Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: K-290/2025-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sucu Zvonimiru Biškupu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Martan, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog FĆ, zbog kaznenih djela iz čl. 179.a, čl. 117. st. 2. u vezi sa st. 1. te čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje: KZ/11), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj: KO- DO-195/2025-1 od 28. svibnja 2025., nakon javne rasprave održane 3. srpnja te 4. i 22. rujna 2025., potonjeg dana u prisutnosti zamjenika Općinskog državnog odvjetnika u Varaždinu Karla Martića, okrivljenog FĆ, njegove braniteljice Senke Zuber Šanjek, odvjetnice u Varaždinu, i oštećene EĆ, **.**.2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljeni FĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1973. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završenom OŠ, poljoprivrednik, umirovljenik, oženjen, otac dvoje punoljetne djece, vojsku služio 1991. u Bihaću, neodlikovan, bez čina, ne vodi se drugi kazneni postupak, neosuđivan k r i v  j e

što je

1) od početka kolovoza 2024. do 1. svibnja 2025. protivno odredbi čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17, 126/19 i 84/21.), u obiteljskoj kući u [adresa], a i na drugim mjestima gdje bi bili zajedno, učestalo, a posebice kad bi bio pod utjecajem alkohola, omalovažavao i vrijeđao suprugu EĆ, govorio joj razne pogrdne riječi da je glupača, kurva, kurvetina, proklinjao joj majku, da ništa ne vrijedi, da je kriva za sve što se njemu loše događa, da su „ F“ krivi za sve misleći na članove njezine obitelji, učestalo ju psovao riječima „jeba ti bog mater“, psovao E, spominjući joj mrtvu majku, više puta joj govorio da će ju riješiti i srediti, da će ih sve ubiti, učestalo fizički nasrnuo na nju na način da bi je udarao rukom, nogama i štapom po tijelu zbog čega je ista imala modrice na rukama i po tijelu pa ju je tako i tijekom travnja 2025. drvenom palicom udario u desnu potkoljenicu zbog čega je ista imala modricu, svjestan da na opisane načine omalovažava i dovodi u ponižavajući položaj svoju suprugu i htijući to te kod iste prouzročio trajni osjećaj straha i patnje te ju uznemirio,

dakle, teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod bliske osobe izazvao strah za njezinu sigurnost i doveo ju u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo,

2) dana 2. svibnja 2025., oko 12,00 sati, na području Opće bolnice Varaždin, u cilju da ustraši svoju suprugu EĆ, više puta joj se zagrozio da ju bude „zatukel“ i da ju bude ubio,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a kazneno djelo počinjeno je prema bliskoj osobi,

3) dana 2. svibnja 2025., oko 17,30 sati, na dvorištu obiteljske kuće u [adresa], u cilju da tjelesno povrijedi svoju suprugu EĆ, mobitelom koji je držao u ruci udario ju u predio u nosa, te nakon što je uspjela uzeti mobitel iz ruku, snažno ju uhvatio lijevom rukom za nadlakticu njezine lijeve ruke te je snažno pritisnuo, uslijed čega je ista dobila kontuziju nosa veličine 2x3 cm i kontuziju nadlaktice veličine 4x2,5 cm, ozljede lake naravi,

dakle, drugoga tjelesno ozlijedio, a kazneno djelo počinjeno je prema bliskoj osobi,

čime je, radnjama pod toč. 1), počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece

– nasiljem u obitelji, – opisano i kažnjivo u čl. 179.a KZ/11), pod toč. 2) kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano u čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. KZ/11, a kažnjivo po čl. 139. st. 3. KZ/11, te pod toč. 3) kazneno djelo protiv života i tijela - tjelesnom ozljedom, opisano u čl. 117. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11, a kažnjivo po čl. 117. st. 2. KZ/11, sve u vezi sa čl. 51. KZ/11.

II. Na temelju čl. 51. st. 1. KZ/11 okrivljenom FĆ utvrđuju se slijedeće pojedinačne kazne zatvora, i to:

- za kazneno djelo nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11, iz toč. 1), na temelju čl. 179.a KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca,

- za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11, iz toč. 2), na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci,

- za kazneno djelo tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11, iz toč. 3), na temelju čl. 117. st. 2. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine,

te se, potom, na temelju čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11, okrivljeni FĆ

o s u đ u j e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD

2 (DVIJE) GODINE i 2 (DVA) MJESECA

III. Na temelju čl. 57. KZ/11 okrivljenom FĆ se

i z r i č e

DJELOMIČNA UVJETNA OSUDA

tako da se od kazne zatvora na koju je okrivljenik osuđen izvršava 1 (jedna) godina i 1 (jedan) mjesec, a dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine i 1 (jednog) mjeseca neće se izvršiti ako okrivljenik u roku od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.

IV. Na temelju čl. 54. KZ/11 okrivljenom FĆ se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme oduzimanja slobode, i to počevši od uhićenja 3. svibnja 2025. do nadalje.

V. Na temelju članka 68. KZ/11 okrivljenom FĆ se

i z r i č e

SIGURNOSNA MJERA OBVEZNOG PSIHIJATRIJSKOG LIJEČENJA

koja će se izvršavati po izvršnosti presude u okviru zatvorskog sustava dok će se okrivljenik nalaziti na izdržavanju kazne zatvora, a potom, tijekom trajanja roka provjeravanja, izvan zatvorskog sustava uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, time da navedena sigurnosna mjera može trajati najdulje do proteka roka provjeravanja.

VI. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj:

152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22, 36/24, 72/25 – u daljnjem tekstu: ZKP/08), okrivljeni FĆ dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u ukupnom iznosu od 150,00 (stopedeset) eura, sve u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, dok se u preostalom dijelu oslobađa obveze naknade troškova postupka.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu (u daljnjem tekstu: ODO u Varaždinu) podnijelo je ovome sudu protiv okrivljenika u uvodu navedenu optužnicu, stavljajući mu na teret počinjenje kaznenih djela iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11, iz čl. 117. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11 te iz čl. 179.a KZ/11.

2. Očitujući se na optužbu okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim za kaznena djela stavljena mu na teret. Ispitan je, sukladno takvom očitovanju, na kraju dokaznog postupka.

3. Tijekom dokaznog postupka pročitani su odnosno pregledani, uz suglasnost stranaka, izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji od 02. svibnja 2025., zapisnik o očevidu PU varaždinske, PP Varaždin KU-62/2025 od 03. svibnja 2025. uz fotografije, obrazac medicinske dokumentacije o pacijentu – lista za doktore medicine tim 1 za EĆ uz prijavu ozljeda OB Varaždin, zapisnici o pretrazi doma i drugih prostorija uz potvrdu serijskog broja [serijski broj], medicinska dokumentacija za FĆ, nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka mr. sc. Nenada Horvata dr. med. od 12. svibnja 2025., zapisnik o ispitivanju svjedoka BĆ od 16. svibnja 2025., zapisnik Županijskog suda u Varaždinu sa dokaznog ročišta o ispitivanju svjedoka/žrtve EĆ od 27. svibnja 2025. uz DVD snimku, zapisnik Županijskog suda u Varaždinu sa dokaznog ročišta o ispitivanju svjedoka HĆ od 27. svibnja 2025., zapisnik Županijskog suda u Varaždinu sa dokaznog ročišta o ispitivanju svjedoka NĆ od 27. svibnja 2025., nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Andrine Kopjar, dr. med. od 22. kolovoza 2025., dopis PP Ivanec od 17. srpnja 2025. (str. 256), dopunski je ispitana oštećena EĆ, pročitani su izvatci iz prekršajne i kaznene evidencije za okrivljenika te je na kraju dokaznog postupka ispitan okrivljenik, kojom prilikom su uz suglasnost stranaka reproducirane snimke njegovih ispitivanja u svojstvu osumnjičenika i njegova prvog ispitivanja na Općinskom državnom odvjetništvu u Varaždinu.

3.1. Nakon provedenog dokaznog postupka prisutni su izjavili da nemaju prijedloga za dopunu dokaznog postupka niti primjedbe na provedeni dokazni postupak.

4. Okrivljenik je u svojoj obrani na kraju dokaznog postupka naveo da je sve što mu se stavlja na teret jako velika laž. Smatra da po puštanju njega na slobodu ne bi došlo do novog nasilja, dok je u odnosu na ponašanje koje mu se stavlja na teret vezano za nasilje u obitelji, i to da je supruzi primjerice govorio da je glupača, kurva, kurvetina, psovao joj B i mater, i ostalo, rekao da to može biti istina. Priznaje takvo ponašanje i zbog toga mu je žao. Na pitanje je li supruzi rekao da ju bude zatukao i ubio, odgovorio je da ne zna je li joj to rekao, time da u odnosu na sve što mu se stavlja na teret može reći da mu je smetalo kada mu je supruga govorila da se treba ići liječiti i prigovarala mu da pije, budući da smatra da nema problem s alkoholom. Bio bi spreman podvrgnuti se psihijatrijskom liječenju ako mu ga sud odredi, dodajući da i inače ima zakazan termin u listopadu za razgovor kod psihijatrice te smatra da mu je isto korisno. Na pitanje oštećenice kako zamišlja njihov život po povratku kući, odgovorio je da se više ne bi dovodio u alkoholizirano stanje, protivi se posjedovanju i upotrebi oružja jer zna što isto znači, a naveo je i da će se snaći kada bude pušten.

4.1. U obrani prilikom ispitivanja u svojstvu osumnjičenika, FĆ je porekao počinjenje kaznenih djela, navodeći da nije bilo nikakve palice, kao i da on istu ne može niti primiti. Negirao je nasilje prema supruzi, a glede događaja od 2. svibnja 2025. da nisu niti pričali. Sin je njega napao jer mu je on predbacivao da je razbio bravu na podrumu, a sa suprugom nije imao nikakav sukob, već se radilo o sukobu sa sinom te da si ovo sve supruga umišlja.

4.2. Prilikom dokazne radnje prvog ispitivanja okrivljenika u ovom državnom odvjetništvu H branio se šutnjom.

5. U ovom postupku nije bilo sporno da su žrtva EĆ i okrivljenik bračni drugovi koji su tempore criminis i živjeli zajedno, dakle da je žrtva okrivljeniku bliska osoba. S obzirom na obranu okrivljenika na raspravi, na kraju dokaznog postupka, nije sporno niti da je okrivljenik žrtvi upućivao određene uvredljive izraze, dok je sporno je li okrivljenik supruzi prijetio i nanio joj tjelesnu ozljedu na način stavljen mu na teret, kao i je li okrivljenik žrtvu u inkriminiranom razdoblju udarao po tijelu.

6. Iz iskaza žrtve EĆ, danog na dokaznom ročištu na Županijskom sudu u Varaždinu 27. svibnja 2025. u bitnome proizlazi da je okrivljenik i prije, a posebice tijekom inkriminiranog razdoblja učestalo, a posebice kad bi bio pod utjecajem alkohola, omalovažavao ju i vrijeđao, govorio joj razne pogrdne riječi, i to da je žrtva glupača, kurva, kurvetina, da ništa ne vrijedi, da je kriva za sve što se njemu loše događa, psovao ju riječima „jeba ti bog mater“ i sličnim psovkama, više puta joj govorio da će ju riješiti i srediti, predbacivao joj da su „ F“ krivi za sve, kao i da je učestalo fizički nasrtao na nju na način da bi je udarao rukom, nogama i štapom po tijelu, zbog čega je ista imala modrice na rukama i po tijelu. Prema iskazu žrtve, stanje okrivljenika uzrokovano je alkoholom, time da je isti prebolio moždani udar, dobro se oporavljao, no nakon toga je ponovno počeo piti alkohol. Opisala je i događaj od negdje prije Uskrsa kada ju je okrivljenik drvenom palicom udario u desnu potkoljenicu zbog čega je imala modricu, te istaknula da bi okrivljenik trebao uzimati terapiju zbog moždanog udara. Osim toga, opisala je i da joj se dana 2. svibnja 2025. kada je ista išla u bolnicu sa suprugom, na području Opće bolnice Varaždin više puta zagrozio da ju bude „zatukel“ i da ju bude ubio te da se bojala za svoj život, posebice jer je kod okrivljenika pronađeno i oružje, iako je znao da se ona jako boji oružja. Žrtva je pored navedenog iskazala i da ju je 2. svibnja 2025., oko 17,30 sati, na dvorištu obiteljske kuće u [adresa], okrivljenik mobitelom koji je držao u ruci udario u predio nosa, a nakon što mu je uspjela uzeti mobitel iz ruku, snažno ju je uhvatio lijevom rukom za nadlakticu njezine lijeve ruke i snažno pritisnuo, uslijed čega je dobila ozljede koje su medicinski evidentirane, a da ju nos i sada boli. U konačnici je navela da njezinom suprugu treba pomoć, liječenje, da on nije za zatvor, već za medicinsko liječenje.

