REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

PREKRŠAJNI ODJEL

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke: Ivana Hoti, u prekršajnom postupku protiv okrivljenih: QATAR AIRWAYS GROUP (Q.C.S.C) za zračni prijevoz Podružnica Zagreb – pravne osobe, i VT – odgovorne osobe, zbog prekršaja iz čl.249.st.1. i st.4. Zakona o strancima (NN br. 133/20, 114/22, 151/22, 40/25), pokrenutim Optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja: Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Postaja aerodromske policije Pleso, broj: KLASA: 211-07/25-5/6418 URBROJ: 511-19-48-25-1, od 14.03.2025.g., nakon provedene glavne javne rasprave, održane kod ovog Suda dana 25.09.2025.g., u nazočnosti predstavnika ovlaštenog tužitelja, bez nazočnosti predstavnika okrivljene pravne osobe i odgovorne osobe, a u nazočnosti njihovog branitelja, kada je i objavljena presuda, temeljem čl.94., čl.179. i čl.183. u vezi čl.3. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),

p r e s u d i o j e

pravna osoba QATAR AIRWAYS GROUP (Q.C.S.C) ZA ZRAČNI PRIJEVOZ – PODRUŽNICA ZAGREB, OIB: 92408767047, MBS: [matični broj subjekta], sa sjedištem u [adresa]., prekršajno nije osuđivana,

i

odgovorna osoba UT, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1982.g. u mjestu Dunaujvaros, Mađarska, s adresom stanovanja – prebivalište [adresa], prekršajno nije osuđivan,

k r i v i s u

što je 9. ožujka 2025. u 12:49 sati, u mjestu Velika Gorica, Zračna luka Franjo Tuđman, na letu broj: QR-217 iz Dohe u Zračnu luku Franjo Tuđman, dovezla državljana Filipina: TT, rođen **.**.1971., nositelja putne isprave Filipina serijskog broja: P8517429A, izdane 29.08.2018., važeće do 28.08.2028., koji nije posjedovao valjanu vizu niti važeću dozvolu boravka potrebnu za ulazak u RH, slijedom čega mu je odbijen ulazak u Republiku Hrvatsku,

čime su okrivljena pravna osoba i okrivljena odgovorna osoba počinili prekršajno djelo iz čl.52.st.1. Zakona o strancima, (NN br. 40/25), (primjena čl.3. Prekršajnog zakona) kažnjivo po čl.249.st.1. i st.4. istog Zakona,

zbog čega se kažnjavaju za prevezenog imenovanog stranca propisanom novčanom kaznom,

pa im se temeljem navedenog propisa, uz primjenu čl.37. Prekršajnog zakona

i z r i č e

PRAVNOJ OSOBI novčana kazna u iznosu od 3.500,00 (tri tisuće petsto) EURA,

a

ODGOVORNOJ OSOBI novčana kazna u iznosu od 1.500,00 (tisuću petsto) EURA

Temeljem čl.33.st.10. Prekršajnog zakona okrivljena pravna i odgovorna osoba obvezni su platiti novčane kazne u roku od 1 (jedan) mjesec po pravomoćnosti ove presude.

Temeljem odredbe čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona upozoravaju se okrivljena pravna i odgovorna osoba da ako u roku koji je određen za plaćanje novčanih kazni uplate dvije trećine izrečenih novčanih kazni smatrat će se da su novčane kazne u cjelini uplaćene.

Temeljem čl.34.st.1. Prekršajnog zakona ukoliko novčane kazne ne budu naplaćene u cijelosti ili djelomično u navedenom roku, naplatit će se prisilno.

Temeljem čl.139.st.3. u vezi čl.138.st.2.t.3. i st.3. Prekršajnog zakona okrivljena pravna i odgovorna osoba su dužni platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (pedeset) EURA, svaki posebno, u roku od 1 (jedan) mjesec po pravomoćnosti ove presude, pod prijetnjom prisilne naplate.

Obrazloženje

I/

1.

Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Postaja aerodromske policije Pleso, kao ovlašteni tužitelj, podnio je ovom Sudu dana 17.03.2025.g., pod navedenim brojem, optužni prijedlog protiv imenovane pravne i odgovorne osobe, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.

2.

Predstavnica ovlaštenog tužitelja iskazala je kako u cijelosti ostaje kod svih navoda optužnog prijedloga.

3.

Okrivljena pravna i odgovorna osoba u svojim pisanim obranama suglasno navode, između ostalog i u bitnom, kako ne spore počinjenje prekršaja koji im se stavlja na teret. Međutim, ističu kako kažnjavanje propisanom kaznom u predmetnom slučaju ne bi ispunilo opću i posebnu svrhu kažnjavanja kako su iste propisane Prekršajnim zakonom, imajući u vidu postojanje isključivo olakotnih okolnosti, kao i činjenicu da je do počinjenja prekršaja došlo bez namjere okrivljenih. Naime, u predmetnom slučaju okrivljene se tereti da su postupili protivno odredbi članka 52. stavka 1. Zakona o strancima ("Narodne novine" br. 133/20., 114/22., 151/22.- dalje u tekstu: „Zakon o strancima”), odnosno da su u Republiku Hrvatsku dovezli stranca koji nije imao valjanu vizu niti važeću dozvolu boravka koja mu je potrebna za ulazak u Republiku Hrvatsku, prekršaj kažnjiv prema odredbi članka 249. stavka 1. Zakona o strancima. Dana 09. ožujka 2025. godine su u Republiku Hrvatsku doista dovezli državljanina Filipina, TT, rođ. **.**.1971. godine, nositelja putne isprave Filipina serijskog broja: P8517429A, izdane dana 29.08.2018. godine, važeće do 28.08.2028. godine, kojemu je odbijen ulazak u Republiku Hrvatsku. Međutim, navedeni putnik prilikom putovanja iz Dohe za Zagreb, pružio dopis Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske u kojem je navedeno da mu je odobrena radna i boravišna dozvola. Naime, za ulazak u Republiku Hrvatsku državljana Filipina potrebna je ili viza ili alternativno, važeća boravišna iskaznica izdana od Republike Hrvatske u fizičkom obliku (plastificirana boravišna iskaznica). Nastavno na gore navedeno, putnik je imao svu potrebnu dokumentaciju koja mu je potrebna za izdavanje Vize za ulazak u Republiku Hrvatsku, no isti nije imao vizu niti boravišnu iskaznicu koje su ključne za ulazak U RH, odnosno imao je staru boravišnu iskaznicu koja je istekla dana 17.12.2024. godine. Nesretno, putnik je prihvaćen za putovanje na temelju pisma Ministarstva, a bez Vize u putovnici, što je prouzrokovalo odgovornost okrivljenika. Dakle, predmetni putnik posjedovao je svu potrebnu dokumentaciju potrebnu za izdavanje Vize za ulazak u Republiku Hrvatsku. Međutim, uslijed nenamjernog propusta službenika okrivljenika koji se ne nalaze u Republici Hrvatskoj, previdjelo se da je za ulazak potrebna fizička viza koja mora biti unesena unutar putne isprave. Ističe kako predmetni prekršaj nije nastao namjerno, već iz nehaja, odnosno nenamjerne greške zaposlenika okrivljenika koji obavljaju kontrole putnih isprava prilikom ukrcaja putnika na let. Okrivljenima nije bila namjera dovesti predmetnog putnika te izražavaju žaljenje zbog počinjenog prekršaja. Neovisno o navedenome, a nakon što je istome odbijen ulazak u Republiku Hrvatsku, okrivljeni su putnika, ŠT, prvim slobodnim letom odvezali iz Republike Hrvatske, čime su postupili u skladu s odredbom članka 52. stavka 2. Zakona o strancima i na taj način otklonili sve posljedice svojeg postupanja. Odredbom članka 36. stavka 1. Prekršajnog zakona propisano je da izbor vrste i mjere kazne počinitelju prekršaja određuje sud u granicama koje su određene propisom za počinjeni prekršaj, a na temelju stupnja krivnje, opasnosti djela i svrhe kažnjavanja. Odredba članka 36. stavak 2 Prekršajnog zakona propisuje da će sud, određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, uzeti u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja prekršaja (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je prekršaj počinjen, ranije ponašanje počinitelja, njegovo ponašanje nakon počinjenog prekršaja, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju prekršaja. Kao što su već istaknuli, do počinjenja prekršaja nije došlo namjerno, već uslijed nenamjernog propusta službenika okrivljenika koji se ne nalaze u Republici Hrvatskoj i nemaju izravnu vezu s pravnim poretkom Republike Hrvatske. Međutim, odmah po dolasku u Republiku Hrvatsku te odbijanju ulaska od strane službenika Postaje Aerodromske Policije Pleso, ispravili su svoj propust te je putnik prvim sljedećim letom odveden iz Republike Hrvatske u skladu s odredbom članka 52. stavka 2. Zakona o strancima. lz navedenog jasno proizlazi kako okrivljeni nisu skloni počinjenju prekršaja, već upravo suprotno, postupa u skladu sa zakonima Republike Hrvatske, a do predmetnog prekršaja nije došlo namjerno, već isključivo zbog nenamjernog propusta. Zbog svega navedenog, predlažu Naslovnom sudu da, sukladno odredbi 37. Prekršajnog zakona, ublaži propisanu novčanu kaznu za prekršaj koji im se stavlja na teret, do općeg zakonskog minimuma.

4.

Braniteljica okrivljene pravne i odgovorne osobe iskazala je kako u cijelosti ostaje kod svih navoda iz pisanih obrana.

5.

Predstavnica ovlaštenog tužitelja nakon čitanja pisanih obrana iskazala je kako ostaje kod optužnog prijedloga. Predlaže da se okrivljeni kazne po zakonu.

6.

Sudac je izveo dokaz uvidom i čitanjem: Obavijest počiniteljima prekršaja serijski broj 00529910 i 00529911, Izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu za QUATAR AIRWAYS GROUP (Q.C.S.C) od 26. svibnja 2022., zapovijed o vraćanju za TT sastavljena u Postaji aerodromske policije Pleso pod brojem 212-02/25-3/112, 511-19-48-25-1 dana 9. ožujka 2025., preslika putne isprave serijski broj P8517429A, preslika dozvole boravka (list 6 spisa), izvješće Postaje aerodromske policije Pleso sastavljeno u službenim prostorijama Postaje aerodromske policije Pleso dana 9. ožujka 2025. i potvrda Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije za QATAR AIRWAYS GROPU (Q.C.S.C) i za MÁTÉ UT od 15. rujna 2025.

7.

U završnom govoru predstavnica ovlaštenog tužitelja istaknula je kako ostaje kod optužbe protiv okrivljenih i predlaže da se donese odluka sukladno Zakonu.

U završnom govoru braniteljica I. i II. okrivljenih iskazala je kako u cijelosti ostaje kod prijedloga navedenog u pisanim obranama. Predlaže Sudu da prilikom donošenja odluke uzme u obzir sve olakotne okolnosti.

II/

1.

Nakon provedene glavne rasprave, povodom pisanih obrana okrivljene pravne i odgovorne osobe, odnosno njihovog priznanja počinjenja terećenog prekršaja, a temeljem izvedenih materijalnih dokaza, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da su I. okrivljena pravna osoba QATAR AIRWAYS GROUP (Q.C.S.C) za zračni prijevoz Podružnica Zagreb, te II. okrivljena odgovorna osoba VT, predmetne zgode postupili suprotno odredbi iz čl.52.st.1. Zakona o strancima, na način opisan u izreci presude, pa da su tako okrivljena zrakoplovna kompanija i njezina odgovorna osoba počinili prekršaj kažnjiv po čl.249.st.1. i st.4. istog Zakona, a koji se nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, izmijenio te je nakon izmjene blaži za I. i II. okrivljene kao počinitelje prekršaja (primjena čl.3. Prekršajnog zakona).

2.

Sudac je cijenio navode iz suglasnih pisanih obrana predstavnika okrivljene pravne osobe i okrivljene odgovorne osobe, pa je njihove obrane samo dijelom prihvatio, jer je temeljem izvedenih dokaza utvrdio i zaključio da su okrivljena pravna i odgovorna osoba počinili prekršaj koji im se stavlja na teret, a da su njihove obrane oblikovane na način i u namjeri umanjivanja prekršajne odgovornosti i kažnjavanja za počinjeni prekršaj.

Sudac je utvrdio kako okrivljena pravna i odgovorna osoba zapravo priznaju krivnju zbog počinjenja prekršaja koji im je stavljen na teret, a predlažu Sudu da kod okrivljene pravne i odgovorne osobe cijeni priznanje počinjenja prekršaja, da je do prekršaja došlo isključivo zbog nenamjernog propusta, kao i okolnost otklanjanja posljedice počinjenog prekršaja.

3.

Sudac je uvidom u označeno Izvješće te u Zapovijed o vraćanju sastavljenih od strane policijskih službenika PAP Pleso, kao i u putovnicu predmetnog imenovanog putnika, stranca, potvrdio činjenice i okolnosti navedene u činjeničnom opisu radnje prekršaja u Optužnom prijedlogu.

4.

Sudac je uvidom u Potvrdu izdanu od Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprava za kazneno pravo, Sektor za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Služba za evidencije i pomilovanja, Odjel za prekršajne evidencije, dana 15.09.2025.g., izdanu za: QATAR AIRWAYS GROUP (Q.C.S.C) za zračni prijevoz Podružnica Zagreb, utvrdio da je I. okrivljena pravna osoba do tada bila pravomoćno prekršajno osuđivana.

Sudac je uvidom u Potvrdu izdanu od Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprava za kazneno pravo, Sektor za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Služba za evidencije i pomilovanja, Odjel za prekršajne evidencije, dana 15.09.2025.g., izdanu za: VT, utvrdio da II. okrivljena odgovorna osoba do tada nije bila prekršajno osuđivana.

5.

Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.

6.

Sudac nije izvodio druge eventualno postojeće dokaze, iz razloga izbjegavanja odugovlačenja prekršajnog postupka i izbjegavanja nepotrebnih radnji i troškova, a vodeći se načelom ekonomičnosti postupka i svrhovitosti.

Osim toga, sudac je zaključio kako je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem svih već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka i bez dopunskog izvođenja dokaza.

Sudac ima čvrsti stav i uvjerenje da se izvođenjem novih dokaza činjenično stanje ne bi moglo dodatno utvrditi i ne bi doprinijelo boljem pojašnjenju već utvrđenih činjenica odlučnih za prijavljeni počinjeni prekršaj, te smatra da to ne bi moglo dovesti do drugačije odluke u odnosu na okrivljenu pravnu i odgovornu osobu, osim o njihovoj krivnji i kažnjavanju.

III/

1.

U tijeku prekršajnog postupka sudac je utvrdio da je ovlašteni tužitelj Optužnim prijedlogom, okrivljenoj pravnoj i odgovornoj osobi stavio na teret prekršajno djelo koje su počinili dana 09.03.2025.g.

2.

Sudac je utvrdio da je u označeno vrijeme bio na snazi Zakon o strancima (NN br. 133/20, 114/22, 151/22) koji je stupio na snagu dana 01.01.2023.g. i važio do 14.03.2025.g.

Označeni zakon je u čl.52. propisivao, uz ostalo, da prijevoznik može dovesti državljanina treće zemlje na granični prijelaz ili u Republiku Hrvatsku ako državljanin treće zemlje ima valjanu putnu ispravu ili drugu ispravu koja služi za prelazak državne granice, valjanu vizu, ako mu je potrebna ili odobrenje boravka ili valjano odobrenje putovanja, ako mu je potrebno.

Označeni zakon je u čl.249. propisivao, uz ostalo, da će se novčanom kaznom u iznosu od 6630,00 eura, za svakog prevezenog državljanina treće zemlje, kaznit prijevoznik - pravna osoba koja je dovezla državljanina treće zemlje koji nema valjanu putnu ispravu ili drugu ispravu koja služi za prelazak državne granice, valjanu vizu ako mu je potrebna ili odobrenje boravka ili valjano odobrenje putovanja ako mu je potrebno.

Označeni zakon je u čl.249. propisivao i da će se novčanom kaznom u iznosu od 3050,00 eura kaznit odgovorna osoba u pravnoj osobi za svakog prevezenog odnosno potpomognutog državljanina treće zemlje.

3.

Dana 15.03.2025.g. stupio je na snagu Zakon o izmjenama Zakona o strancima (NN br. 40/25) koji u članku 86. određuje, uz ostalo, da će se novčanom kaznom u iznosu od 5100,00 eura za svakog prevezenog državljanina treće zemlje kaznit će se prijevoznik – pravna osoba koja je dovezla državljanina treće zemlje koji nema valjanu putnu ispravu ili drugu ispravu koja služi za prelazak državne granice, valjanu vizu ako mu je potrebna ili odobrenje boravka ili valjano odobrenje putovanja ako mu je potrebno.

U istom članku propisano je i da će se novčanom kaznom u iznosu od 3000,00 eura kaznit i odgovorna osoba u pravnoj osobi za svakog prevezenog državljanina treće zemlje.

4.

Prekršajni zakon u čl.3. propisuje, uz ostalo, da se prema počinitelju primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se propis nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, izmijeni jedanput ili više puta, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja, a ako se u tim slučajevima izmijeni naziv ili opis prekršaja ili izmijeni naziv propisa, sud će ispitati postoji li pravni kontinuitet tako da činjenično stanje podvede pod biće odgovarajućeg prekršaja iz novog propisa pa ako utvrdi da postoji, primijenit će propis koji je blaži za počinitelja, dok nema prekršaja ako pravni kontinuitet ne postoji.

5.

Temeljem utvrđenih okolnosti sudac je zaključio da je terećeni prekršaj počinjen prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama Zakona o strancima, odnosno u vrijeme kada je na snazi bio Zakon o strancima koji je bio stroži za I. i II. okrivljene jer je propisivao veći iznos novčanih kazni za opisani prekršaj.

Sudac je utvrdio da je Zakon o strancima izmijenjen prije donošenja pravomoćne odluke o počinjenom prekršaju, te da je tako izmijenjeni Zakon blaži za I. i II. okrivljene jer propisuje manje iznose novčanih kazni za počinjeni prekršaj.

Stoga je sudac prema okrivljenoj pravnoj i odgovornoj osobi kao počiniteljima terećenog prekršaja, a sukladno zakonskim odredbama, primijenio blaži propis (primjena čl.3. Prekršajnog zakona).

IV/

1.

Nakon provedene glavne rasprave, cijeneći sve izvedene dokaze i povezujući iste sa sukladnim pisanim obranama, odnosno priznanjima okrivljene pravne i odgovorne osobe, dovodeći izvedene dokaze u međusobnu vezu, kao i temeljem cjelokupnog dokaznog postupka, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da su okrivljena pravna i odgovorna osoba predmetne zgode ostvarili sva bitna obilježja djela prekršaja koji im je stavljen na teret, na način opisan u izreci presude.

2.

Zakon o strancima u čl.52. propisuje, između ostalog, da prijevoznik može dovesti državljanina treće zemlje na granični prijelaz ili u Republiku Hrvatsku ako državljanin treće zemlje ima valjanu putnu ispravu ili drugu ispravu koja služi za prelazak državne granice, valjanu vizu, ako mu je potrebna ili odobrenje boravka ili valjano odobrenje putovanja, ako mu je potrebno.

Isti Zakon u čl.249. propisuje, uz ostalo, da će se novčanom kaznom u iznosu od 5.100,00 eura, za svakog prevezenog državljanina treće zemlje, kaznit prijevoznik – pravna osoba koja je dovezla državljanina treće zemlje koji nema valjanu putnu ispravu ili drugu ispravu koja služi za prelazak državne granice, valjanu vizu ako mu je potrebna ili odobrenje boravka ili valjano odobrenje putovanja ako mu je potrebno.

Propisuje i da će se za označene prekršaje novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 eura kaznit i odgovorna osoba u pravnoj osobi za svakog prevezenog državljanina treće zemlje.

3.

Odluka br.565/2014/EU Europskog parlamenta i vijeća od 15.05.2014.g. o uvođenju pojednostavljenog režima kontrole osoba na vanjskim granicama na temelju jednostranog priznanja od strane Bugarske, Hrvatske, Cipra i Rumunjske određenih isprava kao jednakovrijednih njihovim nacionalnim vizama za tranzit ili namjeravani boravak na njihovim državnim područjima koji ne premašuje 90 dana u svakom razdoblju od 180 dana i stavljanju izvan snage odluka 895/2006/EZ i 582/2008/EZ, propisuje u čl.2.st.2. da Bugarska, Hrvatska, Cipar i Rumunjska također mogu smatrati jednakovrijednima svojim nacionalnim vizama za tranzit ili namjeravani boravak na njihovim državnim područjima koji ne premašuje 90 dana u svakom razdoblju od 180 dana vize s ograničenom teritorijalnom valjanošću izdane u skladu s prvom rečenicom čl.25.st.3. Zakonika o vizama.

4.

Uredba (EZ) br. 810/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13.07.2009.g. o uspostavi Zakonika Zajednice o vizama (Zakonik o vizama) u čl.25.st.1. propisuje da se viza s ograničenom područnom valjanošću izdaje iznimno u slučajevima (a) ako konkretna država članica smatra da je potrebno iz humanitarnih razloga, razloga nacionalnog interesa ili međunarodnih obveza, 1)odstupiti od načela da uvjeti za ulazak iz čl.5.st.1.t. (a), (c), (d) i (e) Zakonika o schengenskim granicama moraju biti ispunjeni, 2)izdati jedinstvenu vizu usprkos prigovoru države članice s kojom je obavljena konzultacija u skladu s čl.22., 3)izdati vizu zbog hitnosti, iako nije obavljena prethodna konzultacija u skladu s čl.22., ili (b) ako je, zbog razloga koje konzulata smatra opravdanim, izdana nova viza za boravak tijekom istog šestomjesečnog razdoblja podnositelju koji je tijekom tih šest mjeseci već koristio jedinstvenu vizu ili vizu s ograničenom teritorijalnom valjanošću kojima je odobren boravak od tri mjeseca.

Isti Zakonik o vizama u čl.25.st.2. propisuje da viza s ograničenom područnom valjanošću (LTV), izdana u skladu s odredbom st.1. istog Zakonika, vrijedi za državno područje države članice koja ju je izdala, a iznimno može vrijediti za područje više od jedne države članice, sukladno pristanku svake takve države članice.

Zakonik o vizama u čl.25.st.3. propisuje, između ostalog, da ako podnositelj zahtjeva ima putnu ispravu koju ne priznaju jedna ili više, ali ne sve države članice, izdaje se viza koja vrijedi za područje država članica koje priznaju tu putnu ispravu.

5.

Odluka Vlade Republike Hrvatske o jednostranom priznavanju određenih isprava kao jednakovrijednih hrvatskoj vizi, za tranzit ili namjeravani boravak na području republike hrvatske koji ne prelazi 90 dana u svakom razdoblju od 180 dana (NN br. 84/14), u točki II propisivala je koje se isprave priznaju kao jednakovrijedne hrvatskoj vizi, za tranzit ili namjeravani boravak na području Republike Hrvatske koji ne prelazi 90 dana u svakom razdoblju od 180 dana, a koje isprave su izdale države članice Europske unije i pridružene države koje u potpunosti primjenjuju schengensku pravnu stečevinu, neovisno o državljanstvu nositelja tih isprava. Navedene su slijedeće isprave: (podtočka 1.) jedinstvena viza koja vrijedi za čitavo područje država Schengenskoga prostora, valjana za dva ili više ulazaka, (podtočka 2.) viza s ograničenom područnom valjanošću izdana nositelju putne isprave što je ne priznaju jedna ili više, ali ne sve države Schengenskoga prostora, a koja vrijedi za područje država koje priznaju tu putnu ispravu, valjana za dva ili više ulazaka, (podtočka 3.) dugotrajna viza za boravak dulji od 90 dana, kao i (podtočka 4.) dozvola boravka kako je definirana u članku 2. točki 15. Uredbe (EZ) broj 562/2006 Europskoga parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006., kojom se uspostavlja Zakonik Zajednice o pravilima kojima se uređuje kretanje osoba preko granica (Zakonik o schengenskim granicama).

6.

Sudac smatra kako je nesporno da državljani trećih zemalja, kojima je inače potrebna viza, ulaze u Republiku Hrvatsku na osnovi valjanih schengenskih isprava.

To je bilo utvrđeno i Odlukom o jednostranom priznavanju određenih isprava kao jednakovrijednih hrvatskoj vizi, za tranzit ili namjeravani boravak na području Republike Hrvatske koji ne prelazi 90 dana u svakom razdoblju od 180 dana (Narodne novine, br. 84/14), koja je bila na snazi od 22. srpnja 2014. godine do 31. prosinca 2022. godine.

7.

Evidentno je da je Odluka Vlade Republike Hrvatske o jednostranom priznavanju određenih isprava kao jednakovrijednih hrvatskoj vizi, za tranzit ili namjeravani boravak na području Republike Hrvatske koji ne prelazi 90 dana u svakom razdoblju od 180 dana (NN br. 84/14), prestala vrijediti od dana potpune primjene odredaba schengenske pravne stečevine u Republici Hrvatskoj kao državi članici Schengenskog prostora, odnosno od dana 01.01.2023.g., međutim ona nije propisivala obveze i odgovornosti prijevoznika, već uvjete ulaska u pogledu priznavanja određenih isprava kao jednakovrijednih hrvatskoj vizi.

8.

Općepoznato je i razumljivo da upravo odredbe Zakona o strancima propisuju obveze i prekršajnu odgovornost u slučajevima propuštanja dužne radnje prijevoznika kod ukrcaja putnika na let i dovoženja državljana trećih zemalja na granični prijelaz ili u Republiku Hrvatsku, a označeni zakon se u tom pogledu nije mijenjao.

9.

Zakon o strancima propisuje objektivnu odgovornost i kažnjavanje prijevoznika, ako postupi suprotno zakonskim odredbama, a budući je sudac nesporno utvrdio da je predmetne zgode okrivljena pravna osoba kao prijevoznik, dovezla na granični prijelaz u Republiku Hrvatsku imenovanog državljana treće zemlje, to jest imenovanog stranca koji nije imao valjanu vizu, zaključio je da su okrivljena pravna i odgovorna osoba ispunili biće prekršajnog djela koje im je stavljeno na teret, te da se ne mogu osloboditi odgovornosti isticanjem okolnosti na koje I. i II. okrivljeni eventualno ne mogu ili teško mogu utjecati.

10.

Sudac je mišljenja da su okrivljena pravna i odgovorna osoba odgovorni za zakonito poslovanje i postupanje na propisani način u svim segmentima, pa su tako, između ostalog, dužni i nadzirati, kontrolirati i voditi računa da kao prijevoznik dovede stranca na granični prijelaz ili u Republiku Hrvatsku ako državljanin treće zemlje ima valjanu putnu ispravu ili drugu ispravu koja služi za prelazak državne granice, valjanu vizu, ako mu je potrebna ili odobrenje boravka ili valjano odobrenje putovanja, ako mu je potrebno, sukladno zakonskim odredbama, a što su predmetne zgode okrivljena pravna i odgovorna osoba propustili učiniti.

Okrivljena pravna i odgovorna osoba su i u predmetnom slučaju bili dužni voditi računa da se prilikom dovoženja stranca na granični prijelaz u Republiku Hrvatsku, poštuju svi pozitivni propisi, a eventualno postojanje određenih poteškoća oko provođenja i poštivanja tih propisa, te vršenja kontrole, po uvjerenju suca, niti na koji način ne dovodi do otklanjanja prekršajne odgovornosti I. i II. okrivljenih, niti je to moguće isticanjem eventualnih smetnji, poteškoća ili negativnih okolnosti.

11.

U konkretnom slučaju, iz dokumentacije dostavljene uz optužni prijedlog, razvidno je da je predmetne zgode dana 09.03.2025.g. imenovani državljanin treće zemlje, Republike Filipini, posjedovao važeću putnu ispravu, ali nije posjedovao nikakvu vizu, već je posjedovao Hrvatsku Dozvolu boravka, koja je vrijedila do 17.12.2024.g.

Stoga je jasno i nesporno da predmetne zgode imenovani strani državljanin nije posjedovao valjanu vizu koja mu je bila potrebna za ulazak u Republiku Hrvatsku niti odobrenje boravka, kako je to propisano Zakonom o strancima.

Slijedom navedenog, iako je imenovanom putniku, državljaninu Republike Filipini, dopušten ulazak u zrakoplov okrivljene pravne osobe u zračnoj luci u Dohi, opravdano mu je odbijen ulazak u Republiku Hrvatsku.

12.

Nadalje, budući su mjerodavne obavijesti o hrvatskom viznom sustavu javno dostupne na službenim mrežnim stranicama Ministarstva vanjskih i europskih poslova, a te su obavijesti službenog karaktera i redovito se ažuriraju, pa se pod izbornikom „Vize“, u podizborniku „Pregled viznog sustava“ mogu pronaći relevantni podaci o hrvatskom viznom sustavu, sudac smatra da je razvidno i nesporno kako je predmetne zgode državljanima Republike Filipini, nositeljima običnih putovnica, viza bila potrebna za ulazak u Republiku Hrvatsku, a i dalje bez vize ne mogu ući ni u jednu državu članicu Europske unije, pa tako ni u Republiku Hrvatsku.

13.

Osim toga, opće je poznato da Republika Hrvatska od 1. siječnja 2023. u potpunosti primjenjuje schengensku pravnu stečevinu kao država članica Schengenskog područja i da je vizni režim Republike Hrvatske dio pravne stečevine Unije, kao i da od 1. siječnja 2023. hrvatske diplomatske misije i konzularni uredi izdaju schengenske vize (viza tipa A i C) i nacionalne dugotrajne vize (viza tipa D).

14.

Sudac je zaključio i kako je za nesporno utvrđenje počinjenja prekršaja za koji se okrivljena pravna i odgovorna osoba terete, odlučna objektivna činjenica da je predmetne zgode okrivljena zrakoplovna kompanija kao prijevoznik, dovezla imenovanog stranca na granični prijelaz u Republiku Hrvatsku, a isti nije imao valjanu vizu koja mu je potrebna za ulazak u Republiku Hrvatsku niti važeće odobrenja boravka.

Slijedom navedenog sudac je uvjerenja kako su okolnosti koje su okrivljena pravna i odgovorna osoba naveli u svojoj zajedničkoj pisanoj obrani, samo pokušaji da se I. i II. okrivljeni zaštite od prekršajne odgovornosti, oslobode od krivnje i izbjegnu ili umanje kazne za prekršaj koji im se stavlja na teret, ali da te okolnosti nikako ne mogu dovesti do oslobađanja okrivljene pravne i odgovorne osobe od prekršajne odgovornosti i krivnje za počinjeni prekršaj.

15.

Stoga je sudac nakon provedene glavne rasprave, nakon sukladnih pisanih obrana okrivljene pravne i odgovorne osobe i provedenog dokaznog postupka, donio odluku o počinjenom prekršaju kao u izreci presude i okrivljenu pravnu i odgovornu osobu proglasio krivima, pa ih je kaznio za prevezenog imenovanog stranca novčanim kaznama, a koje kazne im je izrekao u visini za koje smatra da su primjerene i opravdane, te da odgovaraju stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja okrivljene pravne i odgovorne osobe.

16.

Prilikom izbora vrste i mjere kazne sudac je cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti propisane u čl.36.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona.

Sudac nije našao osobito otegotnih okolnosti na strani okrivljene pravne i odgovorne osobe.

17.

Sudac nalazi da ima mjesta primjeni čl.37. Prekršajnog zakona budući smatra da na strani okrivljene pravne i odgovorne osobe postoje posebno izražene olakotne okolnosti kao što su priznanje počinjenja prekršaja, dosadašnja neosuđivanost okrivljene odgovorne osobe, okolnost da okrivljena pravna i odgovorna osoba kao počinitelji prekršaja nisu prouzročili štetne posljedice koje bi trebalo otklanjati ili umanjivati, odnosno nisu prouzročili štetu koju bi trebalo naknaditi, da je prekršaj počinjen iz nehaja kao blažeg stupnja krivnje, da se zbog dislociranosti radi o tzv. „distancijskom prekršaju“, da je imenovanog državljanina treće zemlje, to jest stranca kojem je odbijen ulazak u Republiku Hrvatsku označena zrakoplovna kompanija vratila u zemlju iz koje je doputovao, da je stupanj ugrožavanja ili povrede javnog poretka, društvene discipline i drugih društvenih vrijednosti neznatan, pa sudac smatra kako se svrha kažnjavanja može postići i blažim kaznama od zakonom propisanih za počinjeni prekršaj.

Vrednujući razmjere i objektivnu težinu počinjenog prekršajnog djela u smislu cjelovite koncepcije svrhe kažnjavanja, a uzimajući u obzir sve okolnosti počinjenja prekršaja u njihovoj ukupnosti i kvaliteti, sudac nalazi da su u predmetnom slučaju kazne izrečene u ublaženim iznosima primjerene svim okolnostima počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenih, odnosno da nisu preniske, već da su dostatne svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te smatra da će se upravo ovako izrečenim visinama novčanih kazni ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja navedena u čl.6. i čl.32. Prekršajnog zakona.

Stoga je sudac za počinjeni prekršaj, umjesto kazni u Zakonom propisanim iznosima, okrivljenoj pravnoj i odgovornoj osobi izrekao kazne ispod propisanih posebnih minimuma kazni iskazanih u točno određenom iznosu, jer smatra da se svrha kažnjavanja može postići i blažim kaznama od najmanje propisanih.

18.

Temeljem odredbe čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona upozoravaju se okrivljena pravna i odgovorna osoba da ako u roku koji im je određen za plaćanje novčane kazne uplate dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

19.

Odluka o trošku prekršajnog postupka temelji se na propisima navedenim u izreci presude, odnosi se na dužinu trajanja i složenost postupka, a visina je odmjerena u paušalnom iznosu.

Velika Gorica, 25. rujna 2025.

Zapisničarka

Sudac

Ivana Hoti, v.r.

Damir Tepeš, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo podnijeti žalbu Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske, u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u dva primjerka Općinskom sudu u Velikoj Gorici, na adresi [adresa].