REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj P-2863/2024-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Eli Mišuri Stopfer, u pravnoj stvari tužiteljice TI, rođene II iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ivana Binički Ložnjak, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Gradska groblja, OIB: 85584865987, Zagreb, Aleja Hermana Bollea 27, radi utvrđenja prava korištenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. rujna 2025. u prisutnosti tužiteljice osobno i njezine punomoćnice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 25. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi:
"Utvrđuje se da tužiteljica TI rođena II, OIB- [osobni identifikacijski broj], [adresa], ima pravo korištenja grobnog mjesta 32-I razred, polje 90 na groblju Mirogoj što je tuženik ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., Podružnica Gradska groblja, OIB- 85584865987, Zagreb, Aleja Hermana Bollea 27, dužan priznati i trpjeti upis tužiteljice TI rođene II, OIB- [osobni identifikacijski broj], [adresa] u grobnom očevidniku, sve u roku od 15 dana.".
II. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka tvrdi kako je rješenjem o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. O-1895/20-18 od 26. siječnja 2022. Grad Zagreb utvrđen ošasnim nasljednikom iza pok. UI te je utvrđeno da ostavinsku imovinu iza pok. UI umrle **.**.1973. čini pravo korištenja grobnog mjesta na groblju Mirogoj, odjel RKT, polje 90, razred I, broj 32. Rješenjem Ustanove „Gradska groblja“, pravnog prednika Zagrebačkog holdinga d.o.o., Podružnice gradska groblja, broj 1270/1957 od 20. lipnja 1957., a povodom izjave pok. UI određen je upis u evidenciju grobova na grobu broj 32-I razreda, grobno polje 90 na način da pravo ukopa u navedeni grob imaju II, RI i FI odnosno djed, baka i otac tužiteljice, dok je istim rješenjem odobrena sahrana pok. II, tužiteljičinog strica. Nastavno na navedeno u grob broj 32-I razreda, grobno polje 90 su ukopani svi navedeni prednici tužiteljice koja je nakon njihove smrti nastavila održavati i koristiti navedeni grob te plaćati grobnu naknadu koji grob su prije tužiteljice koristili članovi njene obitelji i to sve od ukopa pok. strica tužiteljice II odnosno od 1957. godine. Obzirom na navedeno tužiteljica i njezini pravni prednici u naravi koriste predmetno grobno mjesta unazad 67 godina. Tužiteljica nadalje napominje da ona plaća, isto kao što su za života plaćali i pokojni članovi njene obitelji, naknadu za korištenje predmetnog grobnog mjesta već unazad 65 godina od kada i koriste predmetno grobno mjesto te smatra da je stoga i korisnica predmetnog grobnog mjesta. Slijedom navedenoga, tužiteljica predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom se utvrđuje da tužiteljica TI ima pravo korištenja grobnog mjesta 32-I razred, polje 90 na groblju Mirogoj što je tuženik dužan priznati i trpjeti upis tužiteljice u grobnom očevidniku, uz naknadu troškova ovoga postupka.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije te navodi kako su pravo korištenja grobnog mjesta i pravo ukopa u grobno mjesto posebna imovinska prava regulirana Zakonom o grobljima (Narodne novine br. 19/1998 i 50/2012) i Odlukom o grobljima (Službeni glasnik Grada Zagreba br. 24/17) i upisuje se u grobni očevidnik koji vodi Uprava groblja, a nadgledno vođenje grobnog očevidnika provodi nadležno tijelo jedinice lokalne samouprave. Navodi kako Sud nije ovlašten nalagati tuženiku upis ili brisanje tih prava. Upisi u grobni očevidnik se vrše na temelju valjane pravne osnove, dok tuženiku nije dostavljena isprava na temelju koje bi tužiteljicu upisao kao korisnicu grobnog mjesta. Ističe i kako pravo korištenja nije stvarno pravo te ono proizlazi iz prava vlasništva, ali nije s njime izjednačeno te na njemu nema dosjelosti. Tužiteljica i njeni prednici isto nisu mogli steći plaćanjem godišnje grobne naknade i održavanjem grobnog mjesta, što su činili u svom interesu radi pok. članova obitelji koji su u grobnom mjestu ukopani – u suprotnom, protekom 10 godina neplaćanja, grobno mjesto bi se smatralo napuštenim i njime bi tuženik mogao raspolagati na način da pokojnike izmjesti u zajedničku kosturnicu, a grobno mjesto dodijeli na korištenje novom korisniku. Slijedom navedenoga, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
3.
U ovome postupku predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem njezina prava korištenja grobnog mjesta 32-I razred, polje 90 na groblju Mirogoj.
4.
Među strankama nije sporna činjenica da je tužiteljica, kao i njezina majka prije nje, plaćala grobnu naknadu i održavala predmetno grobno mjesto, a nije sporno ni da su u to grobno mjesto ukopani neki članovi njezine obitelji (baka, djed, stric i otac tužiteljice). Sporno je pitanje jesu li ispunjene pretpostavke za utvrđenje da tužiteljica ima pravo korištenja toga grobnog mjesta.
5.
Radi utvrđenja spornih okolnosti izvršen je uvid u rješenje o nasljeđivanju iza pok UI (list 6-8 spisa), Zaključak o prijenosu prava korištenja grobnog mjesta (list 9 spisa), rješenje o upisu prava ukopa (list 10 spisa), Zapisnik o izjavi UI od 10.6.1957. (list 11 spisa), potvrde o uplati grobne naknade (list 16-23 spisa), Obavijest (list 24 spisa), Odluku o grobljima (list 31-39 spisa), saslušane su svjedokinja TIS (list 52 spisa) i tužiteljica (list 52-53 spisa).
6.
Osim navedenih dokaza koji su izvedeni, stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga, tako da su u ovome postupku izvedeni svi predloženi dokazi.
7.
Na temelju provedenog dokaznog postupka, sud je primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje u tekstu: ZPP), a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8.
Uvidom u zapisnik od 10. lipnja 1957. utvrđeno je kako je pok. UI toga dana pristupila u ustanovu Gradska groblja u Zagrebu i na zapisnik dala izjavu kojom izjavljuje kako je grob broj 32, I razreda, grobno polje 90 nabavila i platila za sestru svoga muža nakon njezine smrti 1926. te kako je u isti dala ukopati sestru svoga muža LI, kao i njezinoga muža ĆI. S obzirom da je umro II koji je njezin kumček, a koji nema svoga groba, to je izjavila kako tim putem daje dozvolu za sahranu u njezin navedeni grob 32, I razred, grobno polje 90, a kako pored sahrane II daje pravo ukopa i njegovim roditeljima II i RI te njegovom bratu FI.
9.
Iz rješenja o nasljeđivanju od 26. siječnja 2022. pod brojem O-1895/2020 proizlazi kako je ostavinska imovina iza pok. UI, a koju ostavinsku imovinu čini pravo korištenja grobnog mjesta na groblju Mirogoj, odjel RKT, polje 90, razred I, broj 32, prešla u vlasništvo Grada Zagreba u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o nasljeđivanju, s obzirom da pokojna UI nije imala nasljednika.
10.
Iz zaključka o prijenosu prava korištenja grobnog mjesta od 18. svibnja 2022. proizlazi kako je Grad Zagreb prenio na društvo Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Gradska groblja pravo korištenja grobnog mjesta na groblju Mirogoj, Odjel RKT, Polje 90, razred I, broj 32, u cijelosti.
11. Iz Odluke o grobljima (Službeni glasnik Grada Zagreba broj 22 od 26. listopada 2015.) proizlazi kako Uprava groblja dodjeljuje grobno mjesto na korištenje na neodređeno vrijeme te o tome donosi rješenje, a za korištenje grobnog mjesta korisnik plaća godišnju grobnu naknadu Upravi groblja (članak 6. Odluke). Nadalje, čl. 9. Odluke propisano je kako pravo ukopa u grobno mjesto ima osoba kojoj je dodijeljeno pravo korištenja i članovi njegove obitelji, ako korisnik ne odredi drugačije, a korisnik može dati pravo ukopa i drugim osobama, dok te osobe ne mogu prenositi pravo ukopa na treće osobe. Člankom 9A propisano je da Uprava groblja može dodijeliti na korištenje napušteno grobno mjesto nakon proteka 15 godina od posljednjeg ukopa u grob, odnosno nakon proteka 30 godina od ukopa u grobnicu. Člankom 11. Odluke propisano je da korisnik može pravo korištenja grobnog mjesta Ugovorom ustupiti trećim osobama. Nadalje, čl. 16. Odluke propisano je kako se godišnja grobna naknada plaća u pravilu jednom godišnje te je Uprava groblja dužna uplatnice za plaćanje godišnje grobne naknade dostavljati osobi koja je u grobni očevidnik upisana kao korisnik ili drugoj osobi koju je odredio korisnik. Konačno čl. 32. Odluke propisano je da osoba koja smatra da je korisnik groba, a nije upisana u grobni očevidnik, može zatražiti upis na temelju valjane pravne osnove.
12. Iz svega navedenog utvrđeno je kako:
- je pokojna UI bila korisnica predmetnog groba broj 32, I razred, grobno polje 90 na Mirogoju od 1926.,
- je pok. UI na zapisnik od 10. lipnja 1957. dala izjavu kojom pravo ukopa u taj grob daje II, njegovim roditeljima II i RI te njegovu bratu FI,
- pok. UI nije imala nasljednika te je pravo korištenja grobnog mjesta broj 32, razred I, polje 90 prešlo na Grad Zagreb kao ošasna imovina,
- je Grad Zagreb zaključkom od 18. svibnja 2022. pravo korištenja toga grobnog mjesta prenio na društvo Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Gradska groblja, Zagreb.
13. Iz suglasnih iskaza svjedokinje TIS (majke tužiteljice) i tužiteljice suglasno proizlazi kako one plaćaju naknadu za predmetno grobno mjesto, jer se u tom grobnom mjestu nalaze preminuli članovi njihove obitelji (otac tužiteljice, djed i baka tužiteljice i stric tužiteljice) te kako smatraju da iz toga razloga imaju pravo korištenja istoga groba.
14. Njihovi iskazi prihvaćeni su u dijelu u kojem navode da plaćaju grobnu naknadu za predmetno grobno mjesto, budući da isto proizlazi i iz potvrda koje prileže tužbi.
15. Navedeno, međutim, nije dovoljno kako bi se smatralo da tužiteljica ima pravo korištenja predmetnoga grobnog mjesta, s obzirom da iz Odluke o grobljima jasno proizlazi da Uprava groblja dodjeljuje grobno mjesto te o tome donosi rješenje, a osoba koja smatra da je korisnik groba, a nije upisana u grobni očevidnik, može zatražiti upis na temelju valjane pravne osnove. Naime, i odredbom čl. 18. st. 4. Zakona o grobljima (Narodne novine, broj 78/25 i 80/25) propisano je kako korisnik grobnog mjesta može svoje pravo korištenja grobnog mjesta ugovorom ustupiti trećim osobama. Različito od navedenoga, regulirano je pravo ukopa pa je tako odredbom čl. 19. istog Zakona propisano kako korisnik grobnog mjesta može dati pravo ukopa i drugim osobama, ali osoba kojoj je korisnik grobnog mjesta dao pravo ukopa ne može prenijeti pravo ukopa na treću osobu.
16. Tužiteljica niti tvrdi niti dokazuje da ima valjanu pravnu osnovu za upis nje kao korisnice groba u grobni očevidnik. Naime, s obzirom da je pok. UI dala pravo ukopa u grobnicu na kojoj ona ima pravo korištenja i to pravo ukopa je dala ocu i stricu tužiteljice te djedu i baki tužiteljice, to je pravo korištenja ostalo na pok. UI, s obzirom da ona nije ugovorom ustupila trećim osobama svoje pravo korištenja grobnog mjesta te je tek časom njezine smrti, budući da nije imala nasljednika, to pravo korištenja kao ošasna imovina prešlo na Grad Zagreb, a sa Grada Zagreba zaključkom o prijenosu prava korištenja grobnog mjesta prešlo je na društvo Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Gradska groblja.
17. U pravu je tuženik kad navodi kako se pravo korištenja grobnog mjesta ne može steći dosjelošću. Naime, dosjelošću se stječe pravo vlasništva (kao i pravo stvarne služnosti), a ne pravo korištenja. U ovome predmetu radi se o stvari koja ne može biti predmetom prava vlasništva (grobno mjesto), već može biti samo predmetom prava korištenja. S obzirom na navedeno, kako grobno mjesto ne može biti predmetom prava vlasništva, a dosjelost je pravni institut stjecanja prava vlasništva neprekidnim samostalnim posjedovanjem kroz zakonom određeno vrijeme (čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima - "Narodne novine", br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12 i 152/14, dalje: ZV), to nemaju temelj u zakonu tvrdnje tužiteljice da je ona dosjelošću stekla pravo korištenja predmetnog grobnog mjesta.
18. S obzirom na navedeno, zahtjev tužiteljice odbijen je kao neosnovan, a posljedično, odbijen je i primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a njezin zahtjev za naknadom troškova postupka, sve kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 25. rujna 2025.
Sutkinja:
Ela Mišura Stopfer
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.
Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.
DNA:
1. Tužiteljici po punomoćnici, uz rj o pristojbi na presudu 26,55 Eur
2. Tuženiku