Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž R-7/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Martine Budinski Modronja, predsjednice vijeća, Kristine Devčić Merzel, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Alenke Lešić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BF iz [adresa] (ranije Kralja Tomislava 19), OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Plešu, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Republika Hrvatske, OIB: 52634238587 za Ministarstvo obrane RH, OIB: 66486182714, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu iz Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu od 28. listopada 2022. poslovni broj: Pr- 428/2016, u sjednici vijeća održanoj 25. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja BF te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu od 28. listopada 2022. poslovni broj: Pr- 428/2016 u dijelu točke II. izreke, a kojom je djelomično odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za iznos od 26.665,62 kn/3.539,14 eur.

II. Odbija se zahtjev tužitelja BF za nadoknadom troška žalbenog postupka u iznosu od 298,63 eura (ranije 2.250,00 kn) uvećan za PDV kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Karlovcu od 28. listopada 2022. poslovni broj: Pr-428/2016 suđeno je:

"I Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587-za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 66486182714, isplatiti tužitelju BF iz [adresa] (ranije Kralja Tomislava 19), OIB: [osobni identifikacijski broj] , na ime neisplaćenih dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom, noću i blagdanom za razdoblje od 1. rujna 2010.g. do 30. travnja 2014. g. iznos od 1.985,38 kn bruto/ 263,51 eur, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate kako slijedi:

- na iznos od 141,63 kn od 16.11.2011. g. do isplate,

- na iznos od 340,69 kn od 16.02.2012. g. do isplate,

- na iznos od 179,28 kn od 16.10.2012. g. do isplate,

- na iznos od 155,90 kn od 16.11.2012. g. do isplate,

- na iznos od 217,31 kn od 16.12.2012. g. do isplate,

- na iznos od 170,75 kn od 16.01.2013. g. do isplate,

- na iznos od 247,46 kn od 16.03.2014. g. do isplate,

- na iznos od 532,36 kn od 16.04.2014. g. do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5%-tnih poena do 31. srpnja 2015.g., a od 01. kolovoza 2015.g. do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za 3%-tna poena, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće, u roku od 15 dana.

II Do traženih 26.665,62 kn/ 3.539,14 eura, na ime neisplaćene plaće po osnovi prekovremenog rada, rada noću, subotama, nedjeljama i dr., tužitelj se odbija.

III Nalaže se tuženoj da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.375,00 kn/315,22 eura, uz zateznu kamatu tekuću od 28. listopada 2022. do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, sve u roku 15 dana."

2. Na takvu presudu u dijelu kojim je odbijen svojim zahtjevom tužitelj je pravovremeno uložio žalbu iz svih žalbenih razloga. Tužitelj navodi da se kod donošenja pobijane odluke prvostupanjski sud pozvao na odluku VSRH br. Rev 4029/2019-2 od 26. siječnja 2021. no, da suprotno navodima i utvrđenjima prvostupanjskog suda tužitelj nije koristio slobodne dane u onoj mjeri i na onaj način da bi ostvareni prekovremeni sati bili umanjeni. Slijedom toga tužitelj predlaže da županijski sud prihvati žalbu tužitelja te pobijanu presudu preinači na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti i da se naloži tuženiku da tužitelju plati prouzročene parnične troškove prema priloženom troškovniku, uvećanom za trošak sastava ove žalbe u iznosu od 2.250,00 kuna + PDV, a podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu tuženik nije podnio.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući presudu u pobijanom dijelu ovaj sud nije utvrdio da bi sud prvog stupnja, donoseći pobijanu odluku, počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22.,114/22. i 155/2023. dalje: ZPP), a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, dok žalba tužitelja nije isticala druge povrede postupka.

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj djelatna vojna osoba i da je bio u službi u utuženom periodu, a temeljem nalaza i mišljenja vještaka financijske struke ali i dostavljenih evidencija radnog vremena tuženika, je tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno da:

- u obračunima plaća tužitelja nije evidentiran prekovremeni rad, rad u dane blagdana, subotom, nedjeljom, odnosno noćni ili smjenski rad,

- je vještak sate rada u razdoblju od 01. lipnja 2010. do 31. prosinca 2010. godine obračunao prema Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (NN 118/2009) te Zakona o radu (NN 49/09. i 93/14.). Prema pravilniku, dnevni dodatak za dežurstvo unutarnje službe određuje se u koeficijentu od osnovice za obračun i iznosi 0,025 za vojnu osobu koja preuzme službu dežurstva u radne dane, a 0,05 za djelatnu vojnu osobu koja preuzme dežurstvo u subotu, nedjelju, na blagdan ili drugi neradni dan utvrđen zakonom,

- je vještak sate rada u razdoblju od 01. siječnja 2011. do 31. svibnja 2015. godine obračunao koristeći dnevnu evidenciju radnog vremena tužitelja koja je iskazana po satima rada, a iz koje je vidljivo u koje je dane tužitelj radio, koliko je sati radio, koliko je proveo u radu noću, subotom i nedjeljom i koliko je sati radio prekovremeno te naloge za utvrđivanje vremena u kojem je ostvaren prekovremeni rad i slobodni dani za tužitelja,

- sate rada iz dostavljene evidencije vještak je obračunao na sljedeći način: a) redovan rad, državni blagdan, godišnji odmor i plaćeni dopust uračunati su u vremenu od 8 sati,

b) prekovremeni rad je uračunato sve što je tužitelj odradio preko 8 redovnih sati ako je tužitelj radio u tjednu, odnosno svi sati koje je tužitelj odradio, ako je radio za vikend.

c) u noćni rad su uračunati svi sati koje je tužitelj odradio u vremenu od 22:00 do 6:00 sati,

d) u rad na terenu uračunato je ono vrijeme koje je tuženik uz tu oznaku naveo kao vrijeme provedeno u radu. Pregledom evidencije vještak uočava da za dio rada koji se odnosi na rad na terenu ne postoji točan sat dolaska i odlaska sa posla (već samo oznaka „TR“ i/ili označeno 8 sati rada) iz kojeg razloga vještak u tim slučajevima nije obračunao prekovremeni rad za te dane (dio 11/11, 9/12 te 7/13),

- u utuženom razdoblju tužitelj, osim na dežurstvu i terenu, radio u redovnom radnom vremenu, ali dužem od 8 sati dnevno pri čemu je ostvario prekovremeni rad (sahrana, hodočašće, polaganje vijenca, odavanje počasti,…),

- obzirom da tuženik na spis predmeta za razdoblje do lipnja 2014. godine nije dostavio dokumentaciju iz koje bi se bez bilo kakve dvojbe moglo utvrditi kada su, u kojem trajanju i za koji prekovremeni rad odobravani pojedini slobodni dani, vještak u drugoj i četvrtoj varijanti izračuna (u kojoj od ostvarenog prekovremenog rada oduzima slobodne dane koji po evidencijama definitivno postoje) oduzeti svi slobodni dani koje je tužitelj ostvario s time da su od ukupno ostvarenih slobodnih dana oduzeti oni koje bi tužitelj ostvario po osnovu dežurstva,

- vještak radi preraspodjelu radnog vremena prema točkama VII. i VIII. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (NN 118/2009) te sukladno toj Odluci utvrđuje:

a) za dežurstvo u unutarnjoj službi (dežurni i pomoćnik dežurnog), obračunava jedan slobodan radni dan za koji ostvaruje pravo na naknadu plaće,

b) u slučaju višednevnog obavljanja stražarske službe obračunava višednevni odmor u omjeru 3:1.

c) ti slobodni dani se potom ne koriste za umanjenje prekovremenih sati jer su ostvareni isključivo za dežurstvo i stražu, a po ovim vidovima rada se ne ostvaruje dodatak za prekovremeni rad.,

d) tužitelj u utuženom razdoblju nije bio na straži,

- da svome nalazu vještak iznosi da je obračun sačinio:

1) u prvoj varijanti u kojoj se prekovremeni rad u radu koji traje 16 sati dnevno, dakle s odbitkom dnevnog odmora od 8 sati (ali ne umanjuje za sate rada po slobodnim danima),

2) u drugoj varijanti u kojoj se prekovremeni rad u radu koji traje 16 sati dnevno, dakle s odbitkom dnevnog odmora od 8 sati, umanjuje za sate rada po slobodnim danima,

3) u trećoj varijanti u kojoj se prekovremeni rad u radu koji traje 24 sati dnevno ne umanjuje za sate rada po slobodnim danima,

4) u četvrtoj varijanti u kojoj se prekovremeni rad u radu koji traje 24 sati dnevno umanjuje za sate rada po slobodnim danima,

- da u svome mišljenju vještak iznosi da:

1) prema prvoj varijanti bi tužitelju za prekovremeni rad, rad noću, subotama, nedjeljama i blagdanima kroz utuženo razdoblje temeljem razlike plaće pripadala razlika plaće u visini od 24.727,81 kn bruto.

2) prema drugoj varijanti bi tužitelju za prekovremeni rad na terenu, rad subotama, nedjeljama i blagdanima kroz utuženo razdoblje pripadala razlika plaće u visini od 1.985,38 kn bruto.

3) prema trećoj varijanti vještak tužitelju bi za prekovremeni rad na terenu, rad subotama, nedjeljama i blagdanima kroz utuženo razdoblje pripadala razlika plaće u visini od 26.665,62 kn bruto.

4) te prema četvrtoj varijanti vještak tužitelju bi za prekovremeni rad na terenu, rad subotama, nedjeljama i blagdanima kroz utuženo razdoblje pripadala razlika plaće u visini od 1.985,38 kn bruto.

7. Na tako točno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo članka 10. stavka 3. Zakona o obrani („Narodne novine“ broj 33/02., 58/02. i 76/07.) i članka 96. stavka 1. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07. i 88/09. dalje: ZSOS/02), članka 136. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 73/13., 75/15. i 50/16.) te toč. XII. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“ broj 118/09., 118/12., dalje: Odluka/09) kao i Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj 50/08., 142/08., 118/09., 99/12.), zatim članka 136. i 155. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 73/13., 75/15. i 50/16. dalje: ZSOS/13) Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“ broj 33/14., 41/14., 53/14., 114/14. i 72/15.), Odluka o rasporedu radnog vremena (Narodne novine broj 66/14. dalje: Odluka/14) kao i odredbe Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba iz 2014. – Narodne novine broj

33/14. od 14. ožujka 2014.

8. Naime, točkom XII. Odluke/09 (koja se primjenjivala u sada dosuđenom periodu):

- da se prekovremenim radom pripadnika OS RH, kada je rad organiziran na drugi odgovarajući način, smatra rad dulji od redovnog mjesečnog fonda sati;

- prekovremenim radom, kada je rad pripadnika OS RH organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra se svaki sat rada dulji od osam sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom;

- prekovremenim radom, kada je rad pripadnika OS RH organiziran u smjenama ili u turnusu, smatra se svaki sat rada dulji od redovnog mjesečnog fonda radnih sati;

- o preraspodjeli ostvarenih sati rada iz prethodnog u sljedeći mjesec časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine donosi nalog kojim se utvrđuje vrijeme u kojem je ostvaren prekovremeni rad i slobodni dani tako da se za pet sati prekovremenog rada daje jedan slobodan dan;

- sati prekovremenog rada za koje pripadniku OS RH nije moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena utvrđuju se mjesečnim izvješćem o ostvarenim satima rada u proteklom mjesecu koje časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine dostavlja crtom vođenja i zapovijedanja nadležnoj financijskoj službi radi isplate.

9. Iako sam tužitelj ne osporava da je za odrađene prekovremene sate ostvario pravo na slobodne dane, tužitelj u žalbi osporava da bi tako ostvareno pravo iskoristio u mjeri u kojoj su mu tako ostvareni slobodni dani umanjeni od odrađenih prekovremenih. No, iz nalaza i mišljenja vještaka financijske struke je utvrđeno da je tužitelj u utuženom periodu sigurno koristio slobodne dane i to ukupno njih 183 (a u koju brojku nisu uračunati slobodni dani ostvareni temeljem dežurstva) i kojem utvrđenju sam tužitelj tijekom prvostupanjskog postupka nije prigovarao. Da je tužitelj ostvario pravo na slobodne dane proizlazi iz evidencije radnog vremena tužitelja (šihterice), a da je koristio slobodne dane ostvarene izvan dežurstva vidljivo je i iz Naloga o korištenju slobodnih dana od 1. travnja 2015. (str 99 spisa) a temeljem kojeg je tužitelj ostvario slobodan dan za rad na terenu i koji slobodan dan je koristio 2. travnja 2015.. Nadalje, vještačenjem je utvrđen ukupan broj prekovremenih sati od 250, a koja brojka je utvrđena nakon što je od višednevnog rada odbijeno 8 sati odmora. Naime, u situaciji kada je tužitelj višednevno boravio na terenu radi obavljanja poslova dežurstva, životno je i logično da kao djelatna vojna osoba koja zbog same činjenice rada na terenu ne može napustiti mjesto rada, ima pravo na slobodno vrijeme, u kojem se odmara po osam sati dnevno. Tako provedeno vrijeme izvan stvarno određenih sati rada, unatoč obveznoj prisutnosti tužitelja na radu, ne može se smatrati prekovremenim radom ( pa tako i VSRH u Revr 419/14-2 od 7. prosinca 2016.). Dakle, u konačnici preraspodjelom odrađeni prekovremeni sati tužitelja (njih 250) su u cijelosti podmireni korištenim slobodnih dana (njih 183, a u omjeru 5:1), a kako je to i vidljivo iz varijante 2. nalaza i mišljenja financijskog vještaka (ali i pregledu ostvarenih sati iz nalaza i mišljenja vještaka str 157. prvostupanjskog spisa odnosno dopune vještaka str. 200 spisa prvog stupnja). Stoga tužitelj sada neosnovano i paušalno ističe (a protivno nije dokazao – pa tako i VSRH u Rev-4029/2019-2) da ostvareno pravo na slobodne dane nije iskoristio u obračunatom mu omjeru. Slijedom navedenog pripadajuća razlika plaće (dosuđena) se odnosi samo na uvećanja plaće po osnovi rada noću, subotom i nedjeljom.

10. Slijedom iznesenog upravo je mjerodavan bio izračun vještaka po varijanti 2. nalaza i mišljenja, a kojim je utvrđeno da tužitelju pripada razlika plaće po utuženom osnovu u iznosu od 1.985,38 kn bruto/ 263,51 eura, a koji iznos je sud prvog stupnja tužitelju i dosudio.

11. Slijedom iznesenog, ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih razloga a temeljem članka 365. ZPP, ovaj sud je odbio žalbu tužitelja i potvrdio pobijenu presudu u pobijanoj točki II. izreke.

12. Odluka o troškovima žalbenog postupka tužitelja temelji se na članku 166. stavak 1. u svezi članka 154. stavak 1. ZPP a obzirom da tužitelj svojom žalbom nije uspio. Stoga je odlučeno kao u toč. II. izreke.

13. U nepobijanom dijelu (dosuđujućem) prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

U Sisku 25. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Martina Budinski Modronja