Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj: 8 Gž-17/2023-3                    

 

                                   

 

                       REPUBLIKA HRVATSKA

            ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

                               Tome Skalice 2

          35000 SLAVONSKI BROD

 

                                                                                                                                                                        

Poslovni broj: 8 Gž-17/2023-3

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

                                         

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Šimić, kao predsjednice vijeća, mr.sc. Zlatka Pirca, kao suca izvjestitelja i člana vijeća, te Draženke Ilak, kao članice vijeća, a na prijedlog više sudske savjetnice - specijalistice Đurđice Trgovčić, u pravnoj stvari tužitelja M. K., iz Z., OIB: , protiv tuženika Županijske lučke uprave N. V., N. V., OIB:, zastupanog po punomoćniku M. V., odvjetniku iz Odvjetničkog društva J. & V. d.o.o. iz R., radi predaje, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj: 28 P-749/2020 od 10. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 14. rujna 2023.,

                                                                                                                                                                        

p r e s u d i o    j e

 

I. Žalba tužitelja M. K. odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj: 28 P-749/2020 od 10. listopada 2022., u cijelosti.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova podnesenog odgovora na žalbu.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku, Županijska lučka uprava, iz N. V., OIB:, da preda tužitelju M. K., iz Z., OIB: posjed na nekretnini upisanoj u zk. ul. k.o. N., k.č.br. 16521/1 u 513/1050 dijela, na kojoj su izgrađena privezišta za čamce od broja 24 do 46 u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

2. Izriče se tuženiku zabrana daljnjeg smetanja i uznemiravanja posjeda i korištenja nekretnine upisano u zk. ul. k.o. N., k.č. br. 16521/1 u 513/1050 dijela, na kojoj su izgrađena privezišta za čamce od broja 24 do 46.

3. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni trošak parničnog postupka sa zateznom kamatom po stopi na osnovi čl. 29 st. 2 i 8 ZOO-a (NN 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena tekućom od dana presuđenja istih, pa do isplate, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 6. 250,00 kn u roku od 15 dana.

 

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te odluke o troškovima postupka. Predlaže da drugostupanjski sud prvostupanjsku presudu preinači na način da usvoji tužbeni zahtjev, te da tuženika obveže na plaćanje troškova postupka, kao i da sukladno članku 373.b ZPP-a zakaže raspravu radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja.

 

2.1. Tužitelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a iz razloga što je pobijana presuda u suprotnosti s materijalnim dokazima u spisu, a iz kojih dokaza proizlazi da je predmetna nekretnina u realnom vlasništvu tužitelja i ostalih suvlasnika, te da je iz geodetsko-urbanističkog projekta vidljivo na kojem su dijelu iste nekretnine izgrađeni vezovi za plovila.

 

2.2. Osim toga tužitelj u žalbi ističe da su suvlasnici stekli realni dio nekretnine na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnina i da ne mogu polagati pravo vlasništva na nekom drugom dijelu nekretnine, te da je Glavni arhitektonski projekt i Detaljni plan uređenja lijeve obale N. R. vjerodostojniji od uviđaja na licu mjesta, a da je tuženik i u 2020. godini sklapao ugovore o najmu i za vezove koji su izgrađeni na dijelu nekretnine za koji tužitelj traži povrat iako je nepošteni posjednik.

 

2.3. Tužitelj, također, navodi da je uviđaj na licu mjesta predložio po potrebi kao dokaz da tužitelj koristi posjed dijela nekretnine, ali da je tuženik u odgovoru na tužbu potvrdio da koristi nekretninu sukladno Zaključku Grada N. V., a da je izvorno numeriranje vezova određeno Glavnim arhitektonskim projektom pa da je smatrao da taj dokaz nije potrebno izvoditi.

 

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava osnovanost žalbenih navoda tužitelja, te predlaže da se žalba odbije kao neosnovana, a pobijana presuda potvrdi uz naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 249,00 eura /1.875,00 kn.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Neosnovano tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje u tekstu: ZPP), budući presuda nema takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava. Drugostupanjski sud također nije utvrdio postojanje niti jedne od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

 

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja upravljen na predaju u posjed k.č.br. 16521/1 k.o. N. u 513/1050 dijela, a koja u naravi prema tvrdnjama tužitelja predstavlja privezišta od broja 24 do zaključno broja 46.

 

7. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno:

- da su suvlasnici kč.br. 16521/1, dvorište površine 869 čhv, 3125 m2, upisane u zk.ul.br. k.o. N., M. I. d.o.o. u 1/175 dijela, B. I. d.o.o. u 2/175 dijela, K. d.o.o. u 1/175 dijela, te M. K. u 171/175 dijela., te da su u istim omjerima upisani u katastru kao suposjednici;

- da je presudom Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj: P-1059/15 od 23. studenog 2018., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: Gž- 878/2019-2 od 8. travnja 2020., naloženo tuženiku da tužitelju preda u posjed 171/350 dijela nekretnine označene kao k.č.br. 16521/1 k.o. N. V., dok je tužitelj odbijen sa preostalim dijelom zahtjeva kojim je tražio da mu se preda u posjed navedena nekretnina u cijelosti, kao i da bi navedena nekretnina predstavljala privezišta od broja 1 do zaključno broja 46;

- da je Grad N. V. zaključkom broj 326-1/06 od 2. svibnja 2006. pravo upravljanja i naplate vezova za brodice na k.č.br. 16521/31 u svom vlasništvu prenijelo na tuženika Županijsku lučku upravu N. V.;

- da su Hrvatske vode dopisom od 31. ožujka 2022. navele da se k.č.br. 16521/1, dvorište, površine 2259 m2, upisana u zk.ul. k.o. N. se dijelom svoje površine nalazi unutar vanjske granice uređenog i neuređenog inundacijskog područja vodotoka N. R. od km 0+000 do km 2+500 na području k.o. N., te da dio predmetne čestice ima u naravi karakter vodnog dobra;

- da je dana 10. studenog 2021. izvršena primopredaja nekretnine na način da je ovdje tuženik predao u suposjed tužitelju 171/350 dijela nekretnine u N. V., označene kao k.č.br. 16521/1, upisane u zk.ul. k.o. N.;

- da su Hrvatske vode dopisom od 6. travnja 2001. odgovorile na upit H. d.o.o. iz C., kao tadašnjeg vlasnika k.č. br. 16521/1 za odobravanjem koncesije za vodno dobro u svrhu izgradnje privezišta u kojem su navele da ta čestica u naravi predstavlja neplodno tlo – lijeva obala N. R. i da nema karakter javnog vodnog dobra prema odredbama Zakona o vodama (NN 107/95), te da nisu dužni tražiti koncesiju za vodno dobro.

 

7.1. Tužitelj je tijekom postupka predlagao izvođenje dokaza saslušanjem tužitelja i z.z. tuženika kao parničnih stranaka, te svjedoka A. M., I. V., Đ. F., predstavnika B. I. d.o.o. i M. I. d.o.o., kao i uviđaj na licu mjesta, ali je na ročištu održanom dana 30. kolovoza 2022. tužitelj odustao od navedenih dokaznih prijedloga.

 

8. Pojedini suvlasnik ostvaruje zaštitu prema drugim suvlasnicima i prema trećima u okvirima koji su propisani odredbom članka 37. stavak 6. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje u tekstu: ZV) glede idealnog dijela, a prema članku 46. istog Zakona glede cijele stvari.

 

9. Odredbom članka 46. stavka 1. propisano je da svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koje proizlaze iz njegova suvlasništva, dok je stavkom 2. istog članka propisano da svaki suvlasnik ima glede cijele stvari pravo postavljati protiv svakog one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari, s time da predaju cijele stvari u posjed može od trećeg zahtijevati samo prema obveznopravnim pravila o nedjeljivom obvezama.

 

9.1. Nadalje odredbom članka 64. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) propisano je da kad u nedjeljivoj obvezi ima više vjerovnika među kojima nije ugovorena ni zakonom određena solidarnost, jedan vjerovnik može zahtijevati da dužnik ispuni samo njemu ako je ovlašten od ostalih vjerovnika da primi ispunjenje, a inače svaki vjerovnik može zahtijevati od dužnika da obvezu ispuni svim vjerovnicima zajedno ili je položi sudu ili javnom bilježniku.

 

10. Prema tome, pojedini suvlasnik je ograničeno aktivno legitimiran na reivindikacijski zahtjev prema suvlasnicima od kojih može zahtijevati predaju stvari u suposjed, a prema trećima od kojih može zahtijevati predaju stvari svim suvlasnicima u posjed ili predaju stvari samo njemu u posjed, pod uvjetom da je od ostalih suvlasnika ovlašten da i za njih primi stvar u posjed.

 

11. Tužitelj je tijekom postupka isticao kako predmet postupka u naravi predstavljaju privezišta za čamce na lijevoj obali rijeke R. i to od broja 24 do 46, a da privezišta od 47 do 50 pripadaju preostalim suvlasnicima i da nisu predmet ovog spora.

 

11.1. Obzirom da je tužitelj u spis uložio fotografije brodica i privezišta iz kojih nije vidljivo da bi iste bile doista snimljene na k.č.br. 16521/1 k.o. N., odnosno da se odnose upravo na privezišta od broja 24 do 46, te da je odustao od dokaznog prijedloga uviđajem na licu mjesta temeljem kojeg je prvostupanjski sud jedino mogao neposrednim opažanjem utvrditi da li se doista radi o privezištima i to o upravo privezištima od broja 24 do 46, a da iz z.k. izvatka za predmetnu nekretninu proizlazi da se radi o dvorištu i da se radi o nepodijeljenoj nekretnini, odnosno da je tužitelj suvlasnik u idealnom dijelu sa ostalim suvlasnicima, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da tužitelj ne može tražiti predaju u posjed dijela nekretnine, već samo cijele nekretnine svim suvlasnicima ili samo tužitelju, ali uz odobrenje ostalih suvlasnika. Kako je u konkretnom slučaju tužitelj suvlasnik predmetne nekretnine u idealnom dijelu zajedno sa trećim osobama koje nisu tužitelji u ovoj parnici, a da nije dokazao da bi od ostalih suvlasnika bio ovlašten tražiti predaju u posjed predmetne nekretnine, to je, bez ispitivanja i utvrđivanja ostalih spornih činjenica radi ostvarenja vlasničkopravne zaštite, tužbeni zahtjev pravilno odbijen.

 

11.2. Zbog navedenih razloga prvostupanjski sud je pravilno zaključio da priložene isprave, i to izvod iz glavnog arhitektonskog projekta knjiga 1/3, Ankes kupoprodajnog ugovora, skice, vodopravni uvjeti za izgradnju objekta, te izjava Hypo Alpe Adria Bank d.d. od 3. prosinca 2002. i uplatnicu kojom je plaćena pristojba za vez .. za 2020. godinu u iznosu od 800,00 kn, nisu bile od važnosti za utvrđenje odlučnih činjenica, te ih nije bilo potrebno cijeniti prilikom donošenja pobijane presude.

 

12. Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom članka 154. stavka 1. u vezi s člankom 155. ZPP-a na način da je tužitelj u obvezi naknaditi troškove parničnog postupka tuženiku jer je isti u cijelosti uspio u postupku, i to samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice, a koji troškovi su obračunati sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22).

 

13. Ovaj sud nije dosudio tuženiku troškove sastava odgovora na žalbu jer je ocijenio da isti nije bio potreban u ovom postupku povodom izjavljene žalbe, a temeljem članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 155. stavkom 1. ZPP-a.

 

14. Zbog iznesenog odlučeno je temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a kao u izreci.

 

Slavonski Brod, 14. rujna 2023.

 

 

Predsjednica vijeća

 

  Dubravka Šimić, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu