Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž R-99/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Kos, predsjednice vijeća, Vesne Gašparuš-Horvat, člana vijeća i suca izvjestitelja i Gorana Škugora, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HFR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Sanji Kelava Zorica, odvjetnici u Zadru, Zrinsko Frankopanska 38, protiv tuženika Adriatic farming d.o.o. Zadar, Ulica Nikole Tesle 46, OIB: 13181248642, zastupanog po punomoćniku mr. sc. Ivi Brkiću, odvjetniku u Zadru, Široka ulica 14, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-4/25-12 od 1. kolovoza 2025., 25. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Adriatic farming d.o.o. Zadar kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-4/25-12 od 1. kolovoza 2025.

II. Obija se zahtjev tužiteljice HFR za naknadom troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 60,00 EUR (šezdeset eura).

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:

''I. Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena Odluka o redovitom otkazu Ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga od 18. prosinca 2024. kojom tuženik otkazuje ugovor o radu sklopljen 22. listopada 2021. na neodređeno vrijeme radi obavljanja poslova na radnom mjestu radnik - koordinator uzgoja ribe od 2024. godine ranije tehnolog na uzgoju ribe te da tužiteljici nije prestao radni odnos kod tuženika.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljicu vrati na rad na radno mjesto koordinator uzgoja ribe, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku po osnovi naknade troškova ovog parničnog postupka isplatiti tužiteljici iznos od 500,00 Eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1. kolovoza 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova u iznosu od 625,00 Eura kao neosnovan.''

2. Protiv navedene presude tuženik je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi ustraje u tvrdnji da je tužba nepravovremeno podnesena te u bitnome navodi da je na ročištu 11. srpnja 2025. njegov zakonski zastupnik objasnio kumulativno ispunjene uvjete za davanje otkaza tužiteljici – zabilježen knjigovodstveni gubitak kroz više godina i negativni utjecaj na poslovanje koje se dogodilo uslijed zatvaranja uzgajališta na rijeci Uni u mjestu Donja Suvaja i preraspodijele radnika na način da je ''farm manager'' HF s lokacije Donja Suvaja premješten na lokaciju Lukovo Šugarje, da je tuženik na te okolnosti u spis dostavio financijska izvješća u kojima se jasno navodi da postoji kontinuirani financijski gubitak na strani tuženika i ogroman gubitak u 2023. godini, da negativnu činjenicu da takav gubitak ne postoji tužena strana nije dužna dokazivati, već da je teret te činjenice na strani onoga koji tvrdi suprotno. Nadalje ističe da je autonomno pravo poslodavca da određuje sistematizaciju radnih mjesta, organizira proces rada ili organizaciju svoga poslovanja prema svojim potrebama i mogućnostima, da tuženik nije društvo kojim upravlja država već odluke donose pojedini vlasnici društva koji su ga i osnovali i da stoga mogu, smiju i moraju u skladu s odredbama zakona donositi odluke kojima će osigurati poslovnu stabilnost i likvidnost društva, a da je upravo predmetna odluka kojom otpuštaju tužiteljicu i na njeno mjesto imenuju hijerarhijski nadređenu osobu, odluka kojom osiguravaju smanjenje troška i povećanje radnih kapaciteta društva.

3. Tužiteljica u odgovoru na tužbu osporava žalbene navode tuženika, u bitnome ponavlja tvrdnje iznesene tijekom postupka, ističe da financijskih gubitaka nije bilo te da je na tuženiku bio teret dokaza postojanja opravdanog razloga za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužiteljice, što je u ovom slučaju izostalo.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da je nezakonita i nedopuštena odluka o redovitom otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga od 18. prosinca 2024. i vraćanjem na rad na njezino radno mjesto.

6. U postupku suda prvoga stupnja nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), na koje sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP). Nije počinjena ni bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, koju u žalbi ističe tuženik jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu proturječni stanju spisa i može se ispitati. Suprotno žalbenim navodima, sud je (u točkama 5. do 8.5. obrazloženja) naveo koje je činjenice i na temelju kojih dokaza utvrdio, koje dokaze je ocijenio vjerodostojnima i zašto, a stečeno uvjerenje opravdao je uvjerljivim i logičnim razlozima o svim odlučnim činjenicama o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva.

7. Prvostupanjski je sud utvrdio:

- da su 22. listopada 2021. tuženik kao poslodavac i tužiteljica kao radnik sklopili ugovor o radu na neodređeno vrijeme za poslove radnog mjesta tehnologa na uzgoju ribe u punom radnom vremenu, uz osnovnu plaću radnika u iznosu od 14.375,00 kn bruto,

- da su stranke 1. srpnja 2024. sklopile ugovor o radu na neodređeno vrijeme za poslove radnog mjesta koordinator uzgoja ribe u punom radnom vremenu, uz osnovnu plaću radnika u iznosu od 2.800,00 EUR bruto,

- da je odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga od 18. prosinca 2024., tuženik otkazao tužiteljici ugovor o radu sklopljen 22. listopada 2021. na neodređeno vrijeme radi obavljanja poslova na radnom mjestu koordinator uzgoja ribe od 2024. godine, ranije tehnolog na uzgoju ribe, uz otkazni rok od mjesec dana i 2 tjedna, koji počinje teći dostavom te odluke radniku i ne teče za vrijeme dok radnik koristi godišnji odmor za 2024. godinu u trajanju od 20 dana i kojom tuženik tužiteljicu oslobađa obveze rada za vrijeme trajanja otkaznog roka,

- da tuženik kao razlog otkazivanja ugovora o radu naveo da je kod tuženika došlo do prestanka potrebe za obavljanjem tog radnog mjesta iz razloga financijskih gubitaka društva u posljednjih nekoliko godina poslovanja društva,

- da tuženik odluku o otkazu tužiteljici nije dostavio putem pošte, ali da je 18. prosinca 2024. tužiteljica upoznata s donošenjem odluke o otkazu jer joj je poslodavac toga dana istu prezentirao, a tužiteljica fotografirala njezin sadržaj, ali je istu odbila preuzeti,

- da je tužiteljica 31. prosinca 2024. tuženiku uputila zahtjev za zaštitu prava radnika,

- da je tuženik taj zahtjev zaprimio 8. siječnja 2025.,

- da tom zahtjevu tuženik nije udovoljio niti na isti odgovorio u roku od 15 dana od njegova zaprimanja,

- da je tužba u ovoj pravnoj stvari ponesena 7. veljače 2025.,

- da je tužiteljica 23. prosinca 2024. na e-mail adrese osoba ĆF i VF uputila e-mail naslova ''Žalba na odluku o prestanku radnog odnosa'', u kojem navodi da to pismo predstavlja formalnu žalbu na odluku o raskidu njenog radnog odnosa u Adriatic farming, izražava iskreno razočaranje tom odlukom i moli za njezino ponovno razmatranje, da je njezin otkaz bio neopravdan i da su razlozi navedeni za taj postupak netočni ili nedostatni,

- da su osobe ĆF i VF ''investitori'' tuženika,

- da je prema godišnjeg financijskom izvještaju poduzetnika za 2022. godinu: • tuženik imao dugotrajnu imovinu veće vrijednosti (24.591.647 kn neto) u odnosu na prethodnu godinu (17.843.782 kn neto), a manje kratkotrajne imovine (7.737.151 kn neto) u odnosu na prethodnu godinu (28.615,307 kn neto),

• imao veća potraživanja (3.317.384 kn neto) u odnosu na prethodnu godinu (1.569.817 kn neto) kao i više novca u banci i blagajni (1.140.230 kn neto) u odnosu na prethodnu godinu (34.800 kn neto),

• da je aktiva tuženika (32.897.009 kn neto) ukupno niža nego u prethodnoj godini (47.027.300 kn neto), dok je ukupno pasiva (32.897.009 kn neto) niža nego u prethodnoj godini (47.027.300 kn neto),

• da su poslovni prihodi tuženika (4.565.559 kn neto) viši u odnosu na prethodnu godinu (1.682.852 kn neto),

• da je u 2022. godini tuženik imao gubitak (42.783.081 kn neto) dok je u prethodnoj godini imao dobitak (129.705 kn neto),

- da je prema godišnjeg financijskom izvještaju poduzetnika za 2023. godinu: • tuženik imao dugotrajnu imovinu veće vrijednosti (5.157.797,15 EUR neto) u odnosu na prethodnu godinu (3.472.627,54 EUR neto) kao i više kratkotrajne imovine (3.053.825,06 EUR neto) u odnosu na prethodnu godinu (1.026.896,41 EUR neto),

• da je imao veća potraživanja (600.513,16 EUR neto) u odnosu na prethodnu godinu (440.292,52 EUR neto) kao i više novca u banci i blagajni (1.960.141,53 EUR neto) u odnosu na prethodnu godinu (151.334,53 EUR neto),

• da je ukupno aktiva tuženika (8.262.036,74 EUR neto) viša nego u prethodnoj godini (4.574.938,51 EUR neto), a ukupno pasiva (8.262.036,74 EUR neto) viša nego u prethodnoj godini (4.574.938,51 EUR neto), • da su poslovni prihodi tuženika (431.686,08 EUR neto) niži u odnosu na prethodnu godinu (605.953,82 EUR neto),

• da je u 2023. godini tuženik imao manji gubitak (3.430.880,63 EUR neto) nego u prethodnoj godini (5.678.290,65 EUR neto),

- da se od početka poslovanja tuženika 2019. godine svake iduće godine broj zaposlenika tuženika povećavao,

- da je 15. studenog 2024. tuženik tužiteljicu uputio na službeno putovanje na Island u periodu od 19. do 24. studenoga 2024., radi posjeta proizvodnji smolta lososa, uzgoju i preradi,

- da je tuženik spornu odluku o otkazu donio 2 dana nakon što mu je tužiteljica, zajedno s ostalim radnicima na uzgajalištu u Lukovom Šugarju, dostavila pismo zaposlenika u kojem su izrazili nezadovoljstvo novom organizacijom rada tj. dovođenjem osobe na mjesto voditelja, koju smatraju nekompetentnom za taj posao.

7.1. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev, uz obrazloženje:

- da e-mail tužiteljice od 23. prosinca 2024. nije podnesen poslodavcu u smislu čl. 133. st. 1. Zakona o radu (''Narodne novine'', broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 46/23 – dalje: ZR) jer investitori ĆF i TF nisu osobe koje zastupaju društvo, ni upravno tijelo koje donosi odluke u vezi s radnicima, ni osobe ovlaštene za donošenje odluka u ime i za račun društva, a niti su poslodavac tužiteljice,

- da je tužiteljica zahtjev za zaštitu prava u vezi s odlukom o otkazu podnijela u roku propisanom čl. 133. st. 1. ZR odnosno u roku od 15 dana od saznanja za povredu prava te da je i predmetnu tužbu sudu podnijela u roku,

- da je tuženik 2022. i 2023. godine imao gubitak (manje ukupne prihode nego ukupne rashode), ali da iz bilance proizlazi da je i u 2022. i u 2023. godini značajno povećavao vrijednost dugotrajne imovine i potraživanja društva, da su u 2022. godini značajno rasli poslovni prihodi društva odnosno da je bilanca tuženika u 2022. i u 2023. godini bila u ravnoteži (aktiva je bila jednaka pasivi),

- da je tuženik, kao ''novo'' društvo, osnovano 2019. godine, investirao u svoju aktivu

(imovinu) i širenje poslovanja na tržištu,

- da bi adekvatan dokaz na okolnost da je tuženik imao financijske gubitke takve naravi koji opravdavaju otkazivanje ugovora o radu tužiteljice, a s obzirom na izneseni sadržaj materijalnih dokaza, bio vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo, kojega tuženik nije predložio,

- da se stoga isključivo na temelju dokaza koje je tuženik predložio na okolnost opravdanosti razloga poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu tužiteljice, ne može nedvojbeno utvrditi da je gubitak prikazan u računu dobiti i gubitka tuženika za 2022. i 2023. godinu rezultat lošeg financijskog poslovanja, a ne poslovne odluke tuženika, npr. odluke o reinvestiraju dobiti (povećanjem dugotrajne imovine i širenjem poslovanja), a i

- da je neživotno i nelogično da bi kod tuženika, koji u drugoj polovici studenog 2024. tužiteljicu šalje na edukaciju u inozemstvo i u to ulaže novčana sredstva, došlo do tako značajne promjene financijskog stanja koje bi opravdavalo otkazivanje ugovora o radu, već naprotiv, da i ta okolnost ukazuje da je za njezinim radom postojala potreba.

7.2. Stoga sud zaključuje da iz izvedenih dokaza proizlazi da kod tuženika nije došlo do prestanka potrebe za obavljanjem poslova radnog mjesta koordinator uzgoja ribe, na kojem je tužiteljica bila zaposlena, zbog financijskih gubitaka u poslovanju tuženika, već naprotiv, da je postojala potreba za obavljanjem poslova na kojima je tužiteljica bila zaposlena, a da tuženik, na kojem je teret dokaza u skladu čl. 135. st. 3. ZR, nije dokazao suprotno, slijedom čega je pobijana odluka o otkazu nezakonita jer nisu ispunjene pretpostavke propisane čl. 115. st. 1. t. 1. ZR.

8. Zaključak prvostupanjskoga suda je pravilan te ga prihvaća i ovaj sud drugoga stupnja. Žalbenim navodima nisu dovedena u pitanje činjenična utvrđenja i primjena materijalnog prava sadržana u pobijanoj odluci.

9. Tuženik neosnovano ustraje u prigovoru nepravovremenosti tužbe jer je prvostupanjski sud pravilno zaključio da e-mail tužiteljice od 23. prosinca 2024. nije podnesen poslodavcu i da se ne može smatrati zahtjevom za zaštitu prava u smislu čl. 133. st. 1. ZR.

9.1. Ovaj sud ocjenjuje pravilnim i zaključak prvostupanjskoga suda da iz isprava koje je tuženik dostavio u spis, kao i iskaza njegovog zakonskog zastupnika, ne proizlazi da su u vrijeme donošenja sporne odluke doista postojali gospodarski razlozi da se tužiteljici otkaže ugovor o radu, kao i zaključak da iz ostalih dokaza izvedenih u postupku proizlazi upravo suprotno – da u konkretnom slučaju razlozi iz čl. 115. st. 1. t. 1. ZR nisu postojali jer je tuženik dobro poslovao, više investirao, zapošljavao nove radnike, povećavao plaće i ulagao u edukaciju svog zaposlenika. Pravilno je pritom prvostupanjski sud cijenio i okolnost da je ugovor o radu otkazan (jedino) tužiteljici, neposredno nakon što je s nekoliko drugih radnika izrazila nezadovoljstvo novom organizacijom rada. Navedene zaključke je sud prvoga stupnja pravilno i vrlo detaljno obrazložio te stečeno uvjerenje opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima.

9.2. Tuženik u žalbi navodi da nije društvo kojim upravlja država već da je riječ o privatnoj tvrtki u koju se ulaže privatni kapital, da odluke donose pojedini vlasnici društva koji su ga i osnovali, da takvi vlasnici mogu, smiju i moraju u skladu s odredbama zakona donositi odluke kojima će osigurati poslovnu stabilnost i likvidnost društva te da je upravo predmetna odluka kojom otpuštaju tužiteljicu i na njeno mjesto imenuju hijerarhijski nadređenu osobu, odluka kojom osiguravaju smanjenje troška i povećanje radnih kapaciteta društva. Pritom se poziva na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr 257/17-2 i Rev 2925/2019-2. U odnosu na navedeno treba reći da je točno da je svaki poslodavac (pa tako i ''privatni''), uslijed negativnih poslovnih pokazatelja, ovlašten samostalno donijeti odluku o poslovno uvjetovanom otkazu. Međutim, upravo je postojanje takvih razloga tuženik u ovoj pravnoj stvari bio dužan dokazati, što je u konkretnom slučaju izostalo pa je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je predmetna odluka koju je donio nezakonita i nedopuštena.

9.3. Stoga, kada je u postupku utvrđeno da nisu postojali gospodarski razlozi za otkaz ugovora o radu tuženice u smislu čl. 115. st. 1. t. 1. ZR, činjenica da je radnik koji je premješten na radno mjesto tužiteljice ''višeg ranga'' i s duljim radnim stažem, nije odlučna za ishod spornog odnosa među strankama pa se neosnovano tuženik poziva na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske jer su u tim postupcima poslodavci dokazali zakonom propisane pretpostavke za otkaz ugovora o radu odnosno da je potreba za obavljanjem određenog posla prestala zbog gospodarsko organizacijskih razloga i to zbog uvođenja nove tehnologije što je uvjetovalo novu organizaciju rada, pri čemu je nastao višak zaposlenika (Revr-257/2017-2) te zbog bitno smanjenje dobiti, uslijed čega je ukinuta 21 poslovna jedinica i otkazani ugovori o radu za preko 30 radnika, a u svrhu racionalizacije poslovanja poslovi ukinutog radnog mjesta preraspoređeni na drugog radnika (Rev 2925/2019-2) pa nije riječ o istovjetnim činjeničnim i pravnim situacijama kao u ovom predmetu.

9.4. Ostalim žalbenim navodima tuženik iznosi vlastitu ocjenu izvedenih dokaza, koju suprotstavlja ocjeni suda prvoga stupnja i iznosi vlastita pravna shvaćanja, koja nemaju uporišta u stanju spisa ni u mjerodavnim zakonskim odredbama, koje je sud prvoga stupnja pravilno primijenio. Stoga nisu od odlučnog značenja te ih ovaj sud drugoga stupnja nije posebno cijenio (čl. 375. st. 1. ZPP).

10. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 368. st. 1. ZPP, trebalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu (točka I. izreke).

11. Budući da odluku o trošku tuženik ne pobija određenim žalbenim navodima, a sud drugoga stupnja na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti, navedenu presudu trebalo je potvrditi i u tom dijelu (čl. 365. st. 2. ZPP).

12. Tužiteljici nije dosuđen trošak postupka u povodu pravnog lijeka jer nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP) pa je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

U Velikoj Gorici 25. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Verica Kos