REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Trg. J. F. Kennedy 11, Zagreb

P-1269/2025

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Josipu Biliću, u pravnoj stvari tužitelja JOLLY AUTO LINE d.o.o., Šibenik, Ante Šupuka 10, OIB: 17898328148, zastupan po punomoćnici Meliti Babić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnica Dajana Tica, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate 15,66 €, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 1. rujna 2025., u nazočnosti zamjenice punomoćnice tužitelja ZC, odvjetničke vježbenice i u nazočnosti punomoćnice tuženika KC, odvjenice, donio je i objavio 25. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju iznos od 15,66 €, sa zateznim kamatama tekućim od 25. rujna 2022., do 31. prosinca 2022. po stopi od 5,31% godišnje, od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi od 5,50 % godišnje, a od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi od 7% godišnje, a od 1. siječnja 2024., do 30. lipnja 2024. po stopi od 7,5 % godišnje, a od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. po stopi od 7,25 % godišnje, od 1. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025. po stopi od 6,15 % godišnje, a od 1. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim je potraživao zatezne kamate na iznos od 15,66 €, preko dosuđene stope koja se odnosi na ostale odnose pa do tražene stope koja se odnosi na trgovačke ugovore.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 151,54 €.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 25. svibnja 2022., nastala je šteta na vozilu, marke MERCEDES-BENZ KLASA GLA 200D, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika tadašnje tvrtke MERCEDES

– BENZ LEASING HRVATSKA D.O.O. sa sjedištem u [adresa], OIB: 17080997510. Predmetnu štetu tuženik je obvezan nadoknaditi sukladno polici kasko osiguranja oštećenika. Oštećenik je štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika 26. svibnja 2022., procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je isplatio dio štete te je tužitelj poslao dokaz o izvršenoj uplati, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, br. 1765/R1/1, a koji račun u ukupnom iznosu od 370,90 € (bez PDV-a) je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od 355,24 €. Razliku od 15,66 € po računu koji tuženik nije platio, isti opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju. Upravo ta razlika o cijeni rada je predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik. S obzirom da su oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila te ovlaštena osoba tužitelja sklopili 8. svibnja 2024. ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 15,66 € na primatelja tj. tužitelja, o čemu je obavješten ovdje tuženik, to tužitelj potražuje utuženi iznos od tuženika.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva ali samo u dijelu koji se odnosi na cijenu sata rada te ističe da tuženik ne ograničava niti nameće cijenu sata rada tužitelja i drugih pružatelja sličnih usluga te ukazuje da je tuženik s vlasnikom sklopio policu kasko osiguranja i da je vlasnik vozila pristao na Uvjete koji su sastavni dio police, to ne može tužitelj ostvarivati veća prava od vlasnika. Ističe da sukladno Uvjetima osiguranja tuženik određuje mjesto popravka ali da to ne znači da oštećenik mora postupiti po uputi tuženika, ali da je stoga upozoren da će troškovi popravka u drugoj radionici se priznati samo u visini kalkulacije troškova popravka u predloženim servisima. Navodi da je tuženik oštećenika o navedenom upoznao putem e-maila pa stoga smatra da tužitelj ne može ostvarivati veća prava od samog osiguranika i da stoga tužitelj nije aktivno legitimiran. Smatr da je dužnost oštećenika da poduzme sve mjere kako bi smanjio štetu pa je stoga oštećenik sukladno prijedlogu tuženika koji mu je ukazao na mogućnost popravka vozila po jeftinijoj cijeni sata rada, trebao odabrati jedan od predloženih servisa kako bi smanjio štetu. Osporava i službeni cjenik tužitelja jer ga je on izdao sam sebi.

3. Sud je u tijeku postupka, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, proveo dokaz uvidom u račun servis 1765/R1/1 (list 9. spisa), izvid štete broj 228203202372 (list 10 spisa), Ponuda Adriatic osiguranja od 31.8.2022. (list 20. spisa), e-mail korespondencija (list 21.-22. spisa), Potvrda o uplati (list 23.-24. spisa), Cjenik usluga servisa (list 25. spisa), Ugovor o ustupanju tražbine od 8.5.2024. (list 26. -27. spisa), Notifikacija o ustupu potraživanja (list 28.-29. spisa), Mišljenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20.2.2020. (list 46.-49. spisa), Uputa o radionici za popravak vozila od 26.5.2022. (list 82.-83. spisa), Izvid štete broj 228203202372 (list 84. spisa), Uvjeti za kasko osiguranje cestovnih vozila (list 86. -125. spisa), Račun broj 190/01/67 od 8.3.2024. (list 142. spisa), Potvrde o uplati (list 143.-144. spisa), Račun 614-100-1 od 15.5.2024. (list 145. -146. spisa), Izvod prometa po računu od 29.8.2024. (list 147. spisa).

4. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznos od 15,66 € koji iznos predstavlja naknadu štete u vidu razlike cijene radnog sata koju je obračunao tužitelj i cijene radnog sata koju priznaje tuženik.

6. Među strankama je sporna aktivna legitimacija tužitelja i visina štete u vidu cijene sata rada.

7. Vezano uz tuženikov prigovor kojim osporava aktivnu legitimaciju tužitelja, ovaj sud je navedeni prigovor ocijenio neosnovanim. Naime, tuženik je navedeni prigovor istaknuo samo u kontekstu osporavanja da tužitelj može imati više prava od samog oštećenika koji je svoje potraživanje prenio na tužitelja. Slijedom navedenog, tuženik nije osporavao da je utuženo potraživanje preneseno od strane oštećenika na tužitelja te da je tuženik o navedenom obaviješten, slijedom čega je tuženik i aktivno legitimiran. U odnosu na navode tuženika da bi tužitelj imao više prava od samog oštećenika, ukazuje se da pogrešno tuženik tumači da bi ovakav zahtjev tužitelja bio „zaobilaženje“ uvjeta osiguranja, a što će biti niže obrazloženo, slijedom čega je i taj prigovor tuženika neosnovan.

8. U odnosu na prigovor tuženika da tužitelj nema pravo na naknadu štete po cijeni radnog sata sukladno računu 1765/R1/1, odnosno po cijeni od 37,16 € bez PDV-a po radnom satu limara već da je oštećeni bio dužan popravak obaviti kod nekog od servisa koje mu je predložio tuženik, a kod kojih je cijena sata rada manja, ovaj sud je takav prigovor tuženika ocijenio neosnovanim.

9. Iz računa tužitelja broj a 1765/R1/1, (list 9 spisa) proizlazi da je tužitelj obavio popravak vozila u vlasništvu oštećenika. Vrijednost izvršenih radova iznosi 370,90 € bez PDV-a te je u računu navedeno da je cijena sata rada obračunata u iznosu od 37,16 € bez PDV-a po radnom satu limara.

10. Iz Cjenika tužitelja na listu 25 spisa, proizlazi da je tužitelj redovito u svom poslovanju naplaćivao radni sat po cijeni od 37,16 € uvećano za PDV za limarske radove.

11. Nadalje, tužitelj je i oštećeniku fakturirao cijenu sata rada sukladno cjeniku, pod istim uvjetima i iznosu, kao i svojim ostalim klijentima.

12. Slijedom navedenog, imajući u vidu navedena utvrđenja ovaj sud je ocijenio da je oštećenik mogao slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo, posebno imajući u vidu da je izabrana radionica u mjestu njegovog prebivališta te okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22– dalje: ZOO). (tako i VTS, Pž-3840/2024. od 13. prosinca 2024.) Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u najjeftinijem servisu, kako to smatra tuženik, pa stoga nit odredba Uvjeta o kasko osiguranju na koju se poziva tuženik i kojom je propisano da upravo tuženik ima pravo odrediti mjesto popravka vozila ili organizirati i izvršiti popravak vozila, nije primjenjiva na način kako to smatra tuženik, odnosno kao isključivo pravo tuženika na izbor radionice u kojoj će se izvršiti popravak, jer bi takvim postupanjem tuženik mogao odrediti i kao mjesto popravka radionicu koja nije čak niti ovlaštena te koja je u sasvim drugom dijelu zemlje, što jasno ukazuje da istu nije moguće primijeniti u konkretnom slučaju. Osim toga iz predmetne odredbe proizlazi da čak i sam tuženik može izvršiti popravak iako ni ne tvrdi da uopće ima radionicu za popravak.

13. Slijedom navedeno, ovaj sud je ocijenio da je navedena odredba Uvjeta sukladno odredbi čl. 296. st. 1. ZOO-a, ništetna, jer uzrokuje očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana i to na štetu suugovaratelja sastavljača te ugrožava i postizanje svrhe sklopljenog ugovora budući da je takvo postupanje u suprotnosti s dopisom Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja KLASA: 034-08/18-01/093 od dana 20.02.2020., koji je dostavio tužitelj, a čiju valjanost tuženik nije osporio, a iz kojeg proizlazi da društva za osiguranje nisu ovlaštena određivati po kojoj će cijeni radnog sata, treće osobe obavljati posao u radionici, kao i to da oštećena osoba, odnosno osiguranik može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo i na temelju računa popravka vozila koje mu je izdala izabrana radionica u kojoj je izvršen popravak zahtijevati naknadu štete odnosno naknadu iz osiguranja. Stoga je takvom odredbom Uvjeta osiguranja, prema stavu ovog suda tuženik postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenja čime je prouzročena očigledna neravnopravnost u pravima i obvezama strana i to na štetu suugovaratelja sastavljača te je time ugroženo postizanje svrhe sklopljenog ugovora.

14. Također se ukazuje da niti sam tuženik ne smatra da predmetna odredba Uvjeta na koju se poziva doista obvezuje i oštećenike odnosno osiguranike na način kako je stipulirana budući da sam tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osiguranici nisu dužni postupati po predmetnoj odredbi, odnosno ipak mogu povjeriti popravak vozila i drugoj radionici osim onih predloženih od strane tuženika iako takva mogućnost ne proizlazi iz predmetne odredbe već sam tuženik u dodatnom mailu, samostalno i proizvoljno određuje posljedicu nepostupanja sukladno predmetnoj odredbi Uvjeta, a koja posljedica nije ugovorena niti policom niti predmetnim Uvjetima (navedeno ne proizlazi čak niti iz odredbe stavka 3. čl. I. glave E.).

15. Zaključno, tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente te je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu.

16. Dodatno, vezano uz tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije ukazuje se da je tužitelj još uz tužbu dostavio Ugovor o ustupu potraživanja od. kojim je oštećenik svoje potraživanje od tuženika u iznosu od 15,66 € ustupio tužitelju te tuženik nije ni sporio da je obaviješten o ustupu. Slijedom navedenog, ovaj sud je odbio kao neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, jer je oštećenik ustupio tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi čl. 80. st. 1. ZOO-a.

17. Budući da je oštećenik ustupio tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi čl. 80. st. 1. ZOO-a te da prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja te kako predmetnu štetu predstavlja i trošak cijene radnog sata za popravak vozila u iznosu od 37,16 € po satu bez PDV-a, to postoji i tražbina naknade štete u preostalom iznosu od 15,66 €. Tuženik, kao osiguratelj osobe koja je odgovorna za štetu, je dužan naknaditi tu štetu tužitelju kojem je oštećenik ustupio tražbinu, sukladno odredbama čl. 1085. st. 1. i 4. ZOO-a i čl. 84. st. 1. ZOO-a. (točka I. izreke)

18. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl.

19. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate. Prema odredbi točke 4.1. st. 4. čl. I. glave F, Uvjeta za kasko osiguranje je propisano da dok djelomičnih šteta dospijeće nastupa podnošenjem računa o urednom dovođenju oštećenog vozila u prvobitno stanje, pa imajući u vidu da je tuženik 31. kolovoza 2022. odgovorio na zahtjev za isplatu osigurnine i priznao štetu u iznosu od 355,24 € time je i potvrdio da mu je predmetni račun podnesen sukladno predmetnoj odredbi Uvjeta pa budući je tužitelj potraživao zatezne kamate tek od 25. rujna 2022. to je sud sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a, odlučujući u granicama postavljenog zahtjeva dosudio zatezne kamate sukladno zahtjev tužitelja. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose jer oštećenik i tuženik nisu u odnosu koji bi proizlazio iz trgovačkog ugovora pa slijedom toga niti tužitelj i tuženik nisu u takvom odnosu. (točka I. i II. izreke)

20. U odnosu na prigovor tuženika kojim je naveo da osporava dostavljeni cjenik tužitelja budući da ga je tužitelj izdao sam sebi, ovaj sud je navedeni prigovor ocijenio neosnovanim. Naime, razlog osporavanja predmetnog cjenika, nije osnovan jer je upravo logično i jedino moguće da tužitelj kao i svaki drugi poslovni subjekt koji slobodno posluje na tržištu, sam određuje cijene svojih proizvoda i usluga slijedom čega je i tužitelj imao pravo sam, a ne od strane neke druge osobe ili tijela, odrediti cijene svojih usluga što je i učinio.

21. Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem svjedoka korisnika leasinga te zz vlasnika vozila i zz tužitelja te provođenjem dokaza prometnim vještačenjem na okolnost cijene sata rada te dokazne prijedloge tuženika da se od tužitelja zatraži da dostavi dostavi račune popravka vozila prema fizičkim osobama za 2022. godinu sa dokazom da su fizičke osobe platile te račune/uvid u poslovne knjige tužitelja na okolnost cijene sata rada provođenjem financijskog vještačenja zatim provođenje prometnog vještačenja na okolnost može li se predmetno vozilo vratiti u prvobitno stanje na jednak način i jednake kvalitete kao u servisima na koje je uputio tuženik, kao i saslušanje svjedoka IC (procjenitelj), budući je sud smatrao da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno pa bi izvođenje navedenih dokaza bilo nesvrsishodno i neekonimično.

22. S obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom sporu to tužitelj sukladno odredbi čl. 154. i 155. ZPP-a, ima pravo na naknadu troška na ime naknade za zastupanje po odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine“: broj 138/23, nastavno: Tarifa) i u visini jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 100,00 € (Tbr. 7. t. 9. Tarife). Također, tužitelju pripada i sudska pristojba na tužbu te sudska pristojba na presudu u iznosu od 13,27 € u skladu s Tar. br. 1. i 2. Tarife sudskih pristojbi koje su sastavni dio Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18 i 51/23 - dalje ZSP). Slijedom navedenog, tužitelja ima pravo na naknadu parničnih troškova u iznosu od 151,54 €. (točka III. izreke)

Zagreb, 25. rujna 2025.

SUDAC:

Josip Bilić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana primitka presude a podnosi se putem ovog suda putem e-komunikacije.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t.1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st.1. ZPP-a). Žalba protiv presude odnosno rješenja ne odgađa ovrhu. (čl. 467.a. ZPP-a, odnosno čl. 97. ZID ZPP-a, NN 70/19)

DNA:

- tužitelju po pun. uz nalog za pristojbu na presudu u iznosu od 13,27 €

- tuženiku po pun.

- kal. 30 dana