REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Stalna služba u Poreču-Parenzo

Turistička ulica 2, 52440 Poreč

Posl.br. P-1067/2023-40

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sutkinji tog suda mr. sc. Marčeli Štefanuti kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice VN, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku UN, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika PN, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Tonku Braliću, odvjetniku iz Novigrada, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 28. kolovoza 2025. u prisutnosti tuženika osobno i punomoćnika stranaka, dana 25. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku PN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da u roku od 15 dana, po pravomoćnosti presude, isplati tužiteljici VN iz [adresa], OIB: iznos od 108.729,72 eura s pripadajućom zateznom kamatom po stopi određenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima tekućoj na svaki pojedini iznos pa do isplate kako slijedi:

- na iznos od 3.020,27 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 15. studenoga 2020. god.

- na iznos od 3.020,27 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 15. prosinca 2020. god.

- na iznos od 3.020,27 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 15. siječnja 2021. god.

- na iznos od 3.020,27 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 15. veljače 2021. god.

- na iznos od 3.020,27 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 15. ožujka 2021. god.

- na iznos od 3.020,27EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 15. travnja 2021. god.

- na iznos od 3.020,27 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 15. svibnja 2021. god.

- na iznos od 3.020,27 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 15. lipnja 2021. god.

- na iznos od 3.020,27 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 15. srpnja 2021. god.

- na iznos od 3.020,27 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 15. kolovoza 2021. god.

- na iznos od 3.020,27 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 15. rujna 2021. god.

- na iznos od 3.020,27 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 15. listopada 2021. god.

- na iznos od 3.020,27 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 15. studenoga 2021. god.

- na iznos od 3.020,27 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 15. prosinca 2021. god.

- na iznos od 3.020,27 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 15. siječnja 2022. god.

- na iznos od 3.020,27 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 15. veljače 2022. god.

- na iznos od 3.020,27 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 15. ožujka 2022. god.

- na iznos od 3.020,27EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 15. travnja 2022. god.

- na iznos od 3.020,27 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 15. svibnja 2022. god.

- na iznos od 3.020,27 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 15. lipnja 2022. god.

- na iznos od 3.020,27 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 15. srpnja 2022. god.

- na iznos od 3.020,27 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 15. kolovoza 2022. god.

- na iznos od 3.020,27 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 15. rujna 2022. god.

- na iznos od 3.020,27 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 15. listopada 2022. god.

- na iznos od 3.020,27 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 15. studenoga 2022. god.

- na iznos od 3.020,27 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 15. prosinca 2022. god.

- na iznos od 3.020,27EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 15. siječnja 2023. god.

- na iznos od 3.020,27 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 15. veljače 2023. god.

- na iznos od 3.020,27 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 15. ožujka 2023. god.

- na iznos od 3.020,27 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 15. travnja 2023. god.

- na iznos od 3.020,27 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 15. svibnja 2023. god.

- na iznos od 3.020,27EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 15. lipnja 2023. god.

- na iznos od 3.020,27 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 15. srpnja 2023. god.

- na iznos od 3.020,27 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 15. kolovoza 2023. god.

- na iznos od 3.020,27 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 15. rujna 2023. god.

- na iznos od 3.020,27 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 15. listopada 2023. god.

II Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu iznad dosuđenog.

III Nalaže se tuženiku PN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da u roku od 15 dana, po pravomoćnosti ove presude, isplati tužiteljici VN parnične troškove u iznosu od 4.244,35 eura s pripadajućom zateznom kamatom po stopi određenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima tekućoj od dostave presude pa do isplate.

IV Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška iznad dosuđenog.

V Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je dana 23. listopada 2023. podnijela tužbu protiv tuženika radi isplate iznosa od 191.400,00 eura s pripadajućom zateznom kamatom po stopi određenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima tekućoj na svaki pojedini iznos od 3.300,00 eura mjesečno od 15. siječnja 2019. do 15. listopada 2023. U tužbi tvrdi da su stranke suvlasnici nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], u naravi oranica površine 1311 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to tužiteljica u 4/6 dijela, a tuženik u 1/6 dijela. Nekretnina da se nalazi unutar granica građevinskog područja grada [adresa] te da predstavlja građevinsku česticu. Tuženik da je ujedno suvlasnik i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja graniči s k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na kojoj obavlja svoje gospodarske djelatnosti pružanja ugostiteljskih usluga, a za koje potrebe koristi i cijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Na dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tuženik da je izgradio i koristi za potrebe svog ugostiteljskog objekta "Nadija" nadstrešnicu objekta slastičarne površine cca 8m2, koja slastičarna se nalazi na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Na dijelu k. č. [katastarska čestica] (između k. č. [katastarska čestica]) tuženik da je postavio i izgradio ugostiteljsku terasu površine cca 150m2 te metalnu konstrukciju i staklenu stijenu kao i natkrivenu tendu terase, na kojoj pruža ugostiteljske usluge. Na dijelu k. č. [katastarska čestica], kroz cijelu dužinu granice sa k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u dužini od cca 42,5m i u širini od cca 2,5m, dakle, u površni od cca 106,25m2 tuženik da je izgradio i popločio kamenim pločama pristupni kolni prilaz za pristup terasi. A preostali dio k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od cca 900m2 tuženik i njegovi radnici da koriste za potrebe parkiranja svojih vozila. Tuženik da cijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], počev od travnja 2014., koristi bez ovlaštenja, znanja i dozvola tužiteljice, protivno zabrani tužiteljice, koja se nekoliko puta obraćala tuženiku sa zahtjevom za uspostavu posjedovnog stanja kakvo je bilo prije izgradnje nadstrešnice, terase, kamenog pristupnog kolnika i posipanog šljunka za parkirna mjesta, a sve kako bi mogla vršiti suposjed cijele k.č., ali tuženik da se svaki puta oglušio i nastavio koristiti cijelu nekretninu koja je u suvlasništvu tužiteljice i tako joj ograničio njezino vlasničko pravo, posebno u izgrađenim dijelovima i na taj način da je tuženik za sebe ostvario korist, radi čega je tužiteljica pokrenula parnični postupak u kojem je donijeta pravomoćna presuda pod posl. br. P-635/2020 od 12.01.2021. kojom je tuženiku naložena uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja i omogućavanje suposjeda tužiteljici cijele k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tužiteljica se poziva na cijenu zakupa zemljišta i javnih površina za postavu ugostiteljskih terasa koja je propisana odredbom čl. 24. Odluke o porezima grada [adresa] koja ujedno predstavlja i tržišnu zakupninu u iznosu od 6,00kn/m2 dnevno. A cijena karte za parkirališna mjesta na javnim površinama da je uređena istom Odlukom grada [adresa] i Pravilnikom o organizaciji, upravljanju i naplati parkiranja na javnim parkiralištima i da iznosi 25,00 kn dnevno po vozilu, a tuženici da su koristili nekretninu za 4 do 5 vozila dnevno. Navedenom računicom tužiteljica da je došla do iznosa 3.300,00 eura mjesečno (2/3 pune naknade) u periodu od 58 mjeseci (od siječnja 2019. do listopada 2023.). Tužiteljica se poziva na odredbu čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO) i čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV). U tužbi zaključuje da je tuženik nepošteni posjednik njezinog suvlasničkog dijela, da tuženik bez njezine suglasnosti i suprotno zahtjevu tužiteljice koristi cijelu nekretninu tj. i suvlasnički dio tužiteljice i na njoj ostvaruje koristi i ubire plodove zato predlaže da sud donese presudu kojom će se tuženiku naložiti da isplati tužiteljici ukupan iznos od 191.400,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom.

1.1. Nakon provedenog vještačenja po vještaku graditeljske struke tužiteljica je podneskom od 06.02.2025., uskladila i postavila tužbeni zahtjev, kojim predlaže da sud donese presudu kojom će se tuženiku naložiti da isplati tužiteljici u roku 8 dana od primitka Presude iznos od 217.459,44 eura s pripadajućom zateznom kamatom po stopi određenoj čl. 29. ZOO-a i to tekućoj na svaki pojedini mjesečni iznos od 3.020,27 eura od 15. siječnja 2019. do 15. prosinca 2024.

1.2. Dakle, tužiteljica je preinačila tužbu na način da je povećala tužbeni zahtjev za isplatu, uključivši isplatu i za razdoblje od studenog 2023. do 31. prosinca 2024.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Poziva se na odredbu čl. 194. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP). Tvrdi da je tužiteljica 18. travnja 2019. pokrenula parnicu radi isplate protiv tuženika, a koji postupak da se vodi pod posl. br. P-1344/2019, u kojem je tužiteljica bila odbijena sa tužbenim zahtjevom Presudom od 26. studenog 2020. u kojem je tražila isplatu iznosa od 1.907.733,33 kn sa pripadajućom zateznom kamatom za navodno neosnovano korištenje njezinog suvlasničkog dijela za razdoblje 31. prosinca 2014. do 31. prosinca 2018. te da joj je naloženo da tuženicima naknadi parnični trošak u iznosu od 135.437,50 kn u roku 15 dana. Postupak da još nije pravomoćno okončan te da se vodi povodom žalbe tužiteljice na Županijskom sudu u Osijeku pod posl. br. Gž-400/2021. Zato predlaže odbaciti tužbu, podredno prekinuti postupak do okončanja postupka P-1344/2019. Bez obzira što se tužbom od 23. listopada 2023. utužuje isplata za novo razdoblje, ističe da se tužba temelji na istim činjeničnim osnovama. Tuženik ne osporava da koristi predmetnu nekretninu u suvlasništvu stranaka na način kako je tužiteljica opisala za k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], osim u dijelu u kojem tužiteljica navodi da istu koriste kao parkiralište svojih vozila odnosno vozila svojih radnika. Tuženik tvrdi da za svoja vozila i vozila svojih radnika koriste k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to u svom dijelu suvlasništva. Tuženik dalje osporava da bi bio nepošten posjednik iz razloga jer da predmetnu nekretninu koristi i posjeduje kao suvlasnik od trenutka kupnje od ranije suvlasnice i to na temelju Ugovora o prodaji od 16.05.2001. sklopljen između tuženika i FN iz [adresa] (koja je kao nasljednica tada koristila cijelu nekretninu i cijelu nekretninu predala u posjed tuženiku). Od tada pa do danas tuženik da zajedno sa svojim bratom KN (koji je bio parnična stranka u predmetu P-1344/2019) i tako istu koriste gotovo 23 godine i da ih nikada nitko nije tužio za smetanje posjeda. A tužiteljica da je suvlasništvo stekla od svog supruga (punomoćnika tužiteljice) temeljem Ugovora o darovanju od 01.12.2014. Tuženik ne osporava suvlasništvo parničnih stranaka na predmetnoj nekretnini. Tuženik se poziva na odredbu čl. 39. st. 1. i 2. ZV-a. Sagrađeni dio terase, nadstrešnice i puta tuženik da je uredio u točno određenom svom suvlasničkom dijelu te da ničim ne vrijeđa niti ograničava tužiteljicu u njezinim pravima, a sve troškove održavanja i uređenja predmetne nekretnine da snosi sam. Vezano za isplatu tuženik se poziva na prvostupanjsku Presudu iz postupka P-1344/2019 kojom da je utvrđeno da tuženici nisu nepošteni posjednici, barem ne u utuženom razdoblju. Tuženik se dalje poziva na utvrđenja u postupku P-1344/2019.

2.1. Tuženik se podneskom od 14. ožujka 2025. protivio preinaci tužbe i proširenju tužbenog zahtjeva na razdoblje koje nije obuhvaćeno tužbom i tužbenim zahtjevom od 23. listopada 2023. Tvrdi da je tužitelj imao mogućnost proširenja i povećanja tužbenog zahtjeva i ranije te konačno nakon zaključenog prethodnog postupka da je potrebna izričita suglasnost tuženika, a tuženik da ne daje suglasnost već se izričito protivi preinaci. Poziva se na odredbu čl. 190. ZPP-a.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u: opomene pred tužbu (5-12), zapisnik od 22.10.2019., 29.01.2020., 06.07.2020., 26.11.2020., sastavljeni u predmetu P- 1344/2019 (13-16 i priloženi uz spis), urbanistički plan uređenja (17), službeni glasnik grada Poreča – Parenzo (18-95), izvadak iz zemljišne knjige (96-97), dopis grada [adresa] s prilozima (98-105), presudu zbog ogluhe (106-109), tužbu (114-116), zaključak grada [adresa] s prilozima (117-128), presudu P-1344/2019-23 od 23.12.2020. (145-152), ugovore o prodaji nekretnine (153-155, 156-158), rješenje R1- 525/2019-33 od 09.02.2023. (171-177), žalbu (178-181), rješenje Gž-377/2023-2 od 29.10.2024. (211-215), rješenje VSRH Revd-1333/2025-2 od 09.04.2025., Revd- 1333/2025-5 od 27.05.2025. i Revd-1333/2025-6 od 28.05.2025. (priloženi uz spis), predmet posl. br. P-635/2020, izvršen je očevid lica mjesta u prisutnosti vještaka graditeljske struke, pročitan je nalaz i mišljenje vještaka (216-244), saslušani su svjedoci MN, EN i UN i tuženik kao parnična stranka.

4. Tužiteljica je podneskom od 06.02.2025. preinačila tužbu u odnosu na prvotno postavljen tužbeni zahtjev koji je glasio za isplatu iznosa od 191.400,00 eura i to za razdoblje od 15.01.2019. do 15.10.2023. (mjesečno 3.300,00 eura), tako da prema preinačenoj tužbi potražuje isplatu iznosa od 217.459,44 eura i to za razdoblje od 15.01.2019. do 15.12.2024. (mjesečno 3.020,27 eura).

4.1. Tužiteljica ni u tužbi ni tijekom prethodnog postupka, sve do podneska od 06.02.2025. nije ni na koji način predlagala ili izjasnila se da će, po provedenom vještačenju uskladiti tužbeni zahtjev.

4.2. Odredba čl. 190. ZPP-a propisuje da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, iznimno da ju može preinačiti do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, a nakon dostave tužbe tuženiku da je za preinaku potreban pristanak tuženika, ali i kad se tuženik protivi da sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Odredba čl. 191. propisuje da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Ako tužitelj preinačuje tužbu tako da, zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu, da se u tom slučaju tuženik takvoj preinaci ne može protiviti.

4.3. U konkretnoj pravnoj stvari tužiteljica je podneskom od 06.02.2025. preinačila tužbu odnosno tužbeni zahtjev, a u vrijeme podnošenja tužbe tužiteljica je znala za postojanje okolnosti tj. za njezina potraživanja prema tuženiku po istoj osnovi i za razdoblje nakon podnošenja tužbe jer je još za vrijeme prethodnog postupka tužiteljica znala da se tuženik protivi i osnovu i visini tužbenog zahtjeva od 23.10.2023., a unatoč toga ni do zaključenja prethodnog postupka tužiteljica (16. rujna 2024.) nije nije izvršila preinaku ili se pozvala da će uskladiti tužbeni zahtjev nakon provedenog vještačenja.

4.4. Sud nije dopustio preinaku tužbe tužiteljice od 06. veljače 2025. jer je tužiteljica znala za postojanje okolnosti tj. za njezina potraživanja prema tuženiku i za razdoblje nakon podnošenja tužbe odnosno od primitka odgovora na tužbu, te konačno sud ne smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, zato je odlučeno kao u izreci rješenja.

5. Prigovor tuženika iznijet u odgovoru na tužbu koji se odnosi na prigovor litispendencije nije osnovan jer se potraživanje u ovoj pravnoj stvari odnosi na drugo utuženo razdoblje pa ne postoji ni subjektivnog ni objektivnog identiteta spora. Naime, utuženo razdoblje u ovoj pravnoj stvari je razdoblje od 15.01.2019. do 15.10.2023., dok je utuženo razdoblje u predmetu P-1344/2019 bilo za razdoblje od prosinca 2014. do prosinca 2018.

6. Neosnovan je prijedlog tuženika za prekid postupka kojeg je predlagao dok se pravomoćno ne okonča postupak koji se vodio između stranaka pod posl. br. P- 1344/2019 iz razloga jer se nije radilo o odlučivanju o prethodnom pitanju. Naime, u međuvremenu parnični postupak koji se vodio pod posl. br. P-1344/2019 jer pravomoćno okončan.

7. Tužbeni zahtjev tužiteljice je djelomično osnovan.

8. Između stranaka je nesporno da je tužiteljica (u utuženom razdoblju) suvlasnica k. č. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 4/6 dijela, a tuženik 1/6 dijela. U međuvremenu je između suvlasnika razvrgnuta suvlasnička zajednica, pravomoćno s danom 29.10.2024., a predmetna nekretnina je pripala tuženiku PN i njegovu bratu NN, svakome u ½ dijela. O predmetu postupka razvrgnuća biti će riječi kasnije. Nesporno je da se predmetna nekretnina nalazi unutar granica građevinskog područja grada [adresa] i da predstavlja građevinsku česticu.

9. Tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava da koristi predmetnu nekretninu, ali osporava da bi dio predmetne nekretnine koristio kao parkiralište za svoja vozila i vozila svojih radnika.

10. Tuženik osporava da bi bio nepošteni posjednik.

11. Nesporno je da tuženik koristi dio predmetne nekretnine i to dio koji čini nadstrešnicu i terasu (susjednog ugostiteljskog objekta na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), pristupni popločeni kolni put do terase, te dio kao parkiralište (što je priznao u iskazu). Nesporno je da za to korištenje tužiteljici nije nikada platio nikakvu naknadu.

12. Tužiteljica tvrdi da tuženiku nije dala suglasnost niti odobrenje da bi tuženik bio ovlašten posjedovati predmetnu nekretninu na način kako ju posjeduje. Dakle, za ovu pravnu stvar relevantno je da li je posjed tuženika pošten u razdoblju od 15.01.2019. do 15.10.2023.

13. Poštenje posjeda je regulirano odredbom čl. 18. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, 81/15, 94/17 dalje: ZV), a st. 5. istog članka propisuje da se poštenje presumira, a onaj koji tvrdi suprotno treba to dokazati.

14. Odredba čl. 38. st. 1. ZV-a propisuje da nije li što drugo određeno, svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika.

15. U vrijeme kada je tužiteljica već bila suvlasnica (4/6 dijela), tuženik (u 1/6 dijela) je na predmetnoj nekretnini napravio nadstrešnicu za potrebe svog objekta izgrađenog na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], postavio terasu, popločio stazu i parkirao vozila njegovih radnika i gostiju koji su išli u njegov ugostiteljski objekat. Tužiteljica je tuženiku 20.07.2017. (list 5 spisa P-625/2020) poslala upozorenje kojim traži da tuženik ukloni s predmetne nekretnine sve što je bespravno izgrađeno, a 20.06.2018. opomenu pred tužbu (list 4 spisa P-625/2020) i kojom ponovno traži da tuženik ukloni sve bespravno izgrađeno te da uspostavi prijašnje stanje na predmetnoj nekretnini.

15.1. Iz navedenog proizlazi da tužiteljica nije tražila predaju u suposjed cijele nekretnine već uklanjanje određenih stvari s dijela nekretnine, ali to ne predstavlja zahtjev za predajom u suposjed već protivljenje načina na koji tuženik koristi predmetnu nekretninu (to je nesporno utvrđeno i ovosudnom pravomoćnom presudom P-1344/2019-23 od 23.12.2020., potvrđenu presudom Županijskog suda u Osijeku Gž- 400/2021-3 od 09.05.2024.).

16. Prema čl. 42. st. 2. ZV-a, svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari, a prema čl. 46. st. 1. ZV-a svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva, tako da prema odredbi čl. 161. st. 1. ZV-a ima pravo zahtijevati i da mu preda (su)posjed te stvari. Tj. i tuženiku kao suvlasniku pripada, prema čl. 42. st. 1. ZV-a, pravo na suposjed predmetne nekretnine koja (u utuženom razdoblju) nije podijeljena na način izvršavanja suposjeda, bilo sporazumom stranaka ili odlukom suda (čl. 42. st. 2. ZV-a).

17. U konkretnoj pravnoj stvari utvrđeno je da tužiteljica do 30.10.2020. nikada nije tražila predaju u suposjed predmetne nekretnine, niti je tuženik odbio predati tužiteljici suposjed. Tužiteljica je tek 30.10.2020. prvi puta, podnošenjem tužbe, tražila predaju predmetne nekretnine u suposjed. Dakle, do podjele predmetne nekretnine i utvrđenja koji njezin dio pripada svakom suvlasniku, svi suvlasnici imaju pravo koristiti cijelu nekretninu, a da bi suvlasnik imao pravo na koristi koje je pojedini suvlasnik imao potrebno je postaviti zahtjev za predaju u suposjed te nekretnine ili njenog dijela, jer je posjed najkasnije nepošten od trenutka primitka tužbe u sporu o pravu na posjed (čl. 18. st. 4. ZV-a). Ta naprijed opisana utvrđenja su iz presude Županijskog suda u Osijeku Gž-400/2021-3 od 09.05.2024. kojom se odlučivalo o žalbi tužiteljice protiv ovosudne presude P-1344/2019 od 23.12.2020. Tužiteljica je tek 29.10.2020. podnijela tužbu radi predaje u suposjed (P-635/2020), koju je tuženik primio (24.11.2020.), i od tada je tuženik nepošten posjednik.

18. Odredba čl. 165. ZV-a propisuje pravni položaj nepoštenog posjednika. Tako prema st. 1. istog članka nepošten posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

19. Nesporno je da tuženik za korištenje predmetne nekretnine, koje je tužiteljica (u razdoblju za koje je prihvaćen tužbeni zahtjev) bila suvlasnica u 4/6 dijela, nije nikada, pa tako ni u utuženom razdoblju plaćao zakupninu.

20. Tuženik je od vremena kada ga je tužiteljica opomenula pred tužbu, još 2018., a i kasnije podnošenjem tužbe radi predaje nekretnine u posjed, postao nepošten posjednik.

21. Provedenim dokazima utvrđeno je da je tužiteljica 2019. podnijela tužbu protiv BN i JN (braće) radi isplate zbog stjecanja bez osnove (P- 1344/2019) kojom je tražila da sud naloži prvotuženiku da isplati tužiteljici ukupan iznos od 1.907.733,33 kn s pripadajućom zateznom kamatom, na pojedinačne iznose (381.546,66 kn godišnje) za razdoblje od 31.12.2014. do 31.12.2018., a drugotuženiku da isplati tužiteljici ukupan iznos od 60.833,33 kn s pripadajućom zateznom kamatom, na pojedinačne iznose (12.166,66 kn godišnje) za razdoblje od 31.12.2014. do 31.12.2018. Tužbu je tužiteljica temeljila na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi kao i u ovoj pravnoj stvari P-1067/2023 samo za drugo utuženo razdoblje.

21.1. Po provedenom postupku Presudom ovog suda posl. br. P-1344/2019-23 od 23.12.2020. tužiteljica je odbijena sa tužbenim zahtjevom prema oba tuženika te joj je naloženo da tuženicima naknadi parnični trošak u iznosu od 135.437,50 kn.

21.2. Povodom žalbe tužiteljice Županijski sud u Osijeku pod posl. br. Gž- 400/2021-3 od 09.05.2024. odbio je žalbu kao neosnovanu i potvrdio presudu ovog suda posl. br. P-1344/2019-23 od 23.12.2020.

21.3. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije. Rješenjem VSRH Revd-4442/2024-2 od 17.03.2025. odbijen je prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja, a odbačen je prijedlog u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom RH i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

22. U postupku posl. br. P-1344/2019 izvršen je očevid lica mjesta 06.07.2020. u prisustvu vještaka mjerničke struke te je izvršena identifikacija k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Očevidom lica mjesta je uredujući sudac konstatirao da se predmetna nekretnina nalazi u [adresa], da u naravi predstavlja uređeni travnjak na kojem se nalazi terasa koja je sastavni dio ugostiteljskog objekta koji se nalazi na susjednoj k.č., da uz terasu postoji popločena staza koja vodi od asfaltirane prometnice od istoka prema zapadu, točnije do šetnice uz more, da je na travnjaku vidljivo da trava nije ista, da je na pojedinim mjestima potrošena, izgažena, da se na travnatom dijelu nalazi nekoliko stabala smokve, marelice, ukrasno cvijeće, a po rubovima uz asfaltiranu prometnicu da je niska živica. U tom postupku je mjernički vještak identificirao predmetnu nekretninu te je iskazao da se radi o k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s površinom prema službenom katastarskom stanju od 1311 m2. Ista u naravi sa sjeverne strane omeđena je žičanom ogradom sa živicom, sa istočne strane graniči sa asfaltiranom prometnicom, sa južne strane graniči sa pješačkom stazom pokrivenom tlakovcem, a sa zapadne strane jednim dijelom graniči sa asfaltiranom pješačkom stazom, a drugim dijelom, po procjeni vještaka, međa ide po ukrasnim stablima odnosno dvije palme i mušmula. Ista sa sjeverne strane uz rub granice popločena je tlakovcem koji se koristi kao pješačka staza sa sjeverozapadne strane napravljena je ugostiteljska terasa koja je popločena betonskim pločama u sredini te drvenim daskama na rubnim dijelovima. Ta ugostiteljska terasa zapravo se koristi za ugostiteljski objekat sagrađen na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Preostali dio parcele uređen je kao parkovna površina na kojoj se nalazi nekoliko stabala voćaka i ukrasnog bilja. Nad ranije opisanom popločenom terasom nalaze se suncobrani, a u sjeverozapadnom dijelu izrađena je metalna konstrukcija koja se naslanja na ugostiteljski objekat, a služi kao konstrukcija za pomičnu tendu i držač staklenih stijena koji su u trenutku očevida otvoreni. Na upit da li se dva stupa sa krovištem koji čine dio ugostiteljskog objekta nalaze na predmetnoj k.č. vještak je odgovorio da na nivou identifikacije ne može ustanoviti da li se ta dva stupa nalaze na predmetnoj k.č. ili su sama granica te k.č. jer se radi o udaljenosti od cca 1,5 m, te za točno definiranje i odgovor na postavljeno pitanje trebalo bi geodetski izmjeriti površinu. Na upit kolika je površina terase, a kolika popločene staze odgovorio je da površina ugostiteljske terase je cca 100 m2, a širina pješačke staze pored sjeverne međe pokrivena tlakovcem je cca 2 m, a dužina uz ugostiteljsku terasu dužina pješačke staze je 17 m. Popločena staza počinje od asfaltirane prometnice k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sa istočne strane pa sve do asfaltirane pješačke staze sa zapadne strane na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Na pitanje da li ta staza čini pristupni put do šetalište uz more odgovorio je da na navedenoj stazi nije vidljiva nikakva fizička prepreka, te je po njoj moguće s asfaltirane prometnice sa istočne strane doći do mora sa zapadne strane neometano. Na upit koliko u kvadratima iznosi 2/6 predmetne nekretnine odgovorio je da je to 437 m2. Na upit koliko iznosi površina staze odgovorio je da su dimenzije pješačke staze cca 40 x 2 m odnosno 80 m2 površine.

23. U ovoj pravnoj stvari posl. br. P-1067/2023 i tužiteljica i tuženik su se suglasili da prilikom očevida lica mjesta u prisutnosti vještaka graditeljske struke nije potrebno ponovno provoditi identifikaciju predmetne nekretnine po mjerničkom vještaku te su se obje strane suglasile da se za identifikaciju predmetne nekretnine koristi iskaz mjerničkog vještaka Eduarda Klimana danog na zapisnik 06.07.2020. sastavljenog na licu mjesta u predmetu P-1344/2019 tj. iskaz opisan u toč. 10. ovog obrazloženja.

24. Uvidom u ovosudni spis P-635/2020 utvrđeno je da je tužiteljica VN dana 29.10.2020. podnijela tužbu protiv tuženika BN radi uspostave prijašnjeg posjedovnog stanja na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kakvo je bilo prije izgradnje nadstrešnice, tende, terase i popločene staze uz k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to na način da ukloni nadstrešnicu, tendu, metalnu konstrukciju tende, izgrađenu terasu u površini 150 m2, suncobrane i popločenu kamenu stazu uz k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te omogući tužiteljici suposjed na cijeloj k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sve uz naknadu parničnog troška. U postupku je dana 12.01.2021. donijeta Presuda zbog ogluhe posl. br. P-635/2020-4. Tuženik je podnio žalbu protiv Presude zbog ogluhe. Presudom Županijskog suda u Zadru posl. br.Gž-168/2021-3 od 03.03.2021. odbijena je žalba tuženika i potvrđena je presuda zbog ogluhe u toč. I izreke i djelomično u toč. II izreke u dijelu koji se odnosi na parnični trošak tako da je presuđeno da je tuženik dužan naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.850,00 kn. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru. Rješenjem VSRH br. Revd-3415/2021-2 od 21.12.2022. prijedlog tuženika za dopuštenje revizije je odbačen kao nedopušten.

25. Provedenim građevinskim vještačenjem i iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za građevinarstvo i procjenu nekretnina (a kojemu je bio zadatak procijeniti tržišnu vrijednost zakupnine koja bi se na tržištu postigla na predmetnoj lokaciji za potrebe ugostiteljske djelatnosti i to posebno za terase koje su popločene i posebno za preostali dio nekretnine koja predstavlja travnatu površinu i dijelom popločanu pješačku stazu) utvrđeno je da se na tržištu mogu ostvariti slijedeće mjesečne vrijednosti zakupa i to: - za ugostiteljsku terasu površine 148 m2 predviđena tržišna vrijednost zakupa je 3.600,00 eura mjesečno odnosno 24,00 eur/m2 mjesečno, a – za ostatak zemljišta površine 1163 m2 procijenjena tržišna vrijednost zakupa je 930,40 eura mjesečno odnosno 0,8 eur/m2 mjesečno (za građevinsko zemljište na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]).

26. Tužiteljica se očitovala na nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke podneskom od 03.02.2025. navodeći da istog prihvaća, te da će posebnim podneskom uskladiti tužbeni zahtjev.

27. Tuženik se nije očitovao na nalaz i mišljenje vještaka.

28. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za građevinarstvo i procjenu nekretnina od 23.01.2025. jer je isti sastavljen u skladu s pravilima struke, isti je jasan obrazložen i objektivan.

29. Provedenim dokazima (R1-525/2019) utvrđeno je da je tužiteljica 2019. godine podnijela prijedlog za razvrgnuće suvlasničke zajednice na k. č. [katastarska čestica] obe k. o. [katastarska općina] protiv PN i JN, da je postupak pravomoćno okončan (nakon žalbi predlagatelja i protustranaka), dana 29.10.2024., da je suvlasnička zajednica razvrgnuta na način da je predlagateljici VN pripala u cijelosti k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a protustrankama, svakome u ½ dijela, k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] da su protustranke dužne u roku od 3 mjeseca isplatiti predlagateljici, svaki 19.466,01 eur te da predlagateljica ima do isplate navedenog iznosa založno pravo na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. U postupku R1-525/2019 predlagateljica i protustranke su podnijele žalbe ali su njihove žalbe odbijene rješenjem Županijskog suda u Šibeniku posl. br. Gž-377/2023- 2 od 29.10.2024. te je potvrđeno rješenje prvostupanjskog suda od 09.02.2023. Prijedlog protustranke JN za dopuštenje revizije je odbačen. Dakle, iz rješenja o razvrgnuću suvlasničke zajednice predmetne nekretnine utvrđeno je da je isto postalo pravomoćno tek 29.10.2024. te je do tada tužiteljica bila suvlasnica na predmetnoj k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u 4/6 dijela. Iz izjava stranaka na ročištu 28.08.2025. rješenje o razvrgnuću suvlasničke zajednice R1-525/2019-33 od 09.02.2023., koje je postalo pravomoćno 29.10.2024. predano je u zemljišnoknjižni odjel ovog suda na provedbu. Iz iskaza tuženika utvrđeno je da su predloženici tj. i prvotuženik isplatili tužiteljici – predlagateljici iznose navedene u toč. I izreke rješenja, tj. da je rješenje o razvrgnuću u odnosu na isplatu izvršeno. S obzirom na navedeno, u odnosu na utuženo razdoblje u tužbi, nije sporno da je u tom razdoblju između stranaka postojalo suvlasništvo tj. da je tužiteljica bila suvlasnica predmetne nekretnine u 4/6 dijela.

30. U postupku su saslušani svjedoci MN, EN i UN. Iz iskaza svjedoka MN i EN proizlazi da im je predmetna nekretnina poznata (od mladih dana) da posljednjih cca 10 godina tuženik predmetnu nekretninu koristi kao terasu uz svoj kafić, a dio i za parkiranje vozila jer prema iskazu tih svjedoka uvijek kada je kafić (objekt tuženika) otvoren na predmetnoj nekretnini ima i parkiranih automobila. Svjedoci nemaju saznanja o vlasništvu, ali sa sigurnošću oboje svjedoka tvrde da je predmetna nekretnina nekada bila od osobe koju su zvali " V" i da je u njegovo vrijeme predmetna nekretnina bila zaraštena kao džungla. Iz iskaza svjedoka UN, koji je ujedno suprug tužiteljice i punomoćnik, proizlazi da su oni suvlasnici predmetne nekretnine od 2004., a od tada da su bili i posjednici, da su predmetno zemljište očistili od raslinja i zaraštenosti, da su unatrag 10-ak godina tuženik i njegov brat zauzeli posjed cijele predmetne nekretnine bez odobrenja i suglasnosti tužiteljice te da se tuženik nalazi u posjedu predmetne nekretnine, a tužiteljica da ne može koristiti predmetnu nekretninu jer da je tuženik na dijelu iste izgradio građevine i da se na dijelu predmetne nekretnine parkiravaju vozila radnika tuženika i gostiju tuženika koji ne plaćaju parking. Dalje je iskazao da tužiteljica može pristupiti na predmetnu nekretninu ali da ju ne može u cijelosti koristiti sukladno njezinom suvlasničkom dijelu jer da se na istom nalaze građevine koje je izgradio tuženik.

30.1. Sud je prihvatio iskaze saslušanih svjedoka kao vjerodostojne jer iz iskaza svo troje svjedoka proizlazi da predmetnu nekretninu koristi tuženik u dijelu kao terasu za svoj ugostiteljski objekt, u dijelu za parkiranje vozila onih koji posjećuju ugostiteljski objekt, a dijelom i kao stazu za šetnicu.

31. Tužiteljica je u predmetu P-1344/2019 na zapisnik dana 22.10.2019. dala iskaz te je, putem punomoćnika, predložila da se u ovoj pravnoj stvari pročita iskaz tužiteljice dan u predmetu P-1344/2019. Navedenog dana tužiteljica je iskazala da je u braku s UN (punomoćnikom) od 1995., da je suvlasnica na predmetnoj nekretnini postala 2012. temeljem Ugovora o darovanju od svog supruga koji je pak suvlasnički dio predmetne nekretnine stekao kupoprodajom između 2003. - 2005. Osim predmetne nekretnine suprug da joj je darovao još dvije nekretnine koje su susjedne i s predmetnom čine cjelinu, od čega je jednu prodala braći JN oko 2014. U vrijeme kada je njezin suprug stekao predmetnu nekretninu, kao i u vrijeme kada ju je ona stekla, sve nekretnine da su bile zapuštene, a na njima da su se nalazile dvije ruševine, jedna veća, a druga manja. Na jednoj da su braća JN napravili ugostiteljski objekt ili dva 2014. ili 2015., a na predmetnoj nekretnini da su napravili nadstrešnicu, terasu, popločili pristupni kolni put, bez da su je pitali. Ona je to prvi puta vidjela 2015. te da im se pisanim putem obratila, ali odgovora da nije dobila. Iskazala je da je ona u posjedu predmetne nekretnine, a posjed da vrši na način da kad god želi može doći na predmetnu nekretninu te da joj nitko ne brani, pa tako ni tuženik. Tuženika osobno da nikada nije vidjela, ali između njih da je bilo pregovaranja oko kupoprodaje njezinog suvlasničkog dijela, posredstvom supruga kao punomoćnika, ali do dogovora da nije došlo.

32. Tuženik je iskazao da je u predmetu P-1344/2019 dao iskaz i da u cijelosti i u ovom postupku potvrđuje sve što je iskazao dana 29.01.2020. Tuženik je iskazao da je sa tužiteljicom odnosno njezinim suprugom u dobrim, korektnim odnosima i da je nakon što je tužiteljica podnijela prijedlog za ovrhu (radi predaje posjeda i vraćanje u prvobitno stanje) punomoćnik da je rekao da nikome nije u interesu vraćanje nekretnina u prvobitno stanje već da se čeka odluka u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice, koja je u međuvremenu donijeta i pravomoćna i kojom je tuženiku (i njegovom bratu) pripala predmetna nekretnina, svakome u ½ dijela.

32.1. Dakle, tuženik je izjavio da su on i njegov brat kupili predmetnu nekretninu 2001. zajedno sa još druge dvije susjedne nekretnine i od tada da ih koriste, da ih je prodavateljica uvela u posjed i pokazala nekretninu naglasivši da im prodaje suvlasnički dio bez da je odredila realni dio te parcele. U to vrijeme predmetna nekretnina da je bila oranica s utabanim zemljanim putem, do nekretnine da se nalazi njihova nekretnina na kojoj je kuća koju koriste kao ugostiteljski objekt. On i brat da su 2014., 2015. ili 2016. napravili terasu od dasaka, a iznad nje nadstrešnicu i popločili postojeći zemljani put, stazu. U to vrijeme tužiteljica da je postala suvlasnica na predmetnoj nekretnini, ali da ju nisu obavijestili o napravljenom. Suprug tužiteljice da je često dolazio i vidio što je napravljeno i pitao zašto su to napravili, a tuženik da mu je odgovorio kako bi ljudi lakše mogli pristupiti. Suprug tužiteljice da se tome nije protivio već da je komentirao da će on na drugom dijelu napraviti neko skladište za biciklu čemu se tuženik nije protivio, međutim, suprug tužiteljice da to nije napravio, ali da je i dalje često dolazio, da su razgovarali na predmetnoj terasi i pili kavu. U više navrata su razgovarali o predmetnoj nekretnini, o kupoprodaji suvlasničkog dijela tužiteljice, ali ne da bi se tužiteljica protivila napravljenoj terasi i popločenju. O kupoprodaji da se nisu dogovorili zbog nekih spornih sitnica.

33. Iz iskaza tuženika sud je zaključio da tuženik koristi dio predmetne nekretnine na način da je na njoj postavio natkrivenu terasu, popločio stazu uz sjevernu među koja vodi uz tu terasu od asfaltirane prometnice na istoku do asfaltirane pješačke staze na zapadu, te da tuženik za to nije tražio dopuštenje tužiteljice. Također, sud zaključuje da tuženik ničime nije branio niti osporavao tužiteljici suposjed predmetne nekretnine i to onog dijela koji ne čini terasu.

34. Iz iskaza stranaka (u predmetu P-1344/2019), a stranke su se suglasile da se njihovi iskazi u predmetu P-1344/2019 koriste kao dokaz u ovoj pravnoj stvari, sud je zaključio da tužiteljica do 29.10.2020. nije nikada od tuženika zahtijevala predaju u suposjed predmetne nekretnine. Stranke su pregovarale o kupoprodaji suvlasničkog dijela tužiteljice, ali nisu se dogovorile. Kako je već naprijed navedeno, tužiteljica je tuženik uputila upozorenje (20.07.2017.) kojim je tražila da s predmetne nekretnine ukloni sve bespravno izgrađeno, kao i opomenu pred tužbu (20.06.2018.) kojom isto traži uklanjanje bespravno izgrađenog na predmetnoj nekretnini, međutim, tužiteljica do 29.10.2020. nije tražila predaju u suposjed cijele nekretnine.

35. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na isplatu naknade s osnove koristi suvlasničkog dijela predmetne nekretnine koju je tuženik ostvario u utuženom razdoblju sa zakonskom zateznom kamatom pozivom na odredbe čl. 165. ZV-a i čl. 1120. ZOO-a.

36. Sporna je i osnova i visina potraživanja tužiteljice.

37. Kako tuženik za predmetnu nekretninu nema odobrenje niti ovlaštenje od strane tužiteljice kao suvlasnice (u priznatom razdoblju), on je od trenutka kada ga je tužiteljica pozvala na predaju suposjeda tužbom od 29.10.2020. postao nepošten posjednik.

38. Koristi iz čl. 165. st. 1. ZV-a predstavljaju zakupninu koju bi tuženik inače morao plaćati, zato je tužiteljici dužan naknaditi nominalni iznos te zakupnine kako bi dospijevala za naplatu, a ona bi dospijevala istekom mjeseca na koji se odnosi, i to u razdoblju kako je opisano u toč. I izreke presude.

39. Građevinskim vještačenjem je utvrđeno da predmetnu nekretninu koja se nalazi na području grada [adresa], na adresi [adresa], na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] čine nadstrešnica (koju je postavio i koju koristi tuženik za potrebe svog ugostiteljskog objekta izgrađen na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), terasu (koju je postavio tuženik za potrebe svog ugostiteljskog objekta), metalnu konstrukciju i staklenu stijenu, kao i natkrivenu tendu terase (na kojoj tuženik pruža ugostiteljske usluge), te pristupni kolni prilaz za pristup terasi kao i za parkiranje vozila radnika i gostiju koji posjećuju ugostiteljski objekt tuženika. Vještačenjem utvrđeni iznosi za ugostiteljsku terasu površine 148m2, tržišna vrijednost zakupa za predmetnu nekretninu iznosi 3.600,00 eura mjesečno, a za ostatak zemljišta površine 1163m2 tržna vrijednost zakupa iznosi 930,40 eura mjesečno. U utuženom razdoblju tužiteljica je bila suvlasnica predmetne nekretnine u 4/6 dijela, zato iznosi koje je tuženik obvezan naknaditi tužiteljici na ime zakupnine za ugostiteljsku terasu iznosi mjesečno 2.400,00 eura, a za preostalo zemljište 620,26 eura, a što sveukupno iznosi 3020,27 eura mjesečno. Za priznato razbolje od kad je tuženik postao nepošteni posjednik, tuženik je obvezan naknaditi tužiteljici ukupan iznos od 108.729,72 eura, kako je to specificirano u toč. I izreke ove presude.

40. Sukladno čl. 29. st. 1. ZOO-a, pored glavnice, tuženik duguje tužiteljici i zatezne kamate na iznose koji čine glavnicu, od njihovog dospijeća pa do isplate, po stopi iz stavka istog članka.

41. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku ((Sl. list SFRJ 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine broj 53/1991, 91/1992,112/199, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 85/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/22, 114/22, 155/2023 dalje: ZPP). Prema navedenoj odredbi ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Tužiteljica je sa tužbenih zahtjevom uspjela u 57% svog zahtjeva, a tuženik u 43%.

41.1. Tužiteljica je potraživala trošak za sastav tužbe, za sastav podnesaka od 04.03.2024., 26.04.2024., 03.02.2025., 06.02.2025., zatim za zastupanje na ročištima 18.03.2024., 18.09.2024., 01.10.2024., 28.08.2025., za svaku od navedenih radnji po 29.700,00 eura, zatim za sastav podneska od 25.04.2024. 500,00 eura, za sastav podneska od 28.01.2025. 100,00 eura, plus PDV te trošak vještačenja u iznosu od 540,00 eura i trošak sudske pristojbe na tužbu 650,00 eura.

41.2. Tužiteljici je priznat trošak za sastav tužbe, za sastav podnesaka od 06.04.2024., 03.02.2025., 06.02.2025., za zastupanje na ročištima 18.03.2024. , 18.09.2024., 01,10,2024, i 28.08.2025. za svaku od navedenih radnji po 2.882,00 eura, za sastav podneska od 25.04.2024. 500,00 eura plus PDV 5.889,00 eura, trošak vještačenja 540,00 eura (koliko je tražila tužiteljica), te trošak sudske pristojbe na tužbu 331,81 eura (koliki iznos je tužiteljica stvarno i platila), a što sveukupno iznosi 30.316,81 euro.

41.3. Tužiteljici nije priznat trošak za sastav podneska od 04.03.2024. jer za isti nije tražila odobrenje niti je sud odobrio podnošenje podneska. Tužiteljici nije priznat trošak za sastav podneska od 28.01.2025. jer isti nije osnovan budući da je tužiteljica rješenjem od 27.01.2025. ispravno pozvana na doplatu predujma u iznosu od 239,48 eura budući da u sastav troškova vještačenja ulaze i troškovi suda (zapisničara i suca za očevid za potrebe vještačenja). Tužiteljici nije priznat trošak za sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 650,00 eura, kako je tužiteljica i tražila jer navedeni iznos za sudsku pristojbu na tužbu nije ni platila, već je uplatila samo 331,81 euro.

41.4. Tužiteljici nije priznat trošak za pojedinu radnju koju je potraživala sa iznosom od 29.700,00 eura budući da navedeni iznos nije obračunat u skladu s Tbr. 7., 8. i 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Za pojedinu radnju (sastav tužbe, zastupanje na ročištima, i za sastav pojedinih podnesaka sukladno Tbr. 7., 8. i 9. Tarife) nagrada iznosi 2.882,00 eura.

41.5. Tuženik je tražio trošak za sastav odgovora na tužbu, za sastav podnesaka od 28.03.2024. i 14.03.2025. te za zastupanje na ročištima 18.03.2024., 16.09.2024., 01.10.2024. i 28.08.2025. za svaku radnju 2.882,00 eura odnosno ukupno 20.174,00 eura plus PDV 5.043,00 eura, a što sveukupno iznosi 25.217,50 eura.

41.6. Tuženiku je priznat traženi trošak (radi obračuna troškova temeljem čl. 154. st. 2. ZPP-a).

41.7. Tužiteljica je tužbom odnosno tužbenim zahtjevom potraživala iznos od 191.400,00 eura s pripadajućom zateznom kamatom, a uspjela je sa iznosom od 108.729,72 eura tj. sa 57% tužbenog zahtjeva. S obzirom da su stranke djelomično uspjele u parnici sud je najprije utvrdio postotak uspjeha tužiteljice sa 57%, a tuženika sa 43%, zatim je od postotka od 57% oduzet postotak uspjeha tuženika te je dobiven postotak od 14%. S obzirom da je utvrđen iznos ukupnih troškova tužiteljici koji su joj priznati 30.316,81 euro, te je tužiteljici odmjerena naknada dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku (14%) koji je preostao nakon naprijed navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici (priznat trošak tužiteljice 30.316,81 eur, odnosno 14% iznosi 4.244,35 eura). Zato u ovom postupku je tuženik dužan naknaditi tužiteljici parnični trošak, a ne tužiteljica tuženiku. Visina priznatog i obračunatog troška temelji se na Tbr. 7., 8., 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i Tbr. 1. Tarife sudskih pristojbi, te Tbr. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku.

42. Slijedom svega naprijed navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Poreču – Parenzo 25. rujna 2025.

S u t k i nj a:

mr. sc. Marčela Štefanuti

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu, a podnosi se putem ovog suda, u roku od 15 dana, od dana objave ove Presude.

DNA:

1. Pun. tužiteljice,

2. Pun. tuženika.