Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Kž-132/2025-9

Šibenik, Ul. Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Dijane Jakoliš kao predsjednice vijeća, Branka Ivića i Ivana Jurišića kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Šimac kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv 1.opt. TĆ i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama 1.opt. TĆ i 2.opt. EĆ podnesenim protiv presude Općinskog suda u Splitu od 25. veljače 2025. posl. br. K-118/2017, u sjednici vijeća održanoj dana 25. rujna 2025. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice 1.opt. TĆ putem video-veze iz Zatvora u Zadru

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe 1.opt. TĆ i 2.opt. EĆ kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Splitu od 25. veljače 2025. posl. br. K-118/2017, 1.opt. TĆ i 2.opt. EĆ proglašeni su krivima zbog kaznenog djela protiv imovine – krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11, činjenično i pravno opisano u izreci, te su na temelju čl. 228. st. 1. KZ/11 osuđeni na kazne zatvora u trajanju od po 8 (osam) mjeseci.

1.1. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24. i 72/25., - dalje u tekstu: ZKP/08) 1.opt. TĆ i 2.opt. EĆ su obvezani da na ime postavljenog imovinskopravnog zahtjeva oštećenom GĆ isplate iznos od 398,17 EUR, solidarno.

1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 1.opt. TĆ i 2.opt. EĆ obvezani su na plaćanje troškova kaznenog postupka u vidu paušala u iznosu od po 100,00 EUR.

2. Protiv navedene presude žali se 1.opt. TĆ osobno i po branitelju, odvjetniku Hrvoju Braliću iz Splita. U osobnoj žalbi 1.opt. TĆ žali se zbog odluke o kazni, predlažući da se pobijana presuda u odnosu na njega preinači u kazni na način da se osudi na minimalnu kaznu ili "2 (dvije) godine zatvora s rokom kušnje od 5 (pet) godina" ili radom za opće dobro. U žalbi podnesenoj po branitelju prvostupanjska presuda se pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, podredno preinači pobijana presuda u odluci o kazni uz blažu kaznu i primjenu uvjetne osude. Obje žalbe 1.opt. TĆ razmotrit će se kao njegova jedinstvena žalba.

3. 2.opt. EĆ žali se po branitelju Mirku Roguljiću, odvjetniku u [adresa], zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači u odluci o kazni i optuženiku izreče uvjetna osuda, podredno pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. Ovaj branitelj je i dopunio žalbu dostavljajući medicinsku dokumentaciju za optuženika. Imenovani optuženik žali se i po branitelju VĆ, odvjetniku u [adresa], zbog odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se optuženiku "izrekne znatno blaža kazna". Obje žalbe 2.opt. EĆ podnesene po braniteljima, razmotrit će se kao jedinstvena žalba imenovanog optuženika.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Kako je branitelj 2.opt. EĆ, VĆ odvjetnik u [adresa], u žalbi zatražio da ga se izvijesti o sjednici drugostupanjskog vijeća, to su o sjednici izviještena obojica optuženika, njihovi branitelji i državni odvjetnik. Sjednici vijeća prisustvovao je 1.opt. TĆ putem video-veze iz Zatvora u Zadru, dok nisu pristupili uredno pozvani državni odvjetnik (ŽDO Šibenik), Hrvoje Bralić, branitelj 1.opt. TĆ, a nije pristupio ni 2.opt. EĆ, kao ni njegovi branitelji VĆ i ABC, svi uredno pozvani, pa je sjednica vijeća održana u njihovoj odsutnosti u smislu čl. 475. st. 4. ZKP/08.

6. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

7. Žalbe 1.opt. TĆ i 2.opt. EĆ nisu osnovane.

U odnosu na žalbu 1.opt. TĆ, osim zbog odluke o kazni

8. 1.opt. TĆ nalazi bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 u tvrdnji da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a u svezi toga da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno glede stvari koje bi optuženik otuđio oštećenom.

8.1. Suprotno istaknutim žalbenim tvrdnjama, iz prvostupanjske presude je jasno za koje se stvari optuženici terete da su ih inkriminirane prigode otuđili iz kuće oštećenog GĆ, a to proizlazi iz iskaza imenovanog oštećenika i ostalih dokaza, uključujući i iskaz svjedoka BĆ i potvrde o privremenom oduzimanju predmeta.

9. Daljnju bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 1.opt. TĆ nalazi u tvrdnji da je izreka presude proturječna, te da se u činjeničnom opisu djela za koje su optuženici proglašeni krivim navodi da su GĆ oštetili za iznos od 6.000,00 HRK, a s druge strane na ime imovinskopravnog zahtjeva oštećenog je dosuđeno 3.000,00 HRK (398,17 EUR).

9.1. Međutim, suprotno istaknutim žalbenim tvrdnjama, ne radi se o nikakvoj proturječnosti. Naime, točno je da se u činjeničnom opisu navodi da je GĆ oštećen za iznos od 6.000,00 HRK, ali žalitelj ispušta iz vida da je oštećeniku vraćena puška s mecima, zbog čega je oštećenik i postavio imovinskopravnih zahtjev u iznosu od 3.000,00 HRK koji se odnosi na vrijednost stvari koje nisu vraćene oštećeniku, očito procjenjujući vrijednost stvari koje su mu vraćene također na iznos od 3.000,00 HRK.

10. 1.opt. TĆ nalazi da je počinjenja i bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08, jer da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe čl. 459. st. 6. i 7. ZKP/08, jer iako je optuženik očitujući se o optužbi izjavio da se smatra krivim, da on zapravo ne priznaje počinjenje djela na način kako mu se stavlja na teret. Međutim, nije ostvarena ni ta bitna povreda odredaba kaznenog postupka, budući iz zapisnika s rasprave od 25. veljače 2025. jasno proizlazi da je 1.opt. TĆ upitan kakav stav zauzima u odnosu na optužbu, izjavio da se smatra krivim, a suviše toga, na istom ročištu rasprave, branitelj imenovanog optuženika u završnom govoru je kazao, citat: "kako je nesporno da je TĆ počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret", a optuženik je kazao da se u cijelosti pridružuje "završnoj riječi svog branitelja".

11. Pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, kako se može razabrati iz obrazloženja žalbe, žalitelj nalazi u tome da nije točno utvrđeno koje su sve stvari otuđene inkriminirane prigode oštećeniku. Međutim, kao što je naprijed već kazano, obojica optuženika su se u odnosu na optužbu izjasnila da se smatraju krivima, čak i branitelj 1.opt. TĆ, kao što je također već naprijed navedeno, i u završnom govoru kazao da je nesporno da je njegov branjenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, a koje stvari su otuđene oštećeniku proizlazi iz svjedočkog iskaza oštećenika ŠĆ, a i iz iskaza svjedoka BĆ i potvrde o privremenom oduzimanju predmeta.

12. Iako u uvodnom dijelu žalbe 1.opt. TĆ se navodi da se žali zbog povrede kaznenog zakona, tu žalbenu osnovu ne obrazlaže.

U odnosu na žalbu 2.opt. EĆ, osim zbog odluke o kazni

13. 2.opt. EĆ nalazi bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 u tvrdnji da u odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava i iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza. To se obrazlaže time da se žalitelj doista izjasnio očitujući se o optužbi da se smatra krivim za kazneno djelo za koje se tereti, ali iz njegove obrane proizlazi da on nije ulazio u kuću već da je on samo pomagao 1.opt. TĆ da prenese stvari. Osim toga, da se navodi u izreci presude da su optuženici postupali zajednički i dogovorno, što međutim da ne bi bilo točno, budući je on samo pomagao 1.opt. TĆ u prenošenju ukradenih stvari preko ograde. Suprotno takvim žalbenim navodima 2.opt. EĆ, ne postoji nikakva proturječnost u pogledu odlučnih činjenica u onome što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza. Naime, kao što je naprijed već navedeno, obojica optuženika na ročištu rasprave održanom 25. veljače 2025., očitujući se o optužbi, izjavili su da se smatraju krivima za djelo za koje se terete, a prvostupanjska presuda je jasna, razumljiva i određena, njezina izreka i obrazloženje u skladu su s činjeničnim stanjem utvrđenim u postupku, dok se izloženim žalbenim prigovorom zapravo pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu slijedi obrazloženje u osvrtu na tu žalbenu osnovu, unatoč odredbi čl. 464. st. 7. ZKP/08, koja propisuje da žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ne može podnijeti optuženik koji se izjasnio da se smatra krivim.

14. Dakle, u odnosu na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, kao što je već u više navrata naprijed kazano, oba optuženika očitujući se o optužbu izjasnili da se smatraju krivima za djelo za koje se terete, a sam 2.opt. EĆ u završnom govoru je kazao da je on u cijelosti priznao kazneno djelo za koje se tereti, dakle na način kako se tereti, a on se nije teretio kao pomagač u izvršenju predmetnog kaznenog djela, već kao supočinitelj. Osim toga, sam 2.opt. EĆ u svojoj obrani je kazao da su on i 1.opt. TĆ ušli u kuću oštećenika, a tek sada u žalbi na presudu tvrdi da nije ulazio. 1.opt. TĆ je pak u svojoj obrani kazao da je točno da je počinio kazneno djelo za koje se tereti, na način kako se to navodi u optužnici, a u optužnici državnog odvjetnika se navodi da su optuženici u počinjenju predmetnog kaznenog djela djelovali zajednički i dogovorno, a iz obrane 2.opt. EĆ da su do kuće oštećenika njih dvojica došli zajedno, s time da ih je on (2.opt. EĆ) dovezao do kuće oštećenika i da su zajedno ušli u kuću oštećenika te je on 1.opt. TĆ pomogao iznijeti stvari iz kuće. Stoga žalba imenovanog optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije mogla biti prihvaćena.

15. Nije osnovana žalba 2.opt. EĆ ni zbog odluke o troškovima kaznenog postupka. Naime, optuženik je obvezan na plaćanje troška kaznenog postupka u vidu paušala u iznosu od 100,00 EUR, koji iznos je primjeren obzirom na složenost i dugotrajnost vođenja postupka, a iznos je i takav da njegovim plaćanjem neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje optuženika ili osoba koje je on dužan uzdržavati (uz napomenu da je optuženik neoženjen, bez djece), bez obzira što je u trenutku donošenja presude bio nezaposlen i bez imovine (a svoje imovno stanje ocijenio je kao srednje), budući je optuženik osoba u srednjim godinama (45 godina), te može raditi i ostvariti određene prihode.

U odnosu na žalbu 1.opt. TĆ i 2.opt. EĆ zbog odluke o kazni

16. Žaleći se zbog odluke o kazni, 1.opt. TĆ i 2.opt. EĆ tvrde da je prvostupanjski sud odmjerio i prestroge kazne. Uz to, 1.opt. TĆ ističe da unazad sedam godina nije počinio niti jedno kazneno djelo, da je "raskrstio" sa životom obilježenim činjenjem kaznenih djela i da želi krenuti "ispravnim putem" i da je na njega snažan utjecaj ostavilo izdržavanje kazne zatvora, na kojem izdržavanju se još nalazi. 2.opt. EĆ ukazuje na to da kaznu zatvora na koju je osuđen doživljava "kao odmazdu i osvetu društva", što nije svrha kazne, pogotovo kad se ima u vidu da je od počinjenja kaznenog djela za koje je proglašen krivim prošlo deset godina, pa imajući u vidu malu vrijednost otuđenih predmeta, njegovo zdravstveno stanje i da se više nije pojavljivao kao počinitelj kaznenih djela, zaslužuje blažu kaznu, odnosno uvjetnu osudu.

16.1. Međutim, protivno tvrdnjama žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno i u potpunosti utvrdio sve one okolnosti koje su, u smislu čl. 47. st. 1. KZ/11, od utjecaja da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja. Prilikom odmjeravanja kazne prvostupanjski sud je osnovano optuženicima kao olakotnu okolnost cijenio činjenicu priznanja počinjenja kaznenog djela za koje se terete, čime su ubrzali i pojednostavili predmetni postupak, dok im je kao otegotnu okolnost cijenio na strani obojice optuženika njihovu višestruku osuđivanost za ista i druga kaznena djela. Stoga je ocjena ovog drugostupanjskog suda da je kazna na koju su osuđeni optuženici, u trajanju od po osam mjeseci, u konkretnoj situaciji primjerena naprijed navedenim utvrđenim okolnostima i samoj svrsi kažnjavanja. Tom će se kaznom utjecati prvenstveno na optuženike, ali i na sve druge, da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela društveno neprihvatljivo i da će biti odgovarajuće sankcionirano, da je kažnjavanje počinitelja opravdano i pravedno.

16.2. Narušeno zdravstveno stanje optuženika, kako ga optuženici opisuju u svojim žalbama, nije od utjecaja da kazna po vrsti ili mjeri u odnosu na njih bude lakša ili teža. U odnosu na tvrdnje optuženika da se unazad sedam – osam godina nisu pojavljivali kao počinitelji kaznenih djela, je dovedeno ozbiljno u pitanje izvršenom provjerom kroz eSpis. Pa je tako utvrđeno da su protiv 1.opt. TĆ pred Općinskim sudom u Splitu podignute dvije optužnice po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, posl. br. KO-DO-1434/2021 i KO-DO-60/2024., obje zbog kaznenog djela krađe, optužnice su i potvrđene, a kaznena djela pod tim optužnicama bila bi počinjenja 2020. i 2023., uz napomenu da je 1.opt. TĆ u svojoj obrani priznao počinjenje kaznenog djela krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11, za koje se tereti optužnicom ODO Split posl. br. KO- DO-60/2024 od 23. siječnja 2024. (potvrđena rješenjem Općinskog suda u Splitu posl. br. Kov-64/2024, spis se vodi pod posl. br. K-836/2025), a koje kazneno djelo bi optuženik po toj optužnici počinio 9. veljače 2023. U odnosu na 2.opt. EĆ, kroz eSpis je utvrđeno da je nepravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu posl. br. K-260/2024 od 9. travnja 2024. proglašen krivim zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz čl. 190. st. 2. KZ/11, te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i 11 mjeseci. U odnosu na prijedlog 1.opt. TĆ da mu se izrekne kazna zatvora u trajanju od dvije godine s rokom kušnje od pet godina, to po zakonu nije moguće, jer se sukladno čl. 56. st. 2. KZ/11 počinitelju koji je osuđen na kaznu zatvora u trajanju do jedne godine ili novčanu kaznu može izreći uvjetna osude, kada sud ocijeni da počinitelj i bez izvršavanja kazne zatvora neće ubuduće činiti kaznena djela

17. Kako navodi podnesenih žalbi 1.opt. TĆ i 2.opt. EĆ nisu osnovani, a pobijanom presudom nisu ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka ni povrede zakona na štetu optuženika, na koje ovaj sud u skladu s čl. 476. st. 1. ZKP/08 pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odbiti žalbe optuženika te odlučiti kao u izreci ove presude.

U Šibeniku 25. rujna 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Dijana Jakoliš