Poslovni broj: Us I-982/2025-6
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandri Mojtić kao sucu pojedincu te Milki Škaro Grozdanić zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja ad.1) DT, OIB: [osobni identifikacijski broj], i ad. 2) LT, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje državljani treće zemlje, R Ukrajine s odobrenim azilom u Republici Hrvatskoj, oboje na adresi u [adresa], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Split, Trg hrvatske bratske zajednice 9, radi izdavanja putne isprave za azilanta u Republici Hrvatskoj, odlučujući o tužbi tužitelja od 28. travnja 2025. i odgovoru na tužbu tuženika od 12. lipnja 2025., izvanraspravno dana 25. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelji ad. 1) DT i tužiteljica ad. 2) LT, oboje državljani treće zemlje, R Ukrajine s odobrenim azilom u Republici Hrvatskoj, traže poništenje Rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Split, KLASA: UP/I-216-02/24-01/197, URBROJ: 511- 12-43-25-21 od 17. travnja 2025. i Rješenja KLASA: UP/I-216-01/24-01/117, URBROJ: 511-12-43-25-18 od 17. travnja 2025., te kojim traže da Sud obveže Ministarstvo unutarnjih poslova da izda putne isprave za DT i za LT, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelji DT i LT, oboje državljani treće zemlje, R Ukrajine s odobrenim azilom u Republici Hrvatskoj, ovdje tužitelji ad. 1) i ad. 2), podnijeli su ovom Sudu tužbu protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Split, radi poništenja rješenja KLASA: UP/I-216- 02/24-01/197, URBROJ: 511-12-43-25-21 od 17. travnja 2025. i Rješenja KLASA: UP/I-216-01/24-01/117, URBROJ: 511-12-43-25-18 od 17. travnja 2025.
2. Osporavanim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Split, KLASA: UP/I-216-02/24-01/197, URBROJ: 511-12-43-25-21 od 17. travnja 2025., ovdje tuženika, odbijen je zahtjev za izdavanje putne isprave za azilanta u Republici Hrvatskoj sukladno Konvenciji iz 1951. godine državljaninu treće zemlje s odobrenim azilom u [adresa] DT, rođ. **.**.1962. godine u [adresa], državljaninu Ukrajine, ovdje tužitelju ad. 1).
3. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-216-01/24-01/117, URBROJ: 511-12-43-25-18 od 17. travnja 2025. odbijen je zahtjev za izdavanje putne isprave za azilanta u Republici Hrvatskoj sukladno Konvenciji iz 1951. godine državljanki treće zemlje s odobrenim azilom u [adresa] LT, rod. 01.03.1963. godine u [adresa], Ukrajina, državljanki Ukrajine, ovdje tužiteljici ad. 2).
4. Tužitelji ad. 1) i ad. 2) u svojoj tužbi u bitnom navode da im je osporavanim rješenjima odbijeno izdavanje putnih isprava za osobe s međunarodnom zaštitom zbog nepodmirenih financijskih obveza. Tužitelji u tužbi iznose kronologiju predmetne upravne stvari, u bitnom navodeći da su azilanti, fizičari DT (rođen 1962.) i LT (rođena 1963.) bili prisiljeni napustiti Ukrajinu zbog prijetnje životu s dvije strane: jer da su teroristi / separatisti takozvane DNR zaplijenili njihovu tvornicu i pod prijetnjom strijeljanja prisilili ih na sudjelovanje u proizvodnji eksplozivnih tvari (ANFO i etilenglikoldinitrat), nakon čega da su ih proglasili traženim uz nagradu za njihove glave. Istodobno, da su ukrajinske vlasti mogle pogrešno kvalificirati njihove postupke kao „suradnju s teroristima", što da je u uvjetima kaosa i korupcije predstavljalo rizik od proizvoljnog progona te da je bježanje u Republiku Hrvatsku bio jedini način da očuvaju svoje živote i slobodu. Nadalje navode da iskreno zahvaljuju Republici Hrvatskoj na dodijeljenom statusu izbjeglica koji im je osigurao sigurnost, međutim da ih je prisilna migracija dovela u ranjiv položaj, da su se suočili s jezičnom barijerom, nedostatkom posla, poteškoćama u poslovanju, poreznim dugovima. Da su ih, unatoč razvoju inovativne tehnologije Smart-lon i otvaranju poduzeća, vanjski čimbenici (koronavirus, promjene u zakonodavstvu, rat) spriječili u postizanju uspjeha te da su kažnjeni zbog pokušaja da budu financijski neovisni, jer da su zapali u dužničku zamku. Da već više od deset godina žive na označenoj adresi u Splitu te da se nastoje integrirati u hrvatsko društvo i pridonijeti njegovom razvoju, da je DT, doktor fizike, razvio inovativne tehnologije dezinfekcije vode bez upotrebe klora (uređaji Necon-Sept i NeconSept Plus), uspješno testirane u laboratoriju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Freiburgu (Njemačka), te modernizirao instalaciju Necon-On, ispitivanu u Peruu, a koja dostignuća da su priznata u suradnji s njemačkom tvrtkom Necon, te da pridonose razvoju ekološki prihvatljivih tehnologija u Republici Hrvatskoj.
4.1. U odnosu na predmet spora navode da su 22. listopada 2024. godine podnijeli zahtjeve za izdavanje putnih isprava Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj sukladno članku 75. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, međutim da su službenici Policijske uprave odbili izdati dokumente pozivajući se na potrebu prethodne suglasnosti Ministarstva unutarnjih poslova (članak 75(7)), ali da nisu pružili pojašnjenja o postupku, niti ponudili odgovarajuće obrasce. Da su potom dana 12. prosinca 2024. godine tužitelji podnijeli žalbu državnom tajniku MUP-a ĆT ukazujući na diskriminaciju, nedostatak transparentnosti i proceduralne povrede od strane službenika Policijske uprave Split prilikom podnošenja zahtjeva, međutim da je odgovor MUP-a od 28. siječnja 2025. godine potvrdio da su zahtjevi u obradi, ali da nije pružio pojašnjenja o postupku niti otklonio navedene povrede. Da su se dana 18. veljače 2025. godine tužitelji obratili Pučkom pravobranitelju R. Hrvatske sa žalbom opisujući kašnjenja duža od 4 mjeseca, nedostatak transparentnosti i povrede njihovih prava. Da su dana 28. ožujka 2025. godine tužitelji bili pozvani u Policijsku upravu splitsko - dalmatinsku gdje da su im je usmeno priopćene odluke o odbijanju izdavanja putnih isprava zbog nepodmirenih javnih dugova za koje postoji ovršni naslov, a kojom prilikom da je došlo do proceduralne nepravilnosti jer da je službenik Policijske uprave odbio priložiti njihovu žalbu uz Zapisnik, čime da je ograničeno njihovo pravo na potpuno iznošenje stavova, što da predstavlja povredu članka 30. Zakona o općem upravnom postupku (NN 47/09, 110/21), a koja činjenica da je priopćena Pučkoj pravobraniteljici DTĐ.
4.2. Nadalje navode da je dana 17. travnja 2025. godine Ministarstvo unutarnjih poslova donijelo rješenja o odbijanju izdavanja putnih isprava na temelju nepodmirenih financijskih obveza (članak 75 (10), točka 3), da dug za DT iznosi 16.701,58 eura, potvrđen od strane poreznih tijela 5. prosinca 2024. godine, s ovršnim postupkom pokrenutim 5. veljače 2025. godine (KLASA: UP/1-415-02/2025-01/1290, URBROJ: 513-07-174/2025-01), a koji dug da je počeo nastajati od 1. siječnja 2019. godine i da se godišnje povećava zbog obračuna zdravstvenih i mirovinskih doprinosa kao osnivača i direktora poduzeća. Da za LT dug iznosi 6.086,28 eura plus 16.611,26 HRK, potvrđen od strane poreznih tijela 5. prosinca 2024. godine, s ovršnim postupkom za dug od 16.611,26 HRK pokrenutim 24. veljače 2022. godine (KLASA: UP/I-415-02/22-01/1642, URBROJ: 513-07-17/22-1), a koji dug da je fiksiran nakon zatvaranja poduzeća u siječnju 2022. godine, povećavajući se samo zbog kamata. Da su tužitelji poduzeli pokušaje reguliranja dugova, uključujući podnošenje žalbe Ministarstvu financija (Oleg - 13. veljače 2025. godine, ali da odgovor nije primljen. Da su tijekom cijelog razdoblja postojanja financijskih obveza tužitelji posjedovali važeće putne isprave, više puta napuštali Hrvatsku i uvijek se vraćali, što da je potvrđeno kopijama prethodnih putnih isprava te da odbijanje izdavanja putnih isprava znatno ograničava njihovu slobodu kretanja i mogućnost upravljanja osobnim poslovima, uključujući obiteljske posjete i druga putovanja. Tužitelji ističu da nisu namjerni utajivači poreza, da su njihovi dugovi nastali kao posljedica promjena poreznog zakonodavstva 2020. godine, koje su dovele do ponovnog obračuna i dodatnog obračuna doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje za osnivače i direktore poduzeća.
4.3. Tužitelji smatraju da im se osporavanim rješenjima krše temeljna ljudska prava i to pravo na slobodu koje kamči čl. 32. Ustava RH koji svakome osigurava pravo na slobodno napuštanje zemlje i povratak u nju, te članak 2. Protokola br. 4 Europske konvencije o ljudskim pravima, koji štiti pravo na slobodu kretanja. Pozivaju se na presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Hirsi Jamaa i drugi protiv Italije (ESLJ, br. 27765/09, 2012) navodeći da je ESLJP potvrdio da ograničenja prava moraju biti strogo proporcionalna i nužna u demokratskom društvu, ne mogu biti proizvoljna i zasnovana isključivo na administrativnim ili financijskim razlozima. Pozivaju se na nediskriminaciju navodeći da se tužitelji, kao izbjeglice, nalaze u ranjivom položaju i ne smiju biti izloženi diskriminaciji, što da potvrđuje članak 14. Ustava Republike Hrvatske i članak 21. Povelje Europske unije o temeljnim pravima. Nadalje navode da je Sud EU u predmetima C-71/11 C-175/11 (2012) utvrdio da administrativne prepreke, poput neplaćenih dugova, ne mogu opravdati kršenje temeljnih prava izbjeglica.
4.4. Također smatraju da je u osporavanim rješenjima došlo do kršenja Međunarodnih obveza te da je prekršen čl. 28 Konvencije o statusu izbjeglica iz 1951. godine koji zahtijeva izdavanje putnih isprava izbjeglicama, osim ako ne postoje uvjerljivi razlozi povezani s nacionalnom sigurnošću ili javnim redom, a po mišljenju tužitelja financijske obveze ne spadaju u ove razloge. Navode da je u predmetu A.S.M. i R.A.H. protiv Danske (CCPR/C/117/D/2378/2014, 2016) Odbor Ujedinjenih naroda za ljudska prava utvrdio da financijski dugovi ne predstavljaju legitiman razlog za ograničavanje prava na napuštanje bilo koje zemlje, sukladno članku 12(3) Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima. Konkretno, da je Odbor je naveo: "The Committee notes that the State party has not provided any justification for its refusal to issue a travel document to the author other than his outstanding debt. The Committee considers that such a debt does not constitute a legitimate reason under article 12(3) of the Covenant to restrict the author's right to leave any country, including his own" (paragraf 8.4). Da je R Hrvatska ratificirala Konvenciju bez pridržaja, a sukladno članku 140. Ustava Republike Hrvatske, da međunarodni ugovori imaju prednost nad nacionalnim zakonodavstvom u pitanjima temeljnih prava.
4. 5. Tužitelji također smatraju da je u konkretnom slučaju došlo do retroaktivne primjene zakona. Ističu da su izmjene članka 75. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (NN 33/23), stupile na snagu 2023. godine te da su uvele nove osnove za odbijanje izdavanja putnih isprava, uključujući nepodmirene dugove, a da su dugovi tužitelja nastali prije ovih izmjena: za LT - 2019. godine, za DT
- od 2019. godine. Tužitelji smatraju da primjena novih odredbi članka 75. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (NN 33/23) na ranije nastale dugove predstavlja retroaktivnu primjenu i da proturječi članku 3. Zakona o općem upravnom postupku (NN 47/09, 110/21), koji zabranjuje retroaktivnu primjenu zakonodavstva. U odnosu na navedeno pozivaju se na presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu D protiv Italje (ESLJ, br. 10249/03, 2009) u kojoj da je Sud potvrdio da retroaktivna primjena zakonodavstva koja pogoršava položaj pojedinca krši članak 7. Europske konvencije o ljudskim pravima. Sud je naveo: "The Court reiterates that Article 7 § 1 of the Convention prohibits the retrospective application of the criminal law where it is to an accused's disadvantage" (paragraf 109).
4.6. Tužitelji, pored navedenog, smatraju da je u konkretnom slučaju radi o nedosljednoj praksi Ministarstva unutarnjih poslova. Ističu da su izmjene članka 75. Zakona stupile na snagu 2023. godine, da je MUP imao dovoljno vremena za primjenu novih odredbi i eventualno poništenje važećih putnih isprava tužitelja, čiji je rok važenja istekao 10. prosinca 2024. godine, međutim da MUP nije poništio te isprave niti da je smatrao ovršne postupke, pokrenute protiv Olene Lysenko 2022. godine i protiv Olega Lysenka 2023. godine, dovoljnim razlogom za poništenje sukladno članku 75. Zakona. Konačno predlažu da Sud obavijesti Pučku pravobraniteljicu o ovom postupku i pozove je na praćenje njegova tijeka radi osiguranja neovisnog nadzora, a sve s obzirom da su tužitelj već podnijeli pritužbu Pučkoj pravobraniteljici na radnje Ministarstva unutarnjih poslova, datiranu 18. veljače 2025. godine, u kojoj su detaljno naveli povrede svojih prava. Slijedom navedeno, tužitelji predlažu da Sud poništi osporavana rješenja te obveže tuženika na izdavanje putnih isprava.
5. Tužba tužitelj ad. 1) i ad. 2) s prilozima dostavljena je tuženiku na odgovor.
6. Tuženik je ovom sudu dostavilo odgovor na tužbu u kojem je citirao zakonske odredbe čl. 75. st. 1., st. 5., st. 8. i st. 10. Zakona o međunarodnoj zaštiti („Narodne novine" broj: 70/15, 127/17, 33/23, 17/25) i čl. 47. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine" broj :47/09, 110/21) te je u cijelosti osporio tužbene navode tužitelja. Tuženik je opisao kronologiju predmetne upravne stvari te je naveo da je u provedenom upravnom postupku utvrđeno da predmetni državljani treće zemlje nisu regulirali svoju dospjelu imovinskopravnu obvezu za koju postoji ovršni naslov, a što da je utvrđeno uvidom u dostavljenu potvrdu Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostava Split, KLASA: 034-04/24-10/28338, URBROJ: 513-07-17-01-24-2 od 5. prosinca 2024. godine iz koje proizlazi da DT duguje 16.701,58 eura javnih davanja na dan 05. prosinca 2024. godine. Također, da je dopisom KLASA: 034-04/24- 10/28338, URBROJ: 513-07-17-01-2025-03 od 11.02.2025. godine spomenuta Porezna uprava izvijestila kako su mjere ovrhe poduzete za predmetnog dužnika rješenjem o ovrsi KLASA: UP/I-415-02/2025-01/1290, URBROJ: 513-07-174/2025-01 od 05.02.2025. godine koje je dostavljeno FINA-i na izvršenje. Da uvidom u dostavljenu potvrdu Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Split, KLASA: 034-04/24-10/28339, URBROJ: 513-07-17-01-24-2 od 05. prosinca 2024. godine, proizlazi da LT duguje 6.086,28 eura javnih davanja na dan 05. prosinca 2024. godine. Da je dopisom KLASA: UP/I-415-02/2022-01/1642, URBROJ: 513- 07- 17-01-25-03 od 03.02.2025. godine Porezna uprava, Područni ured Split, izvijestila kako je temeljem rješenja o ovrsi pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava ovršenika koje ima na računu kod banke temeljem ovršne isprave, Područnog ureda Split, KLASA: UP/I-415-02/22-01/1642, URBROJ: 513-07-17/22-1 od 24.02.2022. godine pokrenut postupak ovrhe poreznog obveznika LT za dug u iznosu od 16.611,26 HRK. Kao dokaz na navedene tvrdnje poziva se na potvrde Porezne uprave o iznosu dugovanja, dopise Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Split. Slijedom navedenog, a kako je utvrđeno da predmetni državljani Ukrajine, DT i LT nisu regulirali svoju imovinskopravnu obvezu prema kojoj postoji ovršni naslov, da je Ministarstvo unutarnjih poslova odbilo dati traženu suglasnost. Kao dokaz poziva se na dopis Ministarstva unutarnjih poslova KLASA: 216-02/25-14/10, URBROJ: 511-01-212-25-3 od 03.03.2025. godine.
6.1. Tuženik nadalje navodi da je podnositeljima zahtjeva upućen poziv dana 13.03.2025. godine, a koji je uredno uručen dana 27.03.2025. godine, a sve kako bi se strankama omogućilo izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima vezanim za rješavanje u ovoj upravnoj stvari sukladno odredbi članka 30. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine" broj: 47/09, 110/21). Da su dana 28.03.2025. godine predmetni državljani treće zemlje pristupili u prostorije Policijske uprave, da su isti saslušani na zapisnik, te da je kao prilog uzeta i žalba gospodina LT upućena Ministarstvu financija. Da je prilikom uzimanja tužiteljeve izjave na Zapisnik, isti tražio da podnese žalbu na odluku ovoga tijela koja u tom trenutku nije bila donesena, slijedom čega da je upućen da će u odluci biti navedena uputa o pravnom lijeku po kojoj može postupiti, odnosno da je upoznat da po Zakonu o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ima pravo pokrenuti upravni spor. Kao dokaz poziva se na izjavu na zapisnik od 28.03.2025. godine. Slijedom navedenog, tuženik je naveo da su neosnovani tužbeni navodi tužitelja da su službenici PU odbili primiti dokumente već da odmah nisu mogili izdati tražene putne isprave, već da su morali provesti postupak sukladno odredbama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti i Pravilnika o obrascima i zbirkama podataka u postupku odobrenja međunarodne i privremene zaštite (Narodne novine, br. 85/2016, 80/2024) u dijelu koji se odnosi na putne isprave za azilante. Tuženik u svom odgovoru na tužbu napominje da su člankom 75. stavak 7. i 10. navedenog Zakona decidirano navedeni razlozi za odbijanje zahtjeva za izdavanje putne isprave za azilanata, kao i da se putna isprava ne može izdati bez prethodne suglasnosti Ministarstva. Također je istakao da je upravno tijelo, ovdje tuženo tijelo, dužno postupati sukladno zakonskim propisima, a u ovom slučaju po odredbama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti koji se kao lex specialis primjenjuje na zahtjev tužitelja.
6.2. U odnosu na tužbeni navod tužitelja da su dugovi tužitelja nastali prije izmjena Zakona o međunarodnoj privremenoj zaštiti, tuženik je naveo da isto ne predstavlja retroaktivnu primjenu zakona iz razloga što u trenutku podnošenja i rješavanja zahtjeva postoji dug, odnosno dokaz da tužitelji nisu regulirali svoju imovinskopravnu obvezu za koju postoji ovršni naslov, a što da je jedan od razloga za odbijanje zahtjeva. Slijedom navedenog, a s obzirom na sve činjenice utvrđene u ovom postupku i duljinu vođenja upravnog postupka, te uzimajući u obzir cjelokupnu dokumentaciju, utvrđeno stanje stvari iz kojeg proizlazi da imenovani državljani treće zemlje ne ispunjavanju zakonske uvjete za izdavanje putne isprave za azilanta, da je tuženik zahtjev tužitelja odbilo rješenjem od 17.04.2025. godine za 1) DT pod brojem KLASA: UP/I-216-02/24-01/197, URBROJ: 511-12-43-25-21, te za 2) LT pod brojem KLASA: UP/I-216-01/24- 01/117, URBROJ: 511-12-43-25- 18. Slijedom navedenog, tuženo tijelo je navelo da je tužba tužitelja u cijelosti neosnovana i na Zakonu neutemeljena, te je predložilo da Sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, kao neosnovan.
7. U ovom sporu, u kojem je predmet ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika, presuđeno je bez rasprave u skladu s odredbom čl. 98. točka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24, dalje: ZUS-a) nakon što je, dostavom svih prethodno navedenih podnesaka, strankama omogućeno izjašnjavanje o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovoga spora.
8. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu, kao i dostavljenog spisa tuženog tijela te svih isprava koje su istom priložene. 9. Tužbeni zahtjev tužitelja ad. 1) i ad. 2) nije osnovan.
10. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, po ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja ad.1) i ad.2), kako to isti neosnovano smatraju, a sve iz razloga koji slijede u daljnjem obrazloženju presude.
11. Odredbom čl. 75. stavkom 8. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, br. 70/2015, 127/2017, 33/2023, 17/2025, dalje Zakona) propisano je da azilant može podnijeti zahtjev za izdavanje putne isprave za azilanta u policijskoj upravi, odnosno policijskoj postaji prema mjestu prebivališta koja odlučuje o zahtjevu. Stavkom 5., istog članka, propisano je da se putna isprava za azilanta izdaje azilantu na vrijeme od pet godina, sukladno Aneksu Konvencije iz 1951., dok je stavkom 7., istog članka, propisano da se izdaje uz prethodnu suglasnost Ministarstva.
12. Odredbom čl. 75. st. 10. Zakona propisano je da će policijska uprava ili policijska postaja iz stavka 8. ovoga članka odbiti zahtjev za izdavanje putne isprave za azilanta:
1. protiv kojeg se vodi kazneni ili prekršajni postupak, osim ako postoji suglasnost javnopravnog tijela koje vodi postupak
2. koji je osuđen na kaznu zatvora ili mu je izrečena novčana kazna u prekršajnom ili kaznenom postupku, dok kaznu ne izdrži, odnosno dok ne plati novčanu kaznu
3. koji nije regulirao svoju dospjelu imovinskopravnu obvezu za koju postoji ovršni naslov
4. ako to zahtijevaju razlozi zaštite javnog poretka, nacionalne sigurnosti ili javnog zdravlja.
13. Među strankama nisu sporne činjenice, sporna je primjena prava.
14. Međi strankama nije sporna činjenica da DT i LT, ovdje tužitelji ad.1) i ad. 2), nisu regulirali svoju dospjelu imovinskopravnu obvezu za koju postoji ovršni naslov.
15. Među strankama je isključivo sporno, je li na nesporno utvrđeno činjenično stanje da DT i LT, oboje državljani treće zemlje, R Ukrajine s odobrenim azilom u Republici Hrvatskoj, koji imaju ovršne naslove i to DT rješenje o ovrsi Porezna uprava, Područni ured Split, KLASA: UP/I-415-02/2025- 01/1290, URBROJ: 513-07-174/2025-01 od 05.02.2025. za dug u iznosu od 16.701,58 eura te LT rješenje o ovrsi Porezne uprava, Područni ured Split, KLASA: UP/I-415-02/22-01/1642, URBROJ: 513-07-17/22-1 od 24.02.2022. za dug u iznosu od 16.611, 26 HRK (2.204,69 eura), pravilno primijenjeno materijalno pravo.
16. Tužitelji ad.1) i ad. 2) smatraju da im je i pored činjenice postojanja nespornog duga, dospjele imovinskopravne obveze za koju postoji ovršni naslov, ipak trebalo odobriti zahtjev za izdavanje putne isprave te da su im odbijanjem njihovog zahtjeva grubo povrijeđena Ustavna i Konvencijska prava na koja se u tužbi pozivaju.
17. Tužbeni navodi tužitelja, izneseni u tužbi te navedeni u točkama 4.3. do 4.6. Obrazloženja ove presude, nisu osnovani, niti su od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari. Ovo stoga što su Zakonom o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, koji Zakon se u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari primjenjuje kao lex specialis, u pravni poredak Republike Hrvatske implementirane direktive Europske unije, a kako je to propisano i taksativno navedeno u čl. 2. Zakona, pa je stoga nesporno da su zakonske odredbe citiranog Zakona u cijelosti usklađene s pravom EU.
18. Međutim, ono što je važno istaći, a koju činjenicu tužitelji ad. 1) i ad. 2) ispuštaju iz vida, da je upravo naprijed citiranom odredbom čl. 75. st. 10. Zakona propisano i taksativno navedeno pod kojim (negativnim) uvjetima će policijska uprava ili policijska postaja iz stavka 8. ovoga članka, odbiti zahtjev za izdavanje putne isprave za azilanta, a koja odredba je kogentne (stroge, prisilne) naravi.
19. Slijedom navedenog, a kako je upravo točkom 3. čl. 75. st. 10. Zakona propisano da će policijska uprava ili policijska postaja iz stavka 8. ovoga članka odbiti zahtjev za izdavanje putne isprave za azilanta koji nije regulirao svoju dospjelu imovinskopravnu obvezu za koju postoji ovršni naslov, koji negativni uvjet je kod oboje azilanata, ovdje tužitelja ad. 1) i ad. 2), u konkretnom slučaju ispunjen, to su u potpunosti irelevantni navodi tužitelja kojima navode i obrazlažu razloge koji su doveli do ispunjenja negativnog uvjeta, odnosno postojanja dospjele imovinskopravne obveze za koju postoji ovršni naslov u konkretnom slučaju, ma koliko god to tužiteljima bilo neshvatljivo i formalno.
20. Naime, valja istaći da se radi o imperativnoj normi hrvatskog zakonodavstva kojom se uređuje pravni poredak u RH te kojom je izričito propisano pod kojim uvjetima će se odbiti zahtjev za izdavanje putne isprave za azilanta, te koju normu, odnosno njenu primjenu na konkretan slučaj njezini adresati, ovdje tužitelji ad. 1) i ad. 2), ne mogu otkloniti svojom voljom, kao ni tužbenim navodima iznesenim u tužbi. 21. Neosnovano je pozivanje tužitelja ad. 1) i ad. 2) na retroaktivnu primjenu propisa u konkretnom slučaju, budući da imovinskopravna obveza za koju postoji ovršni naslov nesporno postoji, odnosno egzistira u trenutku podnošenja zahtjeva, a koju obvezu nisu ni naknadno, za vrijeme trajanja upravnog, a potom i upravnosudskog postupka, regulirali.
22. Slijedom svega naprijed navedenog, a kako u konkretnom slučaju činjenice nisu sporne, te kako je upravni postupak koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja u cijelosti proveden u skladu s odredbama ZUP-a i to odredbom čl. 47. ZUP- a u svezi s odredbom čl. 75. st. 10. Zakona, to tužbeni navodi tužitelja nisu s uspjehom osporili pravilnost, ni zakonitost osporavanih rješenja koja su donesen u pravilno i zakonito provedenom postupku uz pravilnu primjenu odredbi materijalnog prava. 23. Nije osnovano ni pozivanje tužitelja ad. 1) i ad. 2) na diskriminaciju, budući da tužitelji nisu učinili vjerojatnim da je došlo do diskriminacije, a što su dužni u skladu s odredbom čl. 20. Zakona o suzbijanju diskriminacije, odnosno nisu učinili makar vjerojatnim da je postupanje prema njima bilo nepovoljnije nego postupanje prema drugim azilantima koji su podnijeli zahtjev za izdavanje putne isprave, i da je ta razlika u postupanju utemeljena na nekoj od osnova diskriminacije sadržanih u članku 1. navedenog Zakona.
24. Konačno, neosnovano je pozivanje tužitelja ad. 1) i ad. 2) da se u ovaj upravni spor uključi Pučki pravobranitelj kao tijelo javne vlasti, budući da isti nije stranka u postupku, niti ima status zainteresirane osobe u skladu s odredbama Zakona o upravnim sporovima, ni Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti kao lex specialisa u konkretnom slučaju, niti je takova obaveza suda propisana.
25. Slijedom svega naprijed navedenog, a kako je Ministarstvo unutarnjih poslova, uskratilo svoju suglasnost za izdavanje putne isprave DT i LT, ovdje tužiteljima ad. 1) i ad. 2), to je tuženik pravilno postupio kada je donio osporavana rješenja, koja tužitelji predmetnom tužbom neosnovano osporavaju.
26. Nije ostvaren ni koji od razloga ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 47. stavku 3. ZUS-a. Stoga je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja ad.1) i ad.2) kao neosnovan te odlučiti kao u izreci.
U Splitu 25. rujna 2025.
S U D A C
Leandra Mojtić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Žalba protiv rješenja odgađa izvršenje presude.
DNA:
- tužiteljima ad.1) i ad.2)
- tuženiku
- tužitelje pozvati na uplatu pristojbe za tužbu 53,09 eura i pristojbe za rješenje u iznosu od 66,36 eura, po pravomoćnosti
- tuženiku povrat spisa uženog tijela, po pravom.
- u spis
- kal. do 03.11.2025.