REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUDU SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U DUGOM SELU

Dugo Selo, Ul. biskupa Augustina Kažotića 13

Poslovni broj: P-472/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, po sutkinji toga suda Nataliji Suvaljko Ljubek, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĆP, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Vinku Adžiću i Ivanu Adžiću, odvjetnicima iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi utvrđenja i isplate, nakon provedene i zaključene glavne i javne rasprave održane dana 2.rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tužitelja osobno, u odsutnosti tuženika, dana 25. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj: 058-50-5505700, sklopljenog dana 15. srpnja 2010. između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. kao kreditora i tužitelja ŠP kao korisnika kredita, kojima je ugovorena obveza tužitelja da tuženiku plati naknadu za obradu kredita, dakle točka 3. Ugovora u dijelu u kojemu je ugovoreno da se Korisnik kredita obvezuje Kreditoru platiti naknadu 3.25% od iznosa kredita, jednokratno, prilikom prvog korištenja kredita.

II Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužitelju ŠP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime plaćene naknade za obradu kredita, isplati iznos od 647,02 EUR (šesto četrdeset i sedam eura i dva centa ) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. srpnja 2010. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju plati trošak parničnog postupka u iznosu od 691,36 Eur-a (šesto devedeset i jedan eur i trideset i šest centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. rujna 2025. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je u svojstvu korisnika kredita sa tuženikom kao kreditorom 15. srpnja 2010. sklopio potrošački Ugovor o kreditu broj 058-50-5505700 (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu), kojim je tuženik tužitelju stavio na raspolaganje iznos od 150.000,00 kn. Idućeg dana da su stranke sklopile Dodatak br. 1. kojim je kreditor promijenio odredbu o naknadi za obradu kredita. Da je točkom 3. Ugovora o kreditu (nakon sklopljenog dodatka) određeno da je naknada u visini od 3,25% od iznosa kredita jednokratna i da se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita. Da je tuženik tužitelju 16. srpnja 2010., prilikom isplate kredita naplatio naknadu za obradu kredita u iznosu od 4.875,00 kn, dakle 3,25% od iznosa odobrenog kredita. Da su navedeni ugovor ugovorne strane sklopile u okolnostima u kojima je tuženik koristio nepoštenu poslovnu praksu te kao jača ugovorna strana, a u kojem se položaju nalazi nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o naknadi za obradu kredita, na koji način je doveo tužitelja u neravnopravan položaj na način na koji nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora. Da je na navedeni način tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima. Da tuženik prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora sa tužiteljem nije pojedinačno pregovarao o odredbi točke 3. Ugovora o kreditu, već da je tužitelj bio stavljen u poziciju „uzmi ili ostavi“. Također, da tuženik nije tužitelju prezentirao koje je to to troškove imao u vezi postupka odobravanja kredita niti mu je objasnio strukturu tih troškova. Da je navedenim postupanjem tužitelju suprotno načelu savjesnosti i poštenja nametnuta prekomjerna i potpuno neopravdana obveza. Slijedom navedenog tužbom traži da se ta odredba ugovora utvrdi ništetnom, te da se naloži tuženiku da tužitelju vrati što je primio na ime ništetne odredbe, s kamatama od dana stjecanja.

2. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 4. travnja 2025. pod brojem Su- 198/2025 određena je nadležnost Općinskog suda u Sesvetama za postupanje u ovom predmetu (list 11-12 spisa).

3. Predmetna tužba dostavljena je tuženiku na odgovor, međutim odgovor na tužbu tuženika je izostao.

4. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem materijalne dokumentacije koja prileži spisu: Ugovor o kreditu broj: 058-50-5505700 (list 4-7 spisa), Dodatak br.I. Ugovoru o kreditu broj: 058-50-5505700 (list 8 spisa), otplatni plan (list 9 spisa), saslušan je tužitelj na ročištu 2. rujna 2025. Dokaz financijskim vještačenjem na okolnosti visine nije proveden, jer visina potraživanja u postupku nije sporna, a ista je i dokazana materijalnom dokumentacijom koja prileži spisu.

5. Temeljem provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 dalje u tekstu ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

6. Čitanjem Ugovora o kreditu (list 4-7 spisa) utvrđeno je da je isti sklopljen između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora 15. srpnja 2010. Nadalje, utvrđeno je da je iznos kredita 150.000,00 kn (čl.1. Ugovora o kreditu), kao i da je ugovorena naknada za kredit u iznosu od 4,50 % od iznosa kredita, jednokratno i da se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita (čl. 3. Ugovora o kreditu), te da se radi o nenamjenskom kreditu (čl. 6. Ugovora o kreditu).

7. Čitanjem Dodatka I. Ugovora o kreditu (list 8 spisa) utvrđeno je da je isti sklopljen 16. srpnja 2010. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora. Nadalje, utvrđeno je da je promijenjen čl. 3. Ugovora o kreditu na način da je sada ugovorena naknada za obradu kredita u iznosu od 3,25 % od iznosa kredita, jednokratno i da se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita. Nadalje, utvrđeno je i da se tuženik obvezao tužitelju preplaćeni iznos naknade od 1.875,00 kn vratiti u roku od sedam dana od dana potpisa Dodatka.

8. Čitanjem otplatnog plana (list 9 spisa) utvrđeno je da je datum odobrenja kredita 16. srpnja 2010.

9. Iz iskaza saslušanog tužitelja na ročištu od 2. rujna 2025. (list 17-19 spisa) utvrđeno je da je tužitelj sa tuženikom predmetni Ugovor o kreditu sklopio radi sređivanja potkrovlje, dakle u privatne svrhe, odnosno za stanovanje. Nadalje, da ga je sami ugovor dočekao u banci, odnosno da nije imao nikakve mogućnosti pregovaranja oko ugovornih odredbi tog ugovora. Također, da ga nitko iz banke nije posebno upozoravao na odredbu vezanu za naknadu za obradu kredita, niti mu je objasnio za što ista služi, kako se ista naplaćuje i kako se određuje visina iste. Dakle, nije imao nikakvih mogućnosti pregovaranja s tuženikom oko sadržaja te odredbe. Iznos naknade za obradu kredita naplaćen je odmah i to na način da je taj iznos umanjen od iznosa kredita koji mu je isplaćen. U odnosu na dodatak ugovora o kreditu kojim se mijenja stopa te naknade da ga zvali iz banke i rekli da dođe potpisati novi dokument jer je smanjena stopa za naknadu za obradu kredita, te da mu je iznos te razlike vraćen na način da mu je toliko više isplaćeno na ime kredita. Također, da mu kad je sklapao dodatak ugovora o kreditu iz banke nisu objasnili zbog čega se smanjuje stopa naknade za obradu kredita te kako je sad utvrđena ta niža stopa, a ni javni bilježnik mu nije ništa objašnjavao prilikom ovjere.

Sud prihvaća iskaz tužitelja u cijelosti kao istinit i vjerodostojan, također isti je i podudaran s materijalnom dokumentacijom koja prileži spisu.

10. Čl. 3. st.1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/2007, 125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, dalje u tekstu ZZP) propisano je da je »potrošač« je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja. Nadalje, čl. 96.st.1. ZZP propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je stavkom 2. navedenog članka propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Čl. 102. st.1. ZPP propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

11. Sud je u dokaznom postupku utvrdio da je tužitelj potrošač jer je predmetni kredit podignuo u privatne svrhe, za uređenje potkrovlja. Nadalje, utvrđeno je da je člankom 3. Ugovora o kreditu tuženik obvezao tužitelja na plaćanje naknade za obradu kredita, bez da mu je prethodno, a niti naknadno jasno i nedvosmisleno predočio strukturu navedenih troškova, od čega se isti sastoje, i zbog čega baš u tom postotku. Nadalje, tuženik je navedenu odredbu čl. 3. Ugovora o kreditu formulirao u tipskom standardiziranom obrascu ugovora kojeg je sastavio kao jača ugovorna strana, te o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo sa tužiteljem, a kojom je tužitelju nametnuta obveza sa čijim sadržajem niti je bio upoznat, niti je o njoj mogao pregovarati i utjecati na sadržaj iste. Dakle, tuženik je nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o troškovima obrade kredita na koji način je doveo tužitelja u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo s tužiteljem. Također, tužitelju nije posebno objašnjeno od čega se sastoji naknada za obradu kreditnog zahtjeva koja je naplaćena 16.srpnja 2010. iz kredita. Pri tome je tuženik tužitelju odobrio jedan iznos kredita, a isplatio mu drugi iznos, umanjen za navodne troškove obrade kredita, teretivši ga prilikom isplate kredita za iznos od 4.875,00 kn (647,02 EUR), nezakonito i potpuno netransparentno mu nametnuvši apstraktnu ulaznu naknadu. Iz svega navedenoga proizlazi nepoštenost na koju ukazuje tužitelj, a koja se prvenstveno sastoji u činjenici da je sporna ugovorna odredba unaprijed formulirana i određena od strane tuženika, da se o istoj s tužiteljem nije pojedinačno pregovaralo, kao i da nije jasno koji bi to posebni troškovi prilikom obrade kredita nastali za tuženika, a da isti nisu ulazili u redovno obavljanje poslova bankarskih službenika. Sve navedeno sporni dio odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu čini nejasnom, nerazumljivom, nedovoljno jasnom i neodređenom, a opisano dovodi tužitelja kao korisnika kredita u neravnopravan položaj u odnosu na tuženika kao davatelja kredita i jaču ugovornu stranu koja je jednostrano donijela odluku o spornoj naknadi. Dakle, plaćanje troškova obrade kredita, uz to bez definiranja o kakvom se trošku uopće radi, u visini od 3,25% od iznosa kredita, prema mišljenju ovog suda prouzročilo je značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Radi svog navedenom, odredba čl. 3. Ugovora o krediti je nepoštena, a posljedično i ništetna sve u skladu sa odredom čl. 96.st.1. i 102. st.1. ZZP, kao i odredbi čl. 322.st.1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008).

12. Kako je osnovnim Ugovorom o kreditu bila regulirana naknada u visini od 4,50 % od iznosa kredita, a kako je Dodatkom ugovoreno da je visina naknada 3,25%, to je tuženik od tužitelja neosnovano naplatio iznos od 4.875,00 kn odnosno 647,02 Eur-a (3,25% od 150.000,00 kn). Navedeni iznos je naplaćen tužitelju prilikom prvog korištenja kredita, odnosno 16. srpnja 2010., slijedom čega je tuženik tužitelju u skladu s odredbom čl. 323.st.1. ZOO-a dužan vratiti iznos od 647,02 Eur-a sa zakonskom zateznom kamatom od dana stjecanja u skladu sa odredom čl. 1115. ZOO-a, odnosno od dana 16. srpnja 2010. Visina potraživanja naknade u postupku nije sporna, a vidljiva je i iz samog Ugovora o kreditu, odnosno Dodatka br. 1 Ugovoru o kreditu.

13. U odnosu na trošak postupka, trebalo je u skladu sa čl. 154. st.1. i 155. ZPP-a isti priznati tužitelju zastupanom po punomoćniku koji je u ovom postupku uspio. Tako je u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje u tekstu Tarifa) trebalo priznati tužitelju zatraženi trošak sastava tužbe od 11. ožujaka 2025. (Tbr.7.1. Tarife) u iznosu od 200,00 Eur-a, trošak pristupa na ročište 2. rujna 2025. (Tbr.9.1. Tarife) u iznosu od 200,00 Eur-a, trošak pristupa na ročište za objavu presude (Tbr. 9.3. Tarife) u iznosu od 100,00 Eur-a, sve uvećano za PDV 25%, dakle ukupno 625,00 Eur-a, uvećano za pristojbu tužbe u iznosu od 33,18 Eur-a (50% od punog iznosa pristojbe na koji će bit zadužen tužitelj kao korisnik e-spisa) i pristojbu Presude u iznosu od 33,18 Eur-a (50% od punog iznosa pristojbe na koji će bit zadužen tužitelj kao korisnik e-spisa), dakle ukupno 691,36 Eur-a, sve u uvećano za zatražene zakonske zatezne kamate u skladu sa odredbom čl. 151.st.3. ZPP-a, slijedom čega je riješeno kao u točki III. izreke ove Presude. Tužitelju u odnosu na trošak postupka nije priznat jedino više zatraženi trošak za sudske pristojbe od ovdje dosuđenog.

Dugo Selo, 25. rujna 2025.

Sutkinja

Natalia Suvaljko Ljubek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, odnosno od dana dostave prijepisa ove presude, u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335.ZPP-a).

Dna:

1. Tužitelju po pun putem OPS uz pristojbu presude

2. Tuženiku putem OPS