REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pn-2902/2023-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Eli Mišuri Stopfer, u pravnoj stvari tužitelja TJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Bruno Spiz, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71, OIB 38922958547, koga zastupa punomoćnik Ruđer Anić, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 10. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika Tomislava Špiljaka Vignjevića, odvjetnika, dana 25. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi: „Tuženik HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE, OIB 38922958547 dužan je tužitelju TJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] platiti iznos od 3.940,05 € / 29.686,31 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe do isplate u roku 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju TJ naknaditi tuženiku Hrvatski ured za osiguranje troškove postupka u iznosu 1.649,68 Eur sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 25. rujna 2025. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi kako se 16. kolovoza 2023. u 16,10 sati dogodila na [adresa] kod [adresa] prometna nesreća koju je skrivio srpski osiguranik NJ kada je teretnim kamionom Volvo reg. oznake [registarska oznaka] otraga naletio na zaustavljeni automobil Audi A6 njemačke reg. oznake [registarska oznaka], a taj je zbog silovitog naleta naletio na automobil tužitelja marke Seat Arona reg. oznake [registarska oznaka] koji je također bio zaustavljen na cesti, zbog toga što se dvadesetak metara prije nalazio zaustavljeni automobil Toyota REV reg. oznake [registarska oznaka] iz kojega je ispao teret. U snažnom naletu kamiona Volvo koji je najprije udario u Audi njemačke registracije i koji je zatim udario u tužiteljev automobil, nastala je velika šteta na tužiteljevu vozilu koju je tužitelj platio iznosom od 5.880,10 €. Navodi kako je od društva Allianz osiguranje d.d., koje je za srpsko osiguravajuće društvo Dunav vršilo obradu štete, primio polovinu nastale mu štete u iznosu 2.940,05 Eur. Smatra vozača srpskog kamiona isključivo odgovornim za nastalu mu štetu pa tako u ovome postupku postavlja tužbeni zahtjev na isplatu preostale polovine u iznosu od 2.940,05 Eur, a postavlja zahtjev i za štetu zbog gubitka vozila na tržišnoj vrijednosti u iznosu od 1.000,00 Eur, odnosno u tužbi postavlja zahtjev na isplatu ukupnog iznosa od 3.940,05 Eur sa zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate, uz naknadu troškova postupka tužitelju.

1.1. Tužitelj je podneskom od 30. prosinca 2024. naveo kako povlači tužbu u dijelu kojim potražuje isplatu iznosa od 1.000,00 eur na ime gubitka vozila na tržišnoj vrijednosti, no tuženik se podneskom od 22. siječnja 2025. takvom povlačenju usprotivio, tako da povlačenje toga dijela tužbe nije uzeto u obzir i u ovome postupku predmet odlučivanja je bio zahtjev postavljen u tužbi, sve u skladu s odredbom čl. 193. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje u tekstu: ZPP) i pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesenim na trećoj sjednici Građanskog odjela održanoj 26. travnja 2021. pod brojem Su-IV-16/2021-8 koje glasi: „Smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika.“

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka priznaje nastanak štetnog događaja, aktivnu i pasivnu legitimaciju. Osporava osnovu, odgovornost i visinu potraživanja naznačenog u tužbi, kao i tijek zateznih kamata. Navodi kako je na ime naknade štete isplatio tužitelju iznos od 2.904,05 EUR te kako je tom isplatom tuženik u cijelosti ispunio svoju obvezu koju ima prema tužitelju iz predmetnog štetnog događaja. Ističe prigovor suodgovornosti, jer se u predmetnom slučaju radi o tzv. „lančanom sudaru“. Naime, navodi kako je osiguranik tuženika naletio na vozilo AUDI A6 njemačke reg. oznake [registarska oznaka], jer je morao neočekivano reagirati kočenjem zbog toga što je iz vozila Toyota REV reg. oznake [registarska oznaka] počeo ispadati teret što osiguranik tuženika s obzirom na broj vozila ispred njega nije mogao pravovremeno primijetiti. Navodi kako je upravo iz toga razloga pokrenut prekršajni postupak radi počinjenja prekršaja iz članka 154. stavak 2. točka 1. kažnjiv po članku 154. stavak 10. s primjenom, članka 293. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (dalje u tekstu: ZSPC) protiv vozača (UJ) vozila Toyota REV reg. oznake [registarska oznaka]. Osporava i navode tužitelja da je zbog štetnog događaja nastala šteta u obliku gubitka tržišne vrijednosti vozila, s obzirom se ne radi o novijem vozilu (do dvije ili tri godine starosti). Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka tuženiku sa zateznom kamatom.

3. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja niti pasivna legitimacija. Sporna je odgovornost za štetni događaj preko omjera od 50%, za koji omjer je tužitelju naknađena šteta na vozilu, a sporan je u cijelosti u osnovu i visini zahtjev za naknadu štete zbog gubitka tržišne vrijednosti vozila.

4. U dokaznom postupku izvršen je uvid u potvrdu MUP-a (list 5-7 spisa), izvid štete i fotografije (list 8-13 spisa), račun za popravak (list 14-16 spisa), potvrdu o isplati (list 20 spisa), izvršen je uvid u presliku spisa MUP-a (list 35-55 spisa), saslušani su svjedoci JJ (list 62 spisa), NJ (list 62-63 spisa) i provedeno je prometno vještačenje po dipl. ing. Berislavu Šimunoviću (list 101-111 spisa).

4.1. Tužitelj, iako uredno pozvan na glavnu raspravu radi saslušanja i upozoren u smislu odredbe čl. 268. i 269. ZPP-a na posljedice nepristupa, nije pristupio niti je opravdao svoj izostanak, tako da je sud primjenom odredbe čl. 269. ZPP-a odustao od izvođenja toga dokaza.

5. Osim navedenih dokaza koji su izvedeni, stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga, tako da su u ovome postupku izvedeni svi predloženi dokazi.

6. Na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP-a) utvrđeno je da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Na okolnost odgovornosti za predmetni štetni događaj, a time i na okolnost je li tuženik odgovoran za štetu koja je u tom događaju nastala tužiteljima, izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu – prvenstveno spis MUP-a povodom štetnog događaja, saslušani su svjedoci te je provedeno prometno vještačenje.

8. Iz spisa MUP-a povodom štetnog događaja, proizlazi kako je UJ upravljao osobnim automobilom [registarska oznaka], a da teret koji je prevozio na krovu vozila nije bio pričvršćen da ne ugrožava druge sudionike u prometu, krećući se državnom cestom DC1 od juga u smjeru sjevera. Dolaskom za 800 metara južnije od kilometarske oznake od 5 km došlo je do odvajanja i rasipanja navedenog tereta po kolniku državne ceste DC1 te time i ugrožavanja drugih sudionika u prometu. Odmah zatim, NJ koji je upravljao teretnim automobilom [registarska oznaka] (SRB) kojim je vukao priključno vozilo [registarska oznaka] (SRB) krećući se istim kolnikom u istom smjeru, uslijed neprilagođene brzine kretanja vozila gustoći prometa ispred sebe, tako da pravovremeno može zaustaviti svoje vozilo pred svakom preprekom koju u konkretnim uvjetima može predvidjeti, u kočenju je prednjom stranom teretnog automobila naletio na stražnju stranu osobnog automobila VS MJ 1978 (D) kojim je upravljao JJ krećući se istim kolnikom u istom smjeru, a u trenutku prometne nesreće nalazio se zaustavljen zbog zaustavljenog vozila ispred sebe. Od siline naleta osobni automobil VS MJ 1978 (D) odbačen je u smjeru juga, gdje je prednjom stranom vozila naletio na stražnju stranu osobnog automobila [registarska oznaka] kojim je upravljao TJ krećući se istim kolnikom u istom smjeru, a u trenutku prometne nesreće nalazio se zaustavljen zbog spomenutog tereta koji se nalazio nasred kolnika.

9. Iz iskaza svjedoka JJ proizlazi kako se sjeća prometne nezgode koja se dogodila 16.8.2023. te da se tada vozio autom brzom cestom od Zaboka prema Zagrebu. Ispred njega bila su dva vozila. Prvo od ta dva vozila na krovu imalo je nekakav materijal te su u vožnji te stvari s krova počele padati po cesti. Zbog toga je vozilo koje se vozilo ispred njega zakočilo i zaustavilo se i upalilo sva 4 žmigavca, a isto tako i je i on zaustavio svoje vozilo i upalio sva 4 žmigavca. U to se u stražnji dio njegovog vozila zabilo vozilo i to kamion i odgurao ga naprijed i to ga je odgurao na vozilo ispred njega slijedom čega je došlo do kontakta njegovog vozila i vozila ispred njega. On je upravljao vozilom Audi A6 njemačkih registarskih oznaka. I njegovo vozilo i vozilo ispred njega bili su zaustavljeni kada je došlo do udara kamiona iza njega u njegovo vozilo i tako zbog odgurivanja je došlo do kontakta njegovog vozila i vozila ispred njega. Vozilo sa kojega je padao teret na cestu nije imalo kontakta niti s jednim vozilom.

