Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž-1524/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sucu pojedincu dr. sc. Ivanu Tironiju u pravnoj stvari tužiteljice VN iz [adresa], otok [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Jerku Grgiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mamić, Grgić i Vinter, d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika RN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Brankici Šola, odvjetnici u Splitu, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: PsP – 61/2022- 47 od 16. travnja 2025., dana 25. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: PsP – 61/2022-47 od 16. travnja 2025.

Obrazloženje:

1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud donio rješenje slijedećeg sadržaja:

"1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tuženik RN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] smetao tužiteljicu ZN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u njezinom posljednjem, mirnom i faktičnom (su)posjedu stana koji se nalazi u zgradi u [adresa] na adresi [adresa], sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica] (kat. čest. [katastarska čestica]) upisane u broj [broj poduloška] Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela Split, Knjiga PU: Split, opisanom kao jednosobni stan na visokom prizemlju, označen br. 4, ulaz A, površine 33,38 m2, time što je:

- 29.07. 2021. godine promjenio bravu na ulaznim vratima stana koji se nalazi u zgradi u [adresa] na adresi [adresa], sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica] (kat. čest. [katastarska čestica]) upisane u broj [broj poduloška] Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela Split, Knjiga PU: Split, opisanom kao jednosobni stan na visokom prizemlju, označen br. 4, ulaz A, površine 33,38 m2, a jedan primjerak ključeva nije predao tužiteljici,

- primjenom sile tužiteljicu spriječio i onemogućio u njezinom ulasku u predmetni stan.

II. Tuženik RN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] je, pod prijetnjom ovrhe, dužan uspostaviti ranije posjedovno stanje te se nalaže tuženiku RN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da, pod prijetnjom ovrhe, uspostavi ranije posjedovno stanje i vrati tužiteljici ZN iz [adresa], o. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] oduzeti (su)posjed, i to na način da:

- u roku od 24 (slovima: dvadeset i četiri) sata od dana dostave ovog rješenja tuženiku, a sve pod prijetnjom ovrhe, tužiteljici preda po jedan primjerak ključeva od ulaznih vrata stana koji se nalazi u zgradi u [adresa] na adresi [adresa], sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica] (kat. čest. [katastarska čestica]) upisane u broj [broj poduloška] Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela Split, Knjiga PU: Split, opisanom kao jednosobni stan na visokom prizemlju, označen br. 4, ulaz A, površine 33,38 m2, kao i da tužiteljici u slučaju bilo koje buduće promjene brava na ulaznim vratima predmetne zgrade i/ili ulaznim vratima predmetnog stana preda po jedan primjerak ključeva za iste;

- se suzdrži od bilo kojeg ponašanja kojim bi fizički i/ili usmeno ili na bilo koji drugi način tužiteljicu spriječio u njezinom ulasku i boravku u stanu te ulasku i boravku u stanu njezinih gostiju, i to prema tužiteljičinim potrebama i željama, a koji stan se nalazi u zgradi u [adresa] na adresi [adresa], sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica] (kat. čest. [katastarska čestica]) upisane u broj [broj poduloška] Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela Split, Knjiga PU: Split, opisanom kao jednosobni stan na visokom prizemlju, označen br. 4, ulaz A, površine 33,38 m2, te da tužiteljici i njeznim gostima omogući neometani ulazak i boravak u predmetnom stanu.

III. Tuženiku se ubuduće zabranjuje svako takvo i slično smetanje, pod prijetnjom novčane kazne, te pod prijetnjom ovrhe.

IV. Tužitelj je dužan tužiteljici nadoknaditi parnični trošak, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

2. Nalaže se tužiteljici, u roku od osam dana naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 497,50 eura."

2. Protiv navedenog prvostupanjskog rješenja tužiteljica je podnijela žalbu i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, razloga koji su predviđeni odredbama članka 353. stavak 1., točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP), u svezi sa odredbom članka 381. ZPP-a. Tužiteljica predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje na način da prihvati tužbeni zahtjev, odnosno podredno da ukine rješenje i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana.

5. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest smetanje suposjeda stana u [adresa],u zgradi na adresi [adresa] (točno označenog u točki I. tužbenog zahtjeva), dalje predmetni stan. Naime tužiteljica tvrdi kako ju je tuženik (inače njezin sin) dana 29. srpnja 2021., zasmetao u posljednjem mirnom faktičnom suposjedu predmetnog stana na način da je promijenio bravu na ulaznim vratima predmetnog stana, a primjerak ključeva nove brave kako joj nije predao. Na ovaj način da je tužiteljicu spriječio odnosno onemogućio u ulasku u predmetni stan, te da joj je na taj način zapravo oduzeo suposjed predmetnog stana.

6. Prije svega je za istaknuti kako ispitujući pobijano prvostupanjsko rješenje te postupak koji je prethodio njegovom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, a sve u svezi sa odredbom članka 381. ZPP-a.

7.1. Odredbom članka 10. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09.,143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje ZVDSP), određeno je kako osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, njezin je posjednik. Odredbom stavka 6. istog članka određeno je da kada isti posjed stvari ili prava ima više osoba, oni su suposjednici.

7.2. Pravo na zaštitu posjeda ima onaj koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, a ovo u suglasju sa odredbom članka 21. stavak 1. ZVDSP-a. Na podnošenje tužbe zbog smetanja posjeda aktivno je legitimiran svaki posljednji, mirni i faktički posjednik.

7.3. Odredbom članka 22. stavak 1. ZVDSP-a određeno kako je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan, ovlašten svoj posjed štiti putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegovog posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Također za istaknuti je i odredbu članka 24. stavak 1. ZVDSP-a kojom je određeno da je svaki suposjednik ovlašten štiti suposjed putem suda od samovlasnog smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjeg suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.

7.4. Konačno je za reći kako je odredbom članka 13. ZVDSP-a propisano kako je posjed stečen kad stjecatelj uspostavi faktičnu vlast glede stvari, bilo da ju je osnovao jednostranim činom (izvorno stjecanje posjeda), ili da mu je prenesena (izvedeno stjecanje posjeda). Izvedeno stjecanje znači stjecanje posjeda s voljom dosadašnjeg posjednika.

8. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud zaključio kako tužiteljica nije bila u posljednjem mirnom suposjedu predmetnog stana. Slijedom navedenog rješenjem je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, očigledno smatrajući da tužiteljica nije aktivno legitimirana za podnošenje tužbe.

9. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda kao pravilan prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer je rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a. Tužiteljica drugačijom interpretacijom dijela činjenične građe i drugačijom ocjenom dijela izvedenih dokaza, naročito dokaza saslušanjem svjedoka, nije uspješno dovela u pitanje pravilnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka prvostupanjskog suda, baš kao što ničim nije osnovano dovela u pitanje ni pravilnu primjenu materijalnog prava od strane prvostupanjskog suda. Posebno je za reći kako je u ovom postupku prvostupanjski sud izveo veliki broj dokaza, pored ostalog saslušanjem brojnih svjedoka i to: EN, UN, BN, IN, ĐN, ŽN, KN, DN i PN, a saslušane su i parnične stranke.

10. Tužiteljica u žalbi u bitnome osporava da bi prvostupanjski sud točno i potpuno utvrdio činjenično stanje u smislu posljednjeg mirnog suposjeda predmetnog stana smatrajući kako iz izvedenih dokaza saslušanjem svjedoka proizlazi da je upravo ona, tužiteljica, prije spornog čina smetanja posjeda (promjene brave na ulaznim vratima stana) bila u posljednjem mirnom suposjedu predmetne nekretnine. Konkretno žaliteljica drugačije interpretira izvedene dokaze i dolazi do zaključka kako je dokazala svoj posljednji mirni suposjed predmetnog stana. Posebno ističe kako je prvostupanjski sud pogrešno u obrazloženju naveo dio iskaza tužiteljice i to kako nikada nije iskazala da je tuženiku najavljivala posjetu u predmetni stan, već da je najavljivala svoj dolazak. Također kako nikada nije tražila tuženikovo dopuštenje za dolazak u predmetni stan već tek najavljivala dolazak u stan. U tom smislu tužiteljica posebno ističe kako "najava nije isto što i traženje dopuštenja".

11. Nakon razmatranja žalbe tužiteljice, prvostupanjskog rješenja te dokazne građe koja se nalazi u spisu, za reći je slijedeće.

12. U hrvatskom procesnom pravu vrijedi načelo slobodne ocjene dokaza tako da sud kod ocjenjivanja dokaza u pravilu nije vezan ni za kakva zakonska pravila o dokaznoj vrijednosti izvedenih dokaznih sredstava. Posebno kod ocjene izvedenih dokaza saslušanjem svjedoka i stranaka, a što je bilo od posebnog značenja u predmetnom slučaju, dolaze do izražaja osobni dojam suca, njegovo poznavanje životnih prilika i sposobnost logičkog zaključivanja, pa su ove okolnosti odlučujuća osnova za utvrđivanje istine odnosno pravilne ocjene izvedenih dokaza. Sama okolnost da bi prema rezultatima dokazivanja bila eventualna moguća i druga utvrđenja ili da postoje pojedini rezultati dokazivanja koje govore u prilog tužiteljice nije prema tome dovoljna da bi ukazivala na nepravilnu ocjenu dokaza. Dakle, u zaključku je za reći kako je prvostupanjski sud zaista dostatno i logički obrazložio svoju pobijanu odluku, a koje obrazloženje nalazi uporište u izvedenim dokazima.

13. Posebno je za istaknuti kako sama tužiteljica na ročištu za glavnu raspravu od 25. travnja 2024. navodi kako u predmetni stan nije dolazila u razdoblju od jeseni 2019. do travnja 2022., dakle kroz razdoblje od oko dvije i po godine. Pored toga tužiteljica i u žalbi ponavlja svoje tvrdnje iz predmetnog postupka: " iz poštovanja prema privatnosti i životu svoga sina, ipak najčešće uz prethodnu najavu, sam ulazila, boravila i živila u predmetom stanu" te: "ali bih se ipak tuženiku često najavila jer je to moja kultura". Iz ovih tvrdnji same tužiteljice i ovaj drugostupanjski sud, a uzimajući ih u kontekstu drugih izvedenih dokaza, a sve u smislu odredbe članka 8. ZPP-a zaključuje kako tužiteljica nije bila u posljednjem mirnom faktičnom suposjedu predmetnog stana već da je u stan dolazila i boravila uz znanje i dopuštenje tuženika. To što je kao majka imala ključeve stana tuženika koji je uknjiženi vlasnik i posjednik istog, životno je i logično, a svakako samo po sebi ne znači da je bila u suposjedu sporne nekretnine sa tuženikom. Uostalom, samo je usput za istaknuti kako činjenicu mirnog faktičnog suposjeda predmetnog stana, tužiteljica je morala dokazati na nedvojben način, izvan svake realne sumnje, što ona u ovom postupku zasigurno nije učinila. Pogrešno navođenje dijela kazivanja tužiteljice od strane prvostupanjskog suda, na što se u žalbi poziva tužiteljica, ni na koji način ne bi utjecalo na pravilnost i zakonitost prvostupanjskog rješenja.

14. Odluka o parničnom trošku iz točke 2. izreke pobijanog rješenja pravilno je i zakonito donesena na temelju odredbi članaka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a.

15. Slijedom navedenog žalbu tužiteljice je trebalo odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsko rješenje, a ovo na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

U Splitu 25. rujna 2025.

Sudac:

Dr. sc. Ivan Tironi