REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-10117/2021-34
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Eli Mišuri Stopfer, u pravnoj stvari tužitelja HO iz Turčina, Črnec Biškupečki, Črnec 233, OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnica Jasmina Tot Solina, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kozjak i Rendić j.t.d. u Varaždinu, protiv tuženika Porsche Mobiliti d.o.o., Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925, koga zastupa punomoćnik Tomislav Bulić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Stefanović i partneri d.o.o., radi isplate, nakon održane javne i glavne rasprave, zaključene 10. rujna 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužitelja odvjetničkog vježbenika TO i zamjenice punomoćnika tuženika, odvjetničke vježbenice CO, dana 25. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe točke II. i točke III. Ugovora o kreditu broj: 02173 zaključenog između tužitelja, BENČIĆ RADOVANA, Črnec 233, Črnec Biškupečki, Turčin, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika, PORSCHE MOBILITI d.o.o., Zagreb (Grad Zagreb) Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925, dana 14. svibnja 2008., solemniziran po javnom bilježniku Rankici Benc iz Varaždina dana 15. svibnja 2008., pod posl.br. OV-3982/2008, koje glase:
„II. IZNOS KREDITA:
kunska protuvrijednost iznosa od 24.557,29 CHF prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb za CHF vrijedećem na dan plaćanja III. KAMATNA STOPA/VISINA I BROJ MJESEČNIH OBROKA KREDITA/TRAJANJE UGOVORA/TROŠKOVI
Iznos mjesečnog obroka kredita 370,49 CHF
Ukupni iznos svih mjesečnih obroka kredita 31.121,16 CHF
UVJETI UGOVORA O KREDITU
4. POČETAK TIJEKA/TRAJANJE/IZMJENE I DOPUNE UGOVORA
4.4. Prilagodba visine obroka kredita i ostalih plaćanja iz Ugovora povodom izmjene valute ugovora/valute plaćanja, izmjene propisa, odluka ili mjera nadležnih tijela, nadalje zbog izmjena uvjeta refinanciranja, kao i izmjene drugih uvjeta navedenih u tč. 9.1. ovih ugovornih uvjeta, ne smatraju se izmjenom ili dopunom Ugovora. Za takve prilagodbe ne traži se suglasnost Korisnika kredita.“ 9. OČUVANJE VRIJEDNOSTI
9.1. Visina mjesečnih obroka kredita podliježe prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjena u vidu refinanciranja, koji su temelj kalkulaciji, kao i u slučaju promjene propisa, nadalje u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela, koja neposredno ili posredno imaju slični učinak. Pod navedenim uvjetima može biti promijenjena nominalna godišnja kamatna stopa na kredit, kao i efektivna kamatna stopa na kredit.“
II. Nalaže se tuženiku Porsche Mobiliti d.o.o. isplatiti tužitelju HO iznos od 26,29 Eura sa zateznom kamatom koja teče:
- na iznos od 0,07 EUR od 09/09/2009
- na iznos od 0,07 EUR od 10/10/2009
- na iznos od 0,07 EUR od 04/11/2009
- na iznos od 0,07 EUR od 27/11/2009
- na iznos od 0,07 EUR od 03/01/2010
- na iznos od 0,41 EUR od 02/02/2010
- na iznos od 0,41 EUR od 09/03/2010
- na iznos od 0,41 EUR od 07/04/2010
- na iznos od 0,41 EUR od 06/05/2010
- na iznos od 0,41 EUR od 22/05/2010
- na iznos od 0,41 EUR od 11/07/2010
- na iznos od 0,41 EUR od 17/08/2010
- na iznos od 0,41 EUR od 15/09/2010
- na iznos od 0,41 EUR od 07/10/2010
- na iznos od 0,41 EUR od 11/11/2010
- na iznos od 0,41 EUR od 14/12/2010
- na iznos od 0,41 EUR od 09/01/2011
- na iznos od 0,41 EUR od 08/02/2011
- na iznos od 0,41 EUR od 10/03/2011
- na iznos od 0,41 EUR od 13/04/2011
- na iznos od 0,41 EUR od 13/05/2011
- na iznos od 0,41 EUR od 14/06/2011
- na iznos od 0,41 EUR od 13/07/2011
- na iznos od 0,41 EUR od 07/08/2011
- na iznos od 0,41 EUR od 15/09/2011
- na iznos od 0,41 EUR od 15/10/2011
- na iznos od 0,41 EUR od 22/11/2011
- na iznos od 0,41 EUR od 13/12/2011
- na iznos od 0,41 EUR od 13/01/2012
- na iznos od 0,41 EUR od 23/02/2012
- na iznos od 0,41 EUR od 04/04/2012
- na iznos od 0,41 EUR od 07/04/2012
- na iznos od 0,41 EUR od 15/05/2012
- na iznos od 0,41 EUR od 27/06/2012
- na iznos od 0,41 EUR od 18/07/2012
- na iznos od 0,41 EUR od 05/08/2012
- na iznos od 0,41 EUR od 12/09/2012
- na iznos od 0,41 EUR od 03/10/2012
- na iznos od 0,41 EUR od 09/11/2012
- na iznos od 0,41 EUR od 11/12/2012
- na iznos od 0,41 EUR od 09/01/2013
- na iznos od 0,41 EUR od 10/02/2013
- na iznos od 0,41 EUR od 19/03/2013
- na iznos od 0,41 EUR od 14/04/2013
- na iznos od 0,41 EUR od 26/05/2013
- na iznos od 0,41 EUR od 18/06/2013
- na iznos od 0,41 EUR od 24/07/2013
- na iznos od 0,41 EUR od 20/08/2013
- na iznos od 0,41 EUR od 02/10/2013
- na iznos od 0,41 EUR od 08/11/2013
- na iznos od 0,41 EUR od 05/12/2013
- na iznos od 0,41 EUR od 03/01/2014
- na iznos od 0,41 EUR od 20/02/2014
- na iznos od 0,41 EUR od 20/02/2014
- na iznos od 0,41 EUR od 26/02/2014
- na iznos od 0,41 EUR od 25/03/2014
- na iznos od 0,41 EUR od 04/05/2014
- na iznos od 0,41 EUR od 10/06/2014
sve do isplate, po stopi obračunatoj do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 28. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 29. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Porsche Mobiliti d.o.o. isplatiti tužitelju HO iznos od 5.254,56 EUR sa zateznom kamatom koja teče:
- na iznos od 1,96 EUR od 24/06/2008
- na iznos od 2,91 EUR od 06/08/2008
- na iznos od 3,22 EUR od 25/09/2008
- na iznos od 11,09 EUR od 05/11/2008
- na iznos od 14,80 EUR od 09.12.2008
- na iznos od 6,25 EUR od 05.01.2009
- na iznos od 27,66 EUR od 23.02.2009
- na iznos od 29,32 EUR od 09.03.2009
- na iznos od 20,30 EUR od 08.04.2009
- na iznos od 22,89 EUR od 05.05.2009
- na iznos od 23,72 EUR od 05.06.2009
- na iznos od 19,63 EUR od 01.07.2009
- na iznos od 21,14 EUR od 06.08.2009
- na iznos od 18,89 EUR od 08.09.2009
- na iznos od 18,90 EUR od 09.10.2009
- na iznos od 16,75 EUR od 03.11.2009
- na iznos od 21,07 EUR od 26.11.2009
- na iznos od 20,86 EUR od 02.01.2010
- na iznos od 24,55 EUR od 01.02.2010
- na iznos od 26,28 EUR od 08.03.2010
- na iznos od 27,68 EUR od 06.04.2010
- na iznos od 30,42 EUR od 05.05.2010
- na iznos od 35,50 EUR od 21.05.2010
- na iznos od 38,96 EUR od 10.07.2010
- na iznos od 44,40 EUR od 16.08.2010
- na iznos od 47,51 EUR od 14.09.2010
- na iznos od 51,80 EUR od 06.10.2010
- na iznos od 50,21 EUR od 10.11.2010
- na iznos od 52,57 EUR od 13.12.2010
- na iznos od 64,13 EUR od 08.01.2011
- na iznos od 63,63 EUR od 07.02.2011
- na iznos od 62,98 EUR od 09.03.2011
- na iznos od 68,75 EUR od 12.04.2011
- na iznos od 61,69 EUR od 12.05.2011
- na iznos od 68,49 EUR od 13.06.2011
- na iznos od 79,70 EUR od 12.07.2011
- na iznos od 96,16 EUR od 06.08.2011
- na iznos od 107,19 EUR od 14.9.2011
- na iznos od 86,68 EUR od 14.10.2011
- na iznos od 79,28 EUR od 21.11.2011
- na iznos od 79,36 EUR od 12.12.2011
- na iznos od 84,88 EUR od 12.01.2012
- na iznos od 89,86 EUR od 22.02.2012
- na iznos od 90,87 EUR od 03.04.2012
- na iznos od 88,71 EUR od 06.04.2012
- na iznos od 87,87 EUR od 14.05.2012
- na iznos od 90,71 EUR od 26.6.2012
- na iznos od 90,93 EUR od 17.07.2012
- na iznos od 88,76 EUR od 04.08.2012
- na iznos od 87,16 EUR od 11.09.2012
- na iznos od 81,31 EUR od 02.10.2012
- na iznos od 88,57 EUR od 08.11.2012
- na iznos od 89,47 EUR od 10.12.2012
- na iznos od 88,68 EUR od 08.01.2013
- na iznos od 80,11 EUR od 09.02.2013
- na iznos od 84,07 EUR od 18.03.2013
- na iznos od 84,82 EUR od 13.04.2013
- na iznos od 89,34 EUR od 25.05.2013
- na iznos od 79,59 EUR od 17.06.2013
- na iznos od 80,27 EUR od 23.07.2013
- na iznos od 81,61 EUR od 19.08.2013
- na iznos od 80,95 EUR od 01.10.2013
- na iznos od 83,52 EUR od 07.11.2013
- na iznos od 85,81 EUR od 04.12.2013
- na iznos od 85,94 EUR od 02.01.2014
- na iznos od 88,75 EUR od 19.02.2014
- na iznos od 85,95 EUR od 19.02.2014
- na iznos od 89,78 EUR od 25.02.2014
- na iznos od 92,08 EUR od 24.03.2014
- na iznos od 90,19 EUR od 03.05.2014
- na iznos od 87,07 EUR od 09.06.2014
- na iznos od 87,92 EUR od 14.07.2014
- na iznos od 90,31 EUR od 12.08.2014
- na iznos od 91,43 EUR od 09.09.2014
- na iznos od 91,52 EUR od 21.10.2014
- na iznos od 93,18 EUR od 11.11.2014
- na iznos od 95,75 EUR od 08.12.2014
- na iznos od 95,74 EUR od 07.01.2015
- na iznos od 90,45 EUR od 16.02.2015
- na iznos od 90,45 EUR od 16.03.2015
- na iznos od 90,45 EUR od 04.04.2015
- na iznos od 90,45 EUR od 11.05.2015. sve do isplate, po stopi obračunatoj do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 28. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 29. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
IV. Odbija se u preostalom dijelu za iznos 108,90 Eur sa zateznom kamatom tužbeni zahtjev, kao djelomično neosnovan.
i
r i j e š i o j e
I. Dopušta se preinaka tužbe iz podneska tužitelja od 10. svibnja 2023.
II. Nalaže se tuženiku Porsche Mobiliti d.o.o. naknaditi tužitelju HO troškove postupka u iznosu od 2.536,98 Eur sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 25. rujna 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je 14. svibnja 2008. sklopljen Ugovor o kreditu broj: 02173 solemniziran po javnom bilježniku Rankici Benc iz Varaždina 15. svibnja 2008., pod posl.br. OV-3982/2008 (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu), između tužitelja kao korisnika kredita te tuženika kao davatelja kredita, a kojim je tuženik odobrio i isplatio tužitelju novčani iznos kredita od 24.557,29 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. za CHF vrijedećem na dan plaćanja, s rokom otplate od 84 mjeseci, dok se isti otplaćivao u mjesečnim obrocima. Točkom III. Ugovora o kreditu određena je kamatna stopa u visini od 6,99 % godišnje, promjenjiva – u skladu s odlukom Kreditora o kamatnim stopama korisnika, a prema odredbi točke 4.4. u svezi s točkom 9.1. Uvjeta Ugovora o kreditu. točkom 9.1. Uvjeta Ugovora o kreditu propisano je „Visina mjesečnih obroka kredita podliježe prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjena u vidu refinanciranja, koji su temelj kalkulaciji, kao i u slučaju promjene propisa, nadalje u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela, koja neposredno ili posredno imaju slični učinak. Pod navedenim uvjetima može biti promijenjena nominalna godišnja kamatna stopa na kredit, kao i efektivna kamatna stopa na kredit.“ Nadalje navodi kako je točkom 4.4. Uvjeta Ugovora o kreditu propisano kako „Prilagodba visine obroka kredita i ostalih plaćanja iz Ugovora povodom izmjene valute ugovora/valute plaćanja, izmjene propisa, odluka ili mjera nadležnih tijela, nadalje zbog izmjena uvjeta refinanciranja, kao i izmjene drugih uvjeta navedenih u tč. 9.1. ovih ugovornih uvjeta, ne smatraju se izmjenom ili dopunom Ugovora. Za takve prilagodbe ne traži se suglasnost Korisnika kredita.“ Navodi kako je tijekom otplate kredita tuženik jednostranom odlukom u nekoliko navrata mijenjao kamatne stope te koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne obveze, kako u dijelu koji se odnosi na ugovaranje mogućnosti jednostrane izmjene kamatne stope, tako i u dijelu koji se odnosi na ugovorenu valutnu klauzulu. Poziva se na pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. pod posl.br. P-1401/12 donesenu u kolektivnom sporu koji je radi zaštite prava potrošača pokrenula udruga Potrošač protiv osam banaka koje posluju na području Republike Hrvatske. Smatra odredbu o promjenljivoj kamatnoj stopi u skladu s odlukom tuženika ništetnom, s obzirom na njezinu neodređenost i neodredivost, dok smatra ništetnom i nepoštenom i odredbu članka II. Ugovora o kreditu, budući je prilikom ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima tuženik propustio tužitelja u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovora i u svezi zaključenja ugovora o kreditu, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, kao i zbog činjenice da je tuženik valutnu klauzulu ugovorio i koristio protivno njenoj zakonom predviđenoj svrsi. Stoga smatra kako tužitelj, u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu, isključivo uvjetovano propustom tuženika da postupi u skladu sa vlastitim zakonskim obvezama, nije raspolagao svim informacijama koje su mu bile potrebne kako bi donio informiranu odluku. Iz navedenih razloga postavlja zahtjev za utvrđenjem ništetnosti odredbi predmetnog Ugovora o kreditu i to odredbe II., III., 4. i 9. Ugovora, dok postavlja i kondikcijski zahtjev za povrat stečenog bez osnove kojega nakon provedenog financijskog vještačenja specificira podneskom od 10. svibnja 2023. na način da, uz deklaratorni zahtjev, postavlja zahtjev na isplatu iznosa od 26,29 Eur za stečeno bez osnove zbog ništetne odredbe o promjenljivosti kamatne stope po odluci tuženika te na isplatu iznosa od 5.363,46 Eur za stečeno bez osnove zbog ništetne odredbe o vezanosti otplate kredita uz valutu švicarski franak, sve uz zateznu kamatu od stjecanja svakog mjesečnog iznosa do isplate, kao i uz naknadu troškova postupka sa zateznom kamatom.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka ističe prigovor zastare potraživanja te smatra kako petogodišnji zastarni rok teče od uplate svakog pojedinog mjesečnog obroka pa kako je Ugovor isplaćen još 2015., smatra da tužba nije podnesena unutar zastarnog roka. Osporava učinke iz kolektivnog spora na konkretan Ugovor o kreditu koji je predmet ovoga postupka, s obzirom da tuženik nije sudjelovao u tom sporu. Navodi kako je tužitelj bio informiran o značenju valutne klauzule o švicarskom franku te da je u potpunosti informirao tužitelja o svim bitnim ugovornim odredbama. Smatra kako su sve ugovorne odredbe jasne, lako uočljive i razumljive te kako je valutna klauzula izrijekom dopuštena i legitimna ugovorna odredba. Osporava i visinu tužbenog zahtjeva. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka tuženiku sa zateznom kamatom.
3. Tuženik se usprotivio preinaci tužbe iz podneska tužitelja od 10. svibnja 2023., u kojemu je tužitelj kondikcijski zahtjev za povrat preplate po ništetnim odredbama Ugovora o kreditu povisio s iznosa 4,864,11 Eur (ranije 36.648,65 kn) na iznos 5.389,75 Eur (26,29 Eur za povrat preplaćenog po ništetnoj odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi po odluci tuženika i 5.363,46 Eur za povrat preplaćenog po ništetnoj odredbi o vezanosti otplate uz valutu švicarski franak), nakon provedenog financijskog vještačenja. Sud je rješenjem, koje je sastavni dio ove presude, dopustio preinaku tužbe iz podneska tužitelja od 10. svibnja 2023., kojim je tužitelj uskladio tužbeni zahtjev s izračunom iz nalaza i mišljenja vještaka financijske struke. Naime, odredbom čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) propisano je da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, što u konkretnom slučaju sud smatra, s obzirom da tužitelj ne raspolaže takvim stručnim znanjem kakvo je potrebno da bi se točno utvrdio preplaćeni iznos po ništetnim odredbama predmetnog Ugovora.
4. Tijekom postupka izvršen je uvid u pregled uplata (list 11-18 spisa), Ugovor o kreditu br. 02173 (list 20-24 spisa), saslušan je svjedok NO (list 83-84 spisa), saslušan je tužitelj (list 84-85 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. (list 89-92 spisa), vještak je izradio dopunu nalaza i mišljenja (list 129-131 spisa) te je vještak usmeno obrazložio nalaz i mišljenje i dopunio ga na glavnoj raspravi (list 153-154 spisa).
5. Time su izvedeni svi dokazi predloženi u ovome postupku, s obzirom da je tuženik tijekom postupka odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem svoga zakonskog zastupnika na ročištu za glavnu raspravu održanom 16. siječnja 2023.
6. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
7. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu sklopljenog među strankama 14. svibnja 2008. u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF i jednostrano promjenljiva kamatna stopa te zahtjev za isplatu više plaćenog iznosa po osnovi ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i o promjenljivoj kamatnoj stopi u skladu s odlukom tuženika.
8. Nije sporno da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o kreditu broj 02173 dana 14. svibnja 2008. (dalje: Ugovor), na temelju kojega je tuženik tužitelju isplatio kunsku protuvrijednost iznosa od 24.557,29 CHF za kupnju vozila Škoda, a tužitelj mu se obvezao vratiti taj iznos u 84 mjesečna obroka u iznosu 370,49 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. za CHF na dan plaćanja uz početnu kamatnu stopu u visini 6,99%, koja je promjenljiva zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjena u vidu refinanciranja, koji su temelj kalkulaciji, kao i u slučaju promjene propisa, nadalje u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela, koja neposredno ili posredno imaju slični učinak.
8.1. Sporno je, je li tuženik u cijelosti informirao tužitelja, kao potrošača, o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti u vezi ugovorne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak i odredbe o promjenljivosti kamatne stope te pripada li u tom slučaju tužitelju utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo prilikom primjene tih ugovornih odredbi.
9. Suprotno navodima iz tužbe, na predmetni spor ne mogu se primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora koji je vođen pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12, jer tuženik nije bio stranka u tom sporu, slijedom čega nije moguće niti primijeniti odredbu čl. 502.c ZPP-a (tako i Vrhovni sud u odluci Revd 2379/21 od 1. lipnja 2021.). Za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva valja primijeniti odredbe čl. 81., 82., 85., 86. i 87., te čl. 89. i 90. Zakona o zaštiti potrošača, ("Narodne novine" broj 96/03, dalje ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora te odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08, dalje ZOO).
10. Iz Ugovora o kreditu proizlazi da je ugovoren iznos mjesečnog obroka kredita kao kunska protuvrijednost iznosa od 370,49 CHF po prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. važećem na dan plaćanja, dok visina mjesečnih obroka podliježe prilagodbi zbog, između ostalog, promjene uvjeta refinanciranja te pod navedenim može biti promjenljiva godišnja kamatna stopa na kredit.
11. Na okolnost postupanja tuženika u fazi pregovora i pojašnjavanja tužitelju značenja spornih ugovornih odredbi, kao i na okolnost aktivne legitimacije i svojstva potrošača tužitelja, sud je saslušao tužitelja i djelatnika tuženika, dok drugih dokaznih prijedloga na te okolnosti nije bilo, s obzirom da je tuženik odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem svoga zakonskog zastupnika.
12. Iz iskaza tužitelja u bitnome proizlazi kako je 2008. htio kupiti vozilo koje mu je trebalo za njegove osobne potrebe u privatne svrhe. Došao je u auto kuću i jedino što su mu ponudili je sklapanje ugovora o kreditu vezano uz švicarski franak i rekli su da imaju jedino taj način financiranja i da je taj tečaj stabilan te da će rata biti ista do kraja otplate. To se nije dogodilo već je rata narasla za čak 700,00 kn odnosno od 1.600,00 kn kako je bilo početno sve do 2.300,00 kn. Ne zna što se događalo sa kamatnom stopom, a kredit je u cijelosti otplatio osobno. Sve je bilo pripremljeno u auto kući i ugovor je unaprijed bio sastavljen, on je samo došao i potpisao ga kod bilježnika i to je bilo to. Nije niti čitao ugovor, oni su mu rekli kolika je rata i pristao je. Prodavač mu je rekao da će rata biti uvijek ista, samo franke su imali i to je prihvatio, nije niti pitao za nešto drugo, oni su nudili samo franak, a njega je samo zanimalo kolika je visina mjesečne rate, rekli su 1.600,00 kn i on je rekao da može. Njemu je samo bilo bitno da rata bude što povoljnija, a oni su nudili jedino tu mogućnost. Njemu je bilo svejedno koja je valuta, samo ga je zanimala visina rate. Ne zna ništa o promjenama tečaja, oni su mu nudili samo to, a njega je samo zanimalo da prva rata bude ista kao i zadnja.
13. Iz iskaza svjedoka NO, djelatnika tuženika, u bitnome proizlazi kako je on zaposlen u društvu koje je grupacija tuženika, na mjestu prodajnog predstavnika što je radio i tada samo se to sada drugačije zove - area manager. Njegov posao je, među ostalim, da educira prodajne savjetnike te im daje upute i o tome da moraju upoznati klijenta s rizicima kojeg nosi sklapanje ugovora o kreditu. Prodajni savjetnici tako su trebali upoznavati klijente s mogućnostima kreditiranja i u euru i vezano za valutu CHF. Ne zna zašto su bili povoljniji krediti vezani uz valutu CHF, pretpostavlja da je to zbog niže cijene kapitala te valute. Oni su tek naknadno uveli tu valutu kao mogućnost financiranja. Inače ugovorni odjel pripremio bi ugovor i on bi bio predočen stranci na kretanje libora i PDV na kamatu. Prodajni savjetnici prodavali su vozila i nudili financiranje i kupnju istoga. Ne zna tko je konkretno radio kao prodajni savjetnik na ovom ugovoru o kreditu. Ukoliko bi postojala primjedba klijenta uputili bi ga da u pisanom obliku tu primjedbu postavi te bi to uputili na pravnu službu te ukoliko bi postojao zajednički interes takva odredba bi se izmijenila. Većina klijenata tražila bi izračun i u eurima i u švicarcima. Nikada se nisu oglašavali na način da nude samo kredite u švicarcima. Nisu dobili niti uputu da educiraju savjetnike da nude više kredita u švicarcima. Prvotno su imali financiranje u eurima, a tek naknadno kada je tržište to tražilo, uveli su švicarce. Marža tuženika bila je fiksna vezana uz fiksni dio kamatne stope odnosno njezinu promjenu. Dakle kamatna stopa dizala bi se jedino u slučaju rasta libora, kao i u slučaju rasta PDV-a što se dogodilo sa stope 23 na 25%, a marža je pritom ostala ista.
14. Iskaz tužitelja i djelatnika tuženika sud je prihvatio, međutim, kako proizlazi iz iskaza djelatnika tuženika, on nije bio prodajni predstavnik niti je pregovarao s tužiteljem oko sklapanja konkretnog ugovora o kreditu, tako da njegov iskaz nije cijenjen u vidu utvrđenja činjenice je li tužitelj prilikom sklapanja ugovora o kreditu bio informiran o dosegu odredbi koje su predmet ovoga postupka. Naime, djelatnik tuženika iskazivao je načelno na koji način je educirao prodajne predstavnike i davao im upute o komunikaciji i postupanju s klijentima, dok i sam navodi da o okolnostima sklapanja konkretnog ugovora o kreditu nema saznanja.
15. Na temelju iskaza tužitelja sud utvrđuje da je tužitelj prosječni potrošač, koji prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije imao mogućnost pregovarati s tuženikom o uvjetima kreditiranja te koji nije bio informiran o rizicima sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima, a nije mu bilo poznato niti na koji način će se kretati kamatna stopa koja je ugovorena u predmetnom Ugovoru o kreditu.
16. Naime, novčarske institucije pa tako i tuženik, prihvaćaju opći rizik valutne klauzule, dok s druge strane potrošač prihvaća i dodatni rizik specifičan za CHF što novčarske institucije kao stručne ustanove razumiju, dok potrošači kao nestručni ne razumiju, niti su svjesni da ne razumiju takve rizike pa misle da su preuzeli samo opći rizik koji je vezan uz pojam svake valutne klauzule, a kreditor kao druga ugovorna strana im to nije objasnio niti dao neko pravo koje bi potrošaču taj nedostatak nadoknadilo.
17. Ovo zato što je upravo propuštanje davanja bitne informacije o specifičnosti valute CHF i posebnog rizika valute CHF, kraj činjenice da taj rizik preuzima potrošač već samim ugovornim odredbama koje je sastavio tuženik, unaprijed, bez pojedinačnog pregovaranja, dovelo do značajne neravnoteže. Pri tome, tužitelj nije mogao razumjeti ekonomske posljedice spornih ugovornih odredbi za njegove financijske obveze koje iz tih odredbi za njega proizlaze.
18. Dakle sud utvrđuje da tužitelju pri sklapanju Ugovora o kreditu odredbe o valutnoj klauzuli nisu učinjene suštinski razumljivima, jer mu nije pružena cjelovita informacija u pogledu rizika ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima na temelju koje bi mogao procijeniti potencijalne ekonomske posljedice koje bi takve ugovorne odredbe mogle imati za njegove financijske obveze.
19. Iz iskaza tužitelja, koji je sud prihvatio kao istinit, proizlazi da je novcem kojega je dobio predmetnim Ugovorom o kreditu kupio automobil koji je koristio za osobne potrebe. Dovodeći u vezu iskaz tužitelja sa sadržajem spisa, odnosno izvedenim dokazima, iz kojih ne proizlazi nikakva naznaka da bi tužitelj kredit zatražio i ostvario u svrhu namijenjenu ikakvoj poslovnoj djelatnosti ili obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja, odnosno da se tužitelj uopće bavi takvim djelatnostima, sud utvrđuje da je tužitelj potrošač sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, a tuženik je taj koji je bio dužan dokazati da je predmetni pravni posao sklopljen u poslovne ili poduzetničke svrhe (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020. i dr.).
20. Prema odredbi čl. 81. st. 1. i 2. i čl. 82. ZZP, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
21. S obzirom da se, kako je to prethodno obrazloženo, o spornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da je ista bila unaprijed formulirana od strane tuženika te da tužitelj nije imao utjecaja na njezin sadržaj, radi se o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu odredbe čl. 81. ZZP-a, dok je sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a, nepoštena ugovorna odredba, ništetna.
22. U pogledu odredbe o promjenljivosti kamate u skladu promjenom uvjeta refinanciranja, iz iste nije vidljivo niti je istim Ugovorom određeno na koji način će se visina kamatne stope mijenjati kroz cijelo razdoblje otplate i o čemu će ovisiti ta promjena, već je ugovoreno kako je tuženik ovlašten mijenjati njezinu visinu u skladu s promjenom uvjeta refinanciranja.
23. Odredbom čl. 272. ZOO-a propisano je kako je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. U konkretnom slučaju predmetne ugovorne odredbe Ugovora o promjenljivosti kamatne stope ne sadrže nikakve podatke s pomoću kojih se obveza tužitelja na isplatu kamate na iznos kredita u slučaju njezine promjene može odrediti, već je ugovoreno da je kamatna stopa promjenljiva u skladu s promjenom uvjeta refinanciranja, tako da korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.
24. Iz prihvaćenog iskaza tužitelja sud je utvrdio kako tužitelju nije bilo jasno prilikom sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu na koji način će se ugovorena kamatna stopa mijenjati, kada će doći do te promjene i na temelju čega će odluka tuženika o promjeni kamatne stope biti donesena, kao i da nije imao mogućnosti pregovaranja oko te odredbe.
25. U smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti sve ono što je primila na temelju takvog ugovora. Stoga tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa plaćenog na temelju obračuna promjene valute po prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. na dan plaćanja i iznosa obračunatog prema prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. na dan korištenja leasinga, kao i razlike između onoga što je plaćeno i što bi bilo plaćeno da je na snazi tijekom razdoblja otplate bila na snazi početno ugovorena kamatna stopa.
26. Radi utvrđenja spornih iznosa, izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. U svom nalazu i mišljenju vještak je naveo da su Porsche Mobiliti d.o.o. kao davatelj kredita i tužitelj kao korisnik kredita zaključili 14. svibnja 2008. Ugovor o kreditu broj 02173 (u daljnjem tekstu: Ugovor), sa sljedećim osnovnim ugovornim elementima: iznos kredita je kunska protuvrijednost od 24.557,29 CHF obračunato prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb vrijedećem na dan korištenja, svrha ugovora o kreditu je financiranje troškova kupnje osobnog automobila: ŠKODA, OCTAVIA, 1.6 TOUR, ugovoren je rok otplate od 84 mjeseca (otplata u jednakim mjesečnim anuitetima) te promjenjiva kamatna stopa redovnih kamata koja je iznosila 6,99% godišnje na dan sklapanja Ugovora, prema planu otplate ugovora o kreditu, dospijeće prve obveze bilo je 31. svibnja 2008., a sljedećih svakog posljednjeg dana u mjesecu, utvrđeno je da će se kredit otplaćivati u mjesečnim anuitetima iskazanima u valuti, a plativima u protuvrijednosti kuna prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb vrijedećem na dan plaćanja. Kredit je isplaćen 16. svibnja 2008., s kojim danom je prodajni tečaj Raiffeisen Bank d.d. kao banke davatelja kredita za valutu CHF iznosio 4,494119 kn za 1 CHF, pa je dakle ugovorni iznos od 24.557,29 CHF iskazan u protuvrijednosti kuna iznosio 110.363,38 kn. Iz otplatnog plana tuženika proizlazi da je visina anuiteta (bruto obroka) od 370,49 CHF, proizišla iz kamatne stope od 6,99% iskazane u ugovoru o kreditu, ali iz stupca 'g' Tabele 1 nalaza razvidno je, da uz primjenu navedene kamatne stope, kamata na odgovarajuću visinu glavnice, iskazane primjerice na dan 31. svibnja 2008., iznosila bi 143,00 CHF, a ne 117,21 CHF, kako je u otplatnom planu prikazao davatelj kredita. Neovisno o tome da li se otplatni plan uz predmetni ugovor o kreditu može analizirati prema obrascu otplatnih planova uz ugovore o financijskom leasingu, budući da je davatelj kredita leasing kuća, Sukladno Pravilniku o porezu na dodanu vrijednost koji je prethodio Pravilniku o porezu na dodanu vrijednost, koji je stupio na snagu 1. siječnja 2010. i kojim davatelj leasinga više ne obračunava PDV na kamatu u mjesečnoj rati za financijski leasing, do tog dana je davatelj leasinga obračunavao PDV na kamatu, na isti način kako su to bili obvezni svi davatelji zajma iz ugovora o zajmu (samo banke, odnosno kreditne institucije nisu bile obvezne obračunavati porez na kamatu). U svakom slučaju, iznos kamata od 117,21 CHF, dobiven je primjenom kamatne stope od 5,73% godišnje na zadanu glavnicu (razvidno iz stupca 'h' Tabele 1 nalaza), dok iznos kamata od 143,00 CHF koji je dobiven primjenom ugovorene stope od 6,99% godišnje, prema prikazu danom u Tabeli 1 nalaza, zapravo predstavlja zbroj kamate od 117,21 CHF i PDV od 22% na kamate (25,79 CHF). U nastavku, vještak je promjenu kamatnih stopa u razdoblju otplate kredita iskazao polazeći od početne stope prema ugovoru o kreditu u visini od 6,99% godišnje, kako slijedi: 6,99% godišnje od dospijeća 1. anuiteta, do zaključno anuiteta s dospijećem 31. srpnja 2009., 7,05% godišnje od anuiteta s dospijećem 31. kolovoza 2009., do zaključno anuiteta s dospijećem 31. prosinca 2009. (uvećanje je prouzročeno porastom stope PDV-a na kamatu s 22% na 23%), 5,80% godišnje od anuiteta s dospijećem 31. siječnja 2010., zaključno anuiteta s dospijećem 31. srpnja 2014. (smanjenje kamatne stope prouzročeno je ukinućem PDV-a na kamatu), 5,79% godišnje od anuiteta s dospijećem 31. kolovoza 2014., zaključno anuiteta s dospijećem 31. prosinca 2014., 5,71% godišnje od anuiteta s dospijećem 31. siječnja 2015., do konačne otplate kredita. U skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza, vještak je mišljenja kako slijedi: ugovoreni iznos od 24.557,29 CHF prema prodajnom tečaju kreditora na dan isplate kredita iznosio je protuvrijednost od 110.363,38 kn, razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (31. svibnja 2008.) do konca izračuna, a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 43,69 CHF, odnosno 196,56 kn (iskazano prema ugovorenom tečaju za valutu CHF važećem na dan korištenja kredita), odnosno 26,29 EUR (zbroj pojedinačno konvertiranih iznosa). Razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (31. svibnja 2008.) do konačne otplate kredita (30. travnja 2015.), a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan podmirenja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg na dan isplate kredita, iznosi ukupno 40.421,68 kn, odnosno 5.364,88 EUR (zbroj pojedinačno konvertiranih mjesečnih iznosa), dok iznosi ukupno 40.410,95 kn, odnosno 5.363,46 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa) uzimajući u obzir i tzv. negativne razlike.
27. U dopuni nalaza i mišljenja od 19. prosinca 2024. vještak je naveo kako tuženik ističe da nije jednostranom odlukom povećavao kamatnu stopu, već je ista mijenjana isključivo 2009. godine kada je PDV na kamatu odlukom zakonodavca povećan na 25% odnosno 2010. godine kada je PDV na kamatu ukinut, te po osnovi izmjena Zakona o potrošačkom kreditiranju 2014. godine do isplate 2015. godine, ali je tada kamatna stopa isključivo padala, stoga nije jasno kako je vještak utvrdio preplatu temeljem promjene kamatne stope. Vještak u odnosu na navedeno ističe kako su u nalazu iskazani stvarni iznosi anuiteta koje je tuženik naplaćivao od tužitelja, a sve prema stvarno zaračunatim i plaćenim kunskim iznosima, a koji su preuzeti iz tuženikove konto kartice po kreditu te kako su u amortizacijskom planu iskazani anuiteti u iznosima koji odgovaraju povećanju, odnosno smanjenju PDV stope na kamate za ugovore o financijskom leasingu. PDV na kamatu je odlukom zakonodavca, 2009. godine povećan na 23%, a ne 25%, jer početak primjene postotka od 25% kreće od 1. ožujka 2012., kada je PDV na kamatu kod ugovora o leasingu već ionako u potpunosti ukinut.
Nadalje, vještak navodi kako nije iskazivao tečaj na dan izdavanja računa, nego na dan plaćanja računa, budući da u članku 5.1. Uvjeta ugovora o kreditu stoji: 'Sve novčane obveze koje proizlaze iz ugovora, ako su izražene u CHF, ispunjavaju se plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, za CHF vrijedećem na dan plaćanja.' Međutim, uočeno je da je tuženik tužitelju zaračunavao obveze u kunskim iznosima prema tečaju na dan izdavanja računa. Stoga je vještak prikazao novu varijantu izračuna primjenom tečaja na dan izdavanja računa i dao dopunu nalazu i mišljenju kako slijedi: razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (31. svibnja 2008.) do konca izračuna, a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 43,69 CHF, odnosno 26,29 EUR (zbroj pojedinačno konvertiranih iznosa); razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (31. svibnja 2008.) do konačne otplate kredita (30. travnja 2015.), a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan izdavanja računa) i tečaja za valutu CHF važećeg na dan isplate kredita, iznosi: - ukupno 5.254,56 EUR (samo pozitivni iznosi), - ukupno 5.253,77 EUR uzimajući u obzir i tzv. negativne razlike (-0,79 EUR).
28. U usmenom obrazloženju na glavnoj raspravi vještak je naveo s obzirom na ponovljeni prigovor tuženika kako nije bilo promjene kamatne stope tijekom razdoblja otplate predmetnog kredita, odnosno da nije bilo povećavanja iste odnosno da su sve promjene bile vezane uz PDV koji se u jednom razdoblju otplate kredita obračunavao na kamate u skladu s zakonom, a u potvrdu čega tuženik prilaže izvadak iz poslovnih knjiga s promjenama kamatnih stopa po predmetnom ugovoru, može reći kako iz dostavljenog pregleda promjena kamatnih stopa proizlazi da je kamatna stopa bila na razini 5,80% godišnje od 5.2.2014. i sa kasnijim kretanjima kako je to navedeno u tom periodu, no razlike u izračunima proizlaze iz toga što je kamatna stopa bez PDV-a a koja je bila inicijalno ugovorena iznosila 5,73% godišnje pa dakle kada se PDV makne iz inicijalno ugovorene stope od 6,99% godišnje preostaje 5,73% godišnje što je stopa niža od one koju je kako sam tuženik današnjim pregledom dokazuje primjenjivao u razdoblju nakon što je porez ukinut. Upravo stoga postoje razlike između izračuna otplatnog plana kakvog je sačinio tuženik u odnosu na otplatni plan koji je vještak sačinio primjenom inicijalno ugovorene kamatne stope, tako da je vještak ostao u cijelosti kod nalaza i mišljenja.
Što se tiče razlike između izračuna tečajnih razlika iz osnovnog nalaza u odnosu na dopunski nalaz, vještak je naveo kako je u osnovnom nalazu i mišljenju pošao od ugovorne odredbe odnosno članka uvjeta da se novčane obveze ispunjavaju prema tečaju važećem na dan plaćanja. Međutim, kako je u stvarnosti obveza u kunama obračunavana primjenom tečaja na dan izdavanja računa mišljenja je kako su tužitelju nastale tečajne razlike upravo u odnosu na taj tečaj u kojem smislu smatra da su ispravni iznosi iz dodatnog pisanog nalaza i mišljenja, a koji se u svakom mjesečnom iznosu nalaze u tabeli dopunskog nalaza i to tabela 1A i stupac x (krajnje desni stupac).
29. Nalaz i mišljenje prihvaćen je u cijelosti, budući da je isti sačinjen jasno i obrazloženo, nije proturječan sam sebi niti ostalim izvedenim dokazima, a prigovori tuženika otklonjeni su usmenim obrazloženjem sudskog vještaka na glavnoj raspravi.
29.1. Tako je vještak jasno naveo da razlika u kamatnoj stopi proizlazi iz činjenice što je tuženik, nakon što se prestao obračunavati porez na kamatu, tužitelju zaračunavao kamatnu stopu u visini 5,80%, a ne 5,73%, kako je početno ugovorena kamatna stopa bez poreza na dodanu vrijednost (6,99% umanjeno za PDV), tako da je prihvaćen nalaz i mišljenje u dijelu kojim je vještak izračunao razliku između plaćenog i onoga što bi bilo plaćeno da tuženik nije povećavao kamatnu stopu tijekom razdoblja otplate u iznosu 26,29 EUR.
29.2. U odnosu na izračun razlike s obzirom na vezanost uz valutu švicarski franak, prihvaćen je dopunski nalaz i mišljenje u kojemu je vještak jasno obrazložio kako je u stvarnosti obveza u kunama obračunavana primjenom tečaja na dan izdavanja računa te su tužitelju nastale tečajne razlike upravo u odnosu na taj tečaj tako da je utvrđeno kako postoji razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (31. svibnja 2008.) do konačne otplate kredita (30. travnja 2015.), a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan izdavanja računa) i tečaja za valutu CHF važećeg na dan isplate kredita te da ona iznosi ukupno 5.254,56 EUR.
30. U pogledu prigovora tuženika kako je zadatak vještaka bio izračunati razlike, a ne samo pozitivne razlike, dakle preplate, valja navesti kako je vještak je u danom nalazu i mišljenju sačinjen izračun u dvije inačice, jedna s uključenim svim razlikama i pozitivnim i negativnim, i drugu s uključenim samo pozitivnim tečajnim razlikama. Sud je prihvatio inačicu s iskazanim samo pozitivnim razlikama. Naime, u ovom postupku predmet spora je, u tom dijelu, kondemnatorni zahtjev tužitelja na povrat stečenog na osnovu ništetnih odredbi o vezanosti kredita uz valutu švicarski franak te je sud utvrđivao osnovanost takvog zahtjeva tužitelja, odnosno, utvrđivao je da li su pojedini mjesečni iznosi kojima je tužitelj uplaćivao rate kredita, bile preplaćene zbog takvih ništetnih odredbi i u kojoj visini. Nasuprot navedenome, u ovom postupku tuženik nije istakao zahtjev na povrat stečenog bez osnove od strane tužitelja zbog manje plaćenih rata prilikom otplate uslijed tečaja švicarskog franka koji je bio niži od onoga u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora pa takav zahtjev nije niti bio predmet ocjene osnovanosti u ovome postupku, a sve s obzirom na odredbu čl. 2. ZPP-a kojom je propisano da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (pravno shvaćanje iz presude VSRH broj Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023.).
31. Stoga je, na temelju prihvaćenog nalaza i mišljenja financijskog vještaka, kao i ostalih izvedenih dokaza u ovome postupku, utvrđena preplata po ništetnoj odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj uz valutu švicarski franak u visini 5.254,56 EUR, kao i preplata po ništetnoj odredbi o promjeni kamatne stope po odluci tuženika u visini 26,29 EUR, a u preostalom dijelu za iznos od 108,90 Eur sa zatraženom zateznom kamatom, tužbeni zahtjev je odbijen kao djelomično neosnovan.
32. U pogledu zahtjeva tužitelja za isplatom zatezne kamate na utuženi iznos, valja navesti kako prema odredbi čl. 1111. ZOO, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Članak 1115. ZOO, uređujući opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
33. Kako je tuženik navedene iznose primio s obzirom na ugovorne odredbe koje su utvrđene ništetnima, to je, temeljem citirane odredbe ZOO-a, dužan vratiti ih tužitelju. Ugovaranjem ništetnih odredaba, tuženik je sam propustio tužitelja upoznati s ekonomskim posljedicama takvih odredaba, slijedom čega je njegovo postupanje ocijenjeno nepoštenim, a zatezna kamata tužitelju je priznata kako je i zatraženo, od dana plaćanja, odnosno dana tuženikovog stjecanja utuženih iznosa.
34. Odluka o visini stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007. temelji se na odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. na odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15), a od 1. siječnja 2023. do isplate na odredbi čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22.) i čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 156/22).
35. Zaključno se ističe da je neosnovan tuženikov prigovor zastare. Naime, prema odredbi čl. 328. ZOO propisano je da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, dok zahtjev za isplatu tužitelja zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina prema odredbi čl. 255. ZOO. Kako se radi o restitucijskom zahtjevu temeljem odredbe čl. 323. st. 1. ZOO, u kojem slučaju zastara počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi (pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., broj Su-IV-47/20), odnosno u konkretnom slučaju od dana donošenja ove prvostupanjske presude, jer je ovom presudom odlučeno i o pitanju ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivosti kamatne stope prema odluci tuženika, to zastarni rok propisan čl. 225. ZOO od pet godina nije protekao (tako i Županijski sud u Osijeku, u presudi broj Gž-1996/19 od 14. rujna 2020.).
36. Iz toga razloga, utvrđeno je da je tužitelj po predmetnom ugovoru o leasingu zbog takve ništetne odredbe o vezanosti ugovora uz valutu švicarski franak, ukupno preplatio iznos od 5.254,56 EUR te mu je isti dosuđen, uz kamatu koja na svaki pojedini plaćeni iznos preplate teče od datuma same preplate pa do isplate. U preostalom dijelu, za iznos od 108,90 Eur tužbeni zahtjev je odbijen kao djelomično neosnovan. U pogledu odredbe o promjenljivosti kamatne stope u skladu s uvjetima tuženika, utvrđena je ništetnost odredbe te je naloženo tuženiku po toj osnovi isplatiti tužitelju iznos od 26,29 EUR, također sa zateznom kamatom od učinjene preplate pa sve do isplate.
37. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 5. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, s obzirom da tužitelj nije uspio sa svojim zahtjevom u ovome postupku u razmjerno neznatnom dijelu zbog kojega nisu nastali nikakvi posebni troškovi. Troškovi se odnose na trošak zastupanja po odvjetniku, koji je odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, dalje Tarifa). Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u visini 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), sastava podnesaka od 27.4.2022., 10.5.2023., 25.1.2024. i 22.1.2025. u visini 100 bodova za svaki podnesak (Tbr. 8/1 Tarife), zastupanja na ročištima 9.6.2022., 16.1.2023. i 10.9.2025. u visini 100 bodova za svako ročište (Tbr. 9/1 Tarife) te zastupanja na ročištu 6.11.2024. u visini 25 bodova (Tbr. 9/5 Tarife). Vrijednost jednog boda prema Tbr. 50 Tarife iznosi 2,00 EUR pa tužitelju za 825 bodova pripada iznos 1.650,00 EUR, a uvećano za PDV iznosi 2.062,50 Eur. Tužitelju je priznat trošak plaćenog predujma za izvođenje dokaza financijskim vještačenjem u iznosu 331,81 EUR i trošak sudskih pristojbi 142,67 Eur.
48. Slijedom navedenog, tužitelju je dosuđen parnični trošak u iznosu 2.536,98 EUR. Na tako određeni trošak tužitelju su dosuđene zatražene zatezne kamate koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP- a, po stopi određenoj odredbom čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22.) i čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 156/22).
U Zagrebu, 25. rujna 2025.
Sutkinja
Ela Mišura Stopfer
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila,
- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.
Žalba se podnosi pisano putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.
DNA:
1. Tužitelju po punomoćnici uz rj o pristojbi na presudu 95,09 Eur
2. Tuženiku po punomoćniku
