K-904/2025-18
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Gundulićeva 27
S P L I T
R E P U B L I K A H R V A T S K A
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu Marini Pavić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Marije Živaljić kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv optuženika OP, zbog kaznenih djela iz članka 139. stavak 2. u svezi stavka 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 i 114/22, 114/23, 36/24), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu pod poslovnim brojem KO-DO-701/2025 od 18. srpnja 2025., nakon javno održane i zaključene rasprave dana 22. rujna 2025. u nazočnosti optuženika OP, branitelja optuženika Dina Radića, odvjetnika u [adresa] te zamjenika Općinskog državnog odvjetnika u Splitu Animire Šimundić, dana 25. rujna 2025. objavio je i
p r e s u d i o j e
OPTUŽENIK: OP, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin DP i FP, djevojački O, rođen **.**.1979. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, elektromehaničar, nezaposlen, bez primanja, pismen sa završnom srednjom stručnom spremom, oženjen, otac dvoje djece, bez vojnog čina, neodlikovan, neosuđivan,
1)
k r i v j e
I. što je dana 30. lipnja 2025., oko 16,00 sati, u mjestu [adresa], dolaskom pred obiteljsku kuću u alkoholiziranom stanju i revoltiran time što su mu otac DP i kćerka OPR odbili dati ključeve od automobila, vikao je i s terase ispred kuće bacao je metalne stolice i pitare te je na prtljažniku svog vozila Fiat Punto razbio staklo, zatim je u nakani da ustraši oca DP i kćer OPR više puta im vičući kazao da će sve porazbijati, pribiti ih, udaviti i ubiti ih,
dakle, drugima ozbiljno prijetio da će ih usmrtiti, a kaznena djela su počinjena prema bliskim osobama,
II. čime je počinio u stjecaju dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnja
– djela opisana u članku 139. stavak 2. u svezi stavka 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24, dalje u tekstu KZ/11) i kažnjiva u članku 139. stavak 3. KZ/11, sve u svezi članka 51. KZ/11.
III. Nakon toga se optuženiku OP prethodno utvrđuju za dva kaznena djela iz članka 139. stavak 2. u svezi stavka 3. KZ/11 kazne zatvora u trajanju od po 7 (sedam) mjeseci,
IV. Stoga se optuženik OP, na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11, u svezi sa člankom 51. stavak 1. i 2. KZ/11
o s u đ u j e
na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 1 (jednog) mjeseca
IV. Potom se optuženiku OP, na temelju članka 57. KZ/11, izriče
d j e l o m i č n a u v j e t n a o s u d a
s time da će se dio kazne na koju je optuženik osuđen u trajanju od 6 (šest) mjeseci izvršiti, dok se preostali dio kazne u trajanju od 7 (sedam) mjeseci neće izvršiti ako imenovani optuženik u roku provjeravanja od 2 (dvije) godine, računajući od pravomoćnosti ove presude, ne počini neko novo kazneno djelo. Vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne (članka 57. stavak 5. KZ/11).
V. Na temelju članka 54. KZ/11, optuženiku OP se u kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 30. lipnja 2025. do 25. rujna 2025.
VI. Na temelju članka 69. KZ/11 optuženiku OP se izriče sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, koja se mjera izrečena uz kaznu zatvora izvršava u okviru zatvorskog sustava, a izvan zatvorskog sustava u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za otklanjanje ovisnosti uz nadzor nadležnog tijela za probaciju za vrijeme trajanja roka provjeravanja. Mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora odnosno proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude. Sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne osuđeniku koji bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom izrečenom uz uvjetnu osudu (članak 58. stavak 5. KZ/11).
VII. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stavak 2. točka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ( "Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11,121/11, 91/12 - Odluka i Rješenje USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 82/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP/08) nalaže se optuženiku OP u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti presude, podmiriti troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 685,10 (šesto osamdeset pet eura i deset centi) EUR-a, od čega se iznos od 485,10 EUR-a odnosi na trošak psihijatrijskog vještačenja a iznos od 200,00 EUR-a predstavlja paušalni iznos.
2)
Na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08,
OPTUŽENIK: OP (o.u.s.)
OSLOBAĐA SE OPTUŽBE
I. da bi dana 30. lipnja 2025., oko 16,00 sati, u mjestu [adresa], dolaskom u obiteljsku kuću, u nakani da ustraši majku FP više puta joj vičući kazao da će sve porazbijati, pribiti je, udaviti i ubiti je,
dakle, da bi drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,
II. pa da bi time počinio kazneno djelo protiv osobne slobode, i to jedno kazneno djelo prijetnje, opisano u članku 139. stavak 2. u svezi stavka 3. Kaznenog zakona KZ/11 i kažnjivo u članku 139. stavak 3. KZ/11.
III. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja u ovom dijelu padaju na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je pred ovim sudom optužnicu pod poslovnim brojem KO-DO-701/2025 od 18. srpnja 2025., protiv optuženika OP zbog tri kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnja – djela opisana u članku 139. stavak 2. u svezi stavka 3. KZ/11 i kažnjiva u članku 139. stavak 3. KZ/11, sve u svezi članka 51. KZ/11.
2. Prilikom očitovanja o optužnom aktu, optuženik OP je izjavio da se smatra krivim zbog počinjenja dva kaznena djela koja mu se stavljaju na teret optužnicom i to u odnosu na kaznena djela počinjena na štetu njegovog oca DP i kćeri DPR, ali da se ne smatra krivim zbog kaznenog djela prijetnje koje mu se stavlja na teret optužnicom a koje bi bilo počinjeno u odnosu na njegovu majku FP, te je svoju obranu iznio na kraju dokaznog postupka. Nije odgovarao na pitanja suda već je odgovorio samo na pitanje zastupnice optužbe.
3. Iznoseći svoju obranu na raspravi održanoj 22. rujna 2025. (list 166 spisa), optuženi OP je kazao kako se ne može sjetiti samog događaja zbog stanja u kojem se nalazio, ali mu je žao zbog svega što je učinio i to više nikada ne bi ponovio. Razlog zbog kojeg je te prigode konzumirao alkohol su teški zdravstveni problemi njegove obitelji kojih su ih snašli, otac i majka su teško oboljeli, majka mu je gotovo nepokretna, a otac ima karcinom pluća i jetre. Sve je to djelovalo na njega, vikao je na bolesnog oca, ali je istaknuo kako inače brine o njima na način da ih vodi liječniku i na kemoterapije. Jedno vrijeme je tu brigu o njegovim roditeljima preuzela njegova kćer OPR, ali ona sada pohađa fakultet i to više nije u mogućnosti. Istaknuo je kako je i sam u međuvremenu obolio, i to od ciroze jetre. Njegovom ocu se dodatno pogoršalo zdravstveno stanje i sada se želi o njemu brinuti. Inače da nije pio nekoliko godina a toga se i danas može pridržavati. Ponovio je da mu je žao. Na upit zastupnice optužbe je rekao da se ovakvo što više nikada neće ponoviti, spreman je liječiti se od alkohola. Sve ovo bi ponovio svojim roditeljima i kćeri da su oni bili prisutni u sudnici, ispričao bi im se. Osjeća veliko kajanje i žaljenje zbog učinjenog.
3.1. Pregledan je zapisnik o ispitivanju osumnjičenika OP u Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Postaji granične policije Imotski temeljem članka 208.a ZKP/08 od 1. srpnja 2025. sa snimkom ispitivanja (list 21-25 spisa) i zapisnik o prvom ispitivanju osumnjičenika OP u Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu od 2. srpnja 2025. sa snimkom ispitivanja (list 63-68 spisa).
3.2. Ispitan sukladno članku 208.a ZKP/08 kao i prilikom prvog ispitivanja pred državnim odvjetnikom, optuženik je iskoristio svoje zakonsko pravo i nije iznosio obranu.
4. Nadalje, tijekom postupka provedeno je usmeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Željku Ključeviću.
5. U dokaznom postupku, u smislu članka 430. u vezi sa člankom 329. ZKP/08 izveden je dokaz čitanjem isprava i to zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu za optuženika od 30. lipnja 2025. (list 49 spisa) kao i medicinske dokumentacije za oštećenu FP (list 94-99 spisa).
6. U daljnjem tijeku postupka na temelju odredbe članka 431. stavak 1. točka 6. ZKP/08, suglasnošću stranaka pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedoka žrtve DPR pred sucem istrage Županijskog suda u Splitu od 14. srpnja 2025. (list 87-89 spisa) i zapisnik o ispitivanju svjedoka žrtve DP od 14. srpnja 2025. pred sucem istrage Županijskog suda u Splitu (list 90-92 spisa).
3.2. Kako nije bilo daljnjih prijedloga za nadopunu dokaznog postupka, na kraju dokaznog postupka pregledani su izvadci iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženika (list 156-158 spisa).
4. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud smatra da je na nedvojben način utvrđeno da je optuženik počinio dva kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. u svezi stavka 3. KZ/11 na štetu njegovog oca DP i kćeri DPR za koja se tereti optužbom.
5. Tijekom ovog postupka optuženik je priznao počinjenje dva kaznena djela počinjena na štetu DP i DPR, pri čemu je u svojoj obrani na raspravi kazao kako je bio u alkoholiziranom stanju pa se ne može ni sjetiti samog događaja, no kazao je kako je vikao na oca. S obzirom da iz materijalnih dokaza u spisu proizlazi da je optuženiku inkriminirane prigode izmjerena koncentracija alkohola od 2,09 g/kg, logično je da se optuženik zbog takve alkoholiziranosti u kojoj se nalazio ne može jasno sjetiti niti ponoviti točne riječi koje je izgovorio oštećenicima, a koje su detaljno opisali oštećenici DP i DPR.
5.1. Iz iskaza oštećene-žrtve DPR u bitnom proizlazi da je ona dana 30. lipnja 2025. u poslijepodnevnim satima dovezla ispred obiteljske kuće u [adresa] svoga djeda DP i s njime se nalazila ispred obiteljske kuće kada je ispred kuće vozilom pristigao optuženik. U kući se nalazila njezina baka FP, a optuženik je u jednom trenutku ušao u kuću. Bio je poprilično pijan pa je oštećena ušla u vozilo kojim se optuženik dovezao te mu je iz kontakt brave izvukla ključ, sve kako bi ga spriječila da ponovno takav uđe u vozilo. Kada je optuženik izašao iz kuće i vidio da u vozilu nema ključeva, upitao je njezinog djeda gdje su ključevi ali djed je odgovorio kako mu ključeve neće dati. Potom mu je i oštećena kazala da mu ključeve neće dati jer nije htjela da djed dođe u probleme. Optuženik je glasno počeo tražiti od oštećene da mu preda ključeve a ona je to odbijala. Bijesan zbog toga, optuženik je počeo razbacivati stolice ispred kuće, nakon čega su mu ona i djed rekli da će pozvati policiju. Ni to ga nije smirilo već je došao do ovog istog vozila i onda nogom i jednim utegom razbio zadnje staklo na vozilu. Oštećena je rekla da je optuženik djedu i njoj za vrijeme dok se ovako ponašao rekao da će ih ubiti ako mu ne daju ključeve od vozila i da će sve porazbijati. Istaknula je kako se njezina baka FP za vrijeme ovih zbivanja nalazila u kući te je iz kuće izašla tek nakon što ju je oštećena pozvala. Inače je navela da je optuženik sklon konzumaciji alkohola i lijekova. Kada se optuženik nalazi u trijeznom stanju sasvim je drugačija i nekonfliktna osoba. Oštećena je ponovno na poseban upit kazala kako se njezina baka FP za vrijeme dok je optuženik njoj i djedu govorio da će ih ubiti, nalazila u kući. Konačno je oštećena navela kako je ove prigode bila uznemirena ali nije osjećala da bi je otac na bilo koji način napao, zapravo su se najviše plašili njezini baka i djed koji su bolesni.
5.2. Ispitan oštećenik-žrtva DP je iskazivao suglasno kao i njegova unuka DPR, ponovivši kako se optuženik nalazio u alkoholiziranom stanju i htio je da mu on i unuka OPR daju ključeve vozila što su oni odbijali. To se sve događalo pred obiteljskom kućom. Oštećenik je htio zaštiti svoju unuku i zato je optuženiku kazao da su ključevi vozila kod njega. Potom je optuženik krenuo prema njemu na što mu je oštećenik rekao: "Pa nećeš valjda mene tući, ja sam bolestan čovjek. Kazao je kako je optuženik dok su se on i unuka OPR nalazili ispred kuće govorio: "Ubit ću vas, udavit ću vas". Oštećenik je mišljenja kako se ova prijetnja odnosila i na njegovu suprugu FP jer je ona u međuvremenu izašla iz kuće. Optuženik je ove prigode nogom od stolice razbio stražnje staklo vozila s kojim se dovezao. Istaknuo je kako je zbog svega bio uznemiren i uplašen, kako radi sebe tako i radi supruge. Inače je onkološki bolesnik, boluje od karcinoma pluća a njegova supruga FP je također onkološki bolesnik, ima Hodgkinov sindrom, teško je pokretna i čeka je operacija kuka.
5.3. Oštećena-žrtva FP nije ispitana pred sucem istrage Županijskog suda u Splitu kao ni pred ovim sudom zbog težeg zdravstvenog stanja o kojem je priložila odgovarajuću medicinsku dokumentaciju.
6. Ovakav detaljan i okolnosan iskaz žrtava DPR i DP sud u cijelosti prihvaća kao vjerodostojne, te sud nije dvojio niti o jednoj odlučnoj okolnosti i činjenici jer je obrana optuženika u kojoj priznaje počinjenje kaznenih djela na štetu DPR i DP u suglasju sa ovakvim iskazima oštećenika žrtava DPR i DP, te naposljetku i materijalnim dokazima u spisu u vidu zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola kod optuženika. Oboje ovih svjedoka su podudarno i suglasno iskazivali o tome kako je došlo do toga da im optuženik uputi prijetnje, odnosno svemu je prethodilo to što su oštećenici odbili optuženiku u alkoholiziranom stanju dati ključeve od vozila radi čega je agresivno reagirao i uputio im prijetnje. Iz iskaza ovih svjedoka neprijeporno proizlazi da se događaj zbio pred obiteljskom kućom gdje su se nalazili oštećenici-žrtve DP i DPR, i da se optuženik obraćao baš njima, a sve nezadovoljan time što mu odbijaju dati ključeve od vozila. Stoga sve navedeno upućuju na pravilnost i potpunost priznanja optuženika u odnosu na dva kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. u svezi stavka 3. KZ/11 na štetu DP i DPR, iako optuženik kako je već navedeno, nije znao zbog alkoholiziranosti reproducirati tijek samo događaja ali se sjeća da je vikao na svoga oca DP.
7. Stoga, na temelju navoda obrane optuženika te ostalih dokaza koji se nalaze u spisu i koje je ovaj sud izveo tijekom dokaznog postupka te ocjenjujući dokaze zasebno i dovodeći ih u međusobnu vezu, sud smatra kako je činjenično stanje nedvojbeno utvrđeno odnosno da je optuženik u stjecaju počinio dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnja – djela opisana u članku 139. stavak 2. u svezi stavka 3. KZ/11 a kažnjiva u članku 139. stavak 3. KZ/11, sve u svezi članka 51. KZ/11, i to na štetu svoga oca DP i kćeri DPR. Pritom je za istaknuti kako za ostvarenje zakonskih obilježja prijetnje nije odlučno je li optuženik imao namjeru prijetnje i ostvariti već je bitno da su prijetnje objektivno podobne da kod oštećenika izazovu osjećaj straha ili osobne ugroženosti, a zbog čega je oštećenik DP podnio kaznenu prijavu.
7.1. Sud je mišljenja da su konkretne prijetnje optuženika bile objektivno podobne da kod oštećenika-žrtava DPR i DP izazovu strah i osobnu ugroženost, imajući u vidu okolnosti i kontekst cijelog događaja i alkoholiziranog stanja u kojem se optuženik nalazio. Dakle, nije zanemarivo da je optuženik postupio na jedan agresivan i bezobziran način, da je razbijao predmete ispred kuće, i to jer je bio revoltiran što mu oštećenici DP i DPR ne žele dati ključeve od vozila.
8. Stoga je nakon provedenog dokaznog postupka utvrđeno kako je optuženik OP dana 30. lipnja 2025., oko 16,00 sati, u mjestu [adresa], dolaskom pred obiteljsku kuću u alkoholiziranom stanju i revoltiran time što su mu otac DP i kćerka OPR odbili dati ključeve od automobila, vikao je i s terase ispred kuće bacao je metalne stolice i pitare te je na prtljažniku svog vozila Fiat Punto razbio staklo, zatim je u nakani da ustraši oca DP i kćer OPR više puta im vičući kazao da će sve porazbijati, pribiti ih, udaviti i ubiti ih.
9. Nadalje, sud je u skladu sa utvrđenim činjeničnim stanjem, odnosno iskazom kojeg su žrtve DPR i DP dale pred sucem istrage Županijskog suda u Splitu precizirao činjenični opis u odnosu na mjesto počinjenja samih kaznenih djela, na način da je označeno kako se sve zbilo pred obiteljskom kućom a ne u obiteljskoj kući kako je to u optužnici naveo državni odvjetnik. Ovakvom korekcijom nije prekoračena optužba na štetu optuženika.
10. Na optuženika je primijenjen materijalni zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenih djela – KZ/11, koji propis se naknadno nije mijenjao.
