REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-4590/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Anti Drezgi te Branki Crnogorac, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja VĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Mate Knezović, odvjetnik u Zagrebu, Vrbanićeva 20, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi odjave prebivališta, 25. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, KLASA: NK-UP/I-220-01/24-06/614, URBROJ: 511-19-22-24-1 od 2. travnja 2024.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: NK-UP/I-220-01/24-06/614, URBROJ: 511-19-22-24-1 od 2. travnja 2024., odjavljeno je tužiteljevo prebivalište sa adrese: [adresa] te je tužitelj obvezan vratiti osobnu iskaznicu.

2. Tužitelj u tužbi u bitnom tvrdi da mu je osporavano rješenje dostavljeno 22. listopada 2022. putem punomoćnika, što se vidi iz spisa tuženika. Smatra da je tužba podnesena pravovremeno jer prije toga tužitelj nije mogao znati da rješenje postoji, pri čemu mu je bilo uskraćeno pravo na sudjelovanje u postupku. Ističe da je dana 14. lipnja 2024. tužitelj uputio upit PU Zagrebačkoj o eventualnom vođenju postupka odjave prebivališta i zatražio dostavu akta ili omogućavanje sudjelovanja u postupku, a zahtjev je zaprimljen 17. lipnja 2024. Pozivom na članak 40. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima ističe da je tužba podnesena u roku od 90 dana od kada je stranka saznala za odluku, a smatra da je rok počeo teći 22. listopada 2024., kada je tužitelj objektivno saznao za postojanje osporavanog rješenja.

2.1. Smatra da mu je povrijeđeno pravo na sudjelovanje u postupku (čl. 52. ZUP-a), jer nije bio obaviješten niti je imao priliku iznijeti činjenice i dokaze. Smatra da je dostava nezakonito provedena putem oglasne ploče, iako za to nisu postojali uvjeti. Ističe da činjenice o stvarnom prebivalištu nisu pravilno i potpuno utvrđene (povreda načela materijalne istine iz čl. 8. ZUP-a i čl. 12. st. 3. Zakona o prebivalištu). Navodi tuženika o razgovorima sa susjedima su paušalni i nekonkretni. Ukazuje da odjavljivanje prebivališta ima ozbiljne negativne posljedice za tužitelja i obitelj, posebno zbog gubitka uvjeta za socijalni stan [adresa]. Tužitelj je pokušao uredno prijaviti novu adresu prebivališta, ali mu je to onemogućeno nezakonitim postupanjem tuženika. Predlaže poništiti osporavano rješenje i predmet vratiti na ponovni postupak te da tuženik nadoknadi troškove spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom osporava tužbene navode te predlaže odbiti tužbu.

4. Ocjenjujući zakonitost osporavanih rješenja Sud je pregledao sudski spis i spis tuženika te je 23. rujna 2025. održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti tužitelja i opunomoćenika tužitelja te odsutnosti uredno pozvanog tuženika.

4.1. Na raspravi se saslušan tužitelj. Tužitelj navodi da se ne sjeća kada se doselio na adresu [adresa] te misli da se odselio krajem 2024. godine. Ističe da se sa suprugom i djecom doselio na adresu [adresa] krajem prosinca 2024. godine. Dodaje da je ugovor o najmu zaključen ranije, ali tada još nisu boravili u stanu. Navodi i da se prijavio na adresu [adresa], ali ondje nije živio.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. U prethodnom ispitivanju dopuštenosti tužbe, Sud je utvrdio da je tužba pravodobna.

7. Člankom 46. stavkom 1. točkom 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24. – dalje ZUS) propisano je da će sud rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi da je tužba podnesena nepravodobno ili prijevremeno.

7.1. Člankom 40. stavkom 1. ZUS-a, propisano je da se tužba podnosi sudu u roku od 30 dana od dostave osporene pojedinačne odluke ili odluke o prigovoru na osporeno postupanje.

7.2. Prema odredbi članka 40. stavka 3. ZUS-a, ako pojedinačna odluka nije dostavljena stranki sukladno propisanim pravilima o dostavi, tužba se može podnijeti u roku od 90 dana od dana kad je stranka saznala ili je mogla saznati za odluku. Tužitelj je u tužbi dužan učiniti vjerojatnim i navesti dokaze da je tužba podnesena u roku.

8. Uvidom spis predmeta tuženika, utvrđeno je da je dostava osporavanog rješenja izvršena javnom objavom dana 12. travnja 2024., istekom osmoga dana od dana javne objave, koja je obavljena stavljanjem pismena na oglasnu ploču javnopravnog tijela dana 4. travnja 2024.

9. U konkretnom slučaju nisu bili ispunjeni uvjeti za dostavu javnom objavom sukladno odredbama članka 95. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21., dalje ZUP). Članak 95. stavak 1. ZUP-a dopušta dostavu javnom objavom samo ako je ona propisana zakonom ili ako su „drugi oblici dostave nemogući ili neprikladni“.

9.1. Upravni postupak je pokrenut po službenoj dužnosti, a tužitelj nije sudjelovao u postupku, pa samim time nije znao da se postupak vodi u kojem bi slučaju postojala njegova obveza obavještavanja javnopravnog tijela o promjeni adrese u smislu članka 91. stavka 1. ZUP-a. Članak 91. st. 1. ZUP-a propisuje obvezu stranke da obavijesti tijelo o promjeni adrese. Međutim, ako stranka ne zna da se postupak vodi, ne može ju se teretiti za propuštanje obavijesti.

9.2. Nadalje, okolnost da je tužitelju putem pošte upućen poziv radi izjašnjavanja, a poziv se vratio 7. ožujka 2024. s naznakom „odselio“, ne može, samo po sebi, biti dovoljno za zaključak da su svi drugi oblici dostave nemogući ili neprikladni.

10. Rok od 30 dana za podnošenje tužbe iz odredbi članka 40. stavka 1. ZUS- a ne važi za stranku kojoj pojedinačna odluka nije dostavljena sukladno propisanim pravilima o dostavi. Ako odluka nije dostavljena sukladno propisanim pravilima o dostavi, tužba se može sukladno odredbi članka 40. stavka 3. ZUS-a podnijeti u subjektivnom roku od 90 dana od dana kad je stranka saznala ili je mogla saznati za odluku. Na tužitelju je teret dokaza da u tužbi učini vjerojatnim i priloži dokaze kada je saznao za odluku koja mu nije dostavljena sukladno propisanim pravilima o dostavi.

11. Iz dopisa od 11. lipnja 2024., koji opunomoćenik tužitelja uputio tuženiku, proizlazi da je tužitelj imao određena saznanja da je rješenjem tuženika odjavljen s prijašnje adrese i da je zatražio dostavu rješenja, a da mu rješenje dostavljeno u privitku dopisa tuženika od 14. listopada 2024. kada se tužitelj mogao upoznati sa stvarnim sadržajem osporavanog rješenja.

12. U tim okolnostima tužitelj je učinio vjerojatnim da je tužba podnesena u roku.

13. U postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja utvrđeno je:

- da je tužitelj prijavljen na adresi [adresa];

- da tužitelj ima izdanu osobnu iskaznicu s rokom važenja od 20. listopada 2023. do 20. listopada 2028. u kojoj je kao podatak u prebivalištu upisano: [adresa];

- da je provedenom terenskom provjerom utvrđeno da tužitelj ne stanuje na prijavljenoj adresi od 1. studenoga 2023.;

- da je tužitelj pozvan radi izjašnjavanja, no poziv se vratio s naznakom „odselio“, nakon čega je dostava tog poziva obavljena putem oglasne ploče (11. – 19. ožujka 2024.).

7. Tuženik je primjenom članka 12. stavka 1. i 3. Zakona o prebivalištu (Narodne novine, broj 144/12., 158/13. i 114/22.) donio rješenje o odjavi prebivališta jer je u upravnom postupku utvrđeno da tužitelj stvarno ne živi na adresi prijavljenog prebivališta. Posljedično, tuženik je na temelju Zakona o osobnoj iskaznici (Narodne novine, broj 62/15., 42/20., 144/20., 114/22. i 18/24.), utvrdio da je tužitelj dužan vratiti osobnu iskaznicu u roku od osam dana.

8. Prema odredbi članka 12. stavka 1. Zakona o prebivalištu, policijska uprava na čijem području osoba ima prijavljeno prebivalište po službenoj će dužnosti donijeti rješenje o odjavi prebivališta osobe ako se terenskom provjerom utvrdi da osoba stvarno ne živi na prijavljenoj adresi ili o tome bude obaviještena od strane tijela javne vlasti te drugih pravnih i fizičkih osoba.

8.1. Prema odredbi članka 12. stavka 3. Zakona o prebivalištu, prije donošenja rješenja o odjavi prebivališta osobe, nadležna policijska uprava mora utvrditi činjenice i okolnosti na temelju kojih se može nedvojbeno zaključiti živi li osoba na adresi prijavljenog prebivališta.

8.2. Prema odredbi članka 15. stavka 1. točke 4. Zakona o osobnoj iskaznici, osobna iskaznica prestaje važiti i prije isteka roka na koji je izdana ako je osoba odjavljena po službenoj dužnosti iz zbirke podataka o prebivalištu i boravištu u [adresa].

8.3. Prema odredbi članka 15. stavka 2. Zakona o osobnoj iskaznici, osoba mora osobnu iskaznicu vratiti policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji koja ju je izdala odmah nakon nastupanja razloga iz stavka 1. točaka 2. i 3. ovoga članka, a kod nastupanja razloga iz stavka 1. točke 4. ovoga članka u roku od osam dana od dana izvršnosti rješenja o odjavi po službenoj dužnosti iz zbirke podataka o prebivalištu i boravištu u [adresa].

9. Uvidom u predmet ovog Suda poslovni broj Us I-3452/2024, i to Ugovor o najmu stana priložen podnesku tužitelja, utvrđeno su tužitelj i ĐĆ kao najmoprimci 22. ožujka 2024. sklopio Ugovor o najmu stana, odnosno kuće u [adresa], na adresi [adresa], koji je prema članku 7. Ugovora predan u najam 22. ožujka 2024.

10. Uvidom u Jedinstveni registar osobe (JRO), službenu evidenciju MUP-a, utvrđeno je da tužitelj na adresi [adresa], mjesto Zagreb, ima prijavljeno prebivalište od 10. listopada 2023. i da je to prebivalište odjavljeno 12. travnja 2024., a da je tužitelj 12. lipnja 2024. prijavljen u Zagrebu, na adresi [adresa].

11. Uvidom u osobnu iskaznicu broj [broj osobne iskaznice] izdanu od PU zagrebačke, datum izdavanja 26. kolovoz 2024., utvrđeno je da tužitelj ima prebivalište u [adresa].

12. U ovom upravnom sporu tužitelju je omogućeno očitovanje, a tužitelj je i saslušan u upravnom sporu. Sud nalazi da iskaz tužitelja nije u skladu s ispravama koje se nalaze u spisu. Naime, tužitelj je naveo da se s adrese [adresa] odselio tek krajem 2024. godine, dok uvid u Jedinstveni registar osoba pokazuje da je prebivalište na adresi [adresa] prijavljeno dana 12. lipnja 2024., iz čega proizlazi da tužiteljev iskaz nije vjerodostojan. Također, tužitelj je u iskazu naveo da se na adresu [adresa] doselio tek krajem prosinca 2024., dok iz Ugovora o najmu stana sklopljenog 22. ožujka 2024. proizlazi da mu je navedeni stan predan u posjed već toga dana, a u osobnoj iskaznici izdanoj 26. kolovoza 2024. također mu je kao prebivalište upisana adresa [adresa]. Stoga je očito da tužiteljev iskaz o vremenu preseljenja na tu adresu ne odgovara podacima iz isprava. Iz navedenoga Sud zaključuje da tužiteljev iskaz o vremenu prebivanja na adresi [adresa] i doseljenja na adresu [adresa] nije uvjerljiv, te mu se ne može pokloniti vjerodostojnost jer je proturječan ispravama.

13. Terenskom provjerom je ustanovljeno da tužitelj ne živi na adresi prijavljenog prebivališta od 1. studenoga 2023., a što potvrđuje okolnost da je dostava poziva za izjašnjenje od 4. ožujka 2024. vraćena s napomenom „odselio“. Naknadno je tužitelj i sam sklopio ugovor o najmu druge nekretnine s početkom najma od 22. ožujka 2024., što potvrđuje da tužitelj u trenutku donošenja rješenja o odjavi prebivališta (2. travnja 2024.) stvarno prebiva drugdje. Dakle, može se nedvojbeno zaključiti da tužitelj u trenutku donošenja osporavanog rješenja nije živio na adresi prijavljenog prebivališta.

14. S obzirom na navedeno, tuženik je osnovano donio rješenje o odjavi prebivališta jer je u upravnom postupku pravilno utvrđeno da tužitelj u trenutku donošenja osporavanog rješenja više ne živi na adresi prijavljenog prebivališta u [adresa], na adresi [adresa]. Posljedično, tuženik je osnovano obvezao tužitelja vratiti osobnu iskaznicu u roku od osam dana.

15. Sud je ocijenio da dostava putem oglasne ploče nije bila uredna, pa posljedično osporavano rješenje nije moglo postati izvršno s datumom koji proizlazi iz takve dostave. To, međutim, ne dovodi u pitanje zakonitost same izreke rješenja o odjavi prebivališta, jer je izreka utemeljena na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju, a to je da tužitelj ne živi na prijavljenoj adresi. Odjava prebivališta u JRO-u je evidentirana s 12. travnjem 2024. primjenom članka 5. stavka 6. Pravilnika o sadržaju obrazaca i načinu vođenja zbirke podataka o prebivalištu i boravištu (Narodne novine, broj: 27/13. i 38/23.) na temelju navedene dostave. Neuredna dostava ima za posljedicu da je taj datum upisan u službenoj evidenciji, iako s tim datumom rješenje nije moglo postati izvršno. Taj nesklad između datuma odjave prebivališta u evidenciji i stvarnog datuma izvršnosti, ne mijenja sadržaj i zakonitost same izreke rješenja. Ako tužitelj želi izmijeniti pogrešan podatak u evidenciji (datum odjave prebivališta na adresi [adresa] s 12. travnjem 2024.), može tražiti zakonito evidentiranje tog podatka, imajući na umu da mu je prebivalište na adresi [adresa] prijavljeno dana 12. lipnja 2024.

16. Slijedom navedenog, Sud je utvrdio da je osporavano rješenje zakonito.

17. S obzirom na sve naprijed navedeno odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude primjenom odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a.

18. O troškovima upravnog spora, Sud je odlučio na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu, nema zakonskog osnova udovoljiti njegovom zahtjevu za nadoknadu troškova upravnog spora. Stoga je Sud odlučio kao u točki II. izreke.

U Zagrebu, 25. rujna 2025.

Sudac:

Ante Drezga

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnik Mate Knezović – elektroničkim putem

2. Ministarstvo unutarnjih poslova, PUZ, [adresa] Zagreb, Ulica grada Vukovara 33

3. U spis