Pristupanje sadržaju
- 1 - Rev 782/2021-3
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr.sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika B. K. iz Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik I. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika-protutužitelja K. a. i p. d.d., Z., OIB:..., kojeg zastupa direktor Ž. B., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i zahtjeva za sudski raskid ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku, broj Gž R-824/2020-3 od 11. ožujka 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj Pr-3352/2014-77 od 17. rujna 2020., u sjednici održanoj 13. rujna 2023.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija tužitelja-protutuženika podnesena protiv presude Županijskog suda u Osijeku, broj Gž R-824/2020-3 od 11. ožujka 2021. u dijelu pod točkom II. izreke kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I. Utvrđuje se da Odluka o otkazu Ugovora o radu na neodređeno vrijeme br. 690/183, sklopljen dana 28.2.2009. /izvanredni otkaz/ broj D-RO-Iz 1/2014 od 22.4.2014., potvrđena Odlukom tuženoga broj: D-RO-Iz 1/2014-ZZPR o odbijanju zahtjeva za zaštitu prava od 8.5.2014. nisu dopuštene i da radni odnos tužitelju nije prestao, pa se nalaže tuženiku da tužitelja vrati na poslove savjetnika Predsjednika uprave za proizvodnju u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku Končar aparata i postrojenja d.d. naknaditi tužitelju B. K. iz Z., trošak parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. rujna 2020. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godina dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
III. Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:
"Raskida se Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen između tužitelja i tuženika od dana 28.2.2009. s danom 22.4.2014. kao danom prestanka radnog odnosa tužitelju, time da s osnova visine naknade štete prepušta odluku sudu".
2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:
"Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava kao osnovana, te se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 25 Pr- 3352/2014-77 od 17. rujna 2020.
I. Potvrđuje u točki III. izreke.
II. Preinačuje u točki I. i II. izreke i sudi:
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"I. Utvrđuje se da Odluka o otkazu Ugovora o radu na neodređeno vrijeme br. 690/183, sklopljen dana 28.2.2009. /izvanredni otkaz/ broj D-RO-Iz 1/2014 od 22.4.2014., potvrđena Odlukom tuženoga broj: D-RO-Iz 1/2014-ZZPR o odbijanju zahtjeva za zaštitu prava od 8.5.2014. nisu dopuštene i da radni odnos tužitelju nije prestao, pa se nalaže tuženiku da tužitelja vrati na poslove savjetnika Predsjednika uprave za proizvodnju u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku K.-a. i p. d.d. naknaditi tužitelju B. K. iz Z., trošak parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. rujna 2020. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi sa stanjima kredita odobrenih za razdoblje dulje od godina dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.".
3. Protiv drugostupanjske presude u dijelu pod točkom II. izreke tužitelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382.a st. 1. alineja 1. Zakona o parničnom postupku, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava i prijedlog za dopuštenje revizije zbog pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u odnosu na koje sudska praksa nije jedinstvena. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, pobijanu drugostupanjsku presudu preinačiti ili ukinuti i predmet vratiti drugom drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Odgovor na reviziju i prijedlog za dopuštenje revizije nisu podneseni.
5. U ovom parničnom postupku drugostupanjska presuda je donesena 11. ožujka 2021. pa su za odlučivanje o podnesenim izvanrednim pravnim lijekovima protiv te odluke mjerodavne odredbe Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP).
6. Odredbom čl. 382.a st. 1. alineja 1. ZPP propisano je da iznimno, stranke mogu podnijeti reviziju protiv presude donesene u drugom stupnju, bez dopuštenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u sporu:
- o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa.
7. Tužitelj je tužbenim zahtjevom tražio utvrđenje nedopuštenosti tuženikove odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu i utvrđenje da radni odnos tužitelja nije prestao, te vraćanje na poslove savjetnika predsjednika uprave za proizvodnju, pa primjenjujući citiranu odredbu čl. 382.a st. 1. alineja 1. ZPP na konkretan slučaj, proizlazi da je protiv drugostupanjske presude kojom je odlučeno o osnovanosti tužbenog zahtjeva dopušteno podnijeti reviziju bez dopuštenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
8. Revizija je neosnovana.
9. Pobijana drugostupanjska presuda je, sukladno odredbi čl. 391. st. 2. ZPP, ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
10. Tijekom postupka je utvrđeno:
- da je tužitelj s tuženikom imao sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme za rad na poslovima savjetnika predsjednika uprave za proizvodnju od 28. veljače 2009. koji je otkazan odlukom o izvanrednom otkazu od 22. travnja 2014.,
- da je tužitelj 3. travnja 2014. s M. C., rukovoditeljem strojne obrade, ušao u skladište koje se zaključava i u koje inače ne ulazi, te da je M. C. imao ključ skladišta i lozinku računala sindikalnog povjerenika koje se u skladištu nalazilo,
- za vrijeme dok su bili u skladištu, sa računala sindikalnog povjerenika poslan je e-mail na računalo M. C. koje je također imalo lozinku i nalazilo se u susjednoj prostoriji, time što se radi o e-mailu poslanom na adresu sindikalnog povjerenika V. A. i to o peticiji radnika protiv izbora Ž. A. u radničko vijeće odnosno peticiji koja se odnosila na izbor članova radničkog vijeća u prilogu kojeg je bila prazna tabela za potpise radnika,
- da je tužitelj nakon toga napustio prostor skladišta, otišao u prostoriju u kojoj se nalazilo računalo M. C., te je istog dana, na traženje Ž. A. savjetnika uprave, sa svoje e-mail adrese poslao navedeni e-mail Ž. A. premda je ta poruka bila namijenjena sindikalnom povjereniku, a ne tužitelju niti Ž. A.,
- da je Ž. A. nakon primitka navedenog e-maila isti proslijedio predsjedniku radničkog vijeća i na istog vršio pritisak i tražio ga da podnese ostavku.
11. Sud prvog stupnja prihvatio je tužbeni zahtjev jer da tuženik nije dokazao da je tužitelj neovlašteno pristupio računalnom sustavu sindikalnog povjerenika V. A., niti da je neovlašteno dalje distribuirao e-mail pod nazivom NO, zajedno s prilogom trećoj osobi Ž. A. Osim toga, sud je zaključio da tuženik nije dokazao da tužitelj nema ovlaštenje za pristup u prostoriju u kojoj se nalazi računalo i da on ne bi bio ovlašten distribuirati e-mailove s tog računala kojem je pristup imalo više ljudi, te da se ne radi o osobnom računalu niti jednog radnika, a sadržaj na tom računalu, pa tako i e-mailovi nisu povjerljive naravi, niti predstavljaju poslovnu tajnu.
12. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku odluku i odbio tužbeni zahtjev ocijenivši da je poslodavac imao opravdane razloge donošenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, u smislu odredbe čl. 108. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 149/09, 61/11, 82/12, 73/13 – dalje: ZR), jer se u konkretnom slučaju radi o neovlaštenom daljnjem slanju e-maila, namijenjenog sindikalnom povjereniku, što je nespojivo s prirodom posla i statusom tužitelja, kao radnika od posebnog povjerenja poslodavca, što je imalo za posljedicu gubitak povjerenja poslodavca u tužitelja. Slijedom navedenoga, odbijen je i tužbeni zahtjev za utvrđenje da radni odnos tužitelja nije prestao i da ga se vrati na rad na poslove savjetnika predsjednika uprave za proizvodnju, te je potvrđena odluka prvostupanjskog suda kojom je odbijen protutužbeni zahtjev za sudski raskid ugovora o radu.
13. Tužitelj u reviziji podnesenoj zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka navodi da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer revizijom pobijana drugostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito jer je sadržaj pojedinih isprava i datih iskaza suprotan sadržaju samih isprava i iskaza, te u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni su nejasni i proturječni. Osim toga, tužitelj u reviziji, u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, iznosi činjenice te daje vlastitu ocjenu dokaza različitu od ocjene dokaza koju je dao sud u pobijanoj odluci.
13.1. Suprotno tvrdnji tužitelja, tijekom postupka pred drugostupanjskim sudom, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP na koju ukazuje revizijom. To stoga što izreka drugostupanjske presude ne proturječi razlozima presude navedenim u obrazloženju u kojem su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju, a ti razlozi nisu proturječni iskazima saslušanih svjedoka, zapisnicima o njihovom saslušanju niti ispravama koje prileže spisu pa je moguće ispitati zakonitost i pravilnost tih odluka. Zbog navedenog nije osnovan revizijski navod tužitelja da je u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP.
13.2. Nadalje, u postupku pred drugostupanjskim sudom nije učinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP na koju upire revident jer se ocjena dokaza drugostupanjskog suda temelji na savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.
13.3. Osim toga, tijekom postupka pred drugostupanjskim sudom nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 367. st. 1. ZPP jer iz spisa proizlazi da je u uputi o pravnom lijeku prvostupanjske presude, naveden rok za žalbu od 15 dana, pa je tuženik žalbu podnio pravovremeno, računajući od dana primitka prvostupanjske presude, 17. rujna 2020. kad je njegovu punomoćniku na ročištu za objavu i uručenje presude uručena pobijana presuda. Prema ustaljenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom u nizu odluka (primjerice broj Rev-57/1999-2 od 28. travnja 1999., broj Revr-284/08 od 12. studenoga 2009., broj Revt-213/10 od 16. travnja 2014., broj Revt 148/16-2 od 11. srpnja 2017., broj Revr 752/2017-2 od 18. prosinca 2018. i broj Rev 3442/2018-2 od 10. prosinca 2019.), pogrešna uputa suda o pravnom lijeku protiv prvostupanjske presude, ne smije ići na štetu stranke koja se pridržava te upute i koja je sukladno danoj (pogrešnoj) uputi, žalbu podnijela prvostupanjskom sudu u navedenom roku. Zato se takva žalba ima smatrati pravovremenom. Takvo pravno shvaćanje zauzeto je i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U-III-3071/2006 od 18. ožujka 2009.
13.4. U odnosu na revizijske navode tužitelja kojima iznosi činjenice, preocjenjuje provedene dokaze, posebno iskaze svjedoka i daje drugačije zaključke o osnovanosti tužbenog zahtjeva od zaključka drugostupanjskog suda, treba reći da takvi navodi predstavljaju činjenične prigovore koji nisu od značaja u revizijskom stadiju postupka pa ih ovaj sud nije mogao uzeti u razmatranje s obzirom da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
13.5. Slijedom navedenog, nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka koje je tužitelj istaknuo u reviziji.
14. Predmet revizijskog razmatranja pobijane drugostupanjske presude u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava prvenstveno se svodi na ocjenu je li drugostupanjski sud, odlučujući osnovanosti tužbenog zahtjeva u dijelu u kojem je tužitelj zahtijevao utvrđenje nedopuštenosti tuženikove odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 108. ZR.
15. Odredbom čl. 108. st. 1. ZR propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.
16. Odlučujući o tužbenom zahtjevu, prema ocjeni vijeća, drugostupanjski sud je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo iz citirane odredbe čl. 108. st. 1. ZR jer ponašanje tužitelja i po ocjeni ovog suda, predstavlja tešku povredu obveze iz radnog odnosa zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć jer je došlo do gubitka povjerenja poslodavca u tužitelja. Naime, u postupku je utvrđeno da je tužitelj kao savjetnik predsjednika uprave tuženika, dakle kao osoba od posebnog povjerenja poslodavca, neovlašteno proslijedio e-mail koji nije bio namijenjen niti poslan njemu, već sindikalnom povjereniku na čiju e-mail adresu je i poslan.
17. Stoga je neosnovan istaknuti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP tužiteljeva revizija odbijena kao neosnovana.
Željko Šarić, v.r.