REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Kennedyev trg 11
Poslovni broj: 19. P-1739/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A N A T E M E L J U P R I Z N A N J A
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Ivanu Vladiću, na temelju pisanog prijedloga više sudske savjetnice Nere Popović Šalec, u pravnoj stvari tužitelja AFRO d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 42046322633, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Župan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika GRAWE HRVATSKA d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 28406115764, kojeg zastupa punomoćnik Mladen Golojuh, odvjetnik u Zagrebu, Mažuranićev trg 8, radi isplate, izvan rasprave, dana 25. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 106,87 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 16. siječnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središn je banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 72,46 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos koje teku od 25. rujna 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središn je banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje parnični trošak u iznosu od 79,08 EUR do isplate sa zateznim kamatama, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 22. srpnja 2025. podnio tužbu protiv tuženika radi isplate iznosa od 106,87 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, obračunatim počevši od 16. siječnja 2024. do isplate. U tužbi tužitelj u bitnom navodi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 29. prosinca 2023. godine nastala je šteta na vozilu, marke i model HYUNDAI I30, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika ČN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a koju štetu je tuženik obvezan nadoknaditi sukladno polici osiguranja štetnika koju isti ima ugovorenu kod tuženika. Navodi da je oštećenik štetni događaj prijavio tuženiku te da je tuženik 3. siječnja 2024. godine pregledao vozilo, procijenio štetu i napravio zapisnik o izvidu štete, referentni broj 30 650200 23. Tužitelj navodi da je nakon štetnog događaja oštećenik svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje). Tužitelj je predmetno vozilo sukladno zahtjevu vlasnika vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja sukladno pravilima struke. Tužitelj ističe da oštećenik kao potrošač ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i ne treba odabrati za popravak vozila onaj servis koji je ugovorni partner tuženika. Tužitelj je je za svoju uslugu popravka vozila ispostavio račun, br. 63- 21340-91, a koji račun u ukupnom iznosu od 589,59 EUR (PDV uključen) je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Nadalje, tužitelj navodi da je tuženik utvrdio da je šteta pravno osnovana i oštećeniku poslao obavijest o izvršenoj uplati, ali je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete u iznosu od 482,72 EUR. Tuženik je naveo da je platio iznos spornog računa prema cijeni rada limara i lakirera koju tuženik priznaje te da utuženu razliku nije dužan platiti. Tužitelj ističe da je upravo ta razlika o cijeni rada predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik te smatra da tuženik sasvim neosnovano sebi uzima pravo da određuje cijenu sata rada/usluge drugog gospodarskog subjekta. Tužitelj napominje kako su prethodno navedeni oštećenik/ustupatelj, kao vlasnik popravljenog vozila i ovlaštena osoba tužitelja sklopili dana 15. siječnja 2024. ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio predmetno potraživanje na primatelja, ovdje tužitelja, a o čemu je obaviješten ovdje tuženik.
2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje tužbeni zahtjev u cijelosti, kao i trošak za sastav tužbe u visini 50,00 EUR , uvećano za PDV i pristojbu.
3. Imajući u vidu da je tuženik priznao tužbeni zahtjev, kao i da se u konkretnom slučaju ne radi o zahtjevu kojim stranke ne mogu slobodno raspolagati (čl. 3. st. 3. Zakona o parničnom postupku, ''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), valjalo je temeljem odredbe čl. 331. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke ove presude, s time da je odluka o visini zatezne kamate donesena u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a propisanu za ostale odnose, imajući u vidu predmet konkretnog spora (naknada štete).
4. Odluka o tužiteljevom zahtjevu za naknadom troškova parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 5., čl. 155. st 1. i 2. ZPP -a, Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13 i 118/18, dalje u tekstu: ZSP), prema zahtjevu za naknadu troškova (list 7. spisa) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, dalje u tekstu: Tarifa) uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora u iznosu od 106,87 EUR te vrijednost boda od 2,00 EUR.
5. Tužitelju je tako kao potreban priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 50 EUR (Tbr. 7.1. Tarife), uvećano za PDV po stopi od 25% (Tbr. 46 Tarife) u iznosu od 12,50 EUR, zatim trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 EUR te trošak sudske pristojbe za presudu na temelju priznanja u iznosu od 3,32 EUR, odnosno ukupno mu je priznat trošak u iznosu od 72,46 EUR slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.
5. Odluku o zateznoj kamati na dosuđeni iznos parničnog troška sud je donio na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, dok je visinu stope zatezne kamate odredio u skladu sa odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.
6. Tužiteljev zahtjev odbijen je u odnosu na prekomjerno neosnovano zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu uvećan za zatezne kamate. Naime, prema Tar.br.2. st.2. Tarife sudskih pristojbi, a u vezi s Tar.br. 1. st. 2. iste, u slučaju donošenja presude na temelju priznanja tužitelj je u obvezi plaćanja polovice pristojbe iz Tar.br.1. st.1. Tarife, odnosno u obvezi je plaćanja iznosa od 6,64 EUR. Međutim, odredbom čl. 7. st. 2. ZSP-a propisano je da na odluke koje sud dostavlja u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba se plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom ako je uplaćena u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke. Kako se ova odluka dostavlja tužitelju putem e-komunikacije, tužitelju je stoga s osnove sudske pristojbe za presudu na temelju priznanja priznat kao potreban iznos od 3,32 EUR (polovicu iznosa dužne sudske pristojbe) dok je u preostalom dijelu taj trošak odbijen kao neosnovan. Također, tužiteljev zahtjev odbijen je i u odnosu na prekomjerno neosnovano zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu iz razloga što je tužitelj istu platio u dužnom iznosu od 6,64 EUR te mu je u tom iznosu taj trošak i priznat. Kako je ukupno tužitelj na ime sudskih pristojbi na tužbu i presudu zatražio iznos od 26,54 EUR, a s obzirom da mu je s te osnove priznat ukupni iznos od 9,96 EUR, valjalo je u preostalom dijelu tužiteljev zahtjev odbiti kao neosnovan.
7. Slijedom sveg navedenog, odlučeno je kao u točki III. izreke ove presude te je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadom troškova postupka za ukupni iznos od 79,08 EUR.
U Zagrebu 25. rujna 2025.
Sudac
Ivan Vladić
Nacrt presude izradila
Viša sudska savjetnica:
Nera Popović Šalec
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku 15 (petnaest) dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda, Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske.
Presuda na temelju priznanja se može pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP ili zbog toga što je izjava o priznanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare (čl. 353. st. 2. ZPP).
