REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-251/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐC, sina Đ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Dejanu Biliću odvjetniku u Kaštel Kambelovcu, protiv I. tužene SC, pok. S, rođ. BC, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Zoranu Mimici, odvjetniku u Splitu, II. tužene UC, rođ. BC, pok. S, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Andreju Babiću, odvjetniku u Splitu i III. tužene BC, pok. B, ud. S, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Zoranu Mimici odvjetniku u Splitu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu I. i III. tužene za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2619/2024-3 od 9. listopada 2024., kojom je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj P-4989/2023-8 od 4. srpnja 2024., u sjednici održanoj 25. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
I. U odnosu na pravna pitanja, prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
II. U odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava, prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2619/2024-3 od 9. listopada 2024., kojom je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj P-4989/2023-8 od 4. srpnja 2024., I. i III. tužene su podnijele prijedlog za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) naznačivši sljedeća pravna pitanja za koje smatraju da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu:
"1. Je li sud ovlašten kod ugovora kojega je ocijenio ugovorom „sui generis” presudom mijenjati nedvojbenu volju stranaka da se iznos koji je predmet ugovora od 180.000,00 DEM ne može potraživati putem suda kojega prava se u konkretnom slučaju tužitelj „Međusobnim sporazumom” s pravnim prednikom tuženica izričito odrekao i je li na taj način postupio protivno odredbi čl. 10. tada važećeg Zakona o obveznim odnosima (NN 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 119/99 i 88/01), kojim je uređena sloboda uređenja obveznih odnosa koji nisu u suprotnosti s Ustavnom RH, prisilnim propisima i moralom društva (autonomija volje)?,
2. Je li sud počinio bitnu povredu odredbe čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP kada ne obrazlaže zbog čega unatoč pretvaranju obveze iz „Međusobnog sporazuma” u naturalnu obvezu, dosuđuje tužitelju zatraženi iznos koji proizlazi kao obveza pravnog prednika tužene iz spomenutog Sporazuma?,
3. Je li u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP ukoliko drugostupanjska presuda ne sadrži ocjenu žalbenih navoda od odlučnog značaja?, 4. Je li u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika?".
1.1. Predmetni prijedlog za dopuštenje revizije I. i III. tužene su podnijele i u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP smatrajući da im je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to pravo na pravično suđenje te pravo na djelotvoran pravni lijek.
1.2. Tužitelj nije podnio odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj revizijski sud ocijenio je sljedeće.
2.1. Prvenstveno je za ukazati da I. i III. tužene nisu postupile sukladno odredbi čl. 387. st. 3. ZPP jer uz prijedlog za dopuštenje revizije nisu priložili niti žalbu, a niti odgovarajuće dijelove spisa na koje dijelove se odnose predmetna pravna pitanja te povrede temeljnih ljudskih prava (čl. 389.b st. 1. ZPP).
2.2. U odnosu na pravna pitanja navedena pod rednim brojem 1. i rednim brojem 2. ne postoje razlozi važnosti tih pravnih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. Kako se u odnosu na ta pravna pitanja I. i III. tužene pozivaju na okolnost da o istima ne bi postojala relevantna sudska praksa ovdje je za ukazati na sljedeće. Okolnost da određenom pravnom pitanju ne bi postojala sudska praksa, sama po sebi, to pravno pitanje ne čini važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.
2.3. Pravna pitanja navedena pod rednim brojem 2., rednim brojem 3. i rednim brojem
4. nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni već zbog same prirode tih pravnih pitanja. Riječ je naime o pravnim pitanjima koji se odnose isključivo na okolnosti ovog predmetnog slučaja, pa već zbog toga ta pravna pitanja ne mogu imati značaj važnosti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.
2.4. I. i III. tužene (već zbog samog nepostupanja sukladno odredbi čl. 387. st. 3. ZPP) nisu učinile vjerojatnim da im je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to pravo na pravično suđenje te pravo na djelotvoran pravni lijek.
3. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. ZPP i odredbe čl. 389.b st. 1. i st. 2. ZPP, odlučiti kao pod st. I. izreke ovog rješenja, odnosno valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. ZPP i odredbe čl. 389.a st. 1. i st. 3. ZPP, odlučiti kao pod st. II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 25. rujna 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