10. Iz iskaza svjedoka NJ proizlazi kako se sjeća prometne nesreće 16.8.2023. te je on vozio kamion, vozio je brzinom od oko 70 ili 80 km/h, a tom brzinom vozila su i vozila ispred njega. Ispred njega bila su tri vozila, prvo vozilo bio je džip koji je na krovu prevozio 2 madraca, a osim madraca prevozio je i raspakirane krevete. To je počelo padati po cesti i svi su počeli reagirati. Između njega i toga džipa bila su 2 vozila i ta 2 vozila su se zaustavila, a on - iako je počeo reagirati, nije se uspio zaustaviti i udario je prednjim dijelom kamiona u stražnji dio vozila ispred sebe, a to vozilo ispred - kako ga je odgurnuo, udarilo je u vozilo ispred sebe. Po njegovoj procjeni udaljenost između njegovog vozila i vozila ispred njega bila je oko 50 ili 60 m.

11. Iskazi saslušanih svjedoka prihvaćeni su, s obzirom da nisu proturječni jedan drugome niti ostalim dokazima izvedenima u ovome postupku, dok u pogledu procjene udaljenosti između kamiona kojim je upravljao svjedok NJ i vozila ispred njega, njegov iskaz nije uzet u obzir, budući da se radi o njegovoj procjeni, a u odnosu na navedeno provedeno je prometno vještačenje.

12. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka dipl. ing. Berislava Šimunovića proizlazi kako su se neposredno prije štetnog događaja vozila sudionika predmetnog štetnog događaja kretali zapadnom prometnom trakom državne ceste D–1 u smjeru juga. Pri tom se vozilo sudionika II kretalo kao prvo, vozilo tužitelja kao drugo, vozilo sudionika I kao treće, dok je teretno vozilo s prikolicom stranih registarskih oznaka bilo četvrto vozilo u nizu. Na oko 800 m južnije od oznake 5 km došlo je do rasipanja tereta, koje je vozilo sudionika II prevozilo na krovu. Da bi izbjegao nalet na ove dijelove tereta raspršene na kolniku, tužitelj je poduzeo radnju intenzivnog kočenja te se s vozilom zaustavio na kolniku. Ove radnje intenzivnog kočenja poduzeli su i vozač vozila sudionika I, koji se uspio zaustaviti iza vozila tužitelja, i vozač teretnog vozila s prikolicom stranih registarskih oznaka. Međutim, zbog nedržanja potrebnog razmaka između svog vozila i vozila sudionika I, vozač teretnog vozila s prikolicom radnjom intenzivnog kočenja nije uspio na vrijeme zaustaviti svoje vozilo, pa je s prednjim dijelom teretnog vozila naletio na stražnji dio zaustavljenog vozila sudionika I. Uslijed ovog naleta vozilo sudionika I je odbačeno prema naprijed, pri čemu je s prednjim dijelom naletjelo na stražnji dio zaustavljenog vozila tužitelja.

Vozač teretnog vozila s prikolicom stranih registarskih oznaka je poduzeo radnju intenzivnog kočenja iz brzine od oko 96,8 km/h, udaljen oko 94,7 m od mjesta sudara. Na ovom putu nije uspio zaustaviti svoje vozilo, pa je s brzinom od oko 16,5 km/h prednjim dijelom naletjelo na stražnji više lijevi dio zaustavljenog vozila sudionika I. Od ovog sudara vozilo sudionika I je odbačeno naprijed, pri čemu je s brzinom od oko 18,4 km/h prednjim dijelom naletjelo na stražnji dio zaustavljenog vozila tužitelja. Vozilo sudionika II se zaustavilo oko 30-tak m od mjesta sudara. Da je vozač teretnog vozila s prikolicom stranih registarskih oznaka, prilikom kretanja u koloni vozila, držao potreban razmak između svog vozila i vozila sudionika I koje se kretalo ispred njega, tada bi u slučaju kada je vozač vozila sudionika I poduzeo radnju zaustavljanja, radnjom intenzivnog kočenja uspio zaustaviti svoje teretno vozilo s prikolicom prije mjesta naleta na vozilo sudionika I, pa do ovog štetnog događaja ne bi došlo.

Potreban sigurnosni razmak na otvorenoj cesti između teretnog i osobnog vozila koji se kreću u koloni brojčano je jednak (u metrima) iznosu brzine kretanja izražene u km/h.

Da je vozač vozila sudionika II na krovu svog vozila dobro pričvrstio teret koji je prevozio, ne bi došlo do odvajanja i rasipanja tog tereta po kolniku. Stoga vozači vozila koja su se kretala iza njega (tužitelj, vozač vozila sudionika I i vozač teretnog vozila s prikolicom stranih registarskih oznaka) ne bi imali potrebe za poduzimanjem radnje kočenja već bi sigurno prošli navedenom dionicom kolnika i do ovog štetnog događaja ne bi došlo.

Na dijelu kolnika na kojem je došlo do ovog štetnog događaja, brzina kretanja vozilima je bila ograničena prometnim znakom na 60 km/h.

13. Nalaz i mišljenje prihvaćeni su u cijelosti, s obzirom da su jasni i njima je u potpunosti odgovoreno na zadatak postavljen vještaku, a nijedna od stranaka nije imala primjedbi na isti.

14. Na temelju tako prihvaćenih dokaza koji su izvedeni na okolnost dinamike same nezgode i mogućnosti njezina izbjegavanja, utvrđeno je kako je do štetnog događaja došlo – kako zbog radnje osiguranika tuženika OJ, koji je nedržanjem potrebnog razmaka ispred sebe, postupio protivno odredbi čl. 37. i 109. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, dalje: ZOSPC), kojim je propisano kako je vozač dužan vozilo držati na takvoj udaljenosti od drugih vozila u prometu da, s obzirom na brzinu kretanja vozila i druge okolnosti prometa, ne izazove opasnost i ne ometa druge vozače, a koji je i vozeći brzinom većom od one dopuštene prometnim znakom na 60 km/h postupio protivno odredbi čl. 54. ZOSPC kojom je propisano kako na cesti izvan naselja vozač se ne smije vozilom kretati brzinom većom od brzine dopuštene postavljenim prometnim znakom; tako i zbog radnje vozača osobnog automobila [registarska oznaka] UJ kojom je postupio protivno odredbi čl. 154. st. 2. ZOSPC kojom je propisano da teret na vozilu mora biti raspoređen i, prema potrebi, osiguran, pričvršćen i pokriven tako da ne ugrožava sigurnost sudionika u prometu i ne nanosi štetu cesti i objektima na cesti, ne umanjuje stabilnost vozila i ne otežava upravljanje vozilom, ne smanjuje vozaču preglednost nad cestom i ne stvara suvišnu buku i da se ne rasipa po cesti.

15. Dakle, do predmetnog štetnog događaja ne bi došlo da je osiguranik tuženika vozio dopuštenom brzinom i da je držao potreban razmak između svoga vozila i vozila ispred sebe, ali isto tako da predmetnog štetnog događaja ne bi došlo da vozač UJ nije prevozio teret na vozilu (madrace i krevete) na nepropisan način te da nije došlo do rasipanja tereta po cesti, zbog kojega su vozila iza njega kojima su upravljali JJ, tužitelj i osiguranik tuženika, morali poduzeti radnju naglog kočenja.

16. Odredbom čl. 1072. ZOO-a propisano je da kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj, dok ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje.

17. U konkretnom slučaju, na temelju ocjene svih izvedenih dokaza, a osobito nalaza i mišljenja prometnog vještaka, utvrđeno je kako su za predmetni štetni događaj podjednako krivi osiguranik tuženika i vozač vozila [registarska oznaka] marke Toyota Rav 4, odnosno UJ. Naime, obojica su svojim protupravnim radnjama (nedržanjem potrebnog razmaka i vožnjom brzinom iznad dopuštene te voženjem tereta na nepropisan način) prouzročili nastanak štetnog događaja i to u jednakom omjeru (svaki u omjeru 50%), a bez takve protupravne radnje jednog od njih, do štetnog događaja ne bi došlo.

18. Stoga je odgovornost tuženika utvrđena u omjeru 50%, a kako za štetu tužitelju (koji se ne može smatrati trećom osobom, s obzirom je sudjelovao u nezgodi kao vozač – sve u skladu s odredbom čl. 1069. st. 4. ZOO-a); to je u tom omjeru tuženik dužan tužitelju u skladu s odredbom čl. 1045. naknaditi štetu nastalu u predmetnom događaju. Naime, radi utvrđenja odgovornosti za štetu u ovome postupku uzeta je obzir dinamika cijele nezgode i stupanj krivnje njezinih sudionika, s obzirom da je čl. 1072. st. 2. ZOO-a propisano kako svaki vlasnik odgovara drugome za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje.

19. S obzirom na navedeno, tuženik je u skladu s odredbom čl. 1045. ZOO-a dužan naknaditi tužitelju štetu koja im je nastala u predmetnom štetnom događaju, u omjeru 50%, koliko iznosi stupanj njegove krivnje.

20. Na okolnost opsega i visine štete na vozilu tužitelja provedeno je prometno vještačenje po vještaku dipl. ing. Berislavu Šimunoviću, a nalaz i mišljenje prihvaćeni su u cijelosti, budući da je jasno odgovoreno na zadatak i to na temelju cjelokupne dokumentacije koja prileži spisu, a nijedna od stranaka nije mu prigovorila.

21. Stoga je, na temelju tako prihvaćenog nalaza i mišljenja, utvrđeno kako je u ovom štetnom događaju na vozilu tužitelja nastala djelomična šteta u iznosu od oko 5.880,10 EUR te, kako je vozilo tužitelja u trenutku štetnog događaja bilo starije od 4 godine (oko 4 godine i 11 mjeseci), nema pravo na umanjenje vrijednosti.

22. S obzirom da je tuženik dužan naknaditi tužitelju polovinu štete u skladu s odredbom čl. 1085. i čl. 1072. st. 2. ZOO-a, to je tuženik bio dužan tužitelju na ime štete iz predmetnog događaja isplatiti iznos od 2.940,05 Eura, a kako je u postupku nesporno među strankama da je tužitelju u mirnome postupku već isplaćen upravo iznos od 2.940,05 Eura, to je njegov zahtjev kojim u ovome postupku potražuje isplatu i druge polovine štete u istom iznosu, neosnovan u cijelosti.

23. Neosnovan je, pritom, i zahtjev tužitelja za naknadom štete zbog tržišnog umanjenja vrijednosti vozila, s obzirom da je na temelju prihvaćenog nalaza i mišljenja prometnog vještaka utvrđeno kako je vozilo tužitelja u trenutku štetnog događaja bilo starije od 4 godine (oko 4 godine i 11 mjeseci) te da stoga tužitelj nema pravo na naknadu zbog umanjenja vrijednosti vozila.

24. S obzirom na sve navedeno, tužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan u cijelosti, na način naveden u izreci ove presude pod točkom I. izreke.

25. Tuženiku je, s obzirom na uspjeh u parnici, u skladu s odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a tužitelj dužan naknaditi troškove postupka. Utvrđen je iznos pojedinih troškova tuženika u dijelu u kojemu su oni bili potrebni za vođenje parnice u skladu s odredbom čl. 155. ZPP i u visini određenoj Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, 138/23, dalje: Tarifa) pa je tuženiku tako priznat trošak sastava odgovora na tužbu u visini 100 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), trošak sastava podneska od 28.10.2024. i 10.12.2024. u visini 25 bodova za svaki (Tbr. 8/4 Tarife), trošak sastava podneska od 22.1.2025. u visini 100 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), trošak pristupa na ročišta 22.4.2024., 7.10.2024. i 10.9.2025. u visini od 100 bodova za svako (Tbr. 9/1 Tarife), što ukupno čini 550 bodova, a uz vrijednost boda od 2,00 Eur i uvećano za PDV od 25%, čini iznos od 1.375,00 Eur. Tome iznosu nadodan je trošak prometnog vještaka 199,08 Eur i trošak pristupa svjedoka 75,60 Eur, tako da ukupno tužitelj je dužan tuženiku naknaditi troškove u visini 1.649,68 Eur.

26. Na tako određen trošak tuženiku je dosuđena zatezna kamata tekuća od dana donošenja ove presude do isplate, temeljem čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

U Zagrebu, 25. rujna 2025.

Sutkinja:

Ela Mišura Stopfer

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku, uz rješenje o pristojbi na presudu 42,93 Eur

2. Tuženiku po punomoćniku