6.1. Ispitana na raspravi 22. rujna 2025., žrtva EĆ navela je da u cijelosti ostaje kod svojeg iskaza danog na dokaznom ročištu i iskazala da bi htjela da njezin suprug ide na liječenje, a ne da bude u zatvoru. Dodala je da je prijavu izvršila iz razloga što više nije mogla izdržati takvo ponašanje, htjela je da se liječi, misli da bi mjere liječenja okrivljeniku pomogle. Smatra da je prednost činjenice što se okrivljenik nalaz u istražnom zatvoru to što je on odmaknut od alkohola i nema mogućnost konzumacije istog, dok ne zna kako bi se ponašao kada bi ga se pustilo iz istražnog zatvora, bi li nešto učinio njoj i sinovima.

7. Iz iskaza svjedoka NĆ s dokaznog ročišta kod Županijskog suda u Varaždinu od 27. svibnja 2025., pročitanog uz suglasnost stranaka koje su navele da ne traže njegovo neposredno ispitivanje, a u konačnici i da nemaju primjedbi na pročitani iskaz, proizlazi da on živi s majkom, ocem i bratom obiteljskoj kući u [adresa], time da kod kuće ima automehaničarski obrt. U pogledu očevog problema ispričao je da je sve počelo kada je on otišao u mirovinu 2015., od kada je počeo još više konzumirati alkohol. Prije par godina otac je pretrpio moždani udar te se tek prošle godine na proljeće počeo oporavljati od istog. Kada je okrivljenik vidio da je fizički sposobniji, ponovno se okrenuo alkoholu, a ne zdravom životu. S obzirom da su mu oni branili da pije, okrivljenik je postao sve agresivniji i neprijateljski raspoložen prema njima, stoga su oni zatvarali vrata u podrumu te zaključavali prostorije gdje bi se nalazio alkohol, no okrivljenik je znao obijati vrata da bi došao do alkohola, a kada i to ne bi mogao, išao je po selu pa bi si tako pribavio alkohol. Naveo je nadalje da su u klijeti u kojoj se otac zadržavao našli veću količinu oružja, kao i sačmaricu. U pogledu ponašanja oca prema majci, iskazao je da je to bilo sve samo ne lijepo, a da je cjelokupni odnos usmjeravala stalna očeva težnja da dođe do alkohola. Pod utjecajem alkohola okrivljenik se ponašao vrlo loše prema majci, znao je fizički nasrtati na nju, udariti ju, govoriti joj razne psovke, uvrede, tako npr. kada bi majka išla na misu, on bi iskoristio priliku i napio se, a kada se ista vratila govorio joj je da je kurvetina i slične riječi, znao je reći da će ih ubiti, “poklati“, psovati E, mrtvu majku. Istaknuo je da je njegovo ponašanje bilo ekstremno loše zadnja tri mjeseca, da su pokušali tražiti liječničke pomoći i psihologe, ali da je sam okrivljenik odbio liječenje. Poznato mu je da je okrivljenik 2. svibnja 2025. prijetio majci, kao i da je fizički nasrnuo na nju, i to zato jer mu je majka rekla da je otac prijetio da će ju ubiti, a to se događalo prilikom pokušaja da ostaje na bolničkom liječenju. U pogledu ozljeda navodi da je primijetio da je na njegovoj majci otečeni nos, kao i da mu se majka požalila na vrtoglavicu i glavobolju te da je rekla da je to sve od udarca koji joj je nanio okrivljenik.

8. Iz iskaza svjedokinje BĆ, pročitanog uz suglasnost stranaka, koje su navele da ne traže njezino neposredno ispitivanje, a u konačnici i da nemaju primjedbi na pročitani iskaz, proizlazi je da je dolaskom u PP Ivanec 3. svibnja 2025. izvršila pregled ženske osobe EĆ, koja joj je rekla da joj je njezin suprug bacio mobitel u nos, kao i da da ju je zgrabio za lijevu nadlakticu. Ujedno je navela da ju je suprug prije dva, tri tjedna drvenom palicom udario u desnu potkoljenicu. Također, utvrdila je bol na palpaciju nosa, mali hematom 3x3 cm na medijalno strani lijeve nadlaktice te stariji hematom 2x2 cm na lateralnoj strani lijeve potkoljenice.

9. Iz medicinske dokumentacije i zapisnika o očevidu proizlazi da je okrivljenik žrtvi nanio kontuziju nosa veličine 2x3 cm i kontuziju nadlaktice veličine 4x2,5 cm. Tako iz medicinske dokumentacije za žrtvu (obrasca) proizlazi da su kod iste evidentirane ozljede kontuzije nosa i kontuzije nadlaktice te kontuzije potkoljenice, odnosno da da žrtva navodi da je suprug bacio mobitel u nos te da ju je zgrabio za lijevu nadlakticu. Također da je navela da ju je prije dva-tri tjedna okrivljenik drvenom palicom udario u desnu potkoljenicu. Ozljede su navedene i u zapisniku o očevidu te su i fotografirane, dok se u pogledu ozljede na desnom potkoljenici navodi da je to stariji hematom sa vanjske strane lista.

10. Iz liječničke potvrde za okrivljenika od 15. listopada 2024. proizlazi da isti ima dijagnozu F 10.4, duševni poremećaji i poremećaji ponašanja uzrokovani alkoholom, stanje apstinencije s delirijem, G 81-hemiplegija, G 40.6 grand mal napadaji, R 47.0, disfazija i afazija. Iz povijesti bolesti od 21. listopada 2024. te 02. svibnja 2025. proizlazi da je kao glavna dijagnoza u nalazu od 21. listopada 2024. navedena akutna intoksikacija. Iz anamneze proizlazi kako obitelj navodi da je pacijent (ovdje okrivljenik) bio verbalno agresivan, kako se ne želi vratiti svojoj vikend kući. Iz anamneze proizlazi da je od ranije poznata epilepsija, da je prebolio moždani udar te da do sada nije bio na liječenju na psihijatriji. Iz povijesti bolesti od 2. svibnja 2025. proizlazi da je kod okrivljenika evidentirana kao glavna dijagnoza ovisnosti i amnestički sindrom.

11. Iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka mr.sc. Nenada Horvata, dr.med., proizlazi da je okrivljenik osoba srednje životne dobi kod kojeg su na snazi dijagnoze duboke alkoholne ovisnosti, psihoorganskog sindroma i karakteroloških promjena, što sve skupa ima razinu „druge teže duševne smetnje“. Zbog svoje ozbiljne komorbidne psihopatologije tempore criminis je bio bitno smanjeno ubrojiv, time da je mišljenje vještaka i da su kod okrivljenika ispunjene sve potrebne pretpostavke za određivanje sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja.

12. Iz nalaza i mišljenja sudsko-medicinske vještakinje Andrine Kopjar, dr.med., od 22. kolovoza 2025. proizlazi da je pregledom oštećene EĆ utvrđeno natučenje i oteklina nosa, što čini cjelinu i predstavlja tjelesnu ozljedu, a ta je ozljeda nastala udarcem lakog intenziteta nekog tupotvrdog predmeta, što može biti i mobitel. Također, da je pregledom iste oštećenice utvrđeno i natučenje i krvni podljev lijeve nadlakticve, što čini cjelinu i predstavlja tjelesnu ozljedu, koja je nastala pritiskom jagodice prstiju od strane druge osobe, pri čemu se radilo o pritisku lakog intenziteta. Osim toga, navodi i da je pregledom iste oštećenice utvrđeno i natučenje i krvni podljev vanjske strane desne potkoljenice, što čini cjelinu i predstavlja tjelesnu ozljedu, koja je nastala udarcem lakog intenziteta nekog tupotvrdog predmeta, što može biti i drvena letva.

13. Iz dopisa PU Varaždinske, PP Ivanec od 15. srpnja 2025. (str. 256) proizlazi da su uvidom u evidencije utvrdili da je **.**.2025. FĆ podnio kaznenu prijavu protiv sina NĆ zbog počinjenja kaznenih djela prijetnje i tjelesne ozljede dana 2. svibnja 2025., te da je protiv NĆ Kralja proslijeđeno posebno izvješće ODO-u Varaždin. Iz izvješća o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelju od 2. svibnja 2025. proizlazi da je 2. svibnja 2025. u 16,08 sati zaprimljena dojava od strane FĆ da ga napada sin NĆ, pri čemu stoji konstatacija da je toga dana između H i NĆ došlo do nesuglasica, ali da nema elemenata prekršaja i kaznenih djela.

14. Analizom i ocjenom provedenih dokaza u odnosu na sporne okolnosti, svakog pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, sukladno odredbi čl. 450. st. 2. ZKP/08, ovaj sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik počinio kaznena djela za koje je optužen.

15. Iz iskaza žrtve EĆ proizlazi opis nasilničkog ponašanja okrivljenika, njezina supruga, prema njoj u inkriminiranom razdoblju, kao i opis prijetnje i tjelesne ozljede stavljene okrivljeniku na teret. Tako je oštećenica opisala da ju je okrivljenik učestalo, osobito pod utjecajem alkohola u koji se dovodio, a za koji žrtva navodi da okrivljenik s njime ima problema, vrijeđao, govoreći joj pogrdne riječi kao što su kurva, glupača, kurvetina, proklinjao joj majku, govorio da ništa ne vrijedi, da je kriva za sve što se njemu loše događa, psovao ju govoreći „jeba ti bog mater“ i psovao E, spominjao joj mrtvu majku, a više puta joj je govorio i da će je riješiti i srediti te joj predbacivao da su F krivi za sve. Iz njezina iskaza proizlazi i da bi učestalo fizički nasrtao na nju udarajući je rukom, nogama i štapom po tijelu zbog čega je ista imala modrice na rukama i po tijelu, a opisala je i događaj kada ju je okrivljenik drvenom palicom udario u desnu potkoljenicu zbog čega je ista imala modricu. Žrtva je, kako je i ranije prezentirano, opisala prijetnju u bolnici u Varaždinu da ju bude „zatukel“ i da ju bude ubio te da se bojala za svoj život, posebice jer je kod okrivljenika pronađeno i oružje, kao i događaj od 2. svibnja 2025., oko 17,30 sati, na dvorištu obiteljske kuće u [adresa], kada ju je okrivljenik mobitelom koji je držao u ruci udario u predio nosa, te nakon što mu je uspjela uzeti mobitel iz ruku, snažno ju uhvatio lijevom rukom za nadlakticu njezine lijeve ruke te je snažno pritisnuo, uslijed čega je dobila ozljede koje su medicinski evidentirane.

16. Iskaz oštećene/žrtve EĆ kao svjedokinje ovaj sud u cijelosti prihvaća jer se radi o dosljednom, neproturječnom, okolnosnom, detaljnom i iskrenom iskazu koji nije doveden u sumnju drugim provedenim dokazima niti ovaj sud nalazi ikakvih razboritih razloga za neprihvaćanje istog. Oštećenica je na raspravi navela da kod iskaza danog na dokaznom ročištu u cijelosti ostaje, a pritom – plačući – iskazala i da ne bi htjela da okrivljenik završi u zatvoru, ali da ne zna kako bi se ponašao kada bi bio pušten iz istražnog zatvora u smislu bi li nešto učinio njoj i sinovima. Sud, pored navedenog glede kvalitete iskaza, činjenice da je isti detaljan, okolnostan i neproturječan odnosno koherentan, ne nalazi bilo kakvih uvjerljivih razloga zbog kojih bi se ista upustila u lažno terećenje vlastita supruga, istovremeno se izlažući kaznenom progonu zbog lažnog iskazivanja. Iz prezentiranih navoda žrtve na raspravi, ali i na dokaznom ročištu, vidljiva je želja žrtve za izlječenjem okrivljenika i normalizacijom života, ali uz jasno (verbalno i neverbalno) izraženu bojazan od njegova nepredvidivog ponašanja. Neverbalna ekspresija žrtve, vidljiva na raspravi, dosljedno i uvjerljivo prati njezinu verbalizaciju događaja, straha i zabrinutosti, pa sve navedeno sudu ne ostavlja nimalo sumnje u vjerodostojnost njezina iskaza.

17. Iskaz žrtve potvrđuju i navodi svjedoka NĆ, sina žrtve i okrivljenika. On je također okolnosno, detaljno i neproturječno iskazao o ponašanju oca prema majci, opisujući očev problem s alkoholom i njegovu verbalnu, ali i fizičku agresivnost prema majci, a iskazao je i svoja saznanja o događajima od 2. svibnja 2025. na način da je vidio očevo udaranje majke u nos, odnosno da mu je majka ispričala da joj je otac prilikom pokušaja da ostane na bolničkom liječenju prijetio da će je ubiti. Iskaz ovog svjedoka sud također prihvaća, cijeneći ga jasnim i vjerodostojnim, time da sud također ne nalazi uvjerljivih razloga za njegovo lažno terećenje svojeg oca, ovdje okrivljenika. Činjenica da je i između svjedoka i okrivljenika dolazilo do određenih sukoba ne utječe na prednji zaključak jer je iz iskaza ovog svjedoka, žrtve, a djelomično i samog okrivljenika proizlazi nasilničko ponašanje okrivljenika prema supruzi, i to pod bitnim utjecajem djelovanjem alkohola (okrivljenik to dosuše negira, navodeći da smatra da problema s alkoholom on nema), tako da se ne nalazi razloga sumnjati u vjerodostojnost iskaza NĆ, dok se u pogledu sukoba čini životnim njegovo nezadovoljstvo, koje je onda ispoljavao prema okrivljeniku, zbog okrivljenikova ponašanja uzrokovanog zloupotrebom alkohola (u tom smislu se, primjerice, ukazuje životnom reakcija svjedoka kada je ocu prolio vino ili pak da su ukućani zaključavali vrata podruma, a zbog čega ih je okrivljenik onda doživljavao kao negativce i neprijatelje).

18. Okrivljenik je u svojoj obrani na kraju dokaznog postupka, premda je najprije iznio stav da je sve što mu se stavlja na teret jako velika laž, rekao da može biti istina da je supruzi govorio primjerice da je glupača, kurva, kurvetina, psovao joj B i mater, i ostalo, kao i da priznaje takvo ponašanje zbog kojeg mu je žao, dok ne zna je li supruzi rekao da ju bude zatukao i ubio, dodajući, u odnosu na sve što mu se stavlja na teret, da može reći da mu je smetalo kada mu je supruga govorila da se treba ići liječiti i prigovarala mu da pije, budući da smatra da nema problem s alkoholom. Obranu okrivljenika sud prihvaća u onom dijelu u kojem potvrđuje na koji način je vrijeđao svoju suprugu, jer je isto u suglasnosti s ostalim provedenim dokazima, tako i iskazima žrtve i svjedoka NĆ, dok u preostalom dijelu u kojem negira počinjenje dijela istu cijeni usmjerenom otklanjanju kaznene odgovornosti od sebe.

19. Pritom valja primijetiti da prijetnju stavljenu mu na teret okrivljenik izričito ne negira, već navodi da ne zna je li supruzi prijetio da će ju zatući i ubiti. Drugim riječima, iako doduše ne priznaje, implicitno dopušta mogućnost da je izgovorio inkriminirane prijetnje, a za koje potvrda proizlazi iz izričitog, detaljnog, jasnog i neproturječnog iskaza žrtve te potkrepljujućeg iskaza sina NĆ. Osim toga, verbalizacija samog okrivljenika kako mu je smetalo kada mu je supruga govorila da se treba ići liječiti i prigovarala mu da pije, budući da smatra da nema problem s alkoholom, govori o pobudi koja je utjecala na ponašanje okrivljenika, kako ono koje mu se stavlja na teret inkriminacijom kaznenog djela nasilja u obitelju, tako i prijetnje, u kojem kontekstu govori i iskaz žrtve da je prijetnja upućena kada je zajedno s njime išla psihijatru u bolnicu. Iskustveno je očekivano da ovisnik o alkoholu kada mu se prebacuje problem s alkoholom bude iziritiran, tako da se čini realnim njegovo neprimjereno reagiranje na problematiziranje od strane ukućana njegove konzumacije alkohola, a u tom smislu i pokušaja odlaska na liječenje.

20. Već je navedeno da iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka proizlazi da su kod okrivljenika na snazi dijagnoze duboke alkoholne ovisnosti, psihoorganskog sindroma i karakteroloških promjena, što sve skupa ima razinu „druge teže duševne smetnje“, a zbog kojih je tempore criminis bio bitno smanjeno ubrojiv. Pored toga, iz nalaza psihijatrijskog vještaka vidljivo je i da je okrivljenik kroz cijelo razdoblje bio pritisnut svojom neurološko-psihijatrijskom patologijom, a na dan posljednje dvije inkriminacije, 2. svibnja 2025., bio je u kontaktu s psihijatrijskom službom koja je konstatirala ozbiljnu narušenost njegova psihičkog statusa. Kada se i sva navedena utvrđenja psihijatrijskog vještaka – koji je, valja na ovom mjestu reći, jasan, potpun, neproturječan samom sebi i utvrđenim okolnostima te ovaj sud u istome ne nalazi nikakvih nedostataka, pri čemu je angažirani psihijatrijski vještak u cijelosti, i to jasno i argumentirano, odgovorio na sva postavljena pitanja i izjasnio se o svim relevantnim okolnostima, zbog čega ga sud prihvaća – povežu sa svim prethodno navedenim okolnostima, proizlazi nedvojben zaključak da se okrivljeniku inkriminiranom razdoblju nasilnički ponašao prema supruzi EĆ, kao i da joj je 2. svibnja 2025. prijetio i nanio joj tjelesnu ozljedu.

21. Ponašanje okrivljenika uvelike je povezano s njegovom konzumacijom alkohola, što su ukućani problematizirali, a što je dovodilo i do njegovog nezadovoljstva. On priznaje vrijeđanje supruge, dok navodi da ne zna je li supruzi rekao da ju bude zatukao i ubio, a iz svega navedenog proizlazi dokazanim da je, osim učestalog nasilničkog ponašanja, supruzi doista kritične zgode više puta uputio prijetnje da ju bude zatukao („zatukel“) i ubio, dakle prijetnje smrću. Nijedan provedeni dokaz niti bilo koja okolnost ozbiljno ne dovode u sumnju ovaj zaključak, dok u odnosu na kazneno djelo tjelesne ozljede, osim iskaza žrtve i svjedoka NĆ, u prilog tezi da je okrivljenik počinio i to kazneno djelo govore i iskaz svjedokinje BĆ, medicinska dokumentacija i zapisnik o očevidu te nalaz i mišljenje sudsko-medicinske vještakinje.

22. Iz nalaza i mišljenja sudsko-medicinske vještakinje Andrine Kopjar proizlazi da natučenje i oteklina nosa predstavlja tjelesnu ozljedu, koja je nastala udarcem lakog intenziteta nekog tupotvrdog predmeta, što može biti i mobitel, kao i da natučenje i krvni podljev lijeve nadlaktice također predstavlja tjelesnu ozljedu koja je nastala pritiskom jagodice prstiju od strane druge osobe, pri čemu se radilo o pritisku lakog intenziteta. Kada se ova utvrđenja iz nalaza i mišljenja sudsko-medicinske vještakinje

– koji je također jasan, potpun, neproturječan samom sebi i utvrđenim okolnostima te ovaj sud u istome ne nalazi nikakvih nedostataka niti su stranke na iste stavile bilo kakve prigovore, zbog čega ga sud prihvaća – povežu sa sadržajem zapisnika o očevidu, medicinskom dokumentacijom i fotografijama ozljeda žrtve, iz kojih su vidljive nastale ozljede kod žrtve u vidu kontuzije nosa i kontuzije nadlaktice, te iskazom svjedokinje BĆ, liječnice koja je pregledala žrtvu nakon događaja, kada joj je ista verbalizirala da ju je suprug ozlijedio bacivši joj mobitel u nos i zgrabivši ju za lijevu nadlakticu (opisujući i da ju je prije dva, tri tjedna drvenom palicom udario u desnu potkoljenicu), a u čiji iskaz sud nema razloga sumnjati jer se radi o osobi koja svoja saznanja crpi po osnovi rada, nije ni na koji način vezana sa strankama te nema razloga neistinito iskazivati, a njezin iskaz ograničen je na ono o čemu ima saznanja, proizlazi nedvojben zaključak da je okrivljenik počinio i kazneno djelo tjelesne ozljede na štetu supruge EĆ, na način stavljen mu na teret optužnim aktom, dok nikakvih dokaza u prilog suprotnom nema. Tome uzgred valja dodati da činjenica je li okrivljenik potencijalno kritičnog dana zadobio kakvu ozljedu od svojeg sina nije od odlučnog značaja jer nije u neposrednoj vezi s ozljedama koja je zadobila žrtva, a za koje je utvrđeno da ih je nanio okrivljenik, dok nikakve okolnosti ne ukazuju da bi žrtva tada napadala okrivljenika i eventualno ga dovela u situaciju nužne obrane. Okrivljenik to nije niti isticao niti pak bi se takav zaključak mogao utemeljiti na ikojoj okolnosti. U tom kontekstu valja reći da nema sumnje u vjerodostojnost izvješća o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji od 02. svibnja 2025. niti dopisa PP Ivanec od 17. srpnja 2025. (str. 256), no navedene isprave nisu od utjecaja na utvrđivanje odlučnih činjenica u ovom postupku. Na ovom mjestu treba istaknuti i da sud cijeni vjerodostojnom i svu preostalu materijalnu dokumentaciju, budući da ista ničime nije dovedena u pitanje.

23. Kazneno djelo nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11 čini onaj tko grubo, učestalo ili na drugi način teško krši propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod člana obitelji ili bliske osobe izazove strah za njezinu sigurnost ili sigurnost njoj bliskih osoba ili je dovede u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo.

23.1. Ocjena je ovog suda da, s obzirom na sve prethodno navedeno, nema nikakve dvojbe da je okrivljenik u cijelom inkriminiranom razdoblju upravo na optužnicom opisani način teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji, konkretno odredbu čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji kojom je nasilje u obitelji definirano kao, između ostalog, primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda odnosno psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost.

23.2. Naime kada je okrivljenik, kako je to nedvojbeno utvrđeno na temelju provedenih dokaza, oštećenu suprugu, u inkriminiranom razdoblju od početka kolovoza 2024. do 1. svibnja 2025. učestalo, a posebice kad bi bio pod utjecajem alkohola, omalovažavao i vrijeđao, govorio joj razne pogrdne riječi da je glupača, kurva, kurvetina, proklinjao joj majku, da ništa ne vrijedi, da je kriva za sve što se njemu loše događa, da su „ F“ krivi za sve misleći na članove njezine obitelji, učestalo ju psovao riječima „jeba ti bog mater“, psovao E, spominjući joj mrtvu majku, više puta joj govorio da će ju riješiti i srediti, da će ih sve ubiti, učestalo fizički nasrnuo na nju na način da bi je udarao rukom, nogama i štapom po tijelu zbog čega je ista imala modrice na rukama i po tijelu pa ju je tako i tijekom travnja 2025. drvenom palicom udario u desnu potkoljenicu zbog čega je ista imala modricu (što također potvrđuju iskazi svjedokinje BĆ, zapisnik o očevidu te nalaz i mišljenje sudsko-medicinske vještakinje), svjestan da na opisane načine omalovažava i dovodi u ponižavajući položaj svoju suprugu i htijući to te kod iste prouzročio trajni osjećaj straha i patnje te ju uznemirio, tada isti upravo prema oštećenici primjenjuje nasilje iz čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji koje je kod oštećenice prouzročilo uznemirenost i trajni osjećaj straha i patnje. Opisano ponašanje okrivljenika, s obzirom na brojnost i različite modalitete njegovih radnji i postupanja, učestalost i dugotrajnost istog, bez sumnje treba smatrati grubim, učestalim te sa značajem teškog kršenja propisa o zaštiti od nasilja u obitelji, pri čemu je realno i prihvatljivo da je takvo ponašanje, kao za to apsolutno podobno, kod žrtve prouzročilo trajni osjećaj straha i patnje te je uznemirilo.

23.3. Budući da je oštećena EĆ, kao njegova supruga, član obitelji okrivljenika, sukladno čl. 87. st. 8. KZ/11, s obzirom na sve naprijed obrazloženo proizlazi zaključak da je okrivljenik u inkriminiranom razdoblju počinio kazneno djelo nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11.

24. Također, na temelju svega prethodno navedenog te provedenog dokaznog postupka, analizom i ocjenom provedenih dokaza, i to svakog zasebno, kao i u odnosu na ostale provedene dokaze, sud je nedvojbeno utvrdio da se okrivljenik 2. svibnja 2025. oko 12,00 sati, na području Opće bolnice Varaždin, u cilju da ustraši svoju suprugu EĆ, više puta istoj zagrozio da ju bude „zatukel“ i da ju bude ubio.

24.1. Kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. KZ/11, čini tko drugome ozbiljno prijeti da će njega ili njemu blisku osobu usmrtiti, teško tjelesno ozlijediti, oteti ili mu oduzeti slobodu ili nanijeti zlo podmetanjem požara, eksplozijom, ionizirajućim zračenjem, oružjem, opasnim oruđem ili drugim opasnim sredstvom ili uništiti društveni položaj ili materijalni opstanak, i to, između ostalog, kada je to djelo počinjeno prema bliskoj osobi. Navedeno kazneno djelo je djelo apstraktnog ugrožavanja, koje je ostvareno kada je radnja počinitelja u objektivnom smislu ozbiljna prijetnja, odnosno podobna da oštećenik bude ustrašen ili uznemiren. Pritom je odlučna namjera počinitelja koja mora biti usmjerena na ustrašivanje ili uznemiravanje, dok je neodlučno je li prijetnja doista dovela do te posljedice niti je relevantno je li počinitelj namjeravao ostvariti svoje prijetnje.

24.2. Nema dvojbe da su riječi koje je okrivljenik uputio inkriminirane zgode – da će žrtvu EĆ ubiti i da će je zatući (da ju bude „zatukel“) – apsolutno pogodne da kod svake prosječne osobe izazovu osjećaj straha, što je okrivljenik i htio, a s obzirom na ranije navedeno irelevantno je je li on kao počinitelj namjeravao ostvariti svoje prijetnje odnosno je li kod žrtve nastupio strah. Stoga je nedvojbeno utvrđeno da je okrivljenik inkriminirane zgode prijetio imenovanoj članici svoje obitelji, a budući da se radi o njegovoj supruzi, ista je okrivljeniku bliska osoba u smislu čl. 87. st. 9. u vezi sa st. 8. KZ/11.

24.3. Pritom valja dodati da je sud prilikom donošenja presuda intervenirao u činjenični opis kaznenog djela iz toč. 2) na način da je, sukladno rezultatima dokaznog postupka, ispustio riječi „oko 17,00 sati istoga dana“, budući da je iz iskaza žrtve proizlazi da je inkriminirani prijeteći sadržaj okrivljenik izrekao u Općoj bolnici Varaždin oko 12,00 sati i to u više navrata. Stoga je valjalo korigirati činjenični opis u tom pravcu, a navedena intervencija ni na koji način nije teža za okrivljenika pa u tom smislu ne ide na njegovu štetu, dok s druge strane valja reći da i unatoč istoj nije dvojbena kaznena odgovornost okrivljenika s obzirom da, ponavlja se, iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je okrivljenik inkriminirani prijeteći sadržaj izrekao u Općoj bolnici Varaždin oko 12,00 sati i to višekratno.

25. Osim toga, okrivljenik je, kako je to ranije obrazloženo, počinio i kazneno djelo iz čl. čl. 117. st. 2. KZ/11, ponovno na štetu bliske osobe, supruge EĆ, koju je 2. svibnja 2025., oko 17,30 sati, na dvorištu obiteljske kuće u [adresa], u cilju da je tjelesno povrijedi, mobitelom koji je držao u ruci udario ju u predio u nosa, te nakon što je uspjela uzeti mobitel iz ruku, snažno uhvatio lijevom rukom za nadlakticu njezine lijeve ruke te je snažno pritisnuo, uslijed čega je ista dobila kontuziju nosa veličine 2x3 cm i kontuziju nadlaktice veličine 4x2,5 cm, ozljede lake naravi.

26. Okrivljeni FĆ je prilikom počinjenja svih kaznenih djela postupao s izravnom namjerom, a osim toga, tempore criminis je bio bitno smanjeno ubrojiv, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka, dok nije sporno da je bio svjestan protupravnosti te na njegovoj strani ne postoji ijedan ispričavajući razlog, slijedom čega je okrivljenik osim objektivnih ostvario i subjektivne elemente kaznenih djela nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11, prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. KZ/11 i tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11 te je, posljedično, za ista proglašen krivim.

27. Na temelju svega navedenog sud je okrivljenika proglasio krivim za sva tri kaznena djela, kako su mu stavljena na teret predmetnom optužnicom. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je, sukladno čl. 47. KZ/11, pošao od stupnja krivnje (ovdje se radi o izravnoj namjeri) i svrhe kažnjavanja propisane u čl. 41. istog Zakona, te uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna bude veća ili manja.

27.1. Pritom je otegotnim okrivljeniku cijenjen način počinjenja kaznenog djela nasilja u obitelji koji obuhvaća višestruke radnje verbalnog i fizičkog nasilja, dok su mu, s druge strane, olakotnim cijenjeni kaznena neosuđivanost i prekršajna nekažnjavanost, djelomično priznanje kaznenog djela, djelomično izraženo žaljenje, kao i činjenica da je tempore criminis bio bitno smanjeno ubrojiv.

27.2. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, kao i da je zakonski minimum zapriječene kazne za inkriminirano kazneno djelo prijetnje šest mjeseci, a maksimum pet godina zatvora, dok za inkriminirana mu kaznena djela nasilja u obitelji i tjelesne ozljede minimum iznosi jednu, a zakonski maksimum tri godine zatvora, ovaj sud nalazi da je u konkretnom slučaju potrebno okrivljeniku za kazneno djelo iz čl. 179.a KZ/11 utvrditi pojedinačnu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, za kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. KZ/11 utvrditi pojedinačnu kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, a za kazneno djelo iz čl. 117. st. 2. u vezi sa st 1. KZ/11 pojedinačnu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, te ga, imajući u vidu okolnost da se radi o stjecaju kaznenih djela i uzimajući u obzir počinjena kaznena djela u njihovoj ukupnosti i ličnost okrivljenika, osuditi na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i dva mjeseca, uz izricanje djelomično uvjetne osude na način da se od kazne na koju je okrivljenik osuđen izvršava jedna godina i jedan mjesec, a dio kazne u trajanju od jedne godine i jednog mjeseca neće se izvršiti ako okrivljenik u roku od četiri godine ne počini novo kazneno djelo, sve na temelju ocjene da postoji visok stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne neće ubuduće činiti kaznena djela. Sud smatra da će se upravo takvom kaznom, koja je i dalje u donjem dijelu propisane za ova kaznena djela, osim specijalne postići i generalna prevencija, te da će upravo odmjerena kazna utjecati na okrivljenika te ga odvratiti da ubuduće ne čini kaznena djela, ali i na sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja. Pritom je sud imao u vidu i svrhu kažnjavanja, a to je izražavanje društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecanje na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućavanje počinitelju da se ponovno uključi u društvo.

27.3. Tako izrečenom sankcijom će se, kada se cijeni i činjenica da je od strane psihijatrijskog vještaka utvrđeno da su ispunjene pretpostavke za izricanje sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja, izrečenom kaznom omogućiti da okrivljenik u okviru zatvorskog sustava, a potom i za vrijeme provjeravanja, kroz potrebno vrijeme bude podvrgnut obveznom psihijatrijskom liječenju.

28. Pritom je na temelju čl. 54. KZ/11 odlučeno da se okrivljeniku u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme oduzimanja slobode, i to počevši od uhićenja 3. svibnja 2025. nadalje.

29. Kao što je ranije spomenuto, na temelju čl. 68. KZ/11 okrivljeniku je ujedno izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja će se izvršavati po izvršnosti presude u okviru zatvorskog sustava dok će se okrivljenik nalaziti na izdržavanju kazne zatvora, a potom, tijekom trajanja roka provjeravanja, izvan zatvorskog sustava uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, time da navedena sigurnosna mjera može trajati najdulje do proteka roka provjeravanja. Riječ je o sigurnosnoj mjeri koja se izriče počinitelju koji je kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora od jedne godine ili više počinio u stanju bitno smanjene ubrojivosti ako postoji opasnost da bi ta osoba zbog duševnih smetnji zbog kojih je nastupila njezina bitno smanjena ubrojivost mogla u budućnosti počiniti teže kazneno djelo, a u konkretnom slučaju iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka mr. sc. Nenada Horvata proizlazi da je okrivljenik kaznena djela počinio u stanju bitno smanjene ubrojivosti, da su kod njega na snazi dijagnoze duboke alkoholne ovisnosti, psihoorganskog sindroma i karakteroloških promjena, što sve skupa ima razinu „druge teže duševne smetnje“. Zbog svoje ozbiljne komorbidne psihopatologije tempore criminis je bio bitno smanjeno ubrojiv, time da je mišljenje vještaka i da su kod okrivljenika ispunjene sve potrebne pretpostavke za određivanje sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja, s obzirom na njegov zaključak da se stanje bitno smanjene ubrojivosti okrivljenika direktno vezuje uz njegovu aktivnu psihopatologiju, a nadalje i da se kod okrivljenika lako može pretpostaviti i predvidjeti da će zbog svojih psihičkih poremećaja i u budućnosti kretati u ista, slična, ili čak i teža kažnjiva ponašanja pri čemu se ne može isključiti ni ono čime je prijetio. Stoga je, prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka, kao stručne osobe, u pravilnost kojeg sud nema razloga sumnjati, s obzirom da su za to ispunjeni svi zakonski uvjeti, izrečena ova sigurnosna mjera.

30. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08, okrivljeni FĆ obvezan je naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u ukupnom iznosu od 150,00 eura, sve u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, dok se u preostalom dijelu oslobađa obveze naknade troškova postupka. Naime, prilikom ispitivanja okrivljenik se izjasnio da prima vojnu mirovinu i da je vlasnik kuće, klijeti, automobila i traktora. S druge strane, imajući u vidu činjenicu da je isti od početka svibnja lišen slobode, kao i činjenice duševne smetnje okrivljenika, koja će biti od utjecaja i na njegov budući život, sve navedene okolnosti temelj su za odluku o obvezivanju okrivljenika platiti troškove postupka u vidu paušalne svote u navedenom iznosu, a oslobađanju od plaćanja troškova u preostalom dijelu, kako ne bi bilo dovedene u pitanje uzdržavanje njega i obitelji, pa tako i dodatno viktimiziranje žrtve kao njegove supruge.

31. Radi svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Varaždinu 25. rujna 2025.

Sudac

Zvonimir Biškup

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana po primitku presude podnijeti žalbu. Žalba se podnosi pisano u pet primjeraka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. ODO u Varaždinu, na broj: KO-DO-195/2025

2. Okrivljeni FĆ, putem Zatvora u Varaždinu

3. Braniteljica okrivljenika Senka Zuber Šanjek, odvjetnica u Varaždinu

4. Oštećenica EĆ, [adresa]

5. Probacijski ured Varaždin, po pravomoćnosti