11. Vezano za ubrojivost optuženika OP, tijekom postupka je provedeno njegovo psihijatrijsko vještačenje po vještaku dr. Željku Ključeviću (list 164- 165 spisa), koji je u svom usmenom nalazu i mišljenju naveo kako OP ne boluje od duševne bolesti, privremene duševne poremećenosti ni nedovoljnog duševnog razvitka. No optuženik je ovisnik o alkoholu teže kliničke slike, a u vrijeme počinjenja kaznenih djela nalaze se objektivni pokazatelji da je bio pod odlučujućim utjecajem alkohola te je mogućnost shvaćanja značenja postupaka i upravljanja njima i takvom stanju bila smanjena u bitnoj mjeri. Vještak smatra kako kod optuženika postoji opasnost od ponavljanja istog ili težeg kaznenog djela pa je preporučio izreći mu sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti. Što se tiče koncentracije alkohola koja je izmjerena kod optuženika vještak je kazao kako kod ovisnika o alkoholu, pogotovo kod visokog stupnja akutne alkoholiziranosti, nisu rijetke amnezije, ali one su retrogradne i nisu rezultat zbivanja tempore criminis. Osim toga vještak nije našao podataka o potrebi intervencije liječnika neposredno i tijekom prethodnog postupka, niti je pronašao zabilježenih simptoma psihotične prirode. Konačno je kazao kako se optuženik i ranije liječio od alkohola te da svako liječenje poluči određene rezultate ali budući je ovisnost kronična, recidivirajuća bolest mozga, ponovni povratak akutizacije bolesti je vrlo izgledan i učestao, ovisno o osobinama ličnosti oboljelih.
12. Sud u cijelosti prihvaća ovakav nalaz i mišljenje vještaka kao uvjerljiv i argumentiran te utvrđuje da je optuženik u vrijeme počinjenja predmetnih kaznenih djela bio bitno smanjeno ubrojiv . Nakon provedenog dokaznog postupka sud nije pronašao nijedan ispričavajući razlog na strani optuženika.
13. S obzirom na potrebiti oblik krivnje zaključuje se kako je optuženik kritične prigode postupao s izravnom namjerom. Iz njegove obrane je razvidno kako je bio svjestan protupravnosti svog postupanja inkriminiranih prigoda, što znači da je u cijelosti bio svjestan svojih učina i htio njihovo počinjenje. Očito je da je on svjestan nedopuštenosti ovakvih radnji, ovo počinio upravo s ciljem da nastupi posljedica, tj. da zastraši oštećenike.
14. Stoga je optuženik OP kriv zbog počinjenja kaznenih djela opisanih u izreci.
15. Prilikom odluke o sankciji koja je navedena u izreci ove presude, sud je optuženiku kao olakotne okolnost cijenio njegovu dosadašnju kaznenu neosuđivanost, iskreno priznanje počinjenih kaznenih djela na štetu DP i DPR koje je doprinijelo ekonomičnosti postupka, izraženo kajanje i njegovu bitnu smanjenu ubrojivost u vrijeme počinjenja kaznenih djela. Sud mu je kao otegotne okolnosti cijenio bezobzirnost u postupanju, a posebno što je oštećenik DP osoba starije životne dobi, teško bolestan i potpuno fizički inferioran u odnosu na optuženika, odnosno u potpunoj nemoći da se kao takav na bilo koji način obrani. Osim toga, oštećena DPR je osoba mlade životne dobi, koja također nije bila u mogućnosti suprotstaviti se optuženiku.
16. Uzimajući u obzir sve gore navedene okolnosti, stupanj krivnje, kao i visinu propisane kazne za počinjena kaznena djela, sud smatra da se svrha kažnjavanja u odnosu na optuženika može postići izricanjem djelomične uvjetne osude. Sud smatra kako postoji visok stupanj vjerojatnosti da optuženik i bez izvršenja cijele kazne neće ubuduće činiti kaznena djela, a da će se ovom vrstom kaznenopravne sankcije postići svrha specijalne i generalne prevencije, odnosno u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženika da se kloni protupravnog ponašanja.
16.1. Stoga su optuženiku, na temelju članka 139. stavak 3. i članka 51. stavak 1. KZ/11, za svako od počinjenih kaznenih djela prethodno utvrđene pojedinačne kazne zatvora za dva kaznena djela iz članka 139. stavak 2. u svezi stavka 3. KZ/11 u trajanju od po 7 mjeseci. Potom je optuženik, na temelju članka 139. stavak 3. te članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 1 (jednog) mjeseca, a nakon toga mu je na temelju članka 56. KZ/11, izrečena djelomična uvjetna osuda s time da će se dio kazne na koju je optuženik osuđen u trajanju od 6 (šest) mjeseci izvršiti, dok se preostali dio kazne u trajanju od 7 (sedam) mjeseci neće izvršiti ako imenovani optuženik u roku provjeravanja od 2 (dvije) godine, računajući od pravomoćnosti ove presude, ne počini neko novo kazneno djelo. Vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne (članka 57. stavak 5. KZ/11).
16.2. Ovako izrečenu sankciju, ovaj sud smatra primjerenom kako počinjenim kaznenim djelima, tako i osobi optuženika, te očekuje da će takva sankcija utjecati prije svega na optuženika da ubuduće više ne čini kaznena djela te na sve građane da poštuju pravni sustav.
17. Kako je optuženik OP određeno vrijeme proveo u istražnom zatvoru, to mu se na temelju članka 54. KZ/11 u kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 30. lipnja 2025. do 25. rujna 2025.
18. Imajući u vidu da je ovaj sud tijekom postupka utvrdio kako je optuženik OP počinio kaznena djela za koja je proglašen krivim u vezi s ranijim navodima stalnog sudskog vještaka, to mu je na temelju članka 69. KZ/11 izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, koja se mjera izrečena uz kaznu zatvora izvršava u okviru zatvorskog sustava, a izvan zatvorskog sustava u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za otklanjanje ovisnosti uz nadzor nadležnog tijela za probaciju za vrijeme trajanja roka provjeravanja. Mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora odnosno proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude. Sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne osuđeniku koji bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom izrečenom uz uvjetnu osudu (članak 58. stavak 5. KZ/11).
18.1. Naime, iz psihijatrijskog nalaza i mišljenja dr. Željka Ključevića između ostalog proizlazi da je u vrijeme počinjenja predmetnih kaznenih djela optuženik bio pod odlučujućim utjecajem alkohola, a postoji opasnost da će zbog te ovisnosti počiniti teže kazneno djelo, radi čega je imenovani vještak predložio izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu. To sud i prihvaća, jer je ovakav prijedlog vještaka u skladu s člankom 69. KZ/11, pa je optuženiku izrečena ova sigurnosna mjera.
19. Konačno kako je optuženik proglašen krivim, sud ga je na temelju članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stavak 2. točka 1. i 6., obvezao naknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom od 685,10 (šesto osamdeset pet eura i deset centi) EUR-a, od čega se iznos od 485,10 EUR-a odnosi na trošak psihijatrijskog vještačenja a iznos od 200,00 EUR-a predstavlja paušalni iznos, sve imajući u vidu trajanje i složenost postupka, kao i imovinske prilike optuženika koji je mlada i radno sposobna osoba.
20. U odnosu na kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. u svezi stavka 3. KZ/11 koje se optuženiku optužnicom stavlja na teret da bi počinio na štetu svoje majke FP, sud smatra da nije dokazano da bi optuženik počinio kazneno na štetu svoje majke FP, zbog čega je sud optuženika za to kazneno djelo oslobodio optužbe na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08.
20.1. Naime, sud je ponajprije iz iskaza ispitanih oštećenika-žrtava DP i DPR utvrdio kako se događaj zbio pred obiteljskom kućom, a iz iskaza oštećene-žrtve DPR na dokaznom ročištu pred sucem istrage, proizlazi kako se njezina baka FP za vrijeme dok je optuženik upućivao riječi prijetnje nalazila u kući te je iz kuće izašla tek nakon što ju je oštećena pozvala. Nadalje je iz iskaza oštećenika-žrtava DP i DPR sasvim jasno da su prijetnje optuženika uslijedile onda kada je on nezadovoljan što mu upravo otac DP i kćer DPR nisu htjeli dati ključeve od vozila. Stoga, u takvoj situaciji kada uopće nije bilo nikakvog kontakta između optuženika i njegove majke FP jer se ona nalazila unutar kuće i nije sudjelovala u razgovoru oko ključeva, sud drži da se optuženik inkriminirane prigode uopće nije obraćao majci FP. Ispitan oštećenik DP je bio mišljenja kako se ova prijetnja odnosila i na njegovu suprugu FP jer je ona u međuvremenu izašla iz kuće, ali riječ je o njegovom poimanju cijele situacije koje nije dostatno da bi se donio zaključak da je prijetnja bila upućena i FP. Kod ovakvog stanja stvari sud nedvojbeno zaključuje da inkriminