1                            Poslovni broj Kž-366/2023-4

 

 

 

                                                                                                                                                                                

 

Poslovni broj Kž-366/2023-4

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te sudaca Damira Krahuleca i Miroslava Rožca, članova vijeća, uz sudjelovanje Blaženke Livaja, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Z. V., OIB: …, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. i 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici br. K-144/2022-14 od 13. srpnja 2023. godine, u sjednici vijeća održanoj 14. rujna 2023. godine,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

Odbija se žalba opt. Z. V. kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

             

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici br. K-144/2022-14 od 13. srpnja 2023. godine opt. Z. V. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11, pa je za počinjeno kazneno djelo, temeljem čl. 139. st. 3. KZ/11, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.

 

1.1. Temeljem čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 101/17, 126/19 i 80/22 - dalje u tekstu ZKP/08), opt. Z. V. obvezan je u roku od šezdeset dana po pravomoćnosti presude platiti troškove kaznenog postupka na ime paušala u iznosu od 132,72 EUR-a/1.000,00 kn.

 

2. Protiv te presude žali se opt. Z. V. po branitelju B. H., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da optuženiku izrekne blažu kaznu, podredno ukine pobijanu presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

3. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku svojim podneskom br. KŽ-DO-310/2023 od 6. rujna 2023. godine, vratilo je spis sudu nakon razgledavanja, na daljnji postupak.

 

4. Žalba opt. Z. V. nije osnovana.                               

 

5. Žalitelj (opt. Z. V.) pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, jer da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Suprotno žalbenom navodu prvostupanjski sud je pozorno ocijenio izvedene dokaze, te u razlozima naveo jasne i provjerljive razloge kako o odlučnim i drugim važnim činjenicama i okolnostima koje čine obilježja kaznenog djela, te razloge kojima se prvostupanjski sud rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju u žalbi ukazuje žalitelj, a niti koja druga na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08.

 

5.1. Žalitelj u žalbi navodi da se prvostupanjska presuda temelji na zapisniku sa rasprave od 31. siječnja 2022. godine pred Općinskim sudom u N. Z. obzirom da navedeni zapisnik sadrži informacije koje su svjedoci A. M. i N. C. dali o inkriminiranom događaju. Nije sporno da su u navedenom zapisniku svj. A. M., zamjenica O. d. o. u Z. i svj. N. C., branitelj II opt. K. P. (u istom postupku), iznijeli saznanja o sadržaju prijetnji koje je izrekao opt. Z. V., a koje prijetnje su se odnosile na ošt. M. H. koja je vodila kazneni postupak protiv navedenih optuženika kritične zgode. Međutim, suprotno žalbenom navodu zapisnik sa rasprave predstavlja javnu ispravu koja se kao takva može koristiti u pravnom prometu, te kao takva nije nastala protivno sadržaju odredbe čl. 10. ZKP/08, uslijed čega se ne radi o nezakonitom dokazu, pa je u tome dijelu žalbeni navod optuženika neosnovan.

 

6. Žalitelj u žalbi ističe osnov pobijanja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer da je prvostupanjski sud iz tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak da su u radnjama optuženika sadržana sva bitna objektivna i subjektivna obilježja terećenog kaznenog djela. Zapravo žalitelj u žalbi ponavlja navode obrane, te u stvari prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, daje svoju ocjenu svih izvedenih dokaza, predlažući u suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza od one ocjene koju je prvostupanjski sud dao u obrazloženju presude.

 

6.1. Nakon pozorne ocjene obrane opt. Z. V. koji poriče počinjenje kaznenog djela, te iskaza ošt. M. H., sutkinje koja je vodila kritične zgode raspravu u kaznenom postupku protiv I opt. Z. V., svjedoka A. M., zamjenice ODO u Z. i N. C., branitelja II opt. K. P. u tom istom postupku, prvostupanjski sud je na pravilan i zakonit način utvrdio da je opt. Z. V. počinio kazneno djelo pobliže opisano u izreci presude, te da ne postoje okolnosti koje isključuju njegovu kaznenopravnu odgovornost.

 

6.2. U konkretnom slučaju, po pravilnoj ocjeni prvostupanjskog suda, radi se o ozbiljnim prijetnjama koje je opt. Z. V. uputio žrtvi M. H., sutkinji Općinskog suda u N. Z., kao službenoj osobi u vezi sa njezinim radom. Izrečene prijetnje: „da će je roknuti, da će on izaći van i da nije lako naći njenu adresu, ali da će ju on pronaći“, popraćene agresivnim tonom, ali i činjenicom da je optuženik višestruko osuđivana osoba, u svakom slučaju predstavljaju ozbiljnu prijetnju koja je kod žrtve kao takva i izazvala osjećaj straha i uznemirenosti, a što proizlazi iz iskaza žrtve. Za ostvarenje kaznenog djela prijetnje odlučno je da su upućene riječi objektivno podobne i prikladne da kod osobe kojoj se prijeti izazovu osjećaj straha i ugroženosti. Za riječi koje je kritične zgode opt. Z. V. uputio žrtvi M. H., sutkinji Općinskog suda u N. Z., kao i prvostupanjski sud, ovaj drugostupanjski sud nalazi da su one prikladne i objektivno podobne da izazovu osjećaj straha i ugroženosti ne samo kod žrtve, nego i kod svake druge osobe. Pri tome nije od značaja je li optuženik imao ili nije imao namjeru ostvariti izrečene prijetnje.

 

6.3. Stoga nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Obzirom na navedeno proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve relevantne činjenice glede kaznenog djela i odgovornosti optuženika. O tome je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo jasne i iscrpne razloge na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Drugostupanjski sud slijedom žalbenih navoda ne nalazi da je u smislu čl. 470. st. 2. i 3. ZKP/08, činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica. Naprotiv, drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, jer su ti razlozi jasni i potpuni, pokazuju da je prvostupanjski sud iz sadržaja izvedenih dokaza i nakon savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima izvodio zaključke o dokazanosti pojedinih važnih činjenica. Žalbeni navodi žalitelja, kojima u suštini predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.

 

7. Žalitelj pobija presudu i zbog odluke o kazni. Prilikom donošenja odluke o kazni u odnosu na optuženika prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve okolnosti (olakotne i otegotne) o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se ukazuje radi nepotrebnog ponavljanja. Za istaći je

da pri tome prvostupanjski sud nije podcijenio ili precijenio niti utvrđene olakotne, niti utvrđene otegotne okolnosti.

 

7.1. Polazeći od stupnja krivnje optuženika, društvene opasnosti počinjenog kaznenog djela zbog kojeg je proglašen krivim, u okviru granica predviđene kazne za navedeno kazneno djelo, pravilno je prvostupanjski sud opt. Z. V. za počinjeno kazneno djelo, temeljem čl. 139. st. 3. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci. Pri tome je za ukazati da je optuženik do sada u 14 navrata pravomoćno osuđivan, od čega jednom za istovrsno kazneno djelo. Dakle, radi se o specijalnom povratniku čiji dosadašnji život ukazuje na neusklađenost ponašanja optuženika s društvenim normama i očiglednu sklonost ka činjenju kaznenih djela. Dosadašnja višestruka osuđivanost nije polučila pozitivne rezultate kod optuženika da ne čini nova kaznena djela, već je nastavio postupati na društveno neprihvatljiv i nezakonit način.

 

7.2. Stoga takva vrsta i mjera kazne i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna je da može utjecati na optuženika i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem kaznenog djela nanio društvu u cjelini (čl. 41. i čl. 47. KZ/11).

 

8. Slijedom navedenog, žalba opt. Z. V. nije osnovana, a ne postoje povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 482. ZKP/08).

 

 

Osijek, 14. rujna 2023.