je 1-2 dana, srednjeg intenziteta 7 dana te blažeg intenziteta 2,5 mjeseca,

- da je uslijed zadobivenih ozljeda kod tužiteljice zaostalo naruženje u vidu punktiformnog ožiljka na vanjskom dijelu obrve, hiperpigmentiranog ožiljka na prednjoj strani lijevog ramena veličine 4x5 cm, na desnom ramenu sa stražnje strane veličine 3x4 cm i kod akromiona na nadlaktici straga desno veličine 3x2 cm te površinskih ožiljaka na oba koljena veličine 3x3 cm,

- da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u opsegu od 3 sata dnevno kroz 20 dana te još 2 sata dnevno kroz 2 mjeseca (imobilizacije) radi obavljanja težih poslova, nabavke hrane i lijekova, pospremanja, obavljanja higijene, odlazaka liječniku i sl.,

- da su tužiteljici u predmetnom štetnom događaju uništene brojne stvari, i to; profesionalni trkaći bicikl marke Bianchi Sempre Ultegra sp Compact 20212, veličine s/52, pedale, mjerač brzine, cipele, klitovi, bianchi boca za vodu, stražnja svjetla, geosic, rukavice, torbica marke Champion, pet zlatnih naušnica, biciklističke hlače, bic majica, top, čarape i šilt kapa,

- da su tužiteljici za vrijeme provođenja terapije u Specijalnoj bolnici za medicinsku terapiju nastali troškovi liječenja u ukupnom iznosu od 800,00 kn prema računima od 26. i 30. studenoga 2015. te 6. prosinca 2015.,

- da je tužiteljica u vrijeme štetnog događaja bila redovni student na Pravnom fakultetu u Zagrebu, koji je upisala u zimsko ljetnom semestru 2011/2012,

- da je do štetnog događaja sve ispite polagala u roku i s uspjehom, tako da je na dan štetnog događaja iza sebe imala uspješno završene prve četiri godine fakulteta,

- da joj je po štetnom događaju, u akademskoj godini 2015/2016, odobreno mirovanje fakultetskih obveza,

- da je prvi ispit nakon štetnog događaja položila 6. veljače 2016. (Pomorsko i opće prometno pravo), a idući 23. lipnja 2016. (Radno i socijalno pravo),

- da tužiteljica tek nakon siječnja 2017. počinje intenzivnije polagati ispite u ritmu u kojem je to činila do samog štetnog događaja,

- da je tužiteljica diplomirala 7. srpnja 2017., nakon čega se zaposlila kao odvjetnička vježbenica kod odvjetnice Snježane Drvodelić u Petrinji.

14. Polazeći od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud zaključuje da je predmetna prometna nesreća uzrokovana protupravnim postupanjem i radnjama osiguranika tuženika kao vozača teretnog vozila koji svoju brzinu i kretanje nije prilagodio uvjetima na cesti. Kako se predmetna nesreća dogodila na preglednoj ravnoj prometnici sa dvije prometne trake za istosmjerni promet širine 8 m, isti je mogao i trebao tužiteljicu pravovremeno uočiti i poduzeti radnju kočenja, pri čemu je imao dovoljno mjesta i za mimoilaženje tužiteljice lijevom prometnom trakom koja je namijenjena pretjecanju sudionika u prometu koji se kreću manjom brzinom. Upravo suprotno, osiguranik tuženika na tužiteljicu nalijeće sa stražnje strane praktički ravno i bez kočenja brzinom kretanja koja je veća od dopuštene za kretanje na tom dijelu prometnice.

14.1. Kako je i tužiteljica, da se kretala u skladu s odredbom članka 118. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14. i 64/15. – dalje: ZSPC) tj. što bliže desnom rubu kolnika, mogla utjecati na ishod nesreće, prvostupanjski sud smatra da je ista doprinijela nastanku štetnog događaja u omjeru od 10 %.

15. Tuženik žalbom osporava tako utvrđeni doprinos tužiteljice nastanku štetnog događaja smatrajući da je njezin propust da se kreće bliže desnom rubu kolnika trebalo cijeniti u puno većoj mjeri, jer bi nalet na nju bio u potpunosti izbjegnut da se ista propisno kretala.

16. S obzirom na sve okolnosti konkretnog slučaja, i ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da je kretanje tužiteljice u konkretnom slučaju, unatoč propustu da se kreće što bliže desnom rubu kolnika, osiguraniku tuženika i dalje pružalo dovoljno vremena i prostora za pravovremenu reakciju (kočenjem ili zaobilaženjem lijevom prometnom trakom). Naime, radi se o prometnici koja je na tom dijelu ravna i pregledna, koja se sastoji od dvije istosmjerne prometne trake ukupne širine 8 metara, pa je osiguranik tuženika uz malo pojačanu pažnju mogao laganim kočenjem ili zaobilaženjem tužiteljice lijevom prometnom trakom izbjeći nalet, što bi svakako još lakše učinio da se kretao dopuštenom brzinom. S tim u vezi nije nebitno što je isti u kaznenom predmetu koji je protiv njega vođen povodom predmetnog štetnog događaja iskazao (list 216 spisa) da je i prije dolaska do mjesta događaja prethodno naišao na grupu biciklista (2-3), pa se i zbog mogućnosti nailaska na još biciklista, mjestu nesreće trebao približavati pojačanom pažnjom.

16.1. Bez obzira na to što je i biciklist sudionik u prometu na cesti i što se u prometu dužan pridržavati odredaba ZSPC-a, protupravno postupanje tužiteljice u okolnostima utvrđene dinamike nastanka nezgode ne opravdava zaključak o većem doprinosu nastanku štetnog događaja od onog utvrđenog po prvostupanjskom sudu.

17. Imajući na umu sve one kvalifikatorne okolnosti propisane odredbom članka 1100. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima – "Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15. – dalje: ZOO), a rukovodeći se i ciljem kojemu služi pravična novčana naknada, kao i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje su nespojive s njezinom naravi i društvenom svrhom, prvostupanjski je sud, na temelju citirane odredbe članka 1100. stavak 1. i 2. u vezi članka 19. stavak 1. i 2. ZOO, primjerenom naknadom za povredu prava osobnosti utvrdio iznos od 115.000,00 kn / 15.263,12 eura, koju je onda umanjio za nesporno plaćeni iznos neimovinske štete od 20.000,00 kn / 2.654,46 eura i onda taj iznos, u skladu s odredbom članka 1092. ZOO, snizio razmjerno doprinosu tužiteljice od 10 %.

18. Dakle, odlučujući o visini pravične novčane naknade prvostupanjski je sud vodio računa o lokalitetu i mnogobrojnosti ozljeda koje je tužiteljica zadobila, duljini i trajanju liječenja (pune dvije godine), brojnim nelagodnostima kojima je tijekom liječenja bila izložena (bolničko liječenje, RTG, MSCT, EEG, dugotrajna fizikalna terapija), jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, pri čemu je posebno vodio računa o načinu na koji se trajne posljedice ozljeđivanja manifestiraju u svakodnevnom životu tužiteljice, kao i o dobi u kojoj je tužiteljica stradala (23 godine) zbog čega će ona zaostale trajne posljedice osjećati dugi niz godina i zbog njih u svakodnevnom životu i radu ulagati pojačanje napore. S tim u vezi sud uzima u obzir i činjenicu da se tužiteljica prije predmetne nesreće aktivno bavila nizom sportova (same ozljede je i zadobila u okviru odvijanja humanitarne biciklističke utrke), a da su trajne posljedice takvog karaktera da će u bitnome utjecati na mogućnost provođenja takvih aktivnosti te da će one u bitnome ograničavati mogućnost i kvalitetu bavljenja sportom.

19. Tuženik visinu pravične novčane naknade, preko nespornog iznosa od 2.919,90 eura / 22.000,00 kn, osporava pozivajući se na Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenoga 2002. smatrajući prije svega da prvostupanjski sud nije bio ovlašten na konkretan pravni odnos primijeniti pravno shvaćanje koje je zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., budući da su te izmjene donesene nakon štetnog događaja, odnosno nakon podnošenja tužbe i zaključenja prethodnog postupka u ovoj pravnoj stvari. Međutim, čak i da se iste imaju primijeniti, tuženik smatra da su iznosi koji bi tužiteljici temeljem tih kriterija pripadali pobijanom presudom neosnovano uvećani pozivom na okolnosti koje su vještaci već vrednovali kod smanjenja životnih aktivnosti tužiteljice.

20. Osim što je u samom shvaćanju o izmjeni kriterija i njima povećanim iznosima (za 50 %) naznačeno da se isti primjenjuju na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja, tj. od dana njihova prihvaćanja (5. ožujka, odnosno 15. lipnja 2020.), žalitelju valja odgovoriti da orijentacijski kriteriji ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade. U primjeni ovog propisa uvijek valja imati na umu sve okolnosti slučaja, pri čemu trajanje i jačina fizičkih i duševnih boli te straha imaju tek značaj osobito važnih, ali ne i jedinih okolnosti koje sud mora imati na umu pri određivanju iznosa pravične novčane naknade.

20.1. U konkretnom slučaju sud se, osim kvalifikatornim okolnostima iz članka 1100. stavak 2. ZOO, pri odmjeravanju visine novčane naknade rukovodio i godinama života tužiteljice, njezinim životnim i sportskim navikama prije štetnog događaja, ali i manifestacijom zaostalih trajnih posljedica u njezinom svakodnevnom životu i radu, što je sve detaljno obrazloženo u pobijanoj odluci.

20.2. Uvažavajući sve navedene okolnosti, ovaj sud prihvaća shvaćanje prvostupanjskog suda da bi primjerena novčana naknada za pretrpljenu povredu prava osobnosti tužiteljice iznosila upravo 15.263,12 eura / 115.000,00 kn.

21. Neosnovano tuženik u žalbi opetovano ističe prigovor zastare dijela zahtjeva koji je povećan podneskom od 11. svibnja 2022., smatrajući da je glede tog (povećanog) zahtjeva parnica pokrenuta tek kad je taj (novi) zahtjev istaknut.

21.1. Prema shvaćanju ovog suda, koje se naslanja i na shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke poslovni broj Rev-206/2023-3 od 17. siječnja 2024., kada je vjerovnik prije isteka zastarnog roka podnio tužbu s generički određenim tužbenim zahtjevom, ali je tijekom postupka temeljem iste činjenične osnove preinačio tužbu povećanjem postojećeg generički određenog zahtjeva, u navedenim okolnostima i u pogledu razlike u kojoj je zahtjev povećan – preinačen, treba uzeti da je već podnošenjem tužbe došlo do prekida zastare u smislu odredbe članka 241. ZOO. Kako tuženik ne spori da zastara nije nastupila do podnošenja tužbe, zastara nije nastupila niti za preinačeni dio tužbenog zahtjeva, bez obzira na to što je do preinačenja došlo nakon zastarnog roka.

22. Tuženik žalbom ne ističe posebne razloge pobijanja dosuđenog iznosa naknade imovinske štete za sve stvari (izuzev bicikla) koje su tužiteljici uništene u predmetnom štetnom događaju, visinu kojeg zahtjeva je prvostupanjski sud pravilno utvrdio na temelju odredbe članka 223. ZPP u iznosu od 542,84 eura / 4.090,00 kn.

23. Međutim, tuženik osnovano prvostupanjsku presudu pobija u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete za uništeni bicikl.

23.1. Iako tužiteljica na okolnost visine tog dijela zahtjeva nije predložila adekvatne dokaze, jer iz podataka u spisu, osim marke bicikla (Bianchi Sempre Ultegra 10 sp Compact) nije moguće utvrditi njegovu nabavnu vrijednost, pa time ni približnu vrijednost polovnog bicikla, prvostupanjski sud njegovu vrijednost nije mogao utvrditi na temelju iskaza same tužiteljice. Ako već tužiteljica nije imala račun za kupljeni bicikl, mogla je i trebala u spis dostaviti cjenik ili makar ponudu cijene ovlaštene trgovine za prodaju biciklističke opreme, odnosno predložiti odgovarajuće prometno-tehničko vještačenje, ali sud nije mogao, oslanjajući se samo na iskaz tužiteljice, utvrditi da bi cijena takvog novog bicikla iznosila 3.981,68 eura / 30.000,00 kn i da je tužiteljica isti, jer je bio rabljen, platila 22.000,00 kn / 2.919,90 eura. Uostalom, nije utvrđeno koliko je bicikl bio star u vrijeme samog događaja i u kakvom je stanju bio, jer je iz zapisnika o očevidu moguće utvrditi samo koje je marke sporni bicikl bio i činjenicu da je na istom nastala totalna šteta.

23.2. Ovaj sud stoga prihvaća prigovor tuženika da je zahtjev tužiteljice u tom dijelu, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP, valjalo odbiti.

24. Isto tako, osnovanim se ukazuje žalbeni navod da su pobijanom presudom tužiteljici neosnovano priznati troškovi liječenja prema računima Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju „Daruvarske toplice“ od 25. studenoga 2015., 30. studenoga 2015. i 5. prosinca 2015. (list 36-38 spisa).

25. Iako iz sadržaja spisa, kao i samih spornih računa, proizlazi da je tužiteljica povodom predmetnog štetnog događaja provodila medicinsku rehabilitaciju u Daruvarskim toplicama u razdoblju od 17. studenoga 2015. do 8. prosinca 2015., u kojem razdoblju su ti računi i nastali, tužiteljica nije dokazala opravdanost tih troškova izvan sustava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje preko kojeg su joj, kao osiguranici, pokriveni svi troškovi rehabilitacije u toj ustanovi. Naime, tužiteljica nije dokazala da su ti troškovi nastali u vezi s liječenjem ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju, da su joj kao neophodni bili ordinirani od strane nadležnog liječnika i da tu terapiju (Interix) nije mogla obaviti na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, na čiji teret je provela trotjednu fizikalnu terapiju.

25.1. Stoga je u pravu tuženik kada ukazuje da taj zahtjev, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP u vezi članka 1095. stavak 1. ZOO, trebalo odbiti.

26. Iako tuženik žalbom osporava zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete – zarade izgubljene zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja (članak 1095. stavak 1. ZOO), ovaj sud smatra da je zahtjev tužiteljice u tom dijelu pravilno prihvaćen, imajući na umu činjenicu da je tužiteljica prije predmetnog štetnog događaja s uspjehom i redovito položila sve ispite na prve četiri godine Pravnog fakulteta u Zagrebu, da se u godini na koju se izgubljena zarada odnosi (2016./2017.) intenzivno liječila i uspjela položiti samo dva ispita, da je upravo nakon mirovanja fakultetskih obaveza u trajanju od godinu dana po štetnom događaju ponovno istim tempom položila sve ispite na petoj godini fakulteta i diplomirala točno s godinom dana zakašnjenja, u srpnju 2017. umjesto u srpnju 2016. godine.

26.1. Kad se uzme u obzir da je tužiteljica, prema nalazu i mišljenju vještaka, zadobila ozljedu natučenja mozga, krvarenja ispod meke moždane ovojnice, prijelom kosti baze lubanje, da se gotovo sve trajne posljedice (20 od ukupno 32 %) odnose na ozljedu mozgovine s povremenim glavoboljama, koje glavobolje se navode i u medicinskoj dokumentaciji tužiteljice (primjerice nalaz psihijatra iz veljače 2016: "….problemi s učenjem uslijed glavobolje, vrtoglavice i drugih smetnji lokomotornog sustava…"), onda nema dvojbe da je produženje fakulteta od (samo) godine dana posljedica ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju.

26.2. Notorna je činjenica i za to sudu ne treba stručno znanje vještaka medicine rada da tako teške ozljede glave utječu na sposobnost učenja, posebno kad se uzme u obzir da se u medicinskoj dokumentaciji tužiteljice ponavljaju problemi s glavoboljom i vrtoglavicama, pri čemu u nemogućnosti polaganja ispita ne treba zanemariti niti činjenicu da se tužiteljica (što tuženiku nije sporno) od posljedica zadobivenih ozljeda liječila kroz razdoblje od pune dvije godine.

26.3. Kako je izvjesno da je uzrok duljeg studiranja i kasnijeg završetka fakulteta upravo predmetna prometna nezgoda i kako je tužiteljica, s obzirom na tempo polaganja ispita u prve četiri godine fakulteta, a potom i u njegovoj petoj godini, dokazala da bi po redovitom tijeku stvari, da nesreće nije bilo, fakultet završila godinu ranije, kada bi se izvjesno kao odvjetnička vježbenica i zaposlila, neosnovano tuženik osporava pravo tužiteljice na ovaj vid štete.

26.4. Pri odlučivanju o izvjesnosti zaposlenja neodlučno je kakve je odvjetnica Snježana Drvodelić imala namjere i potrebe zaposlenja u spornoj godini (2016./2017.), jer je potpuno neodlučno bi li se tužiteljica, da je na vrijeme završila fakultet, zaposlila kod iste odvjetnice (Snježane Drvodelić) ili neke druge odvjetnice ili odvjetnika. Osim što je potreba za odvjetničkim vježbenicima, s obzirom na velik broj odvjetnika u Republici Hrvatskoj, općepoznata, notorna je i činjenica da prednost pri zapošljavanju u svakom slučaju imaju uspješni studenti kao što je tužiteljica bila prije štetnog događaja, koju kvalitetu je, očito bog iznimnog sportskog i natjecateljskog duha, zadržala i nakon štetnog događaja kada je unatoč svim trajnim posljedicama petu godinu fakulteta završila uspješno i u roku.

26.5. Prigovor tuženika da je već 22. veljače 2016. tužiteljica položila jedan ispit ne dokazuje da je tužiteljica unatoč ozljedama mogla i ostale ispite položiti u roku, već polaganje tog ispita ukazuje na tužiteljičin sportski duh i upornost da unatoč posljedicama ozljeđivanja završi fakultet.

26.6. Kako visina neto plaće odvjetničkog vježbenika među strankama nije bila sporna, a ista proizlazi i iz Kolektivnog ugovora o uvjetima rada te pravima i obvezama iz radnog odnosa između odvjetnika poslodavaca i odvjetničkih vježbenika, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz članka 1095. stavak 1. ZOO. kada je utvrdio da je tužiteljica zbog nesposobnosti za rad izgubila zaradu za vrijeme liječenja u vremenskom periodu od godine dana u iznosu od 6.848,50 eura / 51.600,00 kn (570,71 eura / 4.300,00 kn x12).

27. Tuženik žalbom osnovano ukazuje da je prvostupanjski sud, uračunavajući nesporne uplate neimovinske i nenovčane imovinske štete, pogrešno postupio kada je utvrđene iznose štete umanjio za nesporne uplate, umjesto da je iste umanjio razmjerno doprinosu tužiteljice nastanku štete, a tek onda tako dobiveni iznos umanjio za nespornu isplatu.

27.1. Na izložen način, kada se utvrđeni iznos neimovinske štete od 115.000,00 kn umanji za 10 %, tužiteljici bi pripadala pravična novčana naknada u iznosu od 103.500,00 kn, od kojeg iznosa treba odbiti nesporno plaćeni iznos od 20.000,00 kn, tako da bi tužiteljici s te osnove pripadao iznos od 11.082,35 eura / 83.500,00 kn, što uz uvažavanje po tuženiku žalbom nespornog iznosa od daljnjih 2.919.90 eur / 22.000,00 kn čini dosuđeni iznos od 8.162,45 eur / 61.500,00 kn

27.2. Jednako tako, kad se utvrđeni iznos nenovčane imovinske štete za tuđu pomoć i njegu od 3.600,00 kn umanji za 10 %, dobije se iznos od 3.240,00 kn, od kojeg iznosa treba odbiti nesporno plaćeni iznos od 3.000,00kn, tako da bi tužiteljici s te osnove pripadao daljnji iznos od 31,85 eura / 240,00 kn.

28. Slijedom svega navedenoga, na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP, žalbu tuženika je djelomično valjalo odbiti i prvostupanjsku presudu potvrditi u dijelu točke I. izreke za iznos neimovinske i imovinske štete od ukupno 111.861,00 kn / 14.846,51 eura s pripadajućim zateznim kamatama, dok je, na temelju odredbe članka 373. točka 3. ZPP, prvostupanjsku presudu u dijelu točke I. izreke kojim je prihvaćen iznos naknade neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu od 3.028,73 eura / 22.820,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama valjalo preinačiti i taj dio zahtjeva odbiti kao neosnovan.

29. Žalbeni navodi tuženika u odnosu na odluku o troškovima postupka sadržanu pod točkom III. izreke prvostupanjske presude od 22. kolovoza 2022. (preko nespornog iznosa od 10.000,00 kn / 1.327,23 eura) u većem dijelu su se iscrpljivali u prigovoru da je prvostupanjski sud, odlučujući o djelomičnom povlačenju tužbe, propustio odlučiti o njegovom zahtjevu za naknadu troškova postupka u odnosu na povučeni dio tužbe.

29.1. Prvostupanjski je sud, smatrajući žalbu tuženika u tom dijelu prijedlogom za dopunu odluke, rješenjem od 28. rujna 2022. prijedlog tuženika odbio, uz obrazloženje da je tužiteljica u svakom slučaju, cijeneći ne samo kvantitativan, već i kvalitativan uspjeh u sporu, uspjela u pretežitom dijelu (od 87,21 %), pa da joj u svakom slučaju, na temelju odredbe članka 154. stavak 5. ZPP, pripada pravo na naknadu svih troškova.

30. Tuženik posebnom žalbom pobija i to rješenje, smatrajući da je pobijana odluka utemeljena na shvaćanju koje odstupa od shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske prema kojem tuženik ima pravo na naknadu parničnog troška ukoliko su oni uzrokovani podnošenjem tužbe koju je tužitelj tijekom postupka povukao, sve prema vrijednosti predmeta spora povučenog dijela tužbe (Rev-749/11- 2 od 22. svibnja 2012.).

31. S tim u vezi tuženiku valja reći da bi prema recentnoj i već ustaljenoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koju prihvaća i ovaj sud, tuženiku pravo na naknadu troškova koje je imao u vezi povučenog dijela tužbenog zahtjeva pripadalo neovisno o uspjehu u sporu, ali samo u slučaju ako bi troškovi izračunati prema vrijednosti predmeta spora ranijeg zahtjeva bili veći od troškova izračunatih prema vrijednosti smanjenog tužbenog zahtjeva, što u ovom postupku nije slučaj. Kako tuženiku zbog djelomičnog povlačenja tužbe posebni troškovi nisu nastali, isti ne ostvaruje pravo na naknadu troškova u odnosu na povučeni dio zahtjeva.

