REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-794/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB 84397956623, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Jagićeva 33, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj reviziji protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 1685/2020-3 od 25. kolovoza 2023. kojom je djelomično potvrđena i djelomično ukinuta presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-374/2019-19 od 3. siječnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 25. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e :
Tužiteljeva revizija se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 14.905,80 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka I. izreke) te je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 2.340,65 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka II. izreke).
2. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelom u kojem je odbijen tužbeni zahtjev (točka II. izreke prvostupanjske presude).
3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-634/24-2 od 20. veljače 2024., koje je ispravljeno rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-634/24-5 od 19. rujna 2024., dopušteno je tužitelju podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1685/20-3 od 25. kolovoza 2023. u odnosu na pravno pitanje:
"Obzirom da tužitelj ima pravo regresa isplaćenih mjesečnih iznosa mirovinskih primanja ex lege od osobe koja je prouzročila invalidnost, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe, zastarijeva li isplaćeni iznos mirovinskih primanja u općem zastarnom roku od pet godina (čl. 225. ZOO) od izvršene isplate svakog pojedinog mjesečnog primanja ili u rokovima propisanim za naknadu štete?".
4. Na temelju dopuštenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske tužitelj je podnio reviziju u odnosu na dopušteno pravno pitanje te predložio preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija nije osnovana.
7. Predmet revizijskog postupka je je li tužiteljevo potraživanje prema tuženiku naknada štete, a za koju se onda primjenjuje trogodišnji zastarni rok ili regresni zahtjev za koji se onda primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina.
8. Na temelju odredbe čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena.
9. Tužitelj je u ovoj pravnoj stvari podnio tužbu radi naknade štete nastale isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku prouzročene ozljedama u prometnoj nesreći koju je prouzročio osiguranih tuženika.
10. Nižestupanjski sudovi odbili su tužbeni zahtjev za razdoblje prije 23. srpnja 2016. ocijenivši osnovanim tuženikov prigovor zastare (tužba podnesena 23. srpnja 2019.) iz razloga što se radi o naknadi štete za koju zastara nastupa za 3 godine od kada je oštećenik saznao za štetu i osobu koja je štetu učinila.
11. Revident smatra da u konkretnom slučaju nije riječ o naknadi štete već da predmetno potraživanje, iako ga Zakon o mirovinskom osiguranju definira kao naknadu štete, zapravo predstavlja regresno potraživanje, a koje zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina propisanom odredbom čl. 225. Zakona o obveznim odnosima. Pravilno je stajalište nižestupanjskih sudova da se u konkretnom slučaju radi o naknadi štete sukladno odredbi čl. 160. u vezi s odredbom čl. 163. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, 157/13, 151/14, 153/15, 63/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22 – dalje: ZMO), a zbog čega se primjenjuje trogodišnji zastarni rok propisan odredbom čl. 230. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/15 – dalje: ZOO), a što je u skladu s ustaljenom praksom ovog revizijskog suda izraženim u nizu odluka (Rev-110/10, Rev-791/11, Rev-x-800/12, Rev-x-637/17, Rev-1251/22, Rev- 205/23 itd.).
12. Prema tome, odgovor na postavljeno pitanje glasi:
Tražbina Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje s osnove naknade štete radi isplaćenih mjesečnih iznosa mirovinskih primanja od osobe koja je prouzročila invalidnost, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe, zastarijeva u roku od 3 godine od kada je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje saznao za štetu i osobu koja je štetu učinila sukladno odredbi čl. 230. ZOO.
13. S obzirom da je pobijana odluka u skladu sa izraženim stajalištem Vrhovnog suda Republike Hrvatske u nizu odluka tužiteljeva revizija je neosnovana, pa je na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP valjalo odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 25. rujna 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
