Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska ulica 26d

Poslovni broj: Gž Zk-93/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Bađun, predsjednice vijeća, Milka Samboleka, izvjestitelja i člana vijeća te Tatjane Ledinšćak-Babić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Vesna Škare Ožbolt, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Grada Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, OIB: 61817894937 i umješača na strani tuženika NS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Maja Vidović, odvjetnica u Zagrebu, radi brisanja zemljišnoknjižnog upisa, povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-8087/2021-26 od 5. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 25. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-8087/2021-26 od 5. lipnja 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev, koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je, provedbom prijavnog lista RN 123/2020, upis promjene oblika i površine zkč. br. [katastarska čestica] kuća br. 274A, dvorište i put površine 169 čhv odnosno 608 m2, tako da se upisuje zkč. br. [katastarska čestica] kuća br. 274A i dvorište, [adresa], površine 393 m2, pravno nevaljana.

II. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, kakvo je bilo prije provedbe prijavnog lista RN 123/2020 od 9. studenog 2020. godine, rješenjem Z-51860/2020-3, glede zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

III. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove ovog postupka, u roku od 15 dana po prijetnjom ovrhe.“

II. Nalaže se tužitelju ŽS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi umješaču NS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 5. lipnja 2024. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tužitelj pobija presudu i poziva se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. primjenjivog Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07-odluka US RH; 84/08; 96/08-odluka US RH; 123/08-ispravak; 57/11; 148/11-pročišćeni tekst; 25/13; 89/14-odluka US RH i 70/19; dalje: ZPP). Predlaže da županijski sud usvoji žalbu i preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, odnosno podredno da ukine pobijanu presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.

2.1. Navedeni ZPP se u ovoj pravnoj stvari koja je započela 13. listopada 2021. primjenjuje temeljem odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN br. 80/22) uz iznimke iz st. 2. -7. tog članka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet ove parnice je zahtjev tužitelja za zaštitu njegovog knjižnog prava na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja odgovara zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], od upisa koji je u zemljišnim knjigama proveden pod poslovnim brojem: Z-51860/2020 za korist tuženika. Prvostupanjski sud navodi da tužitelj zahtijeva utvrđenje nevaljanosti tog upisa i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja u odnosu na tuženika kao neposrednog stjecatelja, pa se radi o brisovnoj tužbi u smislu odredbe čl. 150. st. 1. primjenjivog Zakona o zemljišnim knjigama (NN br. 63/19; dalje: ZZK).

6. Nakon što je u toč. 1.-4. obrazloženja opširno reproducirao navode koje su stranke iznosile u postupku, prvostupanjski sud u toč. 10. zaključuje da tužitelj, u bitnome, tvrdi da je on isključivi vlasnik zemljišta koje je obuhvaćeno predmetnom zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], jer da je istu stekao na temelju Ugovora o darovanju od 26. lipnja 2018., a na temelju kojeg se i uknjižio u zemljišnu knjigu i ta se čestica ne može smatrati nerazvrstanom cestom u smislu odredbi Zakona o cestama (NN br. 84/11; 22/13; 54/13; 148/13; 92/14; 110/19; 144/21 i 114/22; dalje: ZoC).

7. Prvostupanjski sud u toč. 11. obrazloženja utvrđuje odlučne činjenice (za koje navodi i nisu bile sporne između stranaka), da bi nakon uvida u zemljišnoknjižne spise pobliže naznačene u toč. 12. obrazloženja, utvrdio da potvrđeni geodetski elaborat RN-123/2020, za kojeg tužitelj tvrdi da mu je njegovom provedbom povrijeđeno knjižno pravo, predstavlja geodetski elaborat za upis nerazvrstane ceste.

7.1. Iako je tužitelj na okolnost da sporna kčbr. [katastarska čestica] ne predstavlja dio nerazvrstane ceste predložio saslušanje svjedoka ČS i ES te uviđaj na licu mjesta, ali bez sudjelovanja sudskog vještaka geodetske struke, mišljenje je prvostupanjskog suda da mu je radi utvrđenja s pouzdanom sigurnošću predstavlja li sporna čestica dio nerazvrstane ceste ([adresa]) bila potrebna stručna pomoć sudskog vještaka geodetske struke. Što se tiče saslušanja svjedoka koje je predložio tužitelj, stajalište je suda da se njihovim saslušanjem ne bi moglo utvrditi relevantno činjenično stanje tj. predstavlja li sporna čestica dio nerazvrstane ceste ili ne.

