Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-3762/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Karmen Novak-Hrgović, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog EŠ, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.), rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Sesvetama od 6. ožujka 2023., broj:24 Pp-2124/2022, u sjednici vijeća održanoj 25. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba okr. EŠ kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okr. EŠ dužan je naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 70,00 EUR (sedamsdest eura), u roku trideset dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okr. EŠ proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura.

1.1. Okrivljeniku je na temelju članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona u izrečenu kaznu uračunato vrijeme oduzimanja slobode u vezi s prekršajem od 12. studenoga 2022. u 03,30 sati do 15,00 sati, kao 39,82 eura, tako da je na ime kazne preostalo za platiti 1.280,18 eura, a preostali dio kazne okrivljenik je dužan platiti u šest mjesečnih obroka, s time da prvi obrok dospijeva u roku od trideset dana po pravomoćnosti presude, a svaki slijedeći 15. u svakom narednom mjesecu.

1.2. Okrivljeniku je istom odlukom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 6 mjeseci.

1.3. Nadalje je okrivljenik obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 76,98 eura.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu, putem branitelja Darka Marića, odvjetnika u Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o troškovima postupka.

2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba je neosnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka žalitelj ne navodi povredu, međutim iz sadržaja te žalbe proizlazi da upire na bitu povredu odredbe članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, jer da odluka nema valjanih razloga, ne ukazujući u čemu bi se konkretnom sastojala takva povreda. Suprotno tvrdnje žalitelja, po ocjeni ovog suda, obrazloženje presude sadrži valjane razloge za svaku točku presude u smislu članka 185. stavka 7. Prekršajnog zakona. Prvostupanjski sud je nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, naveo koje sporne činjenice i iz kojih razloga uzima dokazanim, dao je ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza, te naveo jasne razloge o prihvaćanju iskaza u postupku ispitanog djelatnika policije vjerodostojnim, kojim se razlozima vodio pri utvrđivanju postojanja prekršaja i krivnje, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni i zaštitnoj mjeri. Stoga, kako presuda sadrži sve potrebne, valjanje i jasne razloge, koji nisu u nesuglasju sa provedenim dokazima, to je ocijenjeno da žalba zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u pogledu navoda žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja vijeće ovog suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka i svih potrebnih dokaza na raspravi, suprotno tvrdnji žalitelja, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika, iskaza svjedoka ZŠ, zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu od 12. studenoga 2022. te cjelokupnog dokaznog materijala predmeta utvrdio sve odlučne činjenice, na temelju kojih je izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je prihvatljiv i ovom sudu.

6.1. Žalitelj ne dovodi u pitanje svojstvo vozača i konzumaciju alkohola, a suprotno njegove tvrdnje, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio stupanj koncentracije alkohola na temelju sadržaja zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu ispitanika, iz kojega nesporno proizlazi da je prihvatio ispitivanje alkoholiziranosti upotrebom alkometra Drager 6810, da je zadnja konzumacija alkohola bila tijekom večernjih sati 11. studenoga 2022. i da je postupanje prema ispitaniku započelo u 3,15 sati, pri čemu je očitana koncentracija alkohola, umanjenja za granicu dopuštene pogreške, iznosila 1,74 g/kg. Bez uspjeha žalitelj dovodi u pitanje pravilnost alkotestiranja navodeći da od zadnjeg ispijanja alkohola nije proteklo dostatno vrijeme za pravilu upotrebu alkotesta, budući da iz rezultata provedenog postupka proizlazi da je od zadnjeg ispijanja alkohola, o kojemu se ispitanik izjasnio, do provođenja ispitivanja prisutnosti alkohola u organizmu ispitanika proteklo više od 15 minuta koje vrijeme je propisano uputama proizvođača alkometra u svrhu pravilne upotrebe i utvrđenja prisutnosti alkohola u organizmu. Takav zapisnik žalitelj je potpisao, bez primjedbi. Iz zapisnika je razvidno da nije poricao rezultate mjerenja, a u slučaju sumnje u očitanu koncentraciju alkohola imao je mogućnost na licu mjesta zahtijevati stručni pregled - uzimanja krvi i urina radi analize, što nije učinio. Bez uzimanja krvi i urina na mjestu događaja, u kojem smislu je žalitelj propustio postupiti, nije opravdano provođenje toksikološkog vještačenja u pogledu utvrđivanja alkohola u krvi ispitanika. Prema tome, budući da sud slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima, a na temelju provedenih dokaza pravilno je smatrao stanje stvari dovoljno razjašnjenim i donio na zakonu osnovanu odluku

6.2. Slijedom navedenog, budući da žalitelj niti sada ne ističe, u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, nove činjenice i dokaze, niti svojim žalbenim navodima argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

7. Razmatrajući odluku o kazni u povodu žalbe, sukladno odredbe članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, ovaj sud ocjenjuje da je izrečena novčana kazna zakonita, te primjerena težini i opasnosti počinjenog prekršaja, stupnju prekršajne odgovornosti okrivljenika, kao i svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, i nije prestrogo odmjerena. Prvostupanjski sud je u dovoljnoj mjeri cijenio sve poznate okolnosti na strani okrivljenika odmjerio kaznu u minimalno propisanom iznosu novčane kazne, koja je za predmetno djelo propisana u rasponu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili do 60 dana zatvora. I ovaj sud smatra da je izrečena kazna razmjerna svim okolnostima od utjecaja na kaznu i pogodna za postizanje svrhe kažnjavanja, odnosno potrebe upućivanja one vrste prijekora koji će utjecati na počinitelja i ostale da ubuduće ne čine takve prekršaje, dok suprotno tome žalitelj ne ističe nikakve naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje takve odluke o kazni, primjenom instituta ublažavanja.

7.1. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine preostalog dijela kazne za uplatu, u za to određenom roku.

8. Odluka o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 6 mjeseci je opravdana i zakonita, utemeljena na odredbi članka 58. Prekršajnog zakona, te nije izrečena u predugom trajanju. S obzirom na težinu i pogibeljnost djela, što se ogleda se u visokom stupnju koncentracije alkohola kod okrivljenika te prilike, u velikoj mjeri je ugrožavao druge sudionike u prometu i njihovu imovinu. Po sudsko medicinskoj teoriji i praksi osobe pod takvim utjecajem alkohola nalaze u pijanom stanju, intelektualne funkcije su jako sužene, izražena je dremljivost, povremeno se gubi prisebnost, a shvaćanje opasnosti svedeno je na minimum. Stoga je i ovaj sud mišljena da je potrebno otkloniti uvjete koji mu omogućavaju ponovno činjenje takvih prekršaja. Zaštitna mjera određena je u zakonom propisanom vremenu trajanja te već pravilno vrednovanim osobinama ličnosti okrivljenika i osuđivanosti zbog prometnih prekršaja, pa je i ovaj sud mišljenja da je mjera razmjerna s težinom prekršaja, prekršajima koji se mogu očekivati i stupnjem opasnosti počinitelja, odnosno naravi potrebe za ograničenjem prava u predmetnom slučaju. Stoga je mišljenje i ovog drugostupanjskog suda da nisu ostvareni uvjeti za preinačenje oduke o zaštitnoj mjeri.

9. Ispitujući u pogledu navoda žalbe odluku o troškovima prekršajnog postupka, ovaj sud nalazi da je ista pravilna i zakonita, jer je žalitelj obvezan na plaćanje troškova koje je sam skrivio, a odnose se na paušalni iznos troškova razmjeran trajanju i složenosti prekršajnog postupka, određen unutar raspona propisanog Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13) u iznosu od 66,36 eura i troška upotrebe alkotesta u iznosu od 10,62 eura. Pri tom iz stanja prvostupanjskog predmeta ne proizlazi, niti žalitelj uz žalbu dokumentira, da bi plaćanjem troškova bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje u smislu odredbe članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona.

10. Paušalni iznos troškova drugostupanjskog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona kojom je propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u okvirima propisanim citiranim Rješenjem u minimalnije propisanom iznosu, s obzirom na složenost i trajanje prekršajnog postupka te imajući u vidu materijalne prilike žalitelja.

11. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 25. rujna 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sesvetama u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.