1              Poslovni broj Gž Ovr-105/2022

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Gž Ovr-105/2022

 

 

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ivanki Maričić-Orešković, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice V. D. iz R., OIB: ..., zastupana po punomoćniku N. S., odvjetniku iz R., protiv ovršenice Z. Š. iz R., OIB: ..., zastupana po punomoćniku M. S., odvjetniku iz R., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenice izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr- 112/2021 od 31. siječnja 2022., dana 14. rujna 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

Uvaženjem žalbe ovršenice ukida se rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr- 112/2021 od 31. siječnja 2022. godine te se predmet vraća tom sudu na ponovan postupak.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanim rješenjem sud prvog stupnja novčanu kaznu u iznosu od 20.000,00 kn/2.654,46 EUR[1] izrečenu ovršenici pravomoćnim rješenjem o ovrsi posl.br. Ovr-3162/18 od 31. listopada 2018. zamjenjuje kaznom zatvora u trajanju od 97 dana.

 

2. Protiv rješenja suda prvog stupnja žalbu podnosi ovršenica, ne pozivajući se na konkretne zakonske žalbene razloge propisanih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., u nastavku teksta: ZPP), u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17., u nastavku teksta: OZ), predlažući pobijano rješenje preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovan postupak.

 

3. U žalbi u bitnome navodi da nisu bile ispunjene pretpostavke za održavanje ročišta zakazanog za 16. prosinca 2021., kao i da je na ročištu održanom 24. rujna 2021. izjavila da je voljna uplatiti navedeni iznos, međutim da ne raspolaže brojem računa, odnosno da traži da joj se dostave podaci za uplatu izrečene novčane kazne.

 

4. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj je u cijelosti osporio žalbene navode ovršenice, predlažući odbijanje žalbe kao neosnovane.

 

5. Žalba ovršenice je osnovana, ali iz drugih razloga.

 

6. Donoseći rješenje sud prvog stupnja utvrđuje da je rješenjem posl.br. Ovr-3162/18 od 31. listopada 2018. prihvaćen prijedlog ovrhovoditeljice na temelju ovršne isprave te da je određena ovrha i ovršenici zapriječena novčana kazna u iznosu od 20.000,00 kn koju je dužna uplatiti u korist državnog proračuna RH.

 

7. Nadalje, utvrđuje da ovršenica u određenom roku nije platila novčanu kaznu, kao i da se ista nije mogla provesti pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava sa računa ovršenice putem Financijske agencije.

 

8. Također, sud prvog stupnja utvrđuje da izričit pristanak ovršenice na rad za opće dobro ne postoji pa temeljem odredbe čl. 16. st. 4. OZ-a, odlučuje kao u izreci pobijanog rješenja.

 

9. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 381. ZPP-a, sve u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, utvrđeno je da donošenjem rješenja nije počinjena neka od tih povreda.

 

10. Međutim, sud prvog stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo pa ovaj sud za sada ne može prihvatiti stav prvostupanjskog suda.

 

11. Odredbom čl. 16. st. 4. OZ propisano je da ako fizička osoba kojoj je izrečena novčana kazna ne plati tu kaznu u roku koji je određen odlukom suda, ta će se kazna zamijeniti zatvorskom kaznom po pravilima kaznenoga prava o zamjeni novčane kazne zatvorskom kaznom.

 

12. Međutim, pobijana odluka kojom je novčana kazna od 20.000,00 kn zamijenjena kaznom zatvora u trajanju od 97 dana nije u skladu sa pravilima kaznenog prava sadržanim u odredbi čl. 43. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12., dalje: KZ) kojom je propisano da kad novčana kazna nije u cijelosti ili djelomično plaćena u roku koji je određen presudom, a ne postoje uvjeti iz članka 42. stavka 7. ovoga Zakona, naplatit će se prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog zakona. Stavkom 2. istog članka je propisano da ako se novčana kazna ne može ni prisilno naplatiti u roku od tri mjeseca, sud će uz pristanak osuđenika donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro, na način da se jedan dnevni iznos zamijeni s dva sata rada, pri čemu rad za opće dobro ne smije premašiti sedamsto dvadeset sati, dok je stavkom 3. propisano da ako osuđenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro zamijenit će se kaznom zatvora.

 

13. Uvidom u predmetni spis ne proizlazi da je sud prvog stupnja postupio sukladno citiranoj odredbi prije nego li je donio pobijano rješenje, tj. tražio očitovanje ovršenice pristaje li na zamjenu novčane kazne radom za opće dobro, kao što ne proizlazi da se ovrhovoditeljica, sukladno rješenju suda prvog stupnja, očitovala na iznijete navode ovršenice na ročištu održanom 24. rujna 2021. godine u roku od 8 dana (list 46 i 47 spisa).

 

14. Sadržaj citiranih odredbi čl. 43. st. 2. i 3. KZ-a ne daju osnovu za zamjenu novčane kazne kaznom zatvora prije nego što osuđenik pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši.

 

15. Budući da je sud prvog stupnja zbog pogrešne primjene materijalnog prava propustio utvrditi i dati razloge o odlučnim činjenicama je valjalo ukinuti pobijanu odluku i predmet vratiti istom sudu na ponovan postupak te pozivom na odredbu čl. čl. 380. st. 3. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

 

U Rijeci 14. rujna 2023.

 

Sutkinja

 

Ivanka Maričić-Orešković, v.r.