Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž R-19/2023-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Predraga Jovanića, predsjednika vijeća, mr. sc. Ane Beloglavec, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Marijanke Salopek, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mirko Kovač, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, Ministarstvo pravosuđa, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj: Pr-84/2019-28 od 27. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 25. rujna 2025.
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj: Pr-84/2019- 28 od 27. siječnja 2023., točke I. i II. izreke presude i predmet se u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtijeva da mu tuženica isplati 3.679,70 eura/27.724,72 kn bruto, zajedno sa zateznom kamatom na svaki dospjeli, a neisplaćeni iznos, počevši od 16. u mjesecu za prethodni mjesec, do isplate, za razdoblje od srpnja 2014. do srpnja 2019., iskazano po mjesecima za utuženo razdoblje (točka I. izreke presude), naloženo je naloženo je tužitelju naknaditi tuženici trošak postupka u iznosu od 829,52 eura/6.250,52 eura kn (točka II. izreke), dok je zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka u iznosu od 232,26 eura/1750,00 kn odbijen kao neosnovan (točka II. izreke presude).
2. Protiv dijela presude pod točkama I. i III. izreke žalbu je pravovremeno podnio tužitelj iz svih žalbenih razloga u smislu članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11, 23/15., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Prigovara provedenom dokaznom postupku i ocjeni izvedenih dokaza. Ističe da tužitelju u utuženom razdoblju nije omogućeno korištenje dnevne stanke, da tužitelj nije mogao dokazivati negativnu činjenicu, tj. da mu nije bilo omogućeno korištenje stanke, već je tuženica bila dužna dokazati da mu je bilo omogućeno korištenje dnevne stanke, a to tuženica nije dokazala. Pobija odluku o troškovima postupka i predlaže preinačenje presude i usvajanje tužbenog zahtjeva, uz naknadu tužitelju troškova postupka, a podredno ukidanje presude u pobijanom dijelu i vraćanje predmeta na ponovni postupak. Potražuje naknadu troškova za sastav žalbe.
3. U odgovoru na žalbu tuženica osporava žalbene navode i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu, uz naknadu tuženici troškova odgovora na žalbu.
4. Žalba je osnovana.
5. Prvostupanjski sud nije utvrdio sve odlučne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva, za svoju odluku nije dao jasne razloge i presuda se ne može ispitati, čime je počinjena bitna povreda odredaba postupka, tako da je za sada upitna i pravilna primjena materijalnog prava.
6. Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio djelatnik tuženice, da je kao državni službenik od 29. srpnja 2014. do 29. rujna 2019., obavljao poslove u Ministarstvu pravosuđa, Uprava za zatvorski sustav i probaciju, te je bio raspoređen na rad u Odgojni zavod u Turopolju, na radno mjesto pravosudnog policajca.
6.1. Sporno je pripada li tužitelju pravo na isplatu razlike plaće po osnovi nemogućnosti korištenja dnevne stanke, da li mu je bilo omogućeno korištenje dnevnog odmora, je li korištenjem slobodnih dana tužitelj nadomjestio neiskorištene dnevne stanke, a sporan je i obračun visine iznosa koji tužitelju pripada temeljem neiskorištenih dnevnih stanki tijekom utuženog razdoblja.
7. Tuženica je tijekom postupka istaknula prigovor da je tužitelju bilo omogućeno korištenje dnevnih stanki, koje ulaze u redovno radno vrijeme i tužitelju je obračunata i isplaćena plaća za utuženo razdoblje u cijelosti, u skladu sa važećim propisima, uključujući i odredbe Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, važećim u utuženom razdoblju (Kolektivni ugovori za državne službenike i namještenike, „Narodne novine“, br. 112/17., 12/18., 2/19. – dalje: K
8. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev navodeći da tužitelj nije dokazao da mu nije bilo omogućeno korištenje dnevne stanke.
8.1. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je teret dokaza u tom dijelu bio na tužitelju, dok tuženica nije bila dužna voditi, u okviru evidencije radnog vremena tužitelja, evidenciju o korištenju dnevne stanke zaposlenika, odnosno u ovom slučaju tužitelja jer takva obveza tuženice kao poslodavca nije bila propisan niti jednim propisom, zakonom ili podzakonskim aktom.
8.2. U tom dijelu, glede tereta dokazivanja, prvostupanjska presuda ima jasne razloge koje žalba nije uspjela dovesti u sumnju.
9. Međutim, prvostupanjski sud nije savjesno i brižljivo ocijenio izvedene dokaze, u skladu sa člankom 8. ZPP, kako svaki dokaz zasebno, tako i izvedene dokaze kao cjelinu, već je ocjenu o neosnovanosti tužbenog zahtjeva u cijelosti izveo iz dijelova iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka, izdvojenih iz iskaza kao cjeline i u odnosu na druge izvedene dokaze.
10. Tako prvostupanjski sud ocjenjuje iskaz tužitelja kao neistinit i nevjerodostojan (točka 33. obrazloženja presude), a za takvu ocjenu ne daje jasne razloge.
10.1. Naime, tužitelj je u svom iskazu opisao organizaciju rada na poslovima koje obavlja dugi niz godina glede odlučnih okolnosti kao i drugi saslušani svjedoci, njegovi radni kolege, ali i kao njegovi pretpostavljeni, npr. HŽ, kao dežurni smjene, te NŽ, voditelj odjela osiguranja od 2012. do 2. prosinca 2020. Iz tih dokaza jasno proizlazi da nije bilo propisano kada zaposlenici mogu i/ili moraju koristiti dnevnu stanku, uvažavajući prirodu posla koja se obavlja u Odgojnom zavodu u Turopolju, te da je korištenje dnevne stanke bilo otežano zbog manjka zaposlenika.
10.2. Okolnost što pojedini od saslušanih svjedoka i sami vode istovrsne sudske postupke, radi isplate naknade zbog nemogućnosti korištenja dnevne stanke, ne čime samim time njihove iskaze upitnima, odnosno nevjerodostojnima i neistinitima.
10.3. Pri tome se napominje da iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da su zaposlenici Odgojnog zavoda u Turopolju svoje pravo na korištenje dnevne stanke pokušali ostvariti i putem angažiranja sindikalnog povjerenika (iskaz svjedoka NŽ i IŽ). Stoga okolnost što tužitelj osobno formalno nije tražio zaštitu prava na korištenje dnevne stanke ne znači da je dnevnu stanku mogao iskoristiti u cijelom utuženom razdoblju.
11. Osim toga, prvostupanjski sud je izveo dokaz financijskim vještačenjem po Vatroslavu Zovku, stalnom sudskom vještaku za financije, javne financije, računovodstvo, poreze i informatiku (stranice 295-299 spisa), na okolnost neiskorištenih sati dnevni pauza.
11.1. U prvostupanjskoj odluci je navedeno da taj dokaz sud nije posebno cijenio jer je utvrdio da tužitelj nije dokazao pravnu osnovu tužbenog zahtjeva (točka 51. spisa).
11.2. Protivno tome, pobijana odluka utemeljena je i na utvrđenju suda da je u evidenciji radnog vremena tuženica evidentirala korištenje kuhinje i kantine u poslovnom prostoru u okviru Odgojnog zavoda u Turopolju od strane tužitelja, a što je trebalo biti uzeto u obzir kod izrade nalaza i mišljenja sudskog vještaka, kao iskorištenu dnevnu stanku, u cijelosti ili barem djelomično.
11.3. U tom dijelu prvostupanjska presuda nema jasnih razloga, navedeni razlozi su protivni izvedenim dokazima, a djelomično i sami proturječni, čime je počinjena bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP i činjenično stanje je ostalo nepotpuno utvrđeno.
12. Budući da je radi otklanjanja uočenih nedostataka potrebno provesti novu glavnu raspravu, uvažena je žalba tužitelja, ukinuta je prvostupanjska presuda i predmet je vraćen na ponovni postupak, u kojem će prvostupanjski sud utvrditi odlučne činjenice, s time da zadatak vještačenja treba biti jasan i razumljiv, cijeneći specifičnosti organizacije rada na poslovima koje je obavljao tužitelj u utuženom razdoblju, te uz pravilnu primjenu pravila o teretu dokazivanja i pravilnu primjenu materijalnog prava, ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu i za svoju odluku dati jasne razloge (članak 369. stavak 1. ZPP).
12.1. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će odlučiti i o troškovima postupka, uključujući i trošak žalbenog postupka (članak 166. ZPP).
13. U nepobijanom dijelu, točka III. izreke presude, prvostupanjska odluka nije ispitivana (članak 365. stavak 1. ZPP).
Sisak, 25. rujna 2025.
Predsjednik vijeća
Predrag Jovanić
