REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

10000 Zagreb, Turinina 3

Poslovni broj: Ps-23/2019-127

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu toga suda Berislavu Zaninoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I. tužitelja SŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], II. tužitelja-protutuženika ŠŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i III. tužiteljice- protutuženice ĐŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], sve zastupa punomoćnica Nataša Vujčić, odvjetnica u Zagrebu protiv tužene- protutužiteljice SŽŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Nikola Bošković-Slivonja, odvjetnik u Zagrebu, radi predaje u posjed i isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 26. kolovoza 2025. godine u prisutnosti I. tužitelja SŽ osobno i kao punomoćnika II. tužitelja-protutuženika ŠŽ i III. tužiteljice-protutužene ĐŽ te punomoćnika tužene-protutužiteljice SŽŠ odvjetnika Nikole Boškovića-Slivonje, 25. rujna 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

“1. Nalaže se tuženoj SŽŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] predati dio nekretnine na katu kuće površine 81,06 m2 koja se u naravi sastoji od dnevnog boravka sa kuhinjom povšine 28,26 m2, spavaće sobe površine 13,60 m2, spavaće sobe površine 11,60 m2, predulaza površine 16,80 m2, hodnika površine 3,58 m2, WC površine 2,58 m2, kupaonice površine 4,64 m2 na kčbr: [katastarska čestica] KO [katastarska općina] na adresi [adresa] u posjed tužiteljima KŽ OIB: [osobni identifikacijski broj], II. ŠŽ OIB: [osobni identifikacijski broj] i III. ĐŽ OIB: [osobni identifikacijski broj], svi na adresi [adresa] slobodnu od osoba i stvari u roku 15 dana

2. Nalaže se tuženoj SŽŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iseliti iz dijela nekretnine na katu kuće površine 81,06 m2 koja se u naravi sastoji od dnevnog boravka sa kuhinjom povšine 28,26 m2, spavaće sobe površine 13,60 m2, spavaće sobe površine 11,60 m2, predulaza površine 16,80 m2, hodnika površine 3,58 m2, WC površine 2,58 m2, kupaonice površine 4,64 m2 na katu kuće na kčbr. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] na adresi [adresa] u roku 15 dana

3. Nalaže se tuženoj SŽŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužiteljima KŽ OIB: [osobni identifikacijski broj], II. ŠŽ OIB: [osobni identifikacijski broj] i III. ĐŽ OIB: [osobni identifikacijski broj], svi na adresi [adresa] na ime naknade za korištenje dijela nekretnine površine 81,06 m2 na katu kuće koja se u naravi sastoji od dnevnog boravka sa kuhinjom povšine 28,26 m2, spavaće sobe površine 13,60 m2, spavaće sobe površine 11,60 m2, predulaza površine 16,80 m2, hodnika površine 3,58 m2, WC površine 2,58 m2, kupaonice površine 4,64 m2 na kčbr. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] na adresi [adresa] za razdoblje od 25.05.2017.godine do 03.03.2020.godine iznos od 11.124,6040 Euro/83.818,33 kn i to:

Za godinu 2017.

-za mjesec svibanj od 25.05.2017. do 31.05.2017. u iznosu 77,87245 Euro/ 586,73 kn s dospijećem do 15. u mjesecu. -za lipanj u iznosu 333,7315 Euro/2.514,55 kn s dospijećem do 15. u mjesecu. -za srpanj u iznosu 333,7315 Euro/ 2.514,55 kn s dospijećem do 15. u mjesecu. -za kolovoz u iznosu 333,7315 Euro/2.514,55 kn s dospijećem do 15. u mjesecu. -za rujan u iznosu 333,7315 Euro/2.514,55 kn s dospijećem do 15. u mjesecu. -za listopad u iznosu 333,7315 Euro/2.514,55 kn s dospijećem do 15. u mjesecu. -za studeni u iznosu 333,7315 Euro/2.514,55 kn s dospijećem do 15. u mjesecu. -za prosinac u iznosu 333,7315 Euro/2.514,55 kn s dospijećem do 15. u mjesecu.

Za godinu 2018.

-za siječanj u iznosu 333,7315 Euro/2.514,55 kn s dospijećem do 15. u mjesecu.

-za veljaču u iznosu 333,7315 Euro/2.514,55 kn s dospijećem do 15. u mjesecu. -za ožujak u iznosu 333,7315 Euro/2.514,55 kn s dospijećem do 15. u mjesecu. -za travanj u iznosu 333,7315 Euro/2.514,55 kn s dospijećem do 15. u mjesecu. -za svibanj u iznosu 333,7315 Euro/2.514,55 kn s dospijećem do 15. u mjesecu. -za lipanj u iznosu 333,7315 Euro/2.514,55 kn s dospijećem do 15. u mjesecu. -za srpanj u iznosu 333,7315 Euro/2.514,55 kn s dospijećem do 15. u mjesecu. -za kolovoz u iznosu 333,7315 Euro/2.514,55 kn s dospijećem do 15. u mjesecu. -za rujan u iznosu 333,7315 Euro/2.514,55 kn s dospijećem do 15. u mjesecu. -za listopad u iznosu 333,7315 Euro/2.514,55 kn s dospijećem do 15. u mjesecu. -za studeni u iznosu 333,7315 Euro/2.514,55 kn s dospijećem do 15. u mjesecu. -za prosinac u iznosu 333,7315 Euro/2.514,55 kn s dospijećem do 15. u mjesecu.

Za godinu 2019.

-za siječanj u iznosu 333,7315 Euro/2.514,55 kn s dospijećem do 15. u mjesecu.

-za veljaču u iznosu 333,7315 Euro/2.514,55 kn s dospijećem do 15. u mjesecu. -za ožujak u iznosu 333,7315 Euro/2.514,55 kn s dospijećem do 15. u mjesecu. -za travanj u iznosu 333,7315 Euro/2.514,55 kn s dospijećem do 15. u mjesecu. -za svibanj u iznosu 333,7315 Euro/2.514,55 kn s dospijećem do 15. u mjesecu. -za lipanj u iznosu 333,7315 Euro/2.514,55 kn s dospijećem do 15. u mjesecu. -za srpanj u iznosu 333,7315 Euro/2.514,55 kn s dospijećem do 15. u mjesecu. -za kolovoz u iznosu 333,7315 Euro/2.514,55 kn s dospijećem do 15. u mjesecu. -za rujan u iznosu 333,7315 Euro/2.514,55 kn s dospijećem do 15. u mjesecu. -za listopadu iznosu 333,7315 Euro/ 2.514,55 kn s dospijećem do 15. u mjesecu. -za studeni u iznosu 333,7315 Euro/2.514,55 kn s dospijećem do 15. u mjesecu. -za prosinac u iznosu 333,7315 Euro/2.514,55 kn s dospijećem do 15. u mjesecu.

Za godinu 2020.

-za siječanj u iznosu 333,7315 Euro/2.514,55 kn s dospijećem do 15. u mjesecu.

-za veljaču u iznosu 333,7315 Euro/2.514,55 kn s dospijećem do 15. u mjesecu. -za ožujak od 01.03.2020. do 03.03.2020. u iznosu 33,37315Euro/251,45 kn s dospijećem do 15. u mjesecu i na dalje dok postoje zakonski uvjeti sa zateznim kamatama po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od dana od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

4. Nalaže se tuženoj SŽŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da II. tužitelju ŠŽ OIB: [osobni identifikacijski broj] i III. tužiteljici ĐŽ OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak ovog postupka zateznim kamatama po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od dana od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.”

II. Usvaja se protutužbeni zahtjev te se ukidaju osobne služnosti – pravo (plodo)uživanja upisane u korist II. tužitelja-protutuženika ŠŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i III. tužiteljice-protutuženika ĐŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]:

- na suvlasničkom dijelu: 4 (4228/10000) nekretnine upisane pri zemljišnoknjižnom odjelu Zaprešić Općinskog suda u Novom Zagrebu, u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica], oznaka zemljišta KUĆA, GOSP. OBJEKT, DVORIŠTE I ORANICA ukupne površine 470 čhv, pod točkom 10.1, zaprimljeno 25. 05. 2017. godine pod brojem Z-13944/2017 temeljem Ugovora o darovanju od 12. prosinca 1994. godine (koji se nalazi u zbirci isprava pod brojem Z-22/95) i aneksa ugovoru o darovanju od 14. 01. 1999. godine;

- na suvlasničkom dijelu: 5 (772/10000) nekretnine upisane pri zemljišnoknjižnom odjelu Zaprešić Općinskog suda u Novom Zagrebu, u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica], oznaka zemljišta KUĆA, GOSP. OBJEKT, DVORIŠTE I ORANICA ukupne površine 470 čhv, pod točkom 18.1, zaprimljeno 06. 05. 2019. godine pod brojem Z-10049/2019, prvenstveni red upisa Z13944/2017 temeljem Ugovora o darovanju od 12. prosinca 1994. godine (koji se nalazi u zbirci isprava pod brojem Z-22/95) i aneksa ugovoru o darovanju od 14. 01. 1999. godine.

III. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Zaprešić Općinskog suda u Novom Zagrebu provesti uknjižbu brisanja osobnih služnosti iz točke II. izreke presude.

IV. II. tužitelj-protutuženi ŠŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i III. tužiteljica-protutužena ĐŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužni su tuženoj-protutužiteljici solidarno nadoknaditi prouzročene joj troškove parničnog postupka (povodom protutužbe) u iznosu od 4.937,50 eura (slovima: četritisućedevetstotridesetsedameuraipedesetcenti) zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 25. rujna pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tuženice – protutužiteljice SŽŠ za naknadom parničnih troškova u iznosu od 16.437,50 eura (slovima: šesnaesttisućačetristotridesetsedameuraipedesetcenti) kao neosnovan.

VI. Odbija se zahtjev I. tužitelja SŽ, II. tužitelja-protutuženika ŠŽ i III. tužiteljice-protutužene ĐŽ za naknadu parničnih troškova u cijelosti kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi u bitnom navode da je tužena kao suvlasnica nekretnine upisane pod kčbr. [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dužna trpjeti izvršavanje prava plodouživanja koje je upisano u zemljišnim knjigama na teret njezinog suvlasničkog dijela kao poslužne stvari, a u korist II. tužitelja-protutuženika ŠŽ i III. III. tužiteljice-protutužene ĐŽ. Ukazuju da je svoje pravo vlasništva tuženica SŽŠ ovlaštena izvršavati samo u mjeri u kojoj ne dira navedeno pravo plodouživanja tužitelja, a da svojim samovlasnim nepoštenim posjedovanjem cijelog kata kuće to čini. Ukazuju da je pravo plodouživanja II. tužitelja-protutuženika ŠŽ i III. tužiteljice-protutužene ĐŽ upisano u zemljišne knjige temeljem darovnog ugovora između tužitelja. Navode i da su 30. travnja 2019. dali tuženici SŽŠ rok od 30 dana za iseljenje, a sve zbog njenog bezobzirnog, nepristojnog i nedoličnog ponašanja kao i problema s naplatom režijskih troškova, a sve zbog tuženičine samovlasne upotrebe predmetne nekretnine. Tužitelji slijedom navedenog predlažu da sud presudom naloži tuženoj predati im navedeni stan u posjed, iseliti iz istoga, isplatiti im iznos od 62.863,75 kn na ime najamnine za korištenje istog za razdoblje od 25. svibnja 2017. do 25. lipnja 2019. te im naknaditi troškove vođenja ovog postupka.

2. Tužitelji su podneskom od 12. rujna 2023. (list 974-978 spisa) konačno uredili tužbeni zahtjev tako da istim traže da im tužena SŽŠ preda sporni dio nekretnine na katu kuće površine 81,06 m2, da ista iseli iz dijela nekretnine na katu kuće površine 81,06 m2, da im isplati na ime naknade za korištenje dijela nekretnine površine 81,06 m2 na katu kuće za razdoblje od 25.05.2017. do 03.03.2020. iznos od 11.124,6040 Euro/83.818,33 kn pri čemu su specificirani mjesečni iznosi na koje su zatražene i zakonske zatezne kamate kao i da im iznose naknade za korištenje navedenog dijela nekretnine isplati i za razdoblje nakon ovog, a dok postoje zakonski uvjeti kao i da im tuženica naknadi parnični trošak ovog predmeta. Specificiraju da se tužbeni zahtjev odnosi na dio nekretnine na katu kuće površine 81,06 m2 koja se u naravi sastoji od dnevnog boravka sa kuhinjom površine 28,26 m2, spavaće sobe površine 13,60 m2, spavaće sobe površine 11,60 m2, predulaza površine 16,80 m2, hodnika površine 3,58 m2, WC površine 2,58 m2, kupaonice površine 4,64 m2 na kčbr: [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na adresi [adresa].

3. Tužena u odgovoru na tužbu navodi da je je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti. Tužena prije svega ističe prigovor presuđene stvari te prigovor litispendencije i smatra da zbog istih treba predmetnu tužbu odbaciti. Podredno u cijelosti osporava osnovanost tužbenog zahtjeva zato što je tužena suvlasnik predmetne nekretnine, radi koje činjenice tužitelji (niti bilo tko drugi) ne mogu s uspjehom protiv tužene isticati tužbene zahtjeve kojim bi tuženu ograničavali u njenim pravima suvlasništva na predmetnoj nekretnini zajamčenim joj Ustavom RH te Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Smatra da je iz zk. izvatka za nekretninu obuhvaćenu tužbenim zahtjevom od 17. 12. 2020. godine pod rednim brojem 5. razvidan suvlasnički dio tužene na cijeloj nekretnini u omjeru od 772/10000 Predlaže sudu odbaciti odnosno tek podredno odbiti tužbu tužitelja kao neosnovanu uz obvezivanje tužitelja da tuženoj solidarno naknade prouzročen joj trošak parničnog postupka.

4. Općinski sud u Novom Zagrebu je rješenjem posl. br. Ps-23/19-38 od 1. kolovoza 2022. obio tuženičine prigovore presuđene stvari i dvostruke litispendencije te je isto rješenje postalo pravomoćno jer je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž-2005/2022-2 od 20. lipnja 2023. (list 922-927 spisa).

5. Sud je raspravnim rješenjem od 4. veljače 2021. utvrdio vrijednost predmeta spora u iznosu od 12.451,83 eura (93.818,33 kuna) (list 225 spisa).

6. Tuženica je podneskom od 24. siječnja 2025. podnijela protutužbu protiv II. tužitelja-protutuženika ŠŽ i III. tužiteljice-protutužene ĐŽ. U istoj navodi da svoj protutužbeni zahtjev tužena-protutužiteljica temelji prvenstveno na činjeničnom supstratu iznijetom od strane samih tužitelja – protutuženika u predmetima koji se pod poslovnim brojevima P-808/2024, P-810/2024 i P-485/2024 vode pred naslovljenim sudom te materijalnim dokazima koje su sami tužitelji- protuženici – u vidu priloga – dostavili u tim predmetima. Iz istih proizlazi da je temelj prava služnosti tužitelja Ugovor o darovanju od 12. prosinca 1994. godine (koji se nalazi u zbirci isprava pod brojem Z-22/95) i aneks ugovoru o darovanju od 14. siječnja 1999., a koje su II. tužitelj-protutuženik ŠŽ i III. tužiteljica-protutužena LŽ s I. tužiteljem SŽ i kojima je predmetna služnost – pravo plodouživanja osnovana u korist II. tužitelja-protutuženika ŠŽ i III. tužiteljice-protutužene ĐŽ. Nadalje, iz potpisane izjave ovjerovljene 27. listopada 2021. kod javnog bilježnika Ivana Adžije iz [adresa], pod brojem OV-9466/2021 proizlazi da su njome II. tužitelj- protutuženik ŠŽ i III. tužiteljica-protutužena ĐŽ jednostrano izraženom voljom opozvali predmetne ugovore kao i da iz potpisane izjave ovjerovljene 02. studenog 2021. kod javnog bilježnika Ivana Adžije iz [adresa], pod brojem OV-9573/2021 proizlazi i da je druga ugovorna strana predmetnog darovnog ugovora, ovdje I. tužitelj SŽ, manifestirao svoju potpunu suglasnost sa izjavom i voljom II. tužitelja-protutuženika ŠŽ i III. tužiteljice-protutužene ĐŽ od 27. listopada 2021. o opozivanju odnosno poništenju pravnog posla na temelju kojeg je uknjiženo pravo osobne služnosti čije se ukinuće utužuje ovom protutužbom. Slijedom navedenog, smatra da je otpala pravna osnova po kojoj je nastala i u zemljišne knjige upisana predmetna služnost jer je ista akcesorno pravo koje slijedi pravnu sudbinu ugovora kojim je osnovana, a koji je suglasnim izjavama stranaka opozvan. Navedenim postupanjem tužitelja predmetna je služnost izgubila razumnu svrhu pa bi opstajanje uknjižbe predmetne osobne služnosti u zemljišnim knjigama bilo kontradiktorno temeljnim pravnim postulatima prema kojima sporedna stvar (koja ne bi nikad postala i opstala da nema glavne stvari radi koje je osnovana) uvijek prati pravnu sudbinu glavne stvari – koja je u ovom konkretnom predmetu nedvojbeno poništena. Ukazuje i da su slijedom navedenoga pravno nevaljani i pravni poslovi nazvani „Izjava“ od 08. lipnja 2022. te „Ugovor o osnivanju prava plodouživanja na nekretnini“ od 11. srpnja 2024. godine kojima su II. tužitelj-protutuženik ŠŽ i III. tužiteljica – protutuženica ĐŽ neuspješno pokušali „prenijeti svoja prava plodouživanja“ I. tužitelju SŽ pri čemu ukazuje da jedno od temeljnih načela rimskog prava glasi da „nitko na drugoga ne može prenijeti više prava nego što ih sam ima“. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan i naložiti im da joj solidarno naknade parnične troškove zajedno sa zateznim kamatama kao i da usvoji protutužbeni zahtjev te ukine predmetno pravo plodouživanja upisanog u korist II. tužitelja-protutuženika ŠŽ i III. tužiteljice-protutužene ĐŽ i naloži provedbu brisanja u zemljišnim knjigama.

7. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid z. k. izvadak (list 17-26 spisa), pregled statusa predmeta (list 28-29 spisa), rješenje USRH (list 30 spisa), rješenje OSNZG (list 31-33 spisa), zapisnik (list 34-42 spisa), dopis (list 43 spisa), dopis (list 44 spisa), potvrda (list 45-47 spisa), zahtjev (list 48 spisa), posebno izvješće (list 49 spisa), službenu zabilješku (list 50-57 spisa), dopis (list 58-59 spisa), izvješće (list 60-68 spisa), zahtjev (list 69-73 spisa), rješenje (list 86-92 spisa), rješenje (list 98- 100 spisa), nalaz i mišljenje vještaka (list 116-156 spisa), rješenje (list 179-182 spisa), prijedlog (list 202-209 spisa), rješenje (list 210-211 spisa), opomenu (list 220-223 spisa), presudu (list 261-265 spisa), rješenje (list 266-272 spisa), presudu (list 281-287 spisa), ugovor (list 319-327 spisa), rješenje (list 381-389 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 425-430 spisa), potvrdu (list 453-459 spisa), prijedlog za ovrhu (list 514-520 spisa), zahtjev (list 578 spisa), pregled transakcija (list 579 spisa), dopis (list 581 spisa), potvrdu (list 582 spisa), saldo-konti karticu (list 583-588 spisa), promete po računu (list 589-592 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 595-598 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 603-615 spisa), potvrdu (list 740 spisa), uvjerenje o prebivalištu (list 741 spisa), dopis (list 742-743 spisa), presudu (list 749-759 spisa), nalaz i mišljenje vještaka (list 774-851 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 852-861 spisa), tužbu (list 862-869 spisa), dopis (list 870-872 spisa), kaznenu prijavu (list 873-876 spisa), potvrdu (list 888-890 spisa), zahtjev (list 891-894 spisa), oglas (list 919-921 spisa), zapisnik (list 955-965 spisa), rješenje (list 997-999 spisa), tužbu (list 1000-1009 spisa), presudu (list 1016-1022 spisa), nalaz i mišljenje (list 1023-1028 spisa), kaznenu prijavu (list 1083-1085 spisa), ugovor (list 1136-1137 spisa), ugovor o darovanju (list 1252-1255 spisa), aneks ugovora (list 1256-1259 spisa), očitovanje (list 1260-1261 spisa), tužbu (list 1262-1276 spisa), izjavu o opozivu darovanja (list 1277-1280 spisa), izjavu o vraćanju dara (list 1281-1283 spisa), ugovor o osnivanju prava plodouživanja (list 1306-1309 spisa), izjavu (list 1310-1312 spisa), nalaz i mišljenje vještaka (list 1325- 1354 spisa), privatnu ispravu (list 1380-1384 spisa), presudu (list 1385-1412 spisa), potvrde (list 1413-1426 spisa), zahtjev (list 1427-1432 spisa), potvrdu (list 1433-1435 spisa), zahtjev (list 1457-1464 spisa), rješenje (list 1493-1495 spisa), zapisnik (list 1568-1604 spisa), rješenje (list 1674-1679 spisa), zapisnik (list 1680-1694 spisa), rješenje (list 1695-1702 spisa), presudu (list 1728-1740 spisa), izjavu (list 1812-1829 spisa), rješenje (list 1828-1831 spisa), uplatnicu (list 1832 spisa), dopis (list 1836 spisa) i saldo-konti karticu (list 1838-1843 spisa).

8. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev I. tužitelja SŽ i II. tužitelja-protutuženika ŠŽ i III. tužiteljice-protutužene ĐŽ, kako su ga tužitelji preinačili podneskom od 12. rujna 2023. u skladu sa odredbom čl. 191. st. 2. ZPP-a, neosnovan kao i da je protutužbeni zahtjev tuženice-protutužiteljice osnovan.

9. Među strankama nije sporno, a i proizlazi iz priloženih izvadaka iz zemljišnih knjiga za predmetnu nekretninu, da su II. tužitelj-protutuženik ŠŽ i III. tužiteljica – protutuženica ĐŽ nositelji prava plodouživanja upisanog na teret suvlasničkih dijelova tuženice – protutužiteljice SŽŠ. Nije sporno niti da je temelj upisa predmetnog prava plodouživanja Ugovor o darovanju od 12. prosinca 1994., (nalazi se u zbirci isprava pod br. Z-22/95) i aneks ugovoru o darovanju od 14. siječnja 1999. (list 1252-1259 spisa) kao i da su isti sklopljeni između II. tužitelja-protutuženika ŠŽ i III. tužiteljice-protutužene ĐŽ kao darovatelja i I. tuženika SŽ kao obdarenika.

10.1. Uvidom u Izjavu o opozivu darovanja od 27. listopada 2021. (list 1277- 1280 spisa) proizlazi da II. tužitelj-protutuženik ŠŽ i III. tužiteljica – protutuženica ĐŽ opozivaju spomenuti Ugovor o darovanju od 12. prosinca 1994. i aneks ugovoru o darovanju od 14. siječnja 1999., a sve zbog grube nezahvalnosti I. tužitelja SŽ kao obdarenika i njegove obitelji, uključujući i ovdje tuženicu – protutužiteljicu SŽŠ. Potpisi II. tužitelja- protutuženika ŠŽ i III. tužiteljice-protutužene ĐŽ na predmetnoj izjavi ovjereni su od javnog bilježnika Ivana Adžije, Zaprešić, S [adresa], broj: OV-9466/2021 od 27. listopada 2021.

10.2. Uvidom u Izjavu o vraćanju dara od 2. studenog 2021. (list 1281-1283 spisa) proizlazi da njome I. tužitelj SŽ po zaprimanju gore navedene Izjave o opozivu darovanja II. tužitelja-protutuženika ŠŽ i III. tužiteljice- protutužene ĐŽ priznaje navode iz iste i izjavljuje da neopozivo vraća dar koji je primio spomenutim Ugovorom o darovanju od 12. prosinca 1994. i aneksom ugovora o darovanju od 14. siječnja 1999. Potpis I. tužitelja SŽ na predmetnoj izjavi ovjeren je od javnog bilježnika Ivana Adžije, [adresa], broj: OV-9573/2021 od 2. studenog 2021.

11.1. Odredbom čl. 494. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje: ZOO), na snazi u vrijeme davanja predmetnih izjava tužitelja, propisano je da darovatelj može opozvati darovanje zbog grube nezahvalnosti obdarenika te je stavkom 2. istog članka propisano da gruba nezahvalnost podrazumijeva da je obdarenik učinio prema darovatelju ili nekom od članova njegove uže obitelji djelo kažnjivo po kaznenim propisima ili se teže ogriješio o zakonom utvrđene dužnosti prema darovatelju ili članu njegove uže obitelji.

11.2. Člankom 496. ZOO-a propisano je da se darovanje opoziva pisanom izjavom upućenom obdareniku te da potpis na izjavi mora biti ovjerovljen od strane javnog bilježnika.

11.3. Člankom 160. st. 1. ZOO-a propisano je da obveza prestaje suglasnošću volja sudionika u obveznom odnosu, ispunjenjem i u drugim zakonom određenim slučajevima.

12.1. Slijedom navedenoga, sud ukazuje kako iz navedenih izjava tužitelja proizlazi da je njima učinjen sporazumni raskid predmetnog ugovora o darovanju, a ne opoziv darovanja iz grube nezahvalnosti. Naime, institut opoziva darovanja predviđen je za slučajeve kada darovatelj želi povrat dara protiv volje obdarenika, a iz razloga obdarenikove grube nezahvalnosti ili kojeg drugog slučaja predviđenog zakonom. Kada bi postojala suglasnost obdarenika za povratom dara ne bi bilo svrhe u propisivanju razloga opoziva jer stranke mogu uvijek suglasnošću volja raskinuti ugovor dok je svrha odredbi o opozivu darovanja upravo omogućavanje povrata dara kada ne postoji takva suglasnost ugovornih strana. Kako iz Izjave o vraćanju dara od 2. studenog 2021. proizlazi da je I. tužitelj SŽ kao obdarenik pristao na vraćanje dara zatraženog Izjavom o opozivu darovanja od 27. listopada 2021., ovaj sud smatra da je navedenim izjavama učinjen sporazumni raskid Ugovora o darovanju od 12. prosinca 1994. i aneksa ugovora o darovanju od 14. siječnja 1999. Ukazuje se i da je navedeni raskid učinjen u istom obliku kao i što je sklopljen ugovor, odnosno u pisanom obliku s potpisima ugovornih strana ovjerenim od strane javnog bilježnika. Ukazuje se da je predmetnim darovnim ugovorom kao poslužna nekretnina za pravo plodouživanja bio ½ suvlasničkog dijela predmetne nekretnine upisane pod kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji suvlasnički dio je darovan ovdje I. tužitelju. Navedeni suvlasnički dio je u međuvremenu prestao biti vlasništvo obdarenika, ovdje I. tužitelja SŽ te je prešao u vlasništvo ovdje tuženice – protutužiteljice SŽŠ i odgovara 4. Suvlasničkom dijelu: 4228/10000 i 5. suvlasničkom dijelu:

772/10000 dijela nekretnine upisane pri zemljišnoknjižnom odjelu Zaprešić Općinskog suda u Novom Zagrebu, u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica], a kao što je vidljivo iz povijesnog zk izvatka (list 1164-1251 spisa). Slijedom navedenoga, razvidno je da je raskidom predmetnog darovnog ugovora otpao pravni temelj uknjižbe predmetnog prava plodouživanja u korist II. tužitelja-protutuženika ŠŽ i III. tužiteljice-protutužene ĐŽ te je tuženica – protutužiteljica SŽŠ kao vlasnica poslužne nekretnine ovlaštena tražiti njezino ukidanje.

12.2. Kako je predmetna služnost plodouživanja upisana u korist nositelja koji su sporazumno raskinuli darovni ugovor koji je bio pravni temelj njihovog prava time je navedena služnost izgubila pravni temelj na kojem je izvršen upis iste u zemljišnu knjigu pa je osnovan zahtjev tuženice – protutužiteljice SŽŠ da se ista ukine i to brisanjem iste iz zemljišne knjige. Naime, ukidanje služnosti je sastavni dio brisanja predmetne služnosti iz zemljišne knjige pri čemu je brisanje upisa viši rodni pojam koji uključuje i ukidanje. Slijedom navedenoga valjalo je odlučiti kao pod toč. II. izreke.

13.1. Člankom 220. stavkom 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/2006, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14; dalje u tekstu: ZV) propisano je da se pravo služnosti na nekretnini osniva uknjižbom toga prava u zemljišnoj knjizi kao tereta na poslužnoj nekretnini, osim ako zakon omogućuje da se služnost osnuje drukčije.

13.2. Stavkom 4. istog članka propisano je da se odredbe ovoga Zakona o osnivanju prava služnosti na nekretninama upisom u zemljišnu knjigu na odgovarajući način primjenjuju i na promjene i prestanak služnosti na temelju pravnih poslova.

13.3. Člankom 242. stavkom 5. ZV-a propisano je da ako je služnost upisana u zemljišnoj knjizi, ona će prestati tek brisanjem.

13.4. Člankom 57. stavak 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 69/19) propisano je da će se uknjižba dopustiti samo na temelju javnih isprava ili privatnih isprava na kojima je istinitost potpisa ovjerovljena na način propisan posebnim zakonom.

14. Slijedom navedenog, razvidno je da predmetna služnost, a budući da je upisana u zemljišnu knjigu, može prestati samo upisom brisanja služnosti u zemljišnu knjigu i to na temelju privatne isprave na kojoj je istinitost potpisa ovjerovljena. S obzirom na to da spisu prileže privatne isprave i to Izjava o opozivu darovanja od 27. listopada 2017. kao i Izjava o vraćanju dara od 2. studenog 2021. na kojima su od javnog bilježnika ovjereni potpisi tužitelja, sud smatra da su ispunjeni uvjeti za provedbu uknjižbe brisanja predmetnog prava plodouživanja u zemljišnim knjigama pa je odlučeno kao pod toč. III. izreke.

15. Ukazuje se da su II. tužitelj-protutuženik ŠŽ i III. tužiteljica – protutuženica ĐŽ s I. tužiteljem SŽ sklopili Ugovor o osnivanju prava plodouživanja na nekretnini od 11. srpnja 2024. (list 1306-1309 spisa) kojim su u čl. 3. prenijeli na I. tužitelja SŽ pravo izvršavanja predmetnog prava plodouživanja na suvlasničkim dijelovima tuženice – protutužiteljice SŽŠ te su Izjavom od 8. lipnja 2022. (list 1310-1312 spisa) također naveli da na I. tužitelja SŽ prenose pravo da u jednakoj mjeri kao i oni izvršava predmetno pravo plodouživanja.

16.1. Člankom 204. stavkom 1. ZV-a propisano je da je plodouživatelj ovlašten da se, bez obzira na to kolike su mu potrebe, služi poslužnom stvari u skladu s njezinom namjenom, da je posjeduje kao nesamostalni posjednik te je potpuno za sebe rabi, a njegov je i čisti prihod od čiste vrijednosti te stvari, ali sve to samo u granicama očuvanja sućanstva, što uključuje i očuvanje temeljne namjene poslužne stvari.

16.2. Stavkom 2. istog članka propisano je da plodouživatelj može pravnim poslom prepustiti drugoj osobi izvršavanje svojih ovlaštenja iz stavka 1. ovoga članka.

16.3. Člankom 219. stavkom 1. ZV-a propisano je da se na temelju valjanoga pravnoga posla kojemu je cilj stjecanje služnosti osnivaju prava služnosti izvođenjem iz vlasništva poslužne stvari, odnosno iz pripadanja prava koje je poslužna stvar, a na način određen zakonom.

16.4. Stavkom 2. istog članka propisano je da sadržaj služnosti određuje vlasnik poslužne stvari, odnosno nositelj prava koje je poslužna stvar svojom voljom, ili u sporazumu sa stjecateljem pravnim poslom iz stavka 1. ovoga članka.

16.5. Stavkom 5. istog članka je propisano da kad je nekretnina u vlasništvu nekolicine suvlasnika ili zajedničkih vlasnika, samo svi oni suglasno mogu odrediti da se ona optereti služnošću.

17. Sud je utvrdio da je raskidom darovnog ugovora učinjenog suglasnim izjavama tužitelja od 27. listopada 2021. i 2. studenog 2021. prestala pravna osnova prava plodouživana II. tužitelja-protutuženika ŠŽ i III. tužiteljice- protutužene ĐŽ te da je poslužna nekretnina prešla u vlasništvo tuženice

– protutužiteljice SŽŠ i to u odnosu na 4. suvlasnički dio 8. srpnja 2024., a u odnosu na 5. suvlasnički dio 1. ožujka 2017. (list 1166 spisa). Nadalje, iako pravo služnosti upisano u zemljišnu knjigu prestaje tek njegovim brisanjem, ukazuje se da je služnost plodouživanja osobna služnost koja je osnovana u korist određene osobe, odnosno II. tužitelja-protutuženika ŠŽ i III. tužiteljice-protutužene ĐŽ pri čemu oni mogu prepustiti izvršavanje svojih ovlaštenja po osnovi služnosti drugoj osobi. Iz navedenog Ugovora o osnivanju prava plodouživanja od 11. srpnja 2024. i Izjave od 8. lipnja 2022. razvidno je da II. tužitelj-protutuženik ŠŽ i III. tužiteljica – protutuženica ĐŽ nisu bili ovlašteni raspolagati navedenim pravom tako da isto prenose i na I. tužitelja SŽ tako da svih troje tužitelja ima jednako pravo korištenja prava plodouživanja. Naime, II. tužitelj- protutuženik ŠŽ i III. tužiteljica – protutuženica ĐŽ nisu bili ovlašteni jednostranim aktom prenositi pravo plodouživanja na drugu osobu, odnosno I. tužitelja SŽ kako su to učini predmetnim ugovorom jer su za sebe istovremeno zadržali pravo plodouživanja i uz to ovlastili i I. tužitelja SŽ pa se zapravo ne radi o prijenosu prava nego o njegovom osnivanju u korist treće osobe, a što vlasnik poslužne stvari nije dužan trpjeti. Za razliku od prvotnog osnivanja predmetne služnosti kada su II. tužitelj-protutuženik ŠŽ i III. tužiteljica – protutuženica ĐŽ bili vlasnici poslužne nekretnine te istu darovali I. tužitelju SŽ, sada je tuženica – protutužiteljica SŽŠ suvlasnica iste pa je jedino uz njezinu suglasnost moguće osnivati pravo plodouživanja na nekretnini u korist novog ovlaštenika i određivati sadržaj takve služnosti. Slijedom navedenoga, a uzevši u obzir da u vrijeme sklapanja ugovora o osnivanju prava plodouživanja od 11. srpnja 2024. i Izjave od 8. lipnja 2022. tužitelji više nisu bili jedini vlasnici poslužne stvari te nisu imali suglasnost tuženice – protutužiteljice SŽŠ kao suvlasnice poslužne stvari za osnivanje prava plodouživanja u korist I. tužitelja SŽ na njezinim suvlasničkim dijelovima, prema ocjeni ovog suda navedeni pravni poslovi ne proizvode pravni učinak.

18. Slijedom svega navedenoga, sud je ocijenio protutužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim.

19. Kako je utvrđeno da tužitelji više nisu ovlaštenici prava plodouživanja u odnosu na suvlasničke dijelove tuženice – protutužiteljice SŽŠ, tako nije osnovan niti njihov tužbeni zahtjev. U odnosu na zahtjev za naknadom za korištenje dijela nekretnine sud je ocijenio da je sporazumnim raskidom predmetnog darovnog ugovora koji je temelj tužiteljevog zahtjeva otpala osnova za cjelokupni utuženo razdoblje, kako je naprijed izneseno, tako i za potraživanje naknada za razdoblje koje je prethodilo raskidu. Naime, tužitelji svoj tužbeni zahtjev za predajom u posjed tuženičnih suvlasničkih dijelova nekretnine, njezinim iseljenjem i plaćanjem naknade za korištenje nekretnine temelje upravo na navedenom pravu plodouživanja koje je ukinuto pa je tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao pod toč. I. izreke.

20. S obzirom na to da je tužbeni zahtjev već iz gore obrazloženih razloga valjalo odbiti te prihvatiti protutužbeni zahtjev, sud se, vođen načelom ekonomičnosti i koncentracije postupka, proklamiranim čl. 10. ZPP nije upuštao u daljnju ocjenu navoda stranaka te dokaza koji nisu posebno obrazloženi, jer ne bi doveli do promjene odluke u ovoj pravnoj stvari. Također valja reći da sud nije izvodio dokaze koji su određeni na pripremnom ročištu (a niti druge predložene dokaze koji nisu izvedeni) jer je činjenično stanje potpuno utvrđeno temeljem čitanja i uvida u isprave koje se nalaze u spisu a koje su stranke dostavile te izvođenje drugih dokaza nije bilo potrebno za presuđenje u ovoj pravnoj stvari. Osobito se ukazuje da je sud na ročištu dana 26. kolovoza 2025. vodio računa o odredbi čl. 10. ZPP i upozorio stranke da se u ovom postupku raspravlja samo o tužbenom i protutužbenom zahtjevu te da će se svako iznošenje činjenica i navoda koji nisu u svezi s postupkom, kao i već do sada iznesenih navoda smatrati zlouporabom prava. Naime, tužitelji su u spis dostavljali isprave koje nisu u svezi s ovim postupkom (npr. presudu za naknadu štete iz drugog postupka) te iznosili navode koji nisu u svezi s ovim postupkom. Takovim postupanjem ovog suda tužiteljima nije onemogućeno raspravljanje u ovoj pravnoj stvari, već je koncentrirano raspravljanje na predmet spora a to su tužbeni zahtjev i protutužbeni zahtjev.

21. U odnosu na prijedlog za ukidanje radnji poduzetih od prethodno uredujućeg suca Zvonimira Dodiga valja reći da nije bilo osnova za njihovo ukidanje jer u konkretnom slučaju ne dolazi do primjene odredbe čl. 75. st. 4. ZPP. Naime, razvidno je da su upravo tužitelji svojim postupanjem doveli do izuzeća podnošenjem tužbe protiv tada uredujućeg suca. Ukazuje se da Zakon o sudovima ("Narodne novine" br. 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23, 155/23 i 36/24) u čl. 105. st. 1. određuje da Republika Hrvatska odgovara za štetu koju stranci u postupku nanese sudac svojim nezakonitim ili nepravilnim radom u obnašanju sudačke dužnosti. Temeljem iznesenog razvidno je da je isključena izravna odgovornost suca za eventualno nezakoniti i nepravilan rad u obnašanju sudačke dužnosti te da je takav tužbeni zahtjev očito neosnovan i usmjeren na opstrukciju postupka, dakle zloporaba prava od strane tužitelja je namjerna te je isto utvrđeno s dovoljnom sigurnošću kako je to naprijed izneseno je isključena izravna odgovornost suca. Činjenicu da tužitelji zloupotrebljavaju prava razvidno je iz stanja spisa jer tužitelji višekratno podnosili tužbe protiv sudaca za naknadu štete kako u ovom postupku i to Zvonimira Dodiga i ŠŽŠ (list 1000-1009 spisa) tako i protiv drugih sudaca u drugim postupcima kod ovog suda (list 997 spisa).

22. Osobito se ukazuje da Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori br. 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17) s izmjenama i dopunama iz Protokola br. 15 uz Konvenciju koji je stupio na snagu 1. kolovoza 2021. (Narodne novine - Međunarodni ugovori br. 13/17) i Protokola br. 14 uz Konvenciju koji je stupio na snagu 1. lipnja 2010. (Narodne novine - Međunarodni ugovori br. 1/06) ne štiti ponašanje koje je suprotno samoj Konvenciji kako to proizlazi iz čl. 17. konvencije koji određuje da se ništa se u ovoj Konvenciji ne može tumačiti kao da uključuje za bilo koju državu, skupinu ili pojedinca neko pravo da se upusti u neku djelatnost ili da izvrši neki čin koji bi smjerali na uništenje prava ili sloboda priznatih u ovoj konvenciji ili na njihovo ograničenje u većoj mjeri nego što se u njoj predviđa.

23. Takav stav za uzeo je i Europski sud za ljudska prava u Odluci - Zahtjev br. 21714/22, Zoran MAMIĆ protiv Hrvatske i dva druga zahtjeva.

U toj odluci je uz ostalo navedeno i:

''118. Nadalje, Sud je utvrdio da su zloupotreba domaćih pravnih sredstava i ponašanje podnositelja pred nacionalnim tijelima relevantni čimbenici pri ocjeni toga treba li zahtjev smatrati zloupotrebom prava na podnošenje zahtjeva (vidi Bock protiv Njemačke (odl.), br. 22051/07, **.**.2010. Š (VIII) protiv Njemačke (odl.), br. 12977/09 i četiri druga zahtjeva, 23. studenoga 2010.; i Ferrara i drugi protiv Italije (odl.) br. 2394/22 i 18 drugih zahtjeva, stavak 43., 16. svibnja 2023.).

119. Kada je riječ o subjektivnom elementu, Sud je naglasio da, kako bi se ponašanje smatralo zloupotrebom prava na podnošenje zahtjeva, ono mora biti namjerno, a ta namjera mora biti utvrđena s dovoljnom sigurnošću (vidi Gross protiv Švicarske [VV], br. 67810/10, stavak 28., ECHR 2014; gore navedeni predmet Đ i drugi, stavak 66.; i gore navedeni predmet Ferrara i drugi, stavci 63. i 66.) 139. Sud ne može dopustiti takvo ponašanje stranaka jer bi to omogućilo manipuliranje pravosudnim sustavom i ozbiljno ometanje pravosudnog sustava. Ne ulazeći u pitanje krivnje ili nevinosti prvog i drugog podnositelja te dotičnih sudaca u vezi s kaznenim djelima davanja i primanja mita i trgovanja utjecajem za koja ih se tereti, same okolnosti koje su prvi i drugi podnositelj potvrdili Sudu dovode do zaključka da, nakon što su svi njihovi napori da manipuliraju domaćim postupkom u svoju korist bili neuspješni, sada namjeravaju iskoristiti sustav zaštite ljudskih prava na temelju Konvencije i okoristiti se vlastitim zlouporabnim postupanjem na domaćoj razini (usporedi gore navedeni predmet K i drugi, stavak 64. in fine).

140. S tim u vezi, Sud ponavlja da bi, kada bi se bavio očiglednim zlouporabnim postupanjem od strane podnositelja ili njihovih ovlaštenih punomoćnika, to bilo nespojivo s njegovim pravim funkcijama prema Konvenciji (vidi gore navedeni predmet L; Bekauri protiv Gruzije (preliminarni prigovor), br. 14102/02, stavak 21., 10. travnja 2012.; i De Cristofaro protiv Italije (odl.), br. 30464/07 i sedam drugih zahtjeva, stavak 45., 10. srpnja 2012.).

142. Ukratko, s obzirom na svrhu članka 17. Konvencije, u iznimnim okolnostima ovog predmeta, Sud utvrđuje da je ponašanje podnositelja zahtjeva u vezi s njihovim pravom da im sudi nepristran sud bilo očigledno protivno svrsi prava na podnošenje pojedinačnog zahtjeva kako je predviđeno Konvencijom i spriječilo je pravilno djelovanje zaštitnih mehanizama uspostavljenih Konvencijom.

144. Iako se postupanje prvog i drugog podnositelja zahtjeva koje je predstavljalo zloupotrebu izravno odnosilo samo na jedan od nekoliko prigovora na temelju članka 6. Konvencije o kojima je tužena Vlada obaviještena (vidi stavke 75. – 78. ove odluke), Sud smatra da bi njihovo ponašanje koje je bilo usmjereno na manipuliranje pravosudnim sustavom i ozbiljno ometanje pravosudnog sustava i iskorištavanje sustava zaštite ljudskih prava na temelju Konvencije, kako bi se okoristili vlastitim zlouporabnim postupanjem na domaćoj razini (vidi stavke 138. – 139. ove odluke), trebalo utjecati na dopuštenost njihovih cjelokupnih zahtjeva (usporedi Safaryan protiv Armenije (odl.), br. 16346/10, stavci 20. – 21. i 30., 14. siječnja 2020.).''

24. Temeljem iznesenog u konkretnoj pravnoj stvari ne dolazi do primjene odredbe čl. 75. st. 4. ZPP.

25. Tuženica – protutužiteljica potražuje naknadu parničnog troška kako je specificiran troškovnikom od 26. kolovoza 2025. (list 1827 spisa) i to samo i jedino u odnosu na II. i III tuženika kako je to navedeno u podnesku od 24. siječnja 2025.

26. O parničnom trošku valjalo je odlučiti temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23; dalje u tekstu: Tarifa) te primjenom članka 37. stavak 2. ZPP-a kojim je propisano da ako zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakoga pojedinog zahtjeva, a s obzirom na to da je u postupku podnesena tužba I. tužitelja i II. i III. tužitelja – protutuženika kao i protutužba tuženice – protutužiteljice to je utvrđeno da je vrijednost predmeta spora od podnošenja tužbe do 23. siječnja 2025. iznos od 12.451,83 EUR, a od 24. siječnja 2025. pa nadalje iznos od 24.903,15 EUR, koji iznos je zbroj vrijednosti tužbenog zahtjeva (12.451,83 EUR) i protutužbenog zahtjeva (12.451,32 EUR).

27. Tuženici – protutužiteljici su kao osnovani priznati trošak odgovora na tužbu od 18. prosinca 2020. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. toč. 1. Tarife), pristupa na ročište 4. veljače 2021. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), sastava podneska od 5. veljače 2021. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), pristupa na ročište 23. veljače 2021. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), pristupa na ročište 6. lipnja 2022. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), pristupa na ročište 14. ožujka 2023. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), sastava podneska od 15. ožujka 2023. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), sastava podneska od 18. prosinca 2024. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8. toč. 4. Tarife) jer se ne radi o obrazloženom podnesku, sastava protutužbe od 24. siječnja 2025. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 7. toč. 1. Tarife), pristupa na ročište 4. veljače 2026. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), sastava podneska od 19. veljače 2025. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), pristupa na ročište 31. ožujka 2025. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 9. toč. 1. Tarife) i pristupa na ročište 26. kolovoza 2025. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), odnosno ukupno 3.950,00 EUR, što uvećano za 25% PDV-a (987,50 EUR) iznosi 4.937,50 EUR.

28. Na dosuđeni trošak parničnog postupka tužitelju pripada i zakonska zatezna kamata tekuća od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, temeljem primjene odredbe čl. 151. st. 3. ZPP po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a. Stoga je valjalo odlučiti kao u točki IV. izreke ove presude.

29. Tuženici – protutužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 8. veljače 2021. jer je navode istog mogao iznijeti u podnesku od 5. veljače 2021., za čiji je sastav trošak tuženoj – protutužiteljici priznat u cijelosti. Također, tuženoj – protutužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 6. lipnja 2022. budući da je isto mogla iznijeti i na ročištu 6. lipnja 2022., koji trošak ročišta je također priznat tuženoj – protutužiteljici u cijelosti. Sud nije priznao niti trošak podneska od 14. travnja 2023. jer se istim ponavljaju navodi iz prethodnih podnesaka, iznosi sudska praksa koja nije odlučna u ovoj pravnoj stvari te se očituje na priloženo povijesno uvjerenje o prebivalište, a o čemu se stranka mogla očitovati i na ročištu. Tuženici – protutužiteljici nije priznat niti sastav podneska od 23. svibnja 2025. jer isti nije bio potreban za vođenje parnice s obzirom na to da u istom ponavlja navode iz protutužbe te požuruje postupanje suda. Također, tuženoj - protutužiteljici nije priznat zatraženi trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR jer isti nije bio potreban za vođenje parnice sukladno čl. 155. st. 1. ZPP. Naime, ukazuje se da ročište za objavu nije niti nastalo u trenutku sastavljanja ove presude. Osobito se ukazuje da trošak pristupa na ročište za objavu, bez obzira što je ista radnja predviđena u Tbr. 9. toč. 3. Tarife, takav trošak ne može biti potreban radi vođenja parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a što je prvi kriterij za dosudu takvog troška. Naime, ročište za objavu ispunjava u prvom redu načelo javnosti odnosno interes javnosti biti upoznata sa rezultatom suđenja te predstavlja pravo stranaka i javnosti, a nikako obvezu. Isto ročište ne zahtjeva nikakve pripreme, traje minimalno te nema obveznog sadržaja za stranke zbog propuštanja kojega bi mogle nastupiti bilo kakve negativne posljedice. Naime, stranka koja ne pristupi, a uredno je obaviještena, odluku sa obrazloženjem može skinuti sa internetske stranice e-oglasna ploča suda ukoliko takva postoji (čl. 335. st. 9. i 10. ZPP-a). Ukoliko takva e-oglasna ploča ne postoji, odluka će stranci biti dostavljena poštom (čl. 98. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a, Narodne novine, broj 25/13). Stranci koja nije bila obaviještena, sud će odluku dostaviti poštom (čl. 335. st. 11. ZPP-a). U takvoj situaciji, dosuda troškova bi predstavljala neopravdano poskupljenje postupka što je protivno i čl. 10. st. 1. ZPP-a. Također, sud je odbio zahtjev tužene – protutužiteljice za naknadu parničnog troška preko iznosa dosuđenih u točki 23. ove presude i to za sastav odgovora na tužbu od 18. prosinca 2020. u iznosu od 800,00 eura, pristupa na ročište 4. veljače 2021. u iznosu od 800,00 eura, sastava podneska od 5. veljače 2021. u iznosu od 800,00 eura, pristupa na ročište 23. veljače 2021. u iznosu od 800,00 eura, pristupa na ročište 6. lipnja 2022. u iznosu od 800,00 eura, pristupa na ročište 14. ožujka 2023. u iznosu od 800,00 eura, sastava podneska od 15. ožujka 2023. u iznosu od 800,00 eura, sastava protutužbe od 24. siječnja 2025. u iznosu od 500,00 eura, pristupa na ročište 4. veljače 2026. u iznosu od 500,00 eura, sastava podneska od 19. veljače 2025. u iznosu od 500,00 eura, pristupa na ročište 31. ožujka 2025. u iznosu od 500,00 eura i pristupa na ročište 26. kolovoza 2025. u iznosu od 500,00 eura budući da sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife, a u skladu s utvrđenom vrijednosti predmeta spora, tuženici – protutužiteljici pripada naknada troška zastupanja u iznosu od 200,00 eura po osnovanoj radnji odvjetnika do 23. siječnja 2025., dok od 24. siječnja 2025. tuženoj – protutužiteljici pripada naknada troška zastupanja u iznosu od 500,00 eura po radnji odvjetnika, a ne u iznosu od 1.000,00 eura kako je to zatražila troškovnikom predanim na ročištu 26. kolovoza 2025. Stoga je valjalo odbiti tuženu – protutužiteljicu sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u ukupnom iznosu od 16.437,50 eura i odlučiti kao u točki V. izreke ove presude.

30. S obzirom na to da su tužitelji u cijelosti izgubili u parnici, sud je odbio njihove zahtjeve za naknadom parničnih troškova pa je valjalo odlučiti kao u točki VI. izreke ove presude.

U Zagrebu 25. rujna 2025.

Sudac:

Berislav Zaninović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

DNA:

1. Tužiteljima po punomoćniku

2. Tuženoj po punomoćniku