Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-283/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Marte Jelić, kao predsjednice vijeća, te Nikše Lučića i Domagoja Raguža, kao članova vijeća za mladež, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika CM zbog kaznenog djela iz članka 228. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21–dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbi optuženika CM podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem 5 K- 1495/2022-5 od 29. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 25. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženika CM kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski kazneni sud u Zagrebu proglasio je krivim optuženog CM da je počinio kazneno djela protiv imovine – krađom - opisano i kažnjivo po članku 228. stavak 1. KZ/11 te je optuženog CM na temelju članka 228. stavak 1. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca.

1.1. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22; dalje: ZKP/08.) optuženi CM dužan je nadoknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu od 66,36 eura (šezdeset šest eura i trideset šest centi)/1 500,00 kn (petsto kuna), koje troškove je dužan platiti u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženi CM putem branitelja Dražena Ivanića, odvjetnika u Zagrebu, a žali se zbog odluke o kazni te predlaže izricanje blaže kazne.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

2.2. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.

2.3. Stranke nisu pozivane na sjednicu vijeća, budući to nisu tražile u žalbi.

3. Žalba optuženog CM nije osnovana.

4. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

4.1. Prilikom odluke o vrsti i mjeri kazne prvostupanjski sud je CM ispravno, kao olakotno cijenio priznanje kaznenog djela, izraženo žaljenje i kajanje te njegove osobne prilike (mlađa životna dob, socijalni status, obiteljske prilike) dok mu je kao otegotnu okolnost pravilno cijenio njegovu raniju osuđivanost za istovrsna kaznena djela. Optuženik treba imati na umu da je kazneno djelo počinio s maksimalnim stupnjem krivnje, odnosno bio je ubrojiv, svjestan je protupravnosti svog postupanja i kazneno djelo je počinio s izravnom namjerom.

4.2. Suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve okolnosti odlučne za proces individualizacije kazne, odnosno, pravilno je vrednovao odlučne okolnosti za izbor vrste i mjere kazne kad je okrivljenika CM za počinjenje kaznenog djela krađe iz članka 228. stavak 1. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca.

4.3. Cijeneći utvrđene olakotne okolnosti i otegotne okolnost na strani ličnosti prvooptuženika i dovodeći ih u vezu s težinom i posljedicama konkretno počinjenih kaznenih djela, ovaj drugostupanjski sud nalazi da će se upravo izrečenom kaznom po prvostupanjskom sudu djelovati na okrivljenika da ubuduće više ne čini kaznena djela i da će uskladiti svoje ponašanje s društveno prihvatljivim normama. Osim na okrivljenika, na ovaj će se način djelovati i na sve ostale da shvate pogibeljnost činjenja kaznenih djela i pravednost kažnjavanja njihovih počinitelja. Dakle, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je izrečena kazna po prvostupanjskom sudu primjerena kako počinjenom kaznenom djelo tako i ličnosti okrivljenika te stupnju njegove krivnje i svakako je pogodna za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, a to je: izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na okrivljenika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja. Zbog iznesenog, nije osnovana žalba optuženog CM podnesena zbog odluke o kazni.

5. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz onih osnova iz kojih se pobija (članak 476. stavak 1. ZKP/08 u svezi članka 467. ZKP/08).

6. Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena niti bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu oba optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

7. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.

Dubrovnik, 25. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Marta Jelić