REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1290/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića, člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja USG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Ćosiću, odvjetniku u Imotskom, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, Širolina ulica 4, OIB 57500462912, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-149/2022-2 od 20. lipnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom poslovni broj Pn-46/2020-9 od 12. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 25. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
Tužiteljeva revizija se odbija.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:
„Nalaže se tuženom Hrvatske autoceste d.o.o., Širolina ulica 4, 10000 Zagreb, OIB: 57500462912 isplatiti tužitelju USG (USG) iznos od 78.267,56 kn sa zateznim kamatama na taj iznos koje teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskih trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena te da mu nadoknadi prouzročeni parnični trošak s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate, a sve u roku od 15 dana.“
Isto tako odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom parničnih troškova postupka.
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda.
3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-825/2023-2 od 14. ožujka 2023., dopuštena je revizija tužitelja protiv drugostupanjske presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-149/2022-2 od 20. lipnja 2022., kojom je potvrđena prvostupanjska presuda, zbog pravnog pitanja koje glasi:
„Koja je pravna osnova zahtjeva za isplatu tržišne vrijednosti zemljišta koja je vlasnicima, koji nisu sudjelovali u postupku izvlaštenja, oduzeto iz posjeda radi izgradnje autoceste i koja osoba je odgovorna za tu isplatu, je li to osoba koja je nekretninu oduzela vlasniku iz posjeda, osoba koja je tu nekretninu stekla u vlasništvo ili neka druga osoba?“.
4. Tužitelj je zbog navedenog pravnog pitanja podnio reviziju protiv drugostupanjske presude sukladno odredbi čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP). Predlaže reviziju prihvatiti, drugostupanjsku presudu preinačiti te traži trošak podnošenja revizije.
5. Tuženik je podnio odgovor na reviziju, prvotno ističe kako je revizija podnesena izvan zakonom propisanog roka te se u cijelosti usprotivio revizijskim navodima i predložio reviziju odbiti.
6. Revizija nije osnovana.
7. Na temelju odredbe čl. 391. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena. U reviziji, na temelju odredbe čl. 391. st. 3. ZPP, stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.
8. Prvotno se navodi kako je podnositelj revizije po punomoćniku zaprimio ovosudno rješenje poslovni broj Revd-825/2023-2 od 14. ožujka 2023., kojim rješenjem je istom i dopušteno podnošenje revizije zbog pravnog pitanja kako je ono navedeno u izreci te odluke. Nadalje, utvrđeno je kako je isti podnio reviziju 22. listopada 2023., dakle unutar roka predviđenog čl. 382. st. 2. ZPP. Stoga, revizija je pravovremena.
9. Predmet spora, kako ga predstavlja tužitelj i kako ga ocjenjuje prvostupanjski sud zahtjev je tužitelja kao vlasnika nekretnine (kč. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]), koji nije sudjelovao u postupku izvlaštenja, za naknadu imovinske štete u visini tržišne vrijednosti zemljišta, a koja šteta je nastala faktičnim oduzimanjem tužitelju zemljišta radi izgradnje autoceste Split - Ploče, dionica Zagvozd – Ravča.
10. Prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio da je Ured državne uprave Splitsko dalmatinske županije, Ispostava Imotski rješenjem od 3. travnja 2006., prihvatio zahtjev Hrvatskih autocesta d.o.o. Zagreb radi izgradnje autoceste Split - Ploče, dionica Zagvod - Ravča te je istim rješenjem iz šumsko gospodarskog područja izdvojio nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske, između ostalih i kč. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] od koje čestice zemljišta je nastalo više novonastalih čestica zemljišta i to čestica zemljišta [katastarska čestica] u površni od 403 m2, čestica zemljišta [katastarska čestica] u površini od 678 m2, čestica zemljišta [katastarska čestica] u površini od 11 m2, čestica zemljišta [katastarska čestica] u površini od 29347 m2. Nadalje, taj sud je utvrdio kako su Hrvatske autoceste d.o.o. (kao budući korisnik izvlaštenja) isplatile tužitelju određene novčane iznose kao naknadu za zemljište, građevinske poboljšice i višegodišnje kulture, no, nije utvrđeno da bi bio u odnosu na navedenu nekretninu proveden postupak izvlaštenja. Utvrđeno je da je tužitelj PSG dosjelošću stekao, a prije pravomoćne uporabne dozvole za autocestu Zagreb-Split-Dubrovnik, dionica Zagvozd – Ravča, vlasništvo nekretnine označene kao dio čestice zemljišta [katastarska čestica] jedno zk tijelo ZU [broj ZK uloška] KO [katastarska općina] u površini od 2201 m2, a koja površina je zahvaćena izgradnjom autoceste, da je tuženik za izgradnju predmetne dionice, autoceste Zagvozd - Ravča pribavio svu potrebnu dokumentaciju.
11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud utvrđuje da je prilikom izgradnje autoceste u vremenu provođenja postupka izvlaštenja za nekretninu koja je predmet ovog postupka i za koju tužitelj traži naknadu štete predmetna nekretnina bila u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo Republike Hrvatske te da na strani tuženika ne postoji protupravnost kao jedna od općih pretpostavki koja se traži da bi tuženik mogao odgovarati tužitelju za štetu na nekretnini prilikom izgradnje autoceste, pa slijedom toga odbija tužbeni zahtjev tužitelja.
12. Drugostupanjski je sud odbio žalbu te potvrdio prvostupanjsku presudu uz obrazloženje da je tužitelju oduzeta predmetna nekretnina radi izgradnje autoceste te da mu nije isplaćena novčana naknada za vrijednost te nekretnine, no, da je predmetna nekretnina postala javno dobro u općoj uporabi, sukladno čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o javnim cestama, koji propisuje da su ceste javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske. Nadalje, navodi kako se javne ceste upisuju u zemljišne knjige na temelju pravomoćne uporabne dozvole kao javno dobro u općoj uporabi i kao neotuđivo vlasništvo Republike Hrvatske s pravom upravljanja Hrvatskih autocesta d.o.o. Slijedom navedenog, ističe kako je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da ne postoji protupravnost na strani tuženika jer tuženik nije poduzeo niti jednu radnju kojom bi oduzeo pravo vlasništva na predmetnom dijelu nekretnine, već je riječ samo o pravnoj osobi koja upravlja autocestom. Ističe, kako se radi o nekretnini na kojoj je izgrađena autocesta kao javno dobro u općoj uporabi i neotuđivo vlasništvo Republike Hrvatske te u konkretnom slučaju nije riječ o naknadi štete već o stjecanju bez osnove i to u korist Republike Hrvatske, stoga u konkretnom slučaju ne postoji odgovornost tuženika ni za isplatu na temelju pravila o stjecanju bez osnove.
13. Kad se ima na umu postavljeno pravno pitanje, prvotno se upućuje na pravno shvaćanje koje je ovaj sud izrazio u odluci poslovnog broja Rev-1288/2022-3 od 23. srpnja 2024.
14.1. Stoga, odgovor na prvi dio postavljenog pravnog pitanja …“Koja je pravna osnova zahtjeva za isplatu tržišne vrijednosti zemljišta koja je vlasnicima, koji nisu sudjelovali u postupku izvlaštenja, oduzeto iz posjeda radi izgradnje autoceste glasi:
Pravna osnova zahtjeva za isplatu tržišne vrijednosti zemljišta koje je vlasnicima, koji nisu sudjelovali u postupku izvlaštenja, oduzeto iz posjeda radi izgradnje autoceste jest stjecanje bez osnove.
14.2. U odnosu na drugi dio pitanja kojim revident problematizira pasivnu legitimaciju u postupcima u kojima vlasnici koji nisu sudjelovali u postupku izvlaštenja zahtijevaju isplatu tržišne vrijednosti zemljišta koje im je oduzeto iz posjeda radi izgradnje autoceste, a koje glasi ….“ koja osoba je odgovorna za tu isplatu, je li to osoba koja je nekretninu oduzela vlasniku iz posjeda, osoba koja je tu nekretninu stekla u vlasništvo ili neka druga osoba?“ upućuje se na pravno shvaćanje izneseno u odluci poslovnog broja Rev-662/2024-2 od 14. svibnja 2024.
14.3. Stoga, odgovor na navedeno glasi:
Izgradnjom ceste na nekretnini tužitelja došlo je do stjecanja bez osnove na strani Republike Hrvatske, koja je u konačnici stekla zemljište na kojem je izgrađena autocesta i koja je u pravnoj stvari radi isplate na temelju stečenog bez osnove, jedina pasivno legitimirana.
15. Napominje se da, iako je nižestupanjski sud promatrao tužbeni zahtjev kao naknadu štete, drugostupanjski sud je pravilno naveo da je u konkretnom slučaju riječ o institutu stjecanja bez osnove, no za obrazložiti je da sudovi prilikom odlučivanja nisu vezani pravnom osnovom tužbenog zahtjeva navedenom po tužitelju (čl. 186. st. 3. ZPP). Naime, ovlašteni su sporni pravni odnos razmotriti i okviru drugog pravnog instituta (druge pravne osnove), pritom se oslanjajući na činjenični supstrat predstavljen im po parničnim strankama (uz ograničenu mogućnost utvrđivanja nekih drugih činjenica – čl. 7. ZPP), tako i ovaj sud u odluci Rev- 1288/2022 od 23. srpnja 2024.
16. S obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo ju je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 25. rujna 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
