Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Kž-131/2022-5

Šibenik, Ul. Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Dijane Jakoliš kao predsjednice vijeća, Branka Ivića i Ivana Jurišića kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Marijane Lokas, u kaznenom predmetu protiv opt. JT, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 4. travnja 2022. posl. br. K-216/2021-15, u sjednici vijeća održanoj dana 25. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba opt. JT kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Osijeku od 4. travnja 2022. posl. br. K-216/2021-15, na temelju čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24. i 72/25., - dalje u tekstu: ZKP/08) stavljena je izvan snage presuda tog suda posl. br. K-216/2021-2 od 25. ožujka 2021. kojom je protiv opt. JT izdan kazneni nalog zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11 (toč. I. izreke prvostupanjske presude), te je opt. JT proglašen krivim zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11, činjenično i pravno opisano u izreci pod toč. II. i III. prvostupanjske presude, pa je na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, a na temelju čl. 56. KZ/11 izrečena mu uvjetna osuda tako da se kazna zatvora na koju je osuđen u trajanju od sedam mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženik u roku kušnje od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo (toč. IV. izreke prvostupanjske presude).

1.1. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 opt. JT obvezan je na plaćanje troškova kaznenog postupka u vidu paušala u iznosu od 500,00 HRK.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po branitelju Goranu Brkiću odvjetniku u Valpovu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženik oslobodi od optužbe, podredno pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Odgovor na žalbu podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

5. Žalba opt. JT nije osnovana.

6. Optuženik JT nalazi bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 u tvrdnji da u pobijanoj presudi o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza, odnosno jer u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, zbog kojih nedostataka se ne može ispitati. Pritom žalitelj opsežno elaborira i ocjenjuje iskaz oštećenice smatrajući, suprotno zaključcima prvostupanjskog suda, da isti nije identičan, logičan i uvjerljiv, a jednako tako se iscrpno elaborira i ocjenjuje obrana optuženika, ukazujući da je ista uvjerljiva i logična, pa da prvostupanjski sud nije sa jednakom pozornošću vrednovao i valjano ocijenio izvedene dokaze na raspravi, poglavito iskaz oštećenice i obranu optuženika.

6.1. Suprotno istaknutim žalbenim tvrdnjama opt. JT, sud prvog stupnja je savjesno ocijenio svaki dokaz za sebe i u svezi s ostalim dokazima, pa tako i iskaz oštećenice MT, uključujući i obranu optuženika i na temelju takve savjesne ocjene svih dokaza utvrdio činjenično stanje za djelo za koje je opt. JT proglašen krivim. Druga je stvar što žalitelj takvu ocjenu dokaza od strane suda prvog stupnja i na njoj utemeljene zaključke ne prihvaća, ali se time ne ostvaruje žalbena osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka, već to predstavlja žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

6.2. Stoga, protivno žalbenim navodima optuženika u okviru istaknute žalbene osnove, proizlazi da sud prvog stupnja nije počinio niti jedan vid bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, a niti je ovaj sud ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 utvrdio postojanje bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, na koje, kao drugostupanjski sud, pazi po službenoj dužnosti, zbog čega žalba optuženika iz ove žalbene osnove nije osnovana.

7. Opt. JT u žalbi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, kao što je naprijed već navedeno, opsežno elaborira i ocjenjuje iskaz oštećenice i svoju obranu, preocjenjujući zaključke prvostupanjskog suda na temelju subjektivnog viđenja stvari, za razliku od prvostupanjskog suda koji je savjesnom i kritičnom ocjenom obrane optuženika i provedenih dokaza pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te izveo ispravan zaključak da je optuženik počinio kazneno djelo za koje je proglašen krivim. Za svoja utvrđenja, ocjene i zaključke, prvostupanjski sud dao je uvjerljive i argumentirane razloge koje kao ispravne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pa se žalitelj radi nepotrebnog ponavljanja na te razloge i upućuje (toč. 11. -16. obrazloženja prvostupanjske presude).

7.1. Budući optuženik žalbenim navodima ničim nije doveo u sumnju potpuna i pravilna utvrđenja o odlučnim činjenicama kaznenog djela za koje je proglašen krivim, to žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije mogla biti prihvaćena.

8. Iako optuženik ne pobija prvostupanjsku presudu zbog odluke o kaznenoj sankciji, ovaj drugostupanjski sud je, sukladno obvezi iz čl. 478. ZKP/08, budući žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja podnesena u korist optuženika sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni, odnosno uvjetnoj osudi, ispitao prvostupanjsku presudu i u tom dijelu te je utvrdio da je prvostupanjski sud prilikom izbora vrste i mjere kazne cijenio sve relevantne okolnosti koje utječu na odabir iste (toč. 17. obrazloženja prvostupanjske presude), na strani optuženika ispravno su olakotnim okolnostima cijenjene činjenice njegove ranije neosuđivanosti i nekažnjavanosti i da je otac jednog malodobnog djeteta, pa kod izostanka posebno otegotnih okolnosti na strani optuženika, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda optuženiku izrekao primjerenu kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci, uz izricanje uvjetne osude tako da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku kušnje u trajanju od dvije godine ne počini novo kazneno djelo, opravdano ocjenjujući da optuženik i bez izvršavanja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela, kojom kaznenom sankcijom će se ostvariti svrha kažnjavanja opisana u čl. 41. KZ/11, dakle izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u javni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na optuženika, ali i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja.

9. Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe optuženika, a po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila ostvarena povreda kaznenog zakona na štetu optuženika.

10. Slijedom svih naprijed navedenih razloga, na temelju čl. 482. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Šibeniku 25. rujna 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Dijana Jakoliš