REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Dršćevka 1, 52000 Pazin

P-228/2024-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Tamari Lakoseljac Benčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB 26187994862, kojeg zastupaju punomoćnice iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Tulija Zele Janjanin i Adrijana Jovanović, odvjetnice iz Rijeke, protiv tuženika LOVAČKO DRUŠTVO "ZEC" POREČ, Poreč, St. Kaligari 50, OIB 62809400703, kojeg zastupa punomoćnik Alen Kalčić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Alen Kalčić i Neven Švić, Poreč, radi isplate iznosa od 2.722,88 EUR, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 26. kolovoza 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu odluke održanom 25. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku LOVAČKOM DRUŠTVU „ZEC“ POREČ, OIB: 62809400703, isplatiti tužitelju CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, OIB: 26187994862, iznos od 2.722,88 EUR, zajedno sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 26. studenog 2022. pa do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja se na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku LOVAČKOM DRUŠTVU „ZEC“ POREČ, OIB: 62809400703 naknaditi tužitelju CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, OIB: 26187994862, trošak postupka u iznosu od 2.871,01 EUR, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 25. rujna 2025. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja se na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, OIB: 26187994862, za naknadom troška postupka u iznosu od 276,35 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja se na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi naknade štete. U tužbi se navodi da se 4. siječnja 2022. oko 7,45 sati dogodila prometna nezgoda u mjestu [adresa] – [adresa], uslijed izlijetanja divljači – srna, iz lovišta kojim gospodari tuženik na označenu prometnicu, koja je pretrčavajući kolnik udarila u vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka], kojim je upravljao OJ. Navedeno vozilo da je osigurano kod tužitelja policom automobilskog osiguranja – sudar sa životinjom. Vlasnik oštećenog vozila da je podnio, na temelju zaključenog ugovora o osiguranju automobilskog kaska, zahtjev za naknadu pretrpljene štete na oštećenom vozilu. Tužitelj da je 26. studenog 2022. izvršio plaćanje naknade štete u iznosu od 20.515,53 kuna / 2.722,88 eura. Navodi kako je tuženik pasivno legitimiran jer je on imatelj divljači koja je u predmetnom štetnom događaju uzrokovala štetu za koju je tužitelj isplatio naknadu iz osiguranja. Navodi i kako se divljač na cesti smatra opasnom stvari te da tužitelj ima pravo regresa prema tuženiku. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže naslovnom sudu donijeti presudu kao u izreci te naložiti tuženiku naknadu troškova postupka.

2. U odgovoru na tužbu, tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te naveo kako se predmetna tužba treba odbaciti. Nadalje, istaknuo je prigovor promašene pasivne legitimacije te naveo kako karta lovišta na koju se tužitelj poziva nije javna isprava. Nadalje, tuženik je osporio da vrši pravo lova na cesti na kojoj se desila prometna nezgoda, ali i na području oko te ceste. Tuženik je naveo i da je poduzeo više mjera i aktivnosti, propisanih Zakonom o lovstvu, u cilju osiguravanja sigurnosti osoba i imovine te sprječavanja nastanka štete pa da isti ne može biti odgovoran za predmetnu štetu. Slijedom svega navedenog, predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja te da mu sud naloži naknadu troškova parničnog postupka.

3. Proveden je dokazni postupak uvidom dokumentaciju u spisu i to dokumentaciju priloženu uz tužbu (str. 7-57 spisa), izjavu OJ dostavljenu uz podnesak tužitelja od 12. prosinca 2024. (str. 82-83 spisa), te preostalu dokumentaciju uz navedeni podnesak (str. 84- 146 spisa), dokumentaciju Policijske postaje Poreč (str. 162-185 spisa), nalaz i mišljenje vještakinje Lare Jerman (str. 195- 198 spisa) te nalaz i mišljenje vještaka Saše Monasa (str. 201-217 spisa).

4. Predmet spora je tužiteljev regresni zahtjev s osnove isplate naknade štete njegovom osiguraniku iz prometne nezgode uslijed naleta vozila na divljač koja je izletjela na cestu.

5. Tužitelj je tužbeni zahtjev postavio prema tuženiku kao osobi koja gospodari lovištem, na čijem je području bila divljač, koja je naletjela na vozilo tužiteljevog osiguranika.

6. Tužba je u ovom predmetu podnesena 22. kolovoza 2024. te je na taj dan bio na snazi Zakon o lovstvu (Narodne novine broj 99/2018, 32/2019, 32/2020, dalje: Zakon o lovstvu) koji se primjenjuje u ovom postupku. Stvarna nadležnost ovoga suda proizlazi na temelju čl. 34. b točka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP), budući da se ovdje radi o sporu između pravnih osoba, dok mjesna nadležnost suda proizlazi iz okolnosti da se lovište, u kojem je po navodu tužbe, došlo do nastanka štete i kojim upravlja tuženik, nalazi na području nadležnosti ovoga suda (čl. 46. st. 1. i čl. 52. st. 1. ZPP-a).

7. Stranke su na ročištu održanom 26. veljače 2025. učinile nespornim da se prometna nezgoda dogodila kako je to opisano u t. I. činjeničnog opisa tužbe, odnosno da se 4. siječnja 2022. oko 7,45 sati dogodila prometna nezgoda u mjestu [adresa], 35 metara od sjeverozapadnog ruba betonskog zida kbr. 88 A, [adresa], uslijed izlijetanja divljači - srne iz lovišta kojim gospodari tuženik na označenu prometnicu, koja je pretrčavajući kolnik udarila u vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka], kojim je upravljao OJ, a koji se vozilom uredno kretao predmetnom prometnicom, sve utvrđeno po policijskim djelatnicima PU Istarske, PP Poreč, prema priloženoj Potvrdi broj: 211-04/22-O/110 od 4. siječnja 2022. Oštećeno je vozilo registarske oznake [registarska oznaka], vlasništvo OJ iz [adresa], osigurano kod Croatia osiguranje d.d. policom automobilskog osiguranja – sudar sa životinjom, broj 011612438547 s rokom važenja od 17. ožujka 2021. do 17. ožujka 2022.

7.1. Nadalje, stranke su na istom ročištu učinile nespornim da je vozilo osiguranika tužitelja bilo osigurano kod tužitelja te da je tužitelj svom osiguraniku 26. studenog 2022. izvršio plaćanje naknade štete u iznosu od 20.515,53 kuna / 2.722,88 eura, sve po računu popravka broj: 135/1/1 od 25/01/2022., Auto centar Poreč d.o.o., Poreč.

8. Između stranaka je sporna pasivna legitimacija te odgovornost tuženika za nastanak predmetne prometne nezgode.

9. Iz izjave svjedoka OJ od 6. prosinca 2024., proizlazi da je kao vozač osobnog vozila [registarska oznaka] sudjelovao u prometnoj nezgodi koja se dogodila 4. siječnja 2022. na dionici lokalne [adresa] – [adresa]. Svjedok je u svojoj izjavi naveo kako se kretao iz pravca [adresa] prema Žbandaju, a nakon cca 200 metara od table koja označava prestanak mjesta [adresa] iskočila mu je s lijeve strane ceste, kroz šipražje, srna i udarila u njegovo osobno vozilo. O da je udarila u prednju lijevu stranu vozila i tom prilikom da je došlo do oštećenja lijevog prednjeg blatobrana, lijevog prednjeg svjetla, prednje haube i prednjeg voznog lima sa odbojnikom. Prometnica da je dosta uska jer da se radi o lokalnoj cesti. On da je vjerojatno krenuo kočiti, no srna da je već udarila u vozilo. Naveo je da se kretao brzinom između 45-50 km/h. U trenutku štetnog događaja na prometnici da nije bilo znaka „opasnost od divljači“. Nesreća da se dogodila ujutro u 6,25 sati, još da je bilo mračno, pa sigurno da su mu bila uključena kratka ili duga svjetla. Vrijeme da je bilo suho i prometnica je bila suha. Naveo je kako nije bilo mogućnosti uočavanja divljači i izbjegavanja naleta na srnu jer je u trenutku iskočila i udarila u vozilo. Vozilo da mu je popravljeno u ovlaštenom servisu Autocentru Renault u Poreču. Oštećeni dijelovi vozila da su mu zamijenjeni original novim dijelovima.

9.1. Na ročištu održanom 24. travnja 2025. svjedok OJ je u cijelosti ostao kod izjave od 6. prosinca 2024. Na istom ročištu je izjavio prilikom saslušanja da se znak opasnosti od divljači danas nalazi na cesti jer da je stavljen nakon prometne nezgode.

10. Svjedok ŠJ, tajnik u društvu tuženika, je prilikom iskazivanja u bitnome naveo da je upoznat da se dogodila prometna nezgoda te da je na teren izašao njihov lovočuvar JJ. Drugih saznanja da nema. Naveo je i da na cesti gdje se dogodila nezgoda lovačko društvo ne može vršiti odstrel ili bilo kakav lov u blizini kuća te da je lovačko društvo te godine izvršilo sve svoje obveze iz lovnogospodarske osnove. Udaljenost od mjesta nezgode do prve kuće da je nekih cca 50 metara.

11. Sud je iskaze svjedoka prihvatio u cijelosti, s obzirom na to da su prema ocjeni suda dani istinito i uvjerljivo te su u cijelosti podudarni.

12. Vještakinja geodetske struke Lara Jerman je u svom nalazu i mišljenju navela kako je mišljenja da se nalet desio unutar granica lovišta XVIII/119 Poreč. Najbliži objekt da se nalazi na približnoj udaljenosti od 88 metara.

13. Vještak prometne struke Saša Monas, je u svom nalazu i mišljenju, a uzimajući u obzir zaostala oštećenja i njihov položaj na osobnom automobilu osiguranika tužitelja Renault Captur 1.5 DCI, registarske oznake [registarska oznaka], te uzimajući u obzir Zapisnik o očevidu i fotodokumentaciju sve izrađeno od strane policijskih službenika koji su obavili očevid predmetne prometne nesreće, te izjavu osiguranika tužitelja svjedoka OJ ovjerenu kod javnog bilježnika, a koja izjava prileži spisu predmeta, te iskaz predmetnog svjedoka OJ na uviđaju sa lica mjesta od dana 24. travnja 2025., naveo da proizlazi da je osiguranik tužitelja, svjedok OJ kritične zgode izvan [adresa] upravljao predmetnim osobnim automobilom Renault Captur kolnikom lokalne ceste L50090 [adresa] – [adresa], iz smjera [adresa] u smjeru naselja Radmani (smjer jug - sjever, u Skici mjesta događaja označeno slovom A), gdje je dolaskom na oko 35m (prema pokazivanju svjedoka OJ na uviđaju) od PTM u smjeru sjevera došlo do naleta srneće divljači na prednju lijevu bočnu stranu predmetnog vozila Renault Captur. Srneća divljač da je, prema izjavi svjedoka OJ kod javnog bilježnika i prema iskazu istog svjedoka OJ na uviđaju, iskočila sa lijeve strane iz šipražja na kolnik lokalne ceste L50090 na način da se kretala sa lijeva na desno (u Skici mjesta događaja označeno slovom B) u odnosu na smjer kretanja osobnog automobila Renault Captur. Na temelju prikazanih oštećenja na lijevom boku vozila Renault Captur, u ovoj prometnoj situaciji da je došlo do bočnog naleta srneće divljači na prednji lijevi blatobran, lijevi bočni dio prednjeg branika i na prednje lijevo putno svjetlo vozila, nakon čega da je srneća divljač uginula u pronađenom položaju po dolasku policijskih službenika, a koji položaj se nalazi izvan zapadnog ruba kolnika i u Skici mjesta događaja je označen rednim brojem 1. Naveo je da na temelju Zapisnika o očevidu proizlazi da je vozilo Renault Captur pomaknuto nakon naleta na divljač od strane svjedoka OJ uz istočni rub kolnika poradi nesmetanog odvijanja prometa. Položaj vozila Renault Captur na kolniku lokalne ceste L50090 [adresa] da je, u trenutku naleta srneće divljači na njegov prednji lijevi blatobran, lijevi bočni dio prednjeg branika i na prednje lijevo putno svjetlo, u Skici mjesta događaja označen rednim brojem 2, dok je samo mjesto naleta označeno slovom K, te se isto nalazi na udaljenosti od oko 35m 14 od PTM u smjeru sjevera i od osovine mjerenja u smjeru istoka za od oko 2,1m. Kako je u ovoj prometnoj situaciji došlo do naleta srneće divljači na lijevu bočnu stranu vozila osiguranika tužitelja Renault Captur, to da na temelju zaostalih prikazanih oštećenja na vozilu nije moguće definirati brzinu kretanja vozila Renault Captur u trenutku naleta. Prema izjavi svjedoka OJ na uviđaju isti da je nakon naleta zaustavio svoje vozilo nakon prijeđenih oko 5 metara te da je nakon toga maknuo auto izvan kolnika. Ukoliko bi predmetno vozilo bilo zaustavljeno na dužini puta od oko 5m, to proizlazi da bi mu brzina u trenutku kontakta sa srnećom divljači mogla iznositi od oko 14,4km/h. Prema izjavi svjedoka OJ kod javnog bilježnika i prema iskazu istog svjedoka OJ na uviđaju, isti da se kretao brzinom od 45- 50km/h. Za zaustavljanje osobnog automobila Renault Captur pri brzini kretanja od oko 50km/h, a uzimajući u obzir vrijeme reakcije prosječnog vozača na opasnu situaciju u prometu u dnevnim uvjetima od oko 0,8s, potreban je zaustavni put od oko 28,2m i vrijeme od oko 3,2 s. Od mjesta prelaska zapadnog ruba kolnika lokalne ceste L50090 do mjesta naleta predmetne srneće divljači na prednju lijevu bočnu stranu vozila Renault Captur (u Skici mjesta događaja označeno slovom K), srneća divljač bi prešla put od oko 2,1m trčanjem u vremenu od oko 0,22s. Vremenski 0,22s prije naleta srneće divljači na lijevu bočnu stranu vozila Renault Captur, a koje vrijeme predstavlja trenutak ulaska srneće divljači na kolnik lokalne ceste L50090 preko zapadnog ruba kolnika, vozilo Renault Captur da se svojim prednjim čeonim dijelom nalazilo na udaljenosti koja prethodi mjestu naleta K za oko 2,6m. Na dužini puta od 2,6m (udaljenost prednjeg čeonog dijela vozila Renault Captur do mjesta naleta K, u trenutku ulaska srneće divljači na kolnik) da je moguće zaustavljanje predmetnog vozila prije mjesta naleta, za sve brzine kretanja vozila Renault Captur koje su manje od 8,3km/h. Iz navedenog da proizlazi da osiguranik tužitelja koji je upravljao osobnim automobilom Renault Captur 1.5 DCI, registarske oznake [registarska oznaka], od trenutku ulaska predmetne srneće divljači na kolnik do trenutka njenog naleta na lijevu bočnu stranu predmetnog vozila, pri brzini kretanja predmetnog vozila od oko 50km/h, nije imao tehničke mogućnosti niti poduzeti radnju kočenja prije mjesta naleta životinje, kao niti zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta. Vrijeme reakcije prosječnog vozača na opasnu situaciju u prometu tijekom dnevnih uvjeta, nakon koje poduzima radnju snažnog kočenja iznosi od oko 0,8s, a što je za 0,58s više od vremena koje je proteklo od trenutka ulaska srneće divljači na kolnik do trenutka njenog naleta na lijevi bok vozila Renault Captur.

14. Vještak Saša Monas je na ročištu održanom 26. kolovoza 2025. u cijelosti ostao kod nalaza i mišljenja od 26. svibnja 2025., dok vještakinja Lara Jerman nije saslušavana pred sudom jer nije bilo primjedbi na njezin nalaz te su se stranke očitovale da ne traže da se ista sasluša pred sudom.

15. Sud je nalaz i mišljenje vještakinje Lare Jerman, kao i nalaz i mišljenje vještaka Saše Monasa, ocijenio objektivnim i sačinjenim u skladu s pravilima struke, te ih je u cijelosti prihvatio.

16. Na temelju čl. 80. stavka 6. Zakona o lovstvu za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara: a) vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi ili b) lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

17. Na temelju provedenog dokaznog postupka proizlazi da se osiguranik tužitelja kao vozač, u trenutku naleta na divljač – srnu, kretao brzinom od oko 50 km/h, da je za zaustavljanje osobnog automobila Renault Captur pri brzini kretanja od oko 50 km/h, potreban zaustavni put (uzimajući u obzir reakciju prosječnog vozača na opasnu situaciju u prometu u dnevnim uvjetima) od oko 28,2m i vrijeme od oko 3,2 sekundi, da se vremenski 0,22s prije naleta vozila Renault Captur na srnu, vozilo nalazilo na udaljenosti koja prethodi mjestu naleta za oko 2,6 m te da je na dužini puta od 2,6m (udaljenost vozila prednjeg čeonog dijela vozila Renault Captur do mjesta naleta K, u trenutku ulaska srneće divljači na kolnik) bilo moguće zaustavljanje predmetnog automobila prije mjesta naleta na srnu, za sve brzine kretanja vozila koje su niže od 8,3 km/h. Iz navedenog proizlazi da osiguranik tužitelja, OJ, koji je upravljao osobnim automobilom Renault Captur, registarske oznake [registarska oznaka], u ovoj prometnoj situaciji, pri brzini kretanja od oko 50 km/h u trenutku naleta, nije imao tehničkih mogućnosti niti poduzeti radnju kočenja prije mjesta naleta na divljač, kao niti zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta.

18. Dakle, u ovoj prometnoj situaciji kada bi bilo moguće zaustavljanje predmetnog automobila za sve brzine kretanja navedenog vozila koje su niže od 8,3 km/h, dok je ograničenje brzine iznosilo 90 km/h (nakon nastanka prometne nesreće, 2023. je postavljen znak ograničenja brzine na 50 km/h), osiguranik tužitelja, nije imao tehničke mogućnosti niti poduzeti radnju kočenja prije mjesta naleta na divljač, kao niti zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta, te je vozač alkotestiran, a test je bio negativan 0,00 g/kg, dok su na automobilu nastala oštećenja, pa proizlazi da ne postoji odgovornost osiguranika tužitelja za nastanak predmetne prometne nezgode.

19. S obzirom na to da osiguranik tužitelja nije odgovoran za ovu prometnu nezgodu, potrebno je ocijeniti, je li za nju odgovoran lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta, ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova, odnosno tuženik. Iz dokaznog postupka ne proizlazi da se u vrijeme kada se dogodila prometna nezgoda provodio lov. Međutim, činjenica što se u vrijeme prometne nezgode nije provodio lov, sama po sebi ne oslobađa tuženika kao lovoovlaštenika za naknadu štete.

20. Naime, u slučaju kada je došlo do štete na vozilu naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov (kao što je to u ovom predmetu slučaj), za odgovornost za štetu mjerodavne su odredbe čl. 1045. st. 3. u vezi s čl. 1063. do 1067. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje ZOO), a sukladno članku 76. stavku 2. Zakona o lovstvu koja propisuje da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako Zakon o lovstvu ne propisuje drugačije. Prema tome, budući da Zakonom o lovstvu kao lex specialis, nije propisano tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta divljači na vozilo kada se nije provodio lov, tada valja primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima kojima se uređuje odgovornost za štetu. U pogledu toga je i Ustavni sud Republike Hrvatske u obrazloženju svoje odluke poslovni broj U-I- 4249/2018 od 18. lipnja 2019., između ostalog, naveo slijedeće: „14.1. Predlagatelj smatra da nije uređen slučaj u kojem dođe do naleta vozila na divljač, ako se ne provodi lov i ako vozač postupa po propisima koji uređuju područje sigurnosti prometa na cestama. Ustavni sud napominje da iako Zakon o lovstvu ne uređuje u cijelosti tu situaciju, ne može se zahtijevati od zakonodavca da zakonom uredi sve situacije do kojih može doći u svakodnevnom životu, već je na sudskoj praksi da iznađe takva rješenja u sudskim sporovima (do kojih može doći) koja će dati odgovor na tu dilemu predlagatelja na način kojim neće prevaliti svu odgovornost na građane već će odštetnu odgovornost za štete od divljači tumačiti sukladno općim načelima odštetne odgovornosti, odnosno na način kojim će pridonijeti razvoju i očuvanju prirodnog bogatstva i raspodjeli tereta odgovornosti za štetu između države, lovoovlaštenika i vozača. Polazeći od ovlaštenja zakonodavca da mijenja modele pojedinih zakonskih instituta, posebice na području gospodarskih odnosa, Ustavni sud ne nalazi da je postojeće zakonsko rješenje iz članka 80. stavka 6. Zakona o lovstvu nesuglasno s člankom 3. Ustava odnosno nije nesuglasno načelu izvjesnosti pravne norme jer je osporena norma dostatno određena, precizna i dostupna kako bi subjekti na koje se primjenjuje mogli prilagoditi svoje postupanje. Dakle, odštetna odgovornost nije isključivo na vozaču ili lovoovlašteniku jer je za određivanje odštete potrebno ispitati ponašanje lovoovlaštenika, vozača i oštećenika u svakom konkretnom slučaju.” 21. Slijedom navedenog, premda je člankom 80. stavkom 6. Zakona o lovstvu propisano da je lovoovlaštenik (a time i njegov osiguratelj) odgovoran za štetu nastalu naletom vozila na divljač ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova, činjenica što se u vrijeme nastanka prometne nezgode (i štete) nije provodio lov ne znači da lovoovlaštenik (ili njegov osiguratelj) ne može odgovarati za štetu. Divljač koja se kreće na javnoj cesti je opasna stvar, a da je divljač koja se kreće cestom opasna stvar proizlazi i iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 2101/86 od 29. siječnja 1987., Rev-2070/92 od 16. prosinca 1992., Gzz-4/04 od 30. lipnja 2004. i Rev-1312/07 od 9. srpnja 2008., pa u slučaju kada je do štete nastale u lovištu naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov lovoovlaštenik i nadalje odgovara po načelu objektivne odgovornosti u smislu članka 1063. Zakona o obveznim odnosima u vezi članka 76. stavka 2. Zakona o lovstvu, jer se prema odredbi čl. 1063. ZOO-a šteta nastala u vezi s opasnom stvari smatra da potječe od te stvari, osim ako se dokaže da ona nije bila uzrok štete, a kod objektivne odgovornosti za štetu tužitelj je dužan dokazati postojanje uzročne veze između štetne radnje i nastanka štete (što je tužitelj dokazao na temelju provedenoj prometnog vještačenja).

22. Međutim, prema odredbi članka 1067. stavka 2. ZOO-a, vlasnik stvari oslobađa se odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika (ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti), dok prema stavku 3. istog članka Zakona o obveznim odnosima, vlasnik se oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

23. Prema tome, budući da u konkretnom slučaju osiguranik tužitelja, koji je upravljao osobnim vozilom na koji je naletjela divljač, nije doprinio nastanku prometne nezgode, tuženik se kao lovoovlaštenik, ne može osloboditi od odgovornosti, uslijed čega proizlazi da je tuženik odgovoran za štetu koja je nastala u predmetnoj prometnoj nezgodi. Stoga proizlazi da je za štetu na vozilu osiguranika tužitelja odgovoran tuženik po odredbi čl. 1063. ZOO-a, jer je šteta nastala u vezi s opasnom stvari, jer je tužitelj dokazao postojanje uzročne veze između štetne radnje i nastanka štete, da su na automobilu nastala oštećenja, te da je vozač alkotestiran i da je test bio negativan 0,00 g/kg. Na temelju navedenog, utvrđeno je postojanje uzročne veze između naleta srne na automobil registarske oznake [registarska oznaka] i nastalih oštećenja na tom vozilu.

24. Radi svega naprijed navedenog ne postoji ni suodgovornost osiguranika tužitelja za nastanak prometne nezgode.

25. Člankom 963. ZOO-a propisano je da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Kako je tužitelj 26. studenog 2022. izvršio plaćanje naknade štete u iznosu od 20.515,53 kuna / 2.722,88 eura, sve po računu popravka broj: 135/1/1 od 25/01/2022., Auto centar Poreč d.o.o., Poreč, ocijenjeno je da na temelju naprijed navedene zakonske odredbe, tužitelj ima pravo od tuženika potraživati isplatu utuženog iznosa u cijelosti.

26. Prigovor tuženika da se unutar naselja ne može ustanoviti lovište, pa da uslijed toga ne postoji odgovornost lovoovlaštenika i njegovog osiguratelja, nije prihvaćen. Naime, iako je Zakonom o lovstvu propisano da se lovište ne može ustanoviti na javnim cestama, predmetna [adresa] – [adresa], na kojoj se dogodila prometna nezgoda uslijed naleta na divljač, se nalazi unutar lovišta tuženika Lovačkog društva „Zec“ Poreč, pa da je divljač koja je prouzročila prometnu nezgodu mogla doći na prometnicu jedino iz lovišta tuženika. Stav je ovoga suda da je tuženik, unatoč naprijed navedenom, kojemu je povjereno gospodarenje lovištem iz kojeg je na prometnicu došla srneća divljač, odgovoran za štetni događaj i nastalu štetu tužitelju.

27. Slijedom navedenog, a i po odredbi čl. 1086. ZOO-a, prema kojoj se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, te po odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od iznos od 2.722,88 eura, zajedno sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 26. studenog 2022. pa do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja se na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

28. Prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika nije osnovan. Vještakinja Lara Jerman je u svom nalazu i mišljenju navela kako je mišljenja da se nalet dogodio unutar granica lovišta XVIII/119 Poreč. S obzirom na to da se prometna nezgoda dogodila u mjestu [adresa] – [adresa], koja se u cijelosti proteže na području lovišta tuženika, kako je to utvrdila u svom nalazu i mišljenju vještakinja Lara Jerman, proizlazi da se mjesto štetnog događaja nalazi u Zajedničkom otvorenom lovištu XVIII/119 „POREČ“, kojim je u trenutku štetnog događaja gospodarilo Lovačko društvo "Zec" Poreč.

29. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 155. ZPP-a.

30. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu, pa mu je s obzirom na to, priznato pravo na naknadu troškova s obzirom na vrijednost predmeta spora od 2.722,88 eura.

31. Tužitelju je priznat trošak za sastav podnesaka od 12. prosinca 2024., 23. svibnja 2025. i 26. lipnja 2025. u iznosu od po 200,00 eura, za pristup ročištima 26. veljače 2025., 24. travnja 2025. i 26. kolovoza 2025. u iznosu od po 200,00 eura, PDV 25% u iznosu od 300,00 eura, na temelju Tbr. 7. t. 1., Tbr. 8. t. 1., Tbr. 9. t. 1., Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/2023, 107/2025), trošak sudskih pristojbi za tužbu u iznosu od 36,84 eura i presudu u iznosu od 36,84 eura, troškovi uviđaja s provedenim geodetskim vještačenjem po vještakinji Lari Jerman te prometnim vještačenjem po vještaku Saši Monasu u iznosu od 1.297,33 eura, odnosno ukupno 2.871,01 eura.

32. Što se tiče sudskih pristojbi tužitelju je priznata polovica iznosa zatraženih sudskih pristojbi na tužbu i presudu (u iznosu od po 36,84 eur) koje je dužan platiti kako je to obrazloženo u prethodnom stavku, na temelju čl. 7. st. 1. i 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, br. 118/2018), jer tužitelj ima mogućnosti platiti polovicu pristojbe budući je korisnik eKomunikacije, te tuženik nije dužan snositi povećani trošak pristojbe.

33. Razlika daljnjeg zatraženog troška vještačenja u iznosu od 202,67 eura (do zatraženog iznosa od 1.500,00 eura) tužitelju nije priznata jer je za izlazak suda na lice mjesta i provedena vještačenja utrošen iznos od 1.297,33 eura. Stoga, neopravdani trošak tužitelja iznosi 276,35 eura.

34. Sud je tužitelju na trošak postupka dosudio i zatezne kamate, kako je i zatražio u tužbi, koje teku od 25. rujna 2025. (od presuđenja) do isplate, na temelju čl. 151. st. 3. ZPP. Visina stope zateznih kamata određena je na temelju čl. 2. Zakona i izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 114/2022).

35. Na temelju svega izloženog odlučeno je kao u izreci presude.

U Pazinu 25. rujna 2025.

Sutkinja

Tamara Lakoseljac Benčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana računajući od dana objave presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

DNA:

- Pun. tužitelja,

- Pun. tuženika.