REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Stalna služba u Trogiru

Obala bana Berislavića 1

Poslovni broj: P-2443/2024-19

21220 Trogir

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu- Stalna služba u Trogiru, po sutkinji ovog suda Daniri Vujević, u pravnoj stvari tužitelja GV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Antoniu Šalovu, odvjetniku u Trogiru, protiv tuženika Općina Marina, OIB: 84238675791, Marina, Ante Rudana 47, zastupana po punomoćnici Ivani Hrstić Marinac, odvjetnici u Splitu, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 15. rujna 2025.g. u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, dana 25. rujna 2025., na ročištu za objavu odluke,

p r e s u d i o  j e:

I. Utvrđuje se spram tužene Općine Marina kao isključivog pravnog slijednika iza upisanog vlasnika Općenarodne imovine, kao organ upravljanja M.O. Marina da je tužitelj ŽV vlasnik točno određenog realnog dijela predmetne nekretnine označene kao č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to baš onog dijela koji je u skici vještva br. VJ-21/2020 izrađenoj od stalnog sudskog vještaka Darija Blaževića označen slovima G-H-S-R-P-O-G površine 58 m2 za cijelo.

II. Dužna je tužena trpjeti parcelaciju nekretnine označene kao č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način da se iz navedene nekretnine izdvoji fizički i geometrijski točno određeni realni dio označen i preciziran u točki I. izreke ove Presude, te da se od navedenog dijela formiraa samostalna čest. zem. s novim brojem, kao i da se provede navedena parcelacija u katastru i zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina].

III. Dužna je tužena trpjeti da se temeljem ove Presude i prijavnog lista temeljem kojeg će se provesti parcelacija č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] opisana u točki I. i II. izreke ove Presude, u zemljišnim knjigama izvrši. uknjižba prava vlasništva na novoformiranoj čestici zemljišta koja će nastati tim prijavnim listom na ime tužitelja ŽV za cijelo, uz istovremeno brisanje tog prava s imena Općenarodne imovine, kao organ upravljanja M.O. Marina za cijelo.

Obrazloženje

1.Tužitelj je dana 25.06.2024. podnio tužbu protiv tuženika Općina Marina, u kojoj navodi kako je na nekretnini označenoj kao č. zem. [katastarska čestica] Zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pravo vlasništva upisano na Općenarodnu imovinu, kao organ upravljanja M.O. Marina za cijelo, čiji je isključivi pravni slijednik tužena Općina Marina, temeljem odluke Vlade RH o raspodjeli imovine između Općine Marina, Općine Seget i Grada Trogira.

1.2. Tužitelj navodi da je je stvarni vlasnik točno određenog realnog dijela predmetne nekretnine označene kao č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to baš onog dijela koji je u skici vještva br. VJ-21/2020 izrađenoj od stalnog sudskog vještaka Darija Blaževića označen slovima G-H-S-R-P-O-G površine 58 m2 za cijelo.

1.3. Nadalje, tužitelj je već ishodio pravomoćnu i ovršnu Presudu u predmetu P- 1672/2019 dana 19.03.2021.g. za točno određene realne dijelove nekretnina označenih kao č. zem. [katastarska čestica] i č. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] u kojima se utvrdio vlasnikom spram dotada upisane Republike Hrvatske.

1.4. Nadalje, u vještvu br. VJ-21/2020 izrađenoj od stalnog sudskog vještaka Darija Blaževića u predmetu P-1672/2019 od 13. ožujka 2020. prilikom mjerenja utvrđeno je kako se posijed predlagatelja na terenu sastoji ne samo od navedenih nekretnina već i od točno određenih realnih dijelova č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to baš onog dijela koji je u skici iz cit. vještva označen slovima B-C-D-E-F-G-O-N-M-L-K-B površine 296 m2 te dijela č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je u skici iz cit. vještva označen slovima G-H- S-R-P-O-G površine 58 m2.

1.5. Nadalje, tužitelj da je vlasništvo istih stekao nasljeđivanjem nakon smrti svoga oca ČV pok. UV te u diobi sa sestrama ŠV i CV, te da je tužiteljev otac ČV otkupio predmetne dijelove nekretnina od VV ZV žene PV rođene DV iz [adresa] koji čine jedinstvenu cjelinu na terenu orgrađenu suhozidom i to sve kako je navedeno u Kupoprodajnom ugovoru sklopljenom u [adresa] 12.03.1979,

1.6. Nadalje, ĐV nasljedila je ih je nakon smrti svoje majke VV, a ona iza smrti svog oca HV. UV „ G“ koji ih je otkupio od Biskupske menze i usmenom diobom sa svojim bratom DV koji su svjedoci u predmetu Općinskog suda u Trogiru P-31/83 od 13.03.1984.g. kojom su susjedne čestice pripale Ž, a navedeno je utvrđeno i u obrazloženju presude P-1672/19.

1.7. Nadalje, predmetna nekretnina je na terenu jasno ograđena od ostatka nekretnine označene kao č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je u vlasništvu tužene i koja u naravi čini put, a da je tužitelj vlasništvo točno određenog realnog dijela predmetne nekretnine stekao nasljeđivanjem i diobom od svojih prednika kao i da se predmetnom nekretninom nesmetano raspolagalo tako da je tužitelj osobno i preko svojih prednika u zadnjem mirnom i faktičnom posjedu predmetne nekretnine više od 150.g. i istu koristi sukladno nezinoj gospodarskoj namjeni.

1.8. Navodi se kako tužitelj podnosi ovu tužbu radi usklađenja zemljišnoknjižnog sa stvarnim stanjem.

2. Tužena je dana 09. veljače 2024. godine podnijela odgovor na tužbu u kojem se opreza radi protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja te je suglasna da se u daljnjem tijeku postupka izvedu dokazi koje je tužitelj predložio u svojoj tužbi, te navodi kako se temeljem činjenica koje je tužitelj istaknuo u svojoj tužbi i isključivo na temelju dokaza koje je tužitelj priložio uz svoju tužbu se, bez izvođenja daljnji dokaza, ne može nesporno utvrditi da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

2.1. Nadalje, da se tužitelj poziva na presudu naslovnog suda posl. broj P-1672/2019 od 19.03.2021. godine kojom je tužitelj spram Republike Hrvatske utvrđen vlasnikom nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] te točno određenog relanog dijela nekrentine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] ističući kako je prilikom mjerenja tijekom očevida na licu mjesta uz prisustvo stalnog sudskog vještaka za geodeziju Darija Blaževida utvrđeno da se posjed tužitelja ne sastoji samo od prednje navedenih nekrentina koje su bile predmet tog postupka već i od realnog dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] te realnog dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina].

2.2. Nadalje, da u odgovru na tužbu tužena ističe kako nije sudjelovala u postupku posl. broj P-1672/2019 koji se vodio pred naslovnim sudom te nije bila prisutna prilikom izvođenja dokaza očevidom na licu mjesta pa pridržava pravo daljnje se očitovati na navode tužbe nakon što se provođenjem očevida na licu mjestu i drugih predloženih dokaza u ovom predmetnom postupku utvrde sve mjerodavne okolnosti vezane za točan predmet tužiteljevog posjeda te dodatne činjenice vezane uz isti (duljina i kvaliteta posjeda, trenutak i okolnosti stjecanja posjeda i sl. ).

2.3. U odnosu na osnov stjecanja prava vlasništva utuženog relanog dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] te činjenice koje u tom pogledu tužitelj ističe pozivajući se na nasljeđivanje, diobu svojih prednika i dugogodišnji posjed preko 150 godina, tužena ističe kako iz isprava koje je tužitelj priložio uz svoju tužbu ne proizlazi da bi predmetna nekrentina bila predmetom naslijeđivanja, pravnih poslova ili sudskih postupaka na koje se tužitelj poziva. Tužena stoga smatra da je tužitelj dužan dokazati kada je točno stekao posjed predmetnog realnog dijela, od koga ga je stekao i kako se prenosio odnosno neprekinuti kontinuitet samostalnog posjeda određene kvalitete koji je trajao zakonom propisano vrijeme da bi se moglo utvrditi da li su na stani tužitelja ispunjenje zakonom propisane pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, jer na temelju iznesenih činjenica i priloženih dokaza ne bi proizlazilo da je tužitelj pravo vlaništva mogao steći temeljem nekog drugog osnova.

3. Tužitelj se dana 20. kolovoza 2024.g. očitovao na odgovor tužene u kojem ističe da tužena u svom odgovoru na tužbu samo paušalno navodi da tužitelj ničin nije dokazao da bi stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini, dok ista ne prilaže niti jedan dokaz da bi bila u vlasništvu i posjedu predmetno točno određenog realnog dijela č. ze. 15751/2 k. o. [katastarska općina], a kojim bi dokazima pobila navode tužitelja. Navodi kako predmetni točno određeni realni dio je na terenu jasno ograđen od ostatka nekretnine označene kao č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je u vlasništvu tužene i koja u naravi čini put, te zajedno s č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te točno određenim dijelovima č. zem. [katastarska čestica] i č. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] čini jedinstvenu cjelinu u vlasništvu i posjedu tužitelja, a sve kako je prikazano u vještvu br. VJ-21/2020 izrađenom od stalnog sudskog vještaka Darija Blaževića u predmetu P-1672/2019 od 13. ožujka 2020. Tužitelj drži da je priloženim ispravama dokazao pravni slijed stjecanja točno određenog realnog dijela predmetne nekretnine, a isto da će dokazati i očevidom na licu mjesta te saslušanjem predloženih svjedoka.

4. U tijeku postupka sud je izveo dokaze pregledom dokumentacije priložene u spisu i to: zk izvadak ZU 8623 k. o. [katastarska općina], prijepis posjedovnog lista br. 3782 k. o. [katastarska općina], pregledan je i pročitan nalaz stalnog sudskog vještaka Daria Blaževića VJ-21/2020 od 13. ožujka 2020.g. u predmetu posl.br. P-1672/2019, presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru P-1672/19 od dana 19. ožujka 2021.g. sa potvrdom pravomoćnosti, pribavljen je i pročitan cijeli spis P- 1672/2019, rješenje o nasljeđivanju iza pok. TV pok. UV pod posl.br. O-171/02 od dana 30. prosinca 2002.g., rješenje Općinskog suda u Trogiru pod posl.br. O-171/02 od dana 21. ožujka 2006.g., Kupoprodajni ugovor " [adresa], 12.03.1979." sklopljen između VV ZV žene PV kao prodavateljice s jedne strane i ČV pok. UV kao kupca s druge strane, presuda Općinskog suda u Trogiru pod posl.br. O-31/83 od dana 13.ožujka 1984.g., izveden je dokaz saslušanjem svjedoka FV, RV i OV, te tužitelja.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

6. Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva realnog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

7. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj tijekom ovog postupka istaknuo dosjelost i nasljeđivanje i kupoprodaju kao pravni odnos radi stjecanja prava vlasništva predmetne nekretnine.

8. Odredbom članka 114. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14) pravo vlasništva se može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona, dok je stavkom 2. određeno da pravo vlasništva je stečeno kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.

9. U postupku je valjalo utvrditi je li tužitelj dosjelošću preko svojih pravnih prednika, ispunio pretpostavke stjecanja prava vlasništva.

10. Kako u ovom postupku valja utvrditi postojanje određenog stvarnog prava, sud je kao bitnu činjenicu dužan utvrditi, odnosno identificirati predmet spora.

11. U ovom postupku sud je suglasnošću parničnih stranaka pribavio i pročitao spis poslovnog broja P- 1672/2019 u kojem postupku je izveden dokaz uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka Daria Blaževića, dipl. ing. geodezije, koji je sačinio za potrebe tog postupka nalaz i mišljenje dana 13. ožujka 2020. godine.

12. Sukladno provedenom uviđaju i prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka Daria Blaževića utvrđeno je da je predmet postupka osim navedenih nekretnina i nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica], površine 58 m2, K. O. [katastarska općina], koja zajedno sa ostalim nekretninama (kat. čest. [katastarska čestica] za cijelo, dijela kat. čest. [katastarska čestica], dijela kat. čest. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina]) čini jedinstveni posjed tužitelja ukupne površine 924 m2.

13. Kako nije bilo primjedbi stranaka na vještvo sudskog vještaka Daria Blaževića koje je provedeno u spisu P- 1672/2019, ovaj sud istog u potpunosti prihvaća kao stručan i argumentiran, te kao dokaz predmetne identifikacije nekretnine, zbog čega nije bilo potrebe u ovom postupku izvoditi dokaz uviđajem na licu mjesta.

14. Nakon utvrđene pravilne identifikacije nekretnine, valjalo je ocijeniti sve isprave koje je tužitelj priložio u tužbi, te ocjeniti iskaze svjedoka u ovom postupku kao i iskaz tužitelja.

15. U svom iskazi svjedok FV, nesrodan sa tužiteljem, navodi da se radi o nekretnini "Pod gorač", a da je ona nekoć pripadala čovjeku zvanom ˝ Č, da se prezivao VV, da se zvao PV, da nije siguran, a da zna da je to otac od tužitelja TV kupio i tu da je iskrčio vinograd. Navodi da ima sigurno više od 30 godina od toga, da je siguran da je to bilo prije Domovinskog rata. Navodi da njegova supruga u blizini ove nekretnine ima svoje nekretnine, ali da im je magistrala zatvorila jedan put pa sad da i ne može doći do svojih nekretnina. Navodi da je viđao ČV da radi u tom vinogradu, ŽV da je bio još malen, kao i njegove sestre. Tužitelj ŽV da ima dvije sestre, a na upit suda je li mu što poznato imaju li sestre šta sa ovom nekretninom, navodi da ne zna o tome ništa, ali da zna da je ČV preko puta ove nekretnine izgradio svoju kuću. Navodi da je cijela parcela omeđena suhozidovima, da ne zna je li u svim dijelovima, prvo da je bio stari suhozid, a kako je on to radio, tako da je on to i mijenjao, a da nije sad tamo dolazio ima sigurno 25 godina. Navodi da ne zna je li to prodao " Č" ili njegov sin, te da nitko tužitelja ili njegova oca nije ometao u posjedu ovih nekretnina.

16. U svom iskazu svjedok RV, nesrodan sa tužiteljem, navodi da zna o kojoj nekretnini se radi, da je zovu "Pod gorač", jer da susjedna nekretnina je njegova nekretnina. Navodi da je nekretnina od tužitelja, da tužitelja viđa, da on ima stari vinograd, poznato mu je da ima i jedna kućica, više onako kao alatnica, to da još njegov otac napravio, a poznato mu je da je njegov otac ČV još posadio ovaj vinograd ima sigurno preko 40 godina. Navodi da je njegov otac ČV kupio to od NV udane U, a s tim da je NV to stekla nasljedstvom od svoga oca PV, a da se supruga od PV, koliko je njemu poznato zvala ZV. Predmetna nekretnina da je cijela omeđena suhozidovima, a možda da ima i nekakav betonski zid blizu puta. Navodi da osim Vlade i njegovo oca ČV da tu nikoga drugoga nije vidio. ŽV da ima još dvije sestre, ali da nisu mu poznati njihovi unutarnji odnosi i međusobne podjele. Navodi da ZV ĐV nije poznavao ona da je bila već starija osoba, da je umrla ima već 20 godina, a ZV NV da je poznavao dobro. Navodi da se ne može sjetiti je li bilo kakvih kultura ili nešto slično tome.

17. U svom iskazu svjedok OV, nesrodan sa tužiteljem, navodi da zna o kojoj nekretnini je riječ, da je prije 10-tak dana radio na toj nekretnini, tužitelj da ga je angažirao da nešto poravna bagerom na ovoj nekretnini, a jednako da je prije dosta vremena još dok je i tužiteljeva majka NV bila živa, da ga je tužitelj zvao da izvede određene radove, tada da je radio i jedan zid, a ovo sada nedavno prije 10-tak dana da je bagerom vadio jedno 10 kubika kamena. Navodi da je tužitelj njemu kazao da je on to naslijedio od svoga oca, a kako da je to njegov otac stekao to da ne zna. Nikoga drugoga da nije viđao na ovoj nekretnini osim tužitelja, njegove majke, njegove supruge i sina. Inače na toj nekretnini da je bio jedan veliki vinograd, da se i danas vidi vinograd, ali on da je već pri kraju, da ima i jedno stablo oraha, par stabala mandarine i šljive, a koliko da je njemu poznato njegov otac ČV dok je bio živ je radio taj vinograd. Inače na toj nekretnini da ima jedna mala kućica, da ne zna je li to bilo za stoku prije, ali zna da je tamo i da to tužitelj i njegova obitelj koriste. Tužiteljevog oca da je poznavao da je on imao nekih 50-tak godina kada je obrađivao ovaj vinograd. Nije mu poznato tko je bio vlasnik ove nekretnine prije tužiteljeva oca, svjedok navodi da mu to nije poznato, niti na koji način da je njegov otac to stekao, a inače da mu je poznato da je nekretnina cijela omeđena suhozidom ili zidom, a da je on upravo jednu dionicu zida i sam radio, nekakvih 40- 50 metara zida, a na tom mjestu gdje je radio zid prije da je bio suhozid. Navodi da ŽV tužitelja i njegovog prednika oca ČV nitko nije smetao u posjedu.

18. U svom iskazu tužitelj GV navodi da predmetnu nekretninu je kupio još njegov otac ČV od EV (nadimak mu je Š), a to da je bilo negdje 1990-ih godina. Ovaj EV da je to stekao kao obiteljsko nasljedstvo, a misli da je to bilo od majke, a majka da se zvala ĐV i da je ona to vjerojatno donijela u dotu. Nadalje navodi da kada je to njegov otac kupio to da je već bio ograđen posjed sa suhozidom i može kazati da je njegov otac napravio ovu malu kamenu kućicu koja da je zapravo poljoprivredna kućica i služi za držanje alata, a koja da se nalazi i dijelom na ovoj čestici koja je sad predmet ovog postupka. Navodi da nitko nikada ni od države ni od općine nije tvrdio da je to njihovo, niti je itko ometao njihovu obitelj u posjedovanju. Inače davno prije da je to bio pašnjak, ali da se to kultiviralo, pa je jedno vrijeme bio vinograd i ima jedan vrtal, a vinograd i loze da postoje još i dan danas kao što da se može vidjeti na fotografijama. Predmetni dio da nije nikada bio put, već je oduvijek bio omeđen suhozidom, a put da je zapravo položen odmah do.

19. Čitanjem izvatka iz zemljišne knjige za nekretninu oznake čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], proizlazi da je na istoj upisana Općenarodna imovina, a kao organ upravljanja mjesni n.o. Marina, čiji pravni slijednik je nesporno tuženik.

20. Pregledom i čitanjem Posjedovnog lista broj 3782 Područnog ureda za katastar Split, Ispostava za katastar neketnina Trogir, proizlazi da je na katastarskoj čestici oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana Općina Marina.

21. Iz Kupoprodajnog ugovora od dana 12. ožujka 1979. godine sklopljenog između EV ZV žene PV, kao prodavateljice uz prisutnost sina EV i kupca ČV pok. UV, uz potpise svjedoka UV pok.ČV i ČV, proizlazi da je predmet kupoprodaje bila "nekretnina koja se nalazi u k. o. [katastarska općina], selo [adresa] u predjelu "Gorač", čestica koja je ograđena kamenim zidom a nalazi se između mejaša sa istoka i juga put sa zapada KV i sa sjevera prodavateljica, te se prodaju sva divlja i pitoma stabla kao i kameni zidovi."Nadalje kupoprodajna cijena je isplaćena u cijelosti.

22. Iz rješenja o nasljeđivanju iza pok. TV pok. KV, Općinskog suda u Trogiru, poslovni broj O- 171/02 istog su naslijedili tužitelj GV, ŠV, CV i BV, sve temeljem oporuke.

23. Iz presude Općinskog suda u Trogiru, poslovni broj O- 31/83 proizlazi da su tužitelji KV i njegov sin RV isključivi vlasnici nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

24. Iz iskaza saslušanih svjedoka kojima sud poklanja povjerenje iz razloga što su njihovi iskazi bili neposredno uvjerljivi, logični i sukladni ostalim izvedenim dokazima, te sukladno naprijed navedenim ispravama, utvrđena je činjenica kontinuiranog i neometanog posjedovanja predmetnog dijela nekretnine od strane tužitelja i njegovih prednika. Povezujući iskaze svjedoka sa onim što proizlazi iz naprijed navedenih isprava, nije utvrđeno ništa suprotno od onog o čemu su svjedoci iskazivali.

25. Iskazi tužitelja i svjedoka ukazuju se vjerodostojni i suglasni u dijelu kada se navodi da je nekretnina kupljena od strane oca tužitelja ČV koji da je to kupio od EV zvani Č, a da mu se majka zvala ĐV. Sve ove činjenice već su utvrđene u predmetu poslovnog broja P- 1672/2019, koja odluka je potvrđena od Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž- 580/2021-3 dana 7. rujna 2021. godine, a kako ovaj realni dio nekretnine čini sastavni dio posjeda tužitelja za koji je već pravomoćno odlučeno da je u vlasništvu tužitelja, to je jasno da utvrđene činjenice iz predmeta P- 1672/2019 su primjenjive i na ovaj postupak, tim više što je u ovom postupku iskazima tužitelja i svjedoka potvrđeno sve već utvrđeno u ranijem postupku bez ikakvih odstupanja.

26. Pregledom i čitanjem spisa P- 1672/2019 proizlazi da otac tužitelja navedene nekretnine (a što uključuje i realni dio predmetne čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) kupio od ZV rođ. RV, temeljem kupoprodajnog ugovora od 12. ožujka 1979.g., a kako je kupoprodaji bio nazočan i njen sin LV koji se isti i potpisao, razumljivo je da svjedoci navode da je zemlja kupljena od LV zvanog Č, koji je upravo zajedno sa majkom bio potpisnik ugovora.

27. Što se tiče pravnog slijeda stjecanja vlasništva, to je u ovom postupku utvrđeno sve što je i utvrđeno u pravomoćno okončanom predmetu P- 1672/2019 gdje je pregledom spisa i presude P- 31/83 u pravnoj stvari tužitelja KV pok. IV i AV sina KV utvrđeno da je prednik navedenih tužitelja djed HV kupio nekretnine od Biskupske menze u Trogiru još 1898. godine, da je HV umro 1908. godine, da je imao dvije djece sina IV i kćerku JV udanu za SV, da je oko 1920.g. IV pok. AV vršio diobu sa sestrom JV, slijedom čega da je JV nasljeđivanjem i diobom postala vlasnica predmetnih nekretnina do 6. travnja 1941. godine, i da je nakon smrti Radić Luce 1974. godine njezina kćerka ZV rođ. RV ugovorom od dana 12. ožujka 1979.g. zemljište prodala TV, a da je tužitelj oporučni nasljednik iza oca koji se nalazi u nesmetanom posjedu.

28. Sud dakle poklanja povjerenje iskazima tužitelja i saslušanih svjedoka smatrajući njihove iskaze neposredno uvjerljivima, logičnima i sukladnim ostalim izvedenim dokazima. Posebice je njihovim iskazima potvrđen kontinuitet posjeda predmeta spora još od prošlog stoljeća do danas. Po stavu suda su se svakako ispunili zakonski uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću obzirom da iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da su predmetne nekretnine posjedovali svi navedeni prednici tužitelja. Svjedoci potvrđuju da je cijela nekretnina omeđena čvrstim materijaliziranim granicama što potvrđuje i vještvo stalnog sudskog vještaka Daria Blaževića u predmetu P- 1672/2019.

29. Što se tiče stjecanja prava vlasništva tužitelja i njegovog pravnog prednika temeljem instituta dosjelosti, valja kazati da je u odnosu na navedeno trebalo utvrditi ispunjenje prepostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, a mjerodavno je pravo koje je bilo na snazi u vrijeme nastanka tog odnosa, dakle pravna pravila bivšeg Općeg Građanskog zakonika (dalje OGZ-a).

30. Prema pravnom pravilu OGZ-a, paragrafu 1460 - za stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti zahtijevo se zakonit, pošten i istinit posjed. Prema Općem Građanskom zakoniku, pravo vlasništva se moglo steći, između ostalog, na temelju pravnog posla i to upisom u zemljišne knjige, ali i faktičnom realizacijom pravnog posla u naravi, odnosno, predajom i stupanjem u posjed. Nadalje, člancima 1461. do 1471. Općeg Građanskog Zakonika uređeno je pitanje stjecanja prava vlasništva dosjelošću. Tako je potrebno da je posjed zakonit (1461), pošten (1463), istinit (1464), te je potrebno i vrijeme dosjedanja, koje bi iznosilo, s obzirom da je riječ o privatnom vlasništvu, 30 godina prema OGZ-u. Sukladno mišljenju Proširene opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda broj 3/60 od 4. travnja 1960., rok je skraćen sa 30 na 20 godina.

31. Stjecanje vlasništva dosjelošću bilo je propisano i u članku 28. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91), te je propisano sad i u članku 159. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17- dalje u tekstu ZV). Odredbom članka 159. stavka 1. ZV-a propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom stvari ako posjed ima određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom stvari. Tako je stavkom 2. propisan rok od 10 (deset) godina za kvalificiranog posjednika (poštenog, istinitog i zakonitog), dok je stavkom 3. istog članka propisan rok od 20 (dvadeset) godina za poštenog posjednika.

32. Nadalje prema st. 4. čl. 159. ZV-a, samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka.

33. Valja istaknuti da kod dosjelosti kao originalnog osnova stjecanja prava vlasništva moraju biti ispunjene određene zakonske prepostavke i to: sposobnost stjecanja (opća pravna sposobnost), sposobnost stvari (svaka stvar na koju može postojati pravo vlasništva), posjed određene kvalitete (kvaliteta posjeda) i vrijeme dosjelosti (zakonom određeno vrijeme). Za redovnu dosjelost potrebno je utvrditi da je posjed kvalificiran kao zakonit, pošten (savjestan) i istinit. Zakonit je onaj posjed koji se zasniva na pravovaljanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva. Savjestan (pošten) posjed postoji kada posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, dakle kada posjednik opravdano vjeruje da je stvar pribavio od vlasnika (s tim da se poštenje, savjesnost presumira). Istinit je onaj posjed koji nije stečen ni silom ni prevarom ili zlouporabom povjerenja. Da bi se mogla uvažiti dosjelost prava vlasništva na nekretnini dugotrajnim posjedovanjem treba utvrditi na nedvojben način ponašanje posjednika kroz čitavo vrijeme posjedovanja, jer "zla vjera" spriječava početak tijeka dosjelosti. Kako je dosjelost stjecanje prava vlasništva neke stvari neprekidnim samostalnim posjedovanjem kroz zakonom određeno vrijeme, to pravni učinci dosjelosti nastupit će po samom zakonu čim se ispune prepostavke stjecanja putem dosjelosti. Odlučna pretpostavka za stjecanje pava vlasništva dosjelošću je pošten (savjestan) posjed kroz zakonom određeno vrijeme i s tim da nije nužno da posjed bude i zakonit (odluka VSRH, Rev-1628/15).

34. Kod činjenice da je predmetnu nekretninu prednik tužitelja TV i njegovi prednici držali u vlasničkom posjedu svakako više od 100 godina, da je posjed tužitelja i njegovog prednika vidljivo omeđen, a što je vidljivo i iz nalaza sudskog vještaka geodeta, kao dokaza koji je prihvatio i ovaj sud, ocjenjujući sve provedene dokaze posebno i u njihovoj ukupnosti, te poklanjajući punu vjeru iskazima svjedoka i tužitelja sud smatra kako je tužitelj u konkretnom slučaju dokazao da su se u odnosu na njega ostvarile sve pretpostavke koje zakon traži za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

35. U konkretnom slučaju ispunjenja je prepostavka o savjesnosti i poštenju posjeda radi stjecanja prava vlasništva dosjelošću, budući da tužitelj kao sada jedini posjednik kroz sve vrijeme dosjelosti smatra da je stvar koju posjeduju njegova, jednako kao što su to ranije smatrao i prednik tužitelja. Valja istaći da se prenošenje posjeda derivativnim, izvedenim načinom na novog posjednika ne prekida dosjedanje, nego se postojeći posjed nastavlja na njegovog univerzalnog ili singularnog sukcesora.

36. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sud zaključuje da navedene okolnosti ukazuju da su tužitelj i njegovi prednci u mirnom, zakonitom, istinitom i poštenom posjedu predmetnih nekretnina svakako dulje od 100 godina, da je prednik tužitelja posjedovao navedenu nekretninu i u vrijeme kada se primjenjivao Opći građanski zakonik (OGZ) koji se primjenjivao na temelju Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije ("Službeni list FNRJ" broj 86/46, 105/46, 96/47), sve do rujna 1. rujna 1980., kada je stupio na snagu Zakon o osnovnim vlasničko pravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" broj 6/80, 36/90, "Narodne novine" broj 53/91, 91/96), koji je bio na snazi do 1. siječnja 1997., kada je stupio na snagu Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 - službeni pročišćeni tekst, 94/17 - službeni pročišćeni tekst, dalj: ZV) te da je prednik tužitelja cijelo to vrijeme neprekidno posjedovao predmetnu nekretninu na način kako je utvrđeno u postupku, pa tako i nakon 1. siječnja 1997. kada je na snazi ZV koji u svojoj odredbi 159. ZV propisuje pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, koje su u cijelosti ispunjene u ovom slučaju.

37. Dodatno se napominje da je Republika Hrvatska kao članica Europske unije i Vijeća Europe dužna primjenjivati odredbe (Europske) Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda (MU 18/97,6/99,14/02,13/03, 9/05,1/06 i 2/10, dalja u tekstu Konvencija) i njezinih protokola kao i pravna stajališta prihvaćena odlukama Europskog vijeća suda za ljudska prava.

38. Odlučne činjenice u smislu zauzetih pravnih stajališta u spomenutoj recentnoj praksi Europskog suda za ljudska prava predstavljaju utvrđenja o neprekinutom posjedu određene kvalitete tužitelja ili njegovih pravnih prednika u propisanom trajanju, u koje se uračunava i posjed prije 8. studenog 1991. godine (i kada je riječ o nekretninama u društvenom vlasništvu), pod uvjetima navedenim u tim odlukama Europskog suda za ljudska prava: da je stjecanje nastupilo prije ili za vrijeme važenja odredbe čl. 388.st.4. ZV-a, ukinute odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999., kao i da se ne radi o nekretninama u odnosu na koje polažu treće osobe (nacionaliziranim, konfisciranim i sl.) obzirom na stečena subjektivna građanska prava.

39. Stoga je sud na temelju svih provedenih dokaza i rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, osnovom odredbi čl. 7. st. 1., čl. 8. i čl. 219. st.1 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08 , 123/08 , 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - nastavno ZPP-a, koji se Zakon ima primijeniti u ovom postupku), ocjenom svakog dokaza zasebno i svih izvedenih dokaza zajedno u njihovoj međusobnoj vezi, zaključio da je tužitelj dosjelošću osobno i putem pravnih prednika stekao pravo vlasništva označenih nekretnina.

40. Budući da sud tužbeni zahtjev ocjenjuje osnovanim u cijelosti, to je isti valjalo usvojiti donošenjem odluke kao u izreci ove presude.

41. Odluka o troškovima je izostala jer tužitelj nije popisao parnični trošak.

U Trogiru, 25. rujna 2025.

Sutkinja

Danira Vujević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u pisanom obliku u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- pun.tužitelja Antoniu Šalovu, odvjetniku u Trogiru

- pun. tuženika Ivani Hrstić Marinac, odvj. u Splitu

- u spis