REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-821/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv ovršenika Općine Suhopolje, Suhopolje, Trg Sv. Terezije 10, OIB: 56986677718, radi ovrhe na nekretnini ovršenika, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku br. Gž Ovr-108/2024-2 od 27. rujna 2024., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Virovitici br. Ovr-490/2023-24 od 7. kolovoza 2024., u sjednici održanoj 25. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
Revizija ovrhovoditelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvoga stupnja obustavljena je ovrha u ovom ovršnom predmetu (toč. I.). Ukinute su provedene ovršne radnje te je naloženo zk. odjelu prvostupanjskog suda da na nekretnini ovršenika upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], koja se sastoji od kčbr. [katastarska čestica] kuća, dvor i oranica [adresa] sa 4297 m2 izvrši brisanje zabilježbe ovrhe pod brojem Ovr-490/2023, a nakon pravomoćnosti tog rješenja (toč. II.). Odbijen je prijedlog ovrhovoditelja da se radi osiguranja tražbine ovrhovoditelja na ime troškova ovog ovršnog postupka u iznosu od 751,16 EUR, te troškova postupka osiguranja u iznosu od 187,50 EUR zasnuje založno pravo na nekretnini ovršenika iz toč. II. ovog rješenja (toč. III.).
2. Rješenjem suda drugoga stupnja odbijena je žalba ovrhovoditelja i potvrđeno je rješenje prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu pod toč. III. izreke.
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-1074/2025-2 od 11. ožujka 2025. dopustio ovrhovoditelju podnošenje revizije zbog sljedećih pravnih pitanja:
„1. Ima li ovrhovoditelj pravo predložiti u svoju korist zasnivanje založnog prava na nekretnini radi osiguranja tražbine troškova ovršnog postupka određenih rješenjem o ovrsi, najkasnije u roku od tri dana nakon završetka druge elektroničke javne dražbe, ako se nekretnina ne proda, a sve u smislu čl. 296. i čl. 102. st. 6. Ovršnog zakona?
2. Predstavljaju li troškovi određeni rješenjem o ovrsi na nekretnini, tražbinu radi čije je naplate ovrha na nekretnini određena, u smislu čl. 102. st. 6. Ovršnog zakona?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju ovrhovoditelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP), predlažući da ovaj sud pobijanu nižestupanjsku odluku preinači i u cijelosti udovolji zahtjevu ovrhovoditelja te da se u njegovu korist zasnuje založnog pravo radi osiguranja troškova ovršnog postupka i troškova postupka osiguranja, kao i troškova ovog revizijskog postupka, podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
5. Na reviziju nije odgovoreno.
6. Revizija nije osnovana.
7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. U konkretnom slučaju je prvostupanjski sud u toč. III. odbio prijedlog ovrhovoditelja da se radi osiguranja tražbine ovrhovoditelja na ime troškova ovog ovršnog postupka u iznosu od 751,16 EUR i troškova postupka osiguranja u iznosu od 187,50 EUR zasnuje založno pravo na nekretnini ovršenika upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
9. Naime, nije sporno da je u konkretnom slučaju druga elektronička javna dražba gore navedene nekretnine bila neuspješna, jer nije prikupljena niti jedna ponuda. Iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi da je ovrhovoditelj 23. srpnja 2024. predložio prvostupanjskom sudu da u slučaju ako se nekretnina ne bi prodala na drugoj elektroničkoj dražbi, da se tada sukladno odredbi čl. 102. st. 6. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/17, 55/16, 73/17, 131/00, 114/22 i 6/24 – dalje: OZ) zasnuje založno pravo za troškove ovršnog postupka i troškove postupka osiguranja u korist ovrhovoditelja.
10. Prema odredbi čl. 102. st. 6. OZ ovrhovoditelj može najkasnije u roku od tri dana nakon završetka druge elektroničke javne dražbe predložiti sudu da se, ako se nekretnina ne proda, u njegovu korist zasnuje založno pravo na nekretnini radi osiguranja tražbine radi čije je naplate ovrha određena. Pri tome prednosni red takvog založnog prava ovrhovoditelja računa se od dana stjecanja prava na namirenje (čl. 84. st. 2. i čl. 114. st. 3. OZ).
11. Prvostupanjski sud je takav prijedlog ovrhovoditelja odbio smatrajući da je rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Virovitici br. Ovr-490/2023-4 od 7. kolovoza 2023 određeno namirenje tražbine ovrhovoditelja u ukupnom iznosu od 21.158,69 EUR (glavnica u iznosu od 12.596,35 EUR i kamata u iznosu od 8.562,34 EUR), a koja tražbina je proizašla iz Sporazuma od 16. ožujka 2016., ovjerenog 18. ožujka 2016. kod javnog bilježnika, a kojim Sporazumom je održano na snazi kao instrument osiguranja založno pravo zasnovana raskinutim Ugovorom o kreditu br. 9011105674 sklopljenog između stranaka 24. ožujka 2006. Prvostupanjski sud smatra da je za navedenu tražbinu po Ugovoru o kreditu već zasnovano založno pravo, pa smatra da nisu ispunjene pretpostavke za usvajanje prijedloga ovrhovoditelja.
12. Drugostupanjski sud je odbio žalbu ovrhovoditelja i potvrdio prvostupanjsko rješenje u toč. III. navodeći da ovrhovoditelj osnovano ističe da se zasnivanje založnog prava zahtijevalo za osiguranje naplate pravomoćno priznatog troška ovršnog postupka, a koja tražbina nije osigurana ranije upisanim založnim pravom. No, drugostupanjski sud smatra da troškovi ovrhe ne predstavlja tražbinu radi čije naplate je ovrha određena u smislu čl. 102. st. 6. OZ, već da se radi o troškovima postupka u vezi s određivanjem i provođenjem ovrhe koje je ovršenik dužan naknaditi ovrhovoditelju temeljem odredbe čl. 14. st. 4. OZ. Isto tako, drugostupanjski sud smatra da prijedlog za zasnivanje založnog prava za troškove osiguranja u iznosu od 187,50 EUR ne bi bio osnovan jer se ne radi o trošku ovršnog postupka.
13. Ovrhovoditelj u reviziji ponavlja svoje tvrdnje iznijete tijekom postupka da mu pripada pravo zatražiti zasnivanje založnog prava radi osiguranja kako glavnice, tako i troškova ovršnog postupka. Pri tome se ovrhovoditelj poziva na drugostupanjske odluke koje su donesene u postupku osiguranja, a iz koji proizlazi i osiguranje troškova postupka osiguranja i to prisilnim zasnivanjem založnog prava.
14. Navedeno shvaćanje ovrhovoditelja nije pravilno, već je suprotno tome pravilno shvaćanje nižestupanjskih sudova kada su odbili prijedlog ovrhovoditelja za zasnivanje založnog prava za osiguranje troškova postupka ovrhe i osiguranja.
15. Prema shvaćanju revizijskog suda pravni interes za osnivanje založnog prava u smislu odredbe čl. 102. st. 6. OZ ima ovrhovoditelj čija tražbina nije osigurana. U konkretnom slučaju tražbina radi čije je naplate ovrha određena je već osigurana založnim pravom još 2006. godine, a koje založno pravo je Sporazumom između ovrhovoditelja i ranijeg vlasnika sporne nekretnine održano na snazi i 2016. godine.
Tražbine s osnova troškova ovršnog postupka, koji je obustavljen, kao i troškova postupka osiguranja, nisu tražbine radi čije je naplate ovrha određena u ovom predmetu, niti se u ovom slučaju radi o neosiguranoj tražbini za koju bi ovrhovoditelj ima pravo tražiti zasnivanje prisilnog založnog prava u smislu odredbe čl. 102. st. 6. OZ. Navedeno predstavlja i odgovor na postavljena pitanja.
16. Odluke na koje se ovrhovoditelj poziva u reviziji odnose se na situacije u kojima je na temelju ovršne isprave došlo do prisilnog zasnivanja založnog prava, kada se uz tražbinu iz ovršne isprave, osiguravaju i sporedna potraživanja odlukom suda u postupku osiguranja. To nije slučaj u ovom predmetu, radi čega pozivanje ovrhovoditelja na te odluke nije od važnosti za odluku u ovom predmetu.
17. Slijedom navedenog valjalo je primjenom odredbe čl. 391. st. 6. ZPP odbiti reviziju ovrhovoditelja kao neosnovanu.
Zagreb, 25. rujna 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