32. Zbog navedenoga, bez obzira na razloge zbog kojih je tuženikov zahtjev za dopunu odluke o troškovima postupka odbijen, na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP, njegovu je žalbu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsko rješenje od 28. rujna 2022.

33. Kako tuženik žalbom nije osporavao osnovanost i visinu pojedinih parničnih radnji koje su tužiteljici priznate na temelju odredbi mjerodavne Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, već je odluku o troškovima postupka pobijao isključivo u odnosu na zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljica nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, ovaj je sud kod ocjene pravilnosti odluke o troškovima postupka sadržane pod točkom III. izreke prvostupanjske presude od 22. kolovoza 2022. pošao od ukupno utvrđenog troška tužiteljice u visini od 5.079,99 eura / 38.275,20 kn, od čega se iznos od 29.687,00 kn / 3.940,14 eura odnosi na trošak zastupanja, iznos od 4.500,00 kn / 597,25 eura na trošak predujmljenog vještačenja, a iznos od 4.088,00 kn / 542,57 eura na trošak sudskih pristojbi.

33.1. Tužiteljici je tako ukupno utvrđeni trošak zastupanja priznat u cijelosti primjenom odredbe članka 154. stavak 5. ZPP, jer prvostupanjski sud smatra da tužiteljica, čiji uspjeh u sporu iznosi 80,32 %, nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva.

33.2. Imajući na umu da je ovom presudom, odnosno djelomičnim preinačenjem prvostupanjske presude, uspjeh stranaka u sporu nešto izmijenjen na način da je tužiteljica u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, uspjela u omjeru od 69 %, primjenom odredbe članka 154. stavak 2. ZPP, istoj bi, u odnosu na trošak zastupanja i sudskih pristojbi, pripadala naknada troškova koji odgovara postotku od 38 % (69 % - 31 %), odnosno 1.724,21 eura / 12.991,06 kn, kojem trošku u cijelosti, bez obzira na uspjeh u sporu, kao neophodan treba priznati trošak vještačenja u iznosu od 597,25 eura / 4.500,00 kn.

33.3. Slijedom navedenoga, imajući na umu da tuženik odluku o troškovima postupka ne osporava za iznos od 10.000,00 kn / 1.327,23 eura, na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP, žalbu tuženika je u odnosu na točku III. izreke prvostupanjske presude od 22. kolovoza 2022. djelomično valjalo odbiti (za iznos troškova od 994,23 eura / 7.491,06 kn), dok je istu za iznos parničnih troškova od 20.784,14 kn / 2.758,53 eura, na temelju odredbe članka 373. točka 3. ZPP, valjalo preinačiti odbijanjem zahtjeva tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u tom iznosu.

34. Tuženiku je, razmjerno uspjehu u žalbenom postupku od 17 % (u odnosu na žalbu protiv prvostupanjske odluke od 22. kolovoza 2022.), priznat trošak sastava žalbe u iznosu od 70,51 eura / 531,25 kn (Tbr. 10/1 Tarife), razmjerno kojem uspjehu mu je priznat i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 38,36 eura / 289,00 kn (Tar.br. 3. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi).

35. Kako tuženik sa žalbom protiv prvostupanjskog rješenja od 28. rujna 2022. nije uspio, nisu mu priznati troškovi nastali u povodu tog pravnog lijeka.

36. Prvostupanjska odluka od 22. kolovoza 2022. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete u iznosu od 2.919.90 eura / 22.000,00 kn, u dijelu pod točkom II. izreke presude, u dijelu pod točkom III. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova u iznosu od 1.327,23 eura / 10.000,00 kn, te u dijelu pod točkom I. izreke rješenja, kao nepobijana, nije ispitivana (članak 365. stavak 1. ZPP).

U Sisku 25. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Martina Budinski Modronja