7.2. Stoga neovisno o tome bi li svjedoci iskazivali da se spornim dijelom nekretnine služi više osoba ili samo tužitelj, u konkretnoj situaciji ključno je da li je poništavanje predmetne čestice uslijed njenog spajanja u novu kčbr. [katastarska čestica] (nerazvrstana cesta) uz uknjižbu javnog dobra u općoj uporabi u vlasništvu Grada Zagreba (tuženika), materijalno pravno utemeljeno i u skladu s odredbama ZoC-a (time da sadržaj relevantnih odredbi tog Zakona prvostupanjski sud reproducira u toč. 15. obrazloženja), a ne tko je, kada i na koji način koristio predmetnu česticu.

7.3. Prvostupanjski sud zaključuje da je u konkretnoj situaciji riječ o provedbi odredbi ZoC-a i da je provedba predmetnog prijavnog lista bila u svemu u skladu s odredbom čl. 117. st. 2. ZZK-a, pa se ne radi o nevaljanom upisu kojim bi bilo povrijeđeno knjižno pravo tužitelja, već o upisu stvarnog izvanknjižnog stanja (javnog dobra u vlasništvu jedinice lokalne samouprave) u skladu s odredbama ZoC-a kao lex specialis, pri čemu sud ističe da se u skladu s odredbama čl. 131. st. 6. i čl. 133. st. 1. ZoC-a, upis javnog dobra u zemljišnoj knjizi provodi bez obzira na postojeće upise u zemljišnoj knjizi, pa tako i bez obzira na upis tužitelja na spornoj nekretnini, slijedom čega nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke za pružanje pravne zaštite tužitelju temeljem brisovne tužbe u smislu odredbe čl. 150. st. 1. ZZK-a, odnosno tužitelj nema pravo zahtijevati uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja te je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

8. U prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se tužitelj poziva u toč. 2. žalbe, naglašavajući da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika danim u postupku te samih tih isprava. Međutim, a suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda nije opterećena takvim nedostatcima zbog kojih bi ovaj sud u žalbenom postupku bio onemogućen ispitati njenu pravilnost i zakonitost, a odluku o odbijanju tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je obrazložio jasnim, relevantnim i valjanim razlozima.

8.1. U okviru navedene bitne povrede tužitelj reproducira dio toč. 10. obrazloženja pobijane presude kao i dio iz svog podneska od 11. studenog 2021., tvrdeći da je prvostupanjski sud potpuno pogrešno utvrdio njegove navode. Međutim, upravo je tužitelj bio taj koji je tijekom prvostupanjskog postupka iznosio proturječne tvrdnje o tome tko je i kada koristio predmetnu nekretninu, s obzirom da je najprije u toč. III. tužbe izričito tvrdio:

„Dio nekretnine tužitelja, a koji je dio provedbom RN-123/2020 postao vlasništvo tuženika, nikada nije bio cesta te su ga koristili samo tužitelj i članovi njegove obitelji.“,

kao i

„Nadalje, tužitelj ponovno ističe kako se predmetnim putem nije ovlašteno koristio nitko osim tužitelja i članova njegove obitelji. Navedeno pogotovo jer su vlasnici susjednih nekretnina imali svoje adekvatne pristupe nekretninama s javne prometnice [adresa].“,

da bi u podnesku od 11. studenog 2021., na kojeg se poziva u žalbi, tvrdio:

„Upravo navedeno potvrđuje tužiteljeve navode da su se predmetnim putem koristili samo on i članovi njegove obitelji, i osobe ovlaštene za to, a to su susjedi koji imaju upisano pravo služnosti“.

8.2. Stoga se utvrđenje prvostupanjskog suda iz toč. 10. obrazloženja da je tužitelj, u bitnome, tvrdio da je on isključivi vlasnik zemljišta koje je obuhvaćeno spornom nekretninom i da se taj dio ne može smatrati nerazvrstanom cestom u smislu odredbi ZoC-a budući da nekretninu isključivo on i njegova obitelj koriste kao put do kuće tužitelja i da ne postoji javni interes da taj dio bude dostupan većem broju korisnika, temelji upravo na tvrdnjama tužitelja iz tužbe, pa nije osnovana žalbena teza tužitelja da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio njegove navode te nema proturječnosti u razlozima presude u odnosu na stanje prvostupanjskog spisa. Ponavlja se da je upravo tužitelj bio taj koji je tijekom postupka iznosio proturječne tvrdnje o načinu korištenja sporne nekretnine.

9. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti bilo koja druga bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

10. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 8. u vezi čl. 354. st. 1. ZPP-a na koju se tužitelj također poziva u žalbi.

10.1. Prema odredbi čl. 8. ZPP-a koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svojem uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, dok prema odredbi čl. 354. st. 1. ZPP-a bitna povreda odredaba parničnog postupka postoji ako sud u tijeku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu tog Zakona, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

10.2. Prije svega, žalbena tvrdnja tužitelja da je prvostupanjski sud tijekom prethodnog postupka usvojio sve dokazne prijedloge stranaka, uključujući saslušanje svjedoka i uviđaj na licu mjesta, ali da je bez ikakvog obrazloženja tijekom rasprave odbio provesti navedene dokaze već je zaključio glavnu raspravu (u tom dijelu tužitelj se poziva na stajalište koje je ovaj sud iznio u odluci poslovni broj: Gž-1185/2021) nema činjeničnu podlogu u sadržaju obrazloženja pobijane presude.

10.3. Naime, u toč. 21. obrazloženja prvostupanjski sud navodi da je kao nepotrebne odbio dokazne prijedloge tužitelja za saslušanje svjedoka ČS i ES, jer je relevantno činjenično stanje utvrdio na temelju dokumentacije u spisu, dok dokaz uviđajem na licu mjesta nije svrsishodan jer nije predložen uz provođenje geodetskog vještačenja, a samim neposrednim opažanjem se ne bi moglo utvrditi relevantno činjenično stanje.

10.4. Na opisani način prvostupanjski sud je postupio prema svojim procesnim ovlaštenjima koja proizlaze iz odredbe čl. 220. st. 2. ZPP-a prema kojoj sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

10.5. U tom kontekstu paušalna je žalbena tvrdnja da je prvostupanjski samo proveo dokaz uvidom u materijalne isprave koje prileže spisu, a kojima je po tužitelju nemoguće dokazati ključnu činjenicu tj. je li predmetna nekretnina cesta i je li nekretninu koristio veći broj korisnika kao cestu. Naprotiv, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i u toč. 12. do 14. obrazložio da geodetski elaborat RN-123/2020 za kojeg tužitelj tvrdi da mu je njegovom provedbom povrijeđeno knjižno pravo, predstavlja geodetski elaborat za upis nerazvrstane ceste, a to utvrđenje tužitelj niti ne pobija u žalbi, već u toč. 3. žalbe izričito navodi da uopće nije bilo sporno da predmetni geodetski elaborat predstavlja elaborat za upis nerazvrstane ceste.

10.6. Imajući u vidu iznesene žalbene navode tužitelja, valja odgovoriti na pitanje da li bi provedbom dokaza koje je tužitelj predlagao tijekom prvostupanjskog postupka (saslušanjem svjedoka ČS i ES te uviđajem na licu mjesta, ali bez provođenja geodetskog vještačenja) bilo moguće dokazati odlučne činjenice.

10.7. U tom dijelu ovaj sud prihvaća razloge iz kojih je prvostupanjski sud odbio provedbu tih dokaza (stoga nije točna žalbena tvrdnja da je sud odbio provedbu dokaza bez ikakvog obrazloženja), jer je prema shvaćanju ovoga suda kod uviđaja na licu mjesta bilo potrebno stručno znanje u osobi sudskog vještaka iz domene geodezije, s obzirom da sud dolaskom na lice mjesta neposrednim zapažanjem ne bi mogao utvrditi predstavlja li sporna nekretnina nerazvrstanu cestu jer sud nema potrebna stručna znanja da na licu mjesta identificira spornu nekretninu prema podacima iz naprijed naznačenog geodetskog elaborata.

11. U prvostupanjskom postupku nisu ostvareni niti žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja odnosno pogrešne primjene materijalnog prava.

11.1. Tužitelj se u tom dijelu žalbe (toč. 3.) ponovno poziva na okolnost da je tijekom postupka predložio saslušanje svjedoka ČS i ES za koje tvrdi da imaju izravna saznanja o svim odlučnim činjenicama, a da je prvostupanjski sud potpuno neosnovano odbio provesti dokaz njihovim saslušanjem, i to iz razloga što isti „nose isto prezime kao tužitelj“.

11.2. Prije svega, iako je prvostupanjski sud u toč. 17. obrazloženja konstatirao da navedeni svjedoci nose isto prezime kao i tužitelj, to nije bio razlog zbog kojeg je odbio provesti dokaz njihovim saslušanjem (kako to tužitelj tvrdi u žalbi), već je sud jasno naveo da se provedbom tog dokaza ne bi mogla utvrditi činjenica predstavlja li sporna nekretnina dio nerazvrstane ceste ili ne, s obzirom da se bez geodetskog vještačenja sporna nekretnina ne bi mogla identificirati, ali dokaz tim vještačenjem tužitelj tijekom postupka nije niti predlagao.

11.3. Kako tužitelj u dijelu u kojem pobija presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja tvrdi da je prvostupanjski sud donio meritornu odluku o tome predstavlja li sporni dio nekretnine nerazvrstanu cestu, a da nije izveo dokaz uviđajem na licu mjesta i da je potpuno nejasno koja su to stručna znanja potrebna prvostupanjskom sudu da bi utvrdio narav i položaj nekretnine te je li sporni dio nekretnine uopće podoban biti dijelom nerazvrstane ceste, valja ponoviti da prema shvaćanju i ovoga suda samo neposrednim opažanjem suda na licu mjesta, a bez odgovarajućeg vještačenja po vještaku geodetske struke, ne bi bilo moguće sa sigurnošću identificirati spornu nekretninu. Posljedično, promašena je žalbena tvrdnja da bi prvostupanjski sud da je proveo dokaz uviđajem na licu mjesta utvrdio položaj i oblik predmetnog dijela nekretnine, jer položaj odnosno oblik nekretnine također ne bi bilo moguće utvrditi bez identifikacije nekretnine za što je, izvan svake sumnje, potrebno stručno znanje sudskog vještaka geodetske struke.

11.4. Iako tužitelj tvrdi da je predmet spora utvrđenje da unatoč formalnoj provedbi prijavnog lista predmetni dio nekretnine nije cesta i nije korišten kao cesta od većeg broja korisnika već je pristupni put do kuće tužitelja, tužitelja valja podsjetiti da prema odredbi čl. 2. st. 1. ZPP-a u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, a da je tužitelj postavio slijedeći tužbeni zahtjev:

„I. Utvrđuje se da je, provedbom prijavnog lista RN 123/2020, upis promjene oblika i površine zkč. br. [katastarska čestica] kuća br. 274A, dvorište i put površine 169 čhv odnosno 608 m2, tako da se upisuje zkč. br. [katastarska čestica] kuća br. 274A i dvorište, [adresa], površine 393 m2, pravno nevaljana.

II. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, kakvo je bilo prije provedbe prijavnog lista RN 123/2020 od 9. studenog 2020. godine, rješenjem Z-51860/2020-3, glede zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].“

11.5. Stoga je, a suprotno iznesenoj žalbenoj tvrdnji, prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je predmet ove parnice zahtjev tužitelja za zaštitu njegovog knjižnog prava na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja odgovara zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od upisa koji je u zemljišnim knjigama proveden pod poslovnim brojem: Z-51860/2020 za korist tuženika, a da je tužitelj zahtijevao utvrđenje nevaljanosti tog upisa i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja i to u odnosu na tuženika kao neposrednog stjecatelja te da se radi o brisovnoj tužbi u smislu odredbe čl. 150. st. 1. ZZK-a.

11.6. Daljnja žalbena tvrdnja tužitelja da prvostupanjski sud u pobijanoj presudi uopće ne navodi materijalno pravne odredbe na kojima temelji pobijanu presudu, osim što paušalno citira čl. 131. ZoC-a, nema podlogu u obrazloženju pobijane presude.

11.7. Tako se prvostupanjski sud u toč. 15. obrazloženja poziva na odredbe čl. 131. i 133. ZoC-a, da bi u toč. 17. obrazloženja konstatirao da je u konkretnoj situaciji ključno da li je poništavanje predmetne čestice, uslijed njenog spajanja u novu kčbr. [katastarska čestica] (nerazvrstana cesta) uz uknjižbu javnog dobra u općoj uporabi u vlasništvu Grada Zagreba (tuženika) materijalno pravno utemeljeno i u skladu s odredbama ZoC-a, da bi potom u toč. 18. obrazloženja zaključio da je riječ o provedbi odredbi ZoC-a i da je prijavni list RN-123/2020 proveden sukladno odredbi čl. 117. st. 2. ZZK- a pa se ne radi o nevaljanom upisu kojim bi bilo povrijeđeno knjižno pravo tužitelja, već se radi o upisu stvarnog izvanknjižnog stanja (javnog dobra u vlasništvu jedinice lokalne samouprave) u skladu s odredbama ZoC-a kao lex specialis. Kod toga se prvostupanjski sud posebno poziva na odredbe čl. 131. st. 6. i čl. 133. st. 1. ZoC-a prema kojima se sporni upis javnog dobra u zemljišnoj knjizi provodi bez obzira na postojeće upise u zemljišnoj knjizi, pa tako i bez obzira na upis tužitelja na spornoj nekretnini.

11.8. U odnosu na žalbenu tvrdnju da prvostupanjski sud nije utvrdio postoje li materijalno pravni uvjeti koji opravdavaju upis odnosno provedbu prijavnog lista RN- 1213/2020, valja reći da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da tužitelj nije dokazao da se u konkretnoj situaciji radi o nevaljanom zemljišnoknjižnom upisu, već je riječ o materijalno i formalno valjanom upisu javnog dobra u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave (tuženika) u skladu s odredbama ZoC-a kao lex specialis, kod čega sud prihvaća pravna stajališta koja su u postupku provedbe predmetnog prijavnog lista iznijeli Općinski građanski sud u Zagrebu u rješenju poslovni broj: Z-20372/2021 od 15. lipnja 2021., koje je povodom žalbe zainteresirane osobe GS (ovdje tužitelja) potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: Gž Zk-720/2021-2 od 15. rujna 2022., u kojem taj sud na žalbene navode žalitelja da zemljište koje mu je oduzeto nije sastavni dio ceste, odgovara da se prema očitovanju nadležnog Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet od 13. kolovoza 2019. predmetna nekretnina do stupanja na snagu ZoC-a koristila za promet vozila i bila pristupačna većem broju korisnika iz čega proizlazi da su ispunjene sve zakonske pretpostavke iz čl. 131. st. 1. ZoC-a, da bi predmetna cesta stekla status nerazvrstane ceste.

11.9. Zaključno, pravilno je shvaćanje prvostupanjskog suda da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za pružanje pravne zaštite tužitelju brisovnom tužbom u smislu odredbe čl. 150. st. 1. ZZK-a prema kojoj je nositelj knjižnoga prava koje povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten radi zaštite toga svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog prava sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno, jer se u konkretnom slučaju radi o materijalno i formalno valjanom upisu javnog dobra u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave (tuženika), pa nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

12. Pravilna je i valjano obrazložena odluka o troškovima postupka koju tužitelj pobija samo na način da ju dovodi u korelaciju sa odlukom o tužbenom zahtjevu, bez osporavanja opsega i visine dosuđenih troškova.

13. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

U Varaždinu 25. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun