Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-6120/2024-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ani Ćosić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja FA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Joško Kaleb, odvjetnik u Zagrebu, Ulica Damira Tomljenovića Gavrana 9, protiv tuženika, Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB 87939104217, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4. rujna 2025. u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnika tužitelja te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 25. rujna 2025.

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku, Hrvatska poštanska banka d.d., OIB 87939104217, isplatiti tužitelju, FA, OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 40,16 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose i to:

- na iznos od 0,65 eura od 15.10.2009. do isplate,

- na iznos od 0,65 eura od 15.12.2009. do isplate,

- na iznos od 0,65 eura od 19.01.2010. do isplate,

- na iznos od 0,65 eura od 08.04.2010. do isplate,

- na iznos od 0,65 eura od 07.06.2010. do isplate,

- na iznos od 0,65 eura od 08.06.2010. do isplate,

- na iznos od 0,65 eura od 20.10.2010. do isplate,

- na iznos od 0,65 eura od 17.01.2011. do isplate,

- na iznos od 0,65 eura od 16.05.2011. do isplate,

- na iznos od 0,65 eura od 14.06.2011. do isplate,

- na iznos od 0,65 eura od 13.07.2011. do isplate,

- na iznos od 0,65 eura od 15.09.2011. do isplate,

- na iznos od 0,65 eura od 27.10.2011. do isplate,

- na iznos od 0,65 eura od 16.11.2011. do isplate,

- na iznos od 0,65 eura od 19.12.2011. do isplate,

- na iznos od 0,65 eura od 19.01.2012. do isplate,

- na iznos od 0,65 eura od 16.02.2012. do isplate,

- na iznos od 0,65 eura od 21.03.2012. do isplate,

- na iznos od 0,65 eura od 17.05.2012. do isplate,

- na iznos od 0,65 eura od 20.06.2012. do isplate,

- na iznos od 0,65 eura od 17.07.2012. do isplate,

- na iznos od 0,65 eura od 21.08.2012. do isplate,

- na iznos od 17,41 eura od 17.09.2012. do isplate

po stopi koja se od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku, Hrvatska poštanska banka d.d., OIB 87939104217, isplatiti tužitelju, FA, OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 825,84 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose i to:

- na iznos od 2,24 eura od 08.12.2008. do isplate,

- na iznos od 3,75 eura od 19.03.2009. do isplate,

- na iznos od 4,68 eura od 19.03.2009. do isplate,

- na iznos od 5,36 eura od 19.04.2009. do isplate,

- na iznos od 4,14 eura od 15.05.2009. do isplate,

- na iznos od 3,88 eura od 16.06.2009. do isplate,

- na iznos od 2,44 eura od 20.07.2009. do isplate,

- na iznos od 0,60 eura od 20.07.2009. do isplate,

- na iznos od 1,24 eura od 20.07.2009. do isplate,

- na iznos od 2,17 eura od 22.09.2009. do isplate,

- na iznos od 1,12 eura od 15.10.2009. do isplate,

- na iznos od 0,90 eura od 15.10.2009. do isplate,

- na iznos od 2,56 eura od 15.12.2009. do isplate,

- na iznos od 4,05 eura od 19.01.2010. do isplate,

- na iznos od 5,19 eura od 08.04.2010. do isplate,

- na iznos od 4,92 eura od 08.04.2010. do isplate,

- na iznos od 7,70 eura od 07.06.2010. do isplate,

- na iznos od 6,85 eura od 07.06.2010. do isplate,

- na iznos od 8,30 eura od 07.06.2010. do isplate,

- na iznos od 15,26 eura od 07.06.2010. do isplate,

- na iznos od 13,56 eura od 08.06.2010. do isplate,

- na iznos od 19,50 eura od 08.06.2010. do isplate,

- na iznos od 16,49 eura od 20.10.2010. do isplate,

- na iznos od 13,78 eura od 20.10.2010. do isplate,

- na iznos od 21,55 eura od 17.01.2011. do isplate,

- na iznos od 25,74 eura od 17.01.2011. do isplate,

- na iznos od 21,90 eura od 17.01.2011. do isplate,

- na iznos od 22,37 eura od 17.01.2011. do isplate,

- na iznos od 20,68 eura od 16.05.2011. do isplate,

- na iznos od 22,62 eura od 16.05.2011. do isplate,

- na iznos od 28,73 eura od 14.06.2011. do isplate,

- na iznos od 30,35 eura od 13.07.2011. do isplate,

- na iznos od 40,44 eura od 15.09.2011. do isplate,

- na iznos od 37,25 eura od 27.10.2011. do isplate,

- na iznos od 30,97 eura od 27.10.2011. do isplate,

- na iznos od 31,11 eura od 16.11.2011. do isplate,

- na iznos od 30,57 eura od 19.12.2011. do isplate,

- na iznos od 33,42 eura od 19.01.2012. do isplate,

- na iznos od 34,06 eura od 16.02.2012. do isplate,

- na iznos od 35,46 eura od 21.03.2012. do isplate,

- na iznos od 34,22 eura od 17.05.2012. do isplate,

- na iznos od 34,72 eura od 17.05.2012. do isplate,

- na iznos od 35,46 eura od 20.06.2012. do isplate,

- na iznos od 34,66 eura od 17.07.2012. do isplate,

- na iznos od 34,73 eura od 21.08.2012. do isplate,

- na iznos od 34,15 eura od 17.09.2012. do isplate,

po stopi koja se od dospijeća do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., OIB 87939104217, da nadoknadi tužitelju, FA, OIB [osobni identifikacijski broj], parnične troškove u iznosu od 1.544,09 eura sa zateznim kamatama tekućim od 25. rujna 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 28. svibnja 2021. navodi da je s tuženikom 7. rujna 2005. sklopio ugovor o kreditu broj 756929 kojim je tuženik tužitelju odobrio kredit radi kupnje vozila u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 10.651,00 CHF, obračunato prema srednjem tečaju HNB-a za devize važećem na dan isplate kredita. Ugovoren je rok otplate kredita u 84 jednaka mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po prodajnom tečaju kreditora za CHF na dan dospijeća. Kredit je isplaćen 9. rujna 2005., a tužitelj ga je u cijelosti otplatio krajem 2012. U čl. 2. Ugovora je ugovoreno da je tužitelj dužan platiti redovnu kamatnu stopu koja je promjenjiva temeljem jednostrane odluke tuženika, dok je u čl. 4. i 8. ugovorena valutna klauzula u švicarskom franku. Za navedene odredbe ugovora tužitelj tvrdi da su iste ništetne što ima za posljedicu primjenu predmetnog ugovora oslobođenog učinka promjenjivosti kamatne stope te povrata iznosa kredita uz navedenu valutnu klauzulu. Tužitelj se poziva na pravna utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. navodeći kako su sporne odredbe o promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule sadržane u predmetnom ugovoru identične odredbama koje su razmatrane u presudama kolektivne tužbe. Tužitelj ukazuje kako je u konkretnom slučaju riječ o potrošačkom kreditu jer je njegova svrha bila kupnja osobnog automobila te je tužitelj fizička osoba koja je pravni posao sklopila izvan trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Zbog svega navedenog tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se tuženiku naložiti isplata iznosa od 301,75 kuna po osnovi preplaćenih iznosa uslijed jednostrane promjene kamatne stope te iznosa od 5.386,43 kune po osnovi preplaćenih iznosa temeljem valutne klauzule sve sa zateznim kamatama na pojedinačno navedene iznose kao u tužbi te trošak parničnog postupka sa kamatama od donošenja presude do isplate.

2. Tužitelj je podneskom od 21. veljače 2023. (stranica 249-259 spisa), a nakon provedenog financijskog vještačenja, precizirao tužbeni zahtjev na način da potražuje isplatu preplaćenog iznosa s osnove promjenjive kamatne stope u iznosu 40,16 eura te isplatu preplaćenog iznosa s osnove povećanja tečaja CHF u iznosu 825,84 eura, sve sa zakonskim zateznim kamatama koje na mjesečne preplaćene iznose teku od plaćanja do isplate, kao i naknadu parničnih troškova sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnov i visinu potraživanja tužitelja tvrdeći da je tražbina tužitelja zastarjela. Nadalje navodi da se utvrđenja iz kolektivnog spora ne mogu primjenjivati na ovu parnicu, odnosno da se učinci ne mogu neposredno primijeniti na pojedini ugovorni odnos, te da nema mjesta automatske vezanosti ovog suda na utvrđenja iz presudu Trgovačkog suda u Zagrebu i presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni Pž-6632/17. Tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, dovele do neravnoteže među strankama. Netočno je da bi tuženik donosio proizvoljne odluke s kojima tužitelj nije bio ili nije mogao biti upoznat, već je tužitelju prilikom sklapanja ugovora o kreditu bilo poznato da se za promjenu kamatne stope uzimaju parametri određeni Odlukom o kamatama banke, a odredba o valutnoj klauzuli je bila jasna i lako uočljiva te je tužitelj mogao zatražiti sve dodatne informacije i pojašnjenja vezana za valutnu klauzulu i njezin učinak na odnos ugovornih stranaka. Tuženik osporava osnov tužbenog zahtjeva, ali i visinu, te predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova. Tijekom postupka tuženik predlaže da se prilikom financijskog vještačenja utvrde i tzv. negativne razlike.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj 756929 (stranica 25-31 spisa), plan otplate kredita (stranica 32-33), otplatnu tablicu po kreditu (stranica 34-36 spisa), prometnu karticu po kreditu broj 756929 (stranica 37- 45 spisa), dopis tuženika od 21. rujna 2012. (stranica 46 spisa) i proveo je financijsko vještačenje po vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. (stranica 239- 244 spisa), te je saslušan tužitelj.

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH,, 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22., 155/23. dalje: ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati (1) razliku između anuiteta po početnoj kamatnoj stopi te anuiteta koje je tuženik obračunavao prema promjenjivoj kamatnoj stopi i (2) razliku između anuiteta po početnom tečaju te anuiteta koje je tuženik obračunavao prema tečaju CHF na dan dospijeća anuiteta, jer tužitelj tvrdi da se radi o nepoštenim ugovornim odredbama kojima je povrijeđeno njegovo potrošačko pravo.

7. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao relevantno proizlazi slijedeće:

-da je između tužitelja, kao korisnika kredita i prednika tuženika Volksbank d.d., kao kreditora zaključen 7. rujna 2025. ugovor o kreditu u iznosu CHF 10.651,00 u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate (čl.1.) uz kamatnu stopu od 6,99%, koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora (čl.2.), valutnu klauzulu (čl.4.) i rok otplate u 84 mjeseci (čl.5.) u mjesečnim obrocima u iznosu od po 160,70 CHF u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za devize kreditora na dan dospijeća (čl.9.);

-da su u otplatnoj tablici i prometnoj kartici navedeni anuiteti, stopa i datumi dospijeća/plaćanja istih, uz prikaz otplatnog i isplatnog tečaja,

8. U odnosu na prigovore tuženika valja istaći da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač, ovdje tužitelj, osobno pokrene radi naknade štete/isplate s ciljem otklona povrede koja je uzrokovana postupanjem tuženika (u tom se pravcu upućuje i na odluku Vrhovnog suda Rev- 3142/2018), pa kako iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. proizlazi da kod ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa i zato je posebno rizična - potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci, niti koju će cijenu u vidu kamate za to platiti, to jednostrano određivanje kamate uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a isto tako je nepoštena i ništetna ugovorna odredba ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF.

9. Dakle, kako je sud vezan za utvrđenja iz gore navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. za utvrđenje da su ništetne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi, to su ništetne odredbe ugovora o kreditu zaključenog između tužitelja i prednika tuženiika 7. rujna 2005. u istom dijelu, sve temeljem Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 96/03), čl.118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 14/14,110/15,14/19), čl.138. a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 79/07,125/07,70/09,89/09, 78/12, 56/13), uz daljnju primjenu Direktive u vezi s čl. 11., čl. 12., čl. 46., čl. 50. i čl. 104. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 53/91., 73/91., 3/94., 7/96. i 112/99. dalje: ZOO), te čl.502.a i c ZPP-a.

10. Također valja istaći da su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. Međutim, tuženik na tu okolnost nije predložio saslušanje svog djelatnika koji je sudjelovao u postupku obrade i sklapanja kredita, već je predložio saslušanje tužitelja.

11. Iz iskaza tužitelja, prihvaćenog kao neposredno iskren i uvjerljiv, kao bitno proizlazi da je kredit podigao i iskoristio radi kupnje vozila kojeg je koristio u osobne svrhe, predmetni krediti je podigao u poslovnici banke, prilikom zaključenja ugovora sa djelatnikom banke nije o ničem pregovarao, a ugovor je bio unaprijed otisnut na obrascu. Odredbe ugovora nije mogao mijenjati te mu je ponuđen ugovor samo u švicarskim francima. Tužitelj je iskazao da mu prilikom zaključenja ugovora nije objašnjeno što je valutna klauzula, nije bio upozoren na rizike koji su za nju vezani niti mu je objašnjen mehanizam promjene kamatnih stopa.

12. U odnosu pak na potrošačko svojstva ugovoru o kreditu, prvenstveno valja uputiti na prihvaćeni iskaz tužitelja u tom pravcu i dokumentaciju u koju je izvršen uvid, a koji daju dovoljno temelja za zaključak da tužitelj ima pravni položaj potrošača. Naime, iz sadržaja Ugovora o kreditu proizlazi da je tužitelj ugovor zaključio kao fizička osoba radi kupnje vozila. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je predmetni kredit bio potreban za kupnju vozila kojeg je koristio za osobne potrebe, te da u trenutku podizanja kredita nije imao registrirani obrt, udjele u trgovačkom društvu te je bio zaposlen u Čistoći. Budući da se u samom Ugovoru ne navodi da bi kredit bio vezan za neku gospodarsku djelatnost, niti bilo koji drugi dokaz upućuje na takav zaključak, a suprotno ne proizlazi ni iz iskaza tužitelja, pretpostavlja se da se radi o potrošačkom ugovoru. S obzirom na to da tuženik nije naveo niti jednu činjenicu koja bi dovela u sumnju prethodno navedeni zaključak, a upravo je na tuženiku bio teret dokaza ukoliko osporava da je prednik tužitelja potrošač, sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a. ZPP-a) zaključio da je predmetni ugovor o kreditu potrošački ugovor. Ovakav pravni stav iznesen je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 18/2018 od 26. svibnja 2020.).

13. Slijedom navedenog, imajući u vidu iskaz tužitelja i dokumentaciju u koju je izvršen uvid za zaključiti je da se u predmetnom individualnom sporu ima primijeniti pravno utvrđenje iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. utvrđenje da su ništetne odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, a time su ništetne i odredbe predmetnog ugovora o kreditu zaključenog 7. rujna 2005., sve temeljem propisa iz toč.9. obrazloženja presude.

14. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sud je proveo financijsko vještačenje po vještaku Zrinku Ručević iz Ručević vještačenje d.o.o.. Vještak je u mišljenju naveo kako razlika obveza u razdoblju od dospijeća prve obveze do konačne otplate a koja proizlazi iz promjene kamatne stope iznosi ukupno 40,16 eura, dok razlika obveza u razdoblju od dospijeća prve obveze do konačne otplate temeljem razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenu kod otplate i tečaju za valutu CHF važećeg na dan isplate kredita iznosi 825,84 eura. Vještak je također utvrdio da razlika po osnovi negativnih razlika iznosi 646,11 eura.

15. Tuženik se nije očitovao na dostavljeni nalaz i mišljenje, dok tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka te je tužbeni zahtjev postavio prema izračunu vještaka tako da tužitelj na ime razlike u tečaju CHF potražuje isplatu iznosa od 825,84 eura, a na ime preplaćene kamatne stope potražuje iznos od 40,16 eura.

16. Sud je prihvatio u cijelosti nalaz i mišljenje vještaka smatrajući da je dan stručno, jasno i obrazloženo te sukladno članku 258. ZPP-a. Slijedom navedenog, sud je tužitelju dosudio preplaćeni iznos s osnove promjenjive kamatne stope od 40,16 eura i preplaćeni iznos s osnove razlike u tečaju od 825,84 eura u mjesečnim iznosima kako je to tužitelj precizirao sukladno nalazu i mišljenju vještaka.

17. Na svaki preplaćeni mjesečni iznos tužitelju pripadaju zatezne sukladno članku 214. ZOO-a i to od dana kada su izvršene uplate, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka. Naime tuženik je u obvezi vratiti sve što je stekao temeljem djelomično ništetnog ugovora, dakle, bez osnove i to sa zateznom kamatom od dana stjecanja jer se ima smatrati nepoštenim stjecateljem, pa kako iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da ukupna razlika između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i početnog tečaja za CHF iznosi 825,84 eura i 40,16 eura po osnovi razlike u promjeni kamatne stope to je tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti i odlučiti kao u stavku točki I. i II. izreke presude temeljem čl.104. st. 1., čl.210. st. 1., čl. 214 ZOO-a.

18. Visina stope zakonske zatezne kamate dosuđena je sukladno članku 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. dalje: ZOO-a)

19. Vezano za istaknuti prigovor tzv.negativnih razlika ističe se da promjenom tečaja na niže od onog koji je bio početan u svakom slučaju nije došlo do povrede interesa potrošača niti je narušena ravnoteža u ugovornom odnosu stranaka, pa kako tuženik niti ne ulazi u kategoriju potrošača, a tužitelj plaćanjem anuiteta prema nižem tečaju od onog koji je bio početan nije ništa primio/stekao, to nema niti obveze vraćanja, slijedom čega nema tražbine tuženiika prema tužitelju, a time niti mjesta uračunavanju iznosa tzv. negativne razlike u onaj iznos koji bi tužitelju pripao s naslova stjecanja bez osnove.

20. U odnosu pak na pitanje zastare ističe se da zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. i 31. siječnja 2022.), pa kako je tužitelj podnio tužbu 28. svibnja 2021., a zastarni je rok u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača počeo teći 14. lipnja 2018. (u odnosu na tuženika presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14. lipnja 2018. broj:Pž-6632/17), to se prigovor zastare ukazuje neosnovanim u smislu čl.371. ZOO-a u odnosu na zahtjev za isplatu iznosa preplaćenih po osnovi valutne klauzule u CHF i promjenjive kamatne stope.

21.Odluka o troškovima postupka temelji se na čl.154.st.1. ZPP-a, a isti je trošak odmjeren u skladu s vrijednosti predmeta spora (866,00 eura) te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. dalje: OT)

22. Tužitelju zastupanom po odvjetniku priznat trošak sastava tužbe u visini 75 bodova (Tbr.8.1. OT), sastav podnesaka od 30. rujna 2021., 21. veljače 2023., 4. studenog 2024. svaki u visini 75 bodova (Tbr. 8.1. OT), sastav podneska od 4. svibnja 2022. u visini 18,75 bodova (Tbr.8.3.OT), zastupanje na ročištu od 4. rujna 2022. i 4. rujna 2025. svaki u visini 75 bodova (Tbr.9.1. OT), zastupanje na ročištu za objavu presude 25. rujna 2025. u visini 37,5 bodova (Tbr. 9.3. OT) odnosno sve ukupno 506,25 bodova što uvećano za vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. OT) i 25%PDV-a (Tbr.46 OT) iznosi ukupno 1.265,37 eura. Tužitelju je također dosuđen i materijalni trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 13,27 eura i predujam za vještačenje u iznosu od 265,45 eura. Slijedom navedenog, tužitelju je dosuđen ukupni iznos troška od 1.544,09 eura. Na dosuđeni trošak tužitelju su dosuđene zatezne kamate sukladno čl. 151. stavak 3. ZPP-a i članku 29. stavak 1. i 2. ZOO/05 tekuće od presuđenja do isplate.

23. Ističe se da sud trošak određuje primjenom članka 155. ZPP-a i prilikom odlučivanja o troškovima određuje naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice cijeneći pri tome brižljivo sve okolnosti i vodeći računa o pravilima za pripremanje glavne rasprave. Stoga sud podnesak tužitelja od 4. listopada 2022.

(požurnica) ocjenjuje nepotrebnim za vođenje parnice.

24. Zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova je odbijen primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u točki IV. i V. izreke.

Zagreb, 25. rujan 2025.

Sudac

Ana Ćosić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje nadležan županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun. uz rješenje za plaćanje sudske pristojbe za presudu

3. spis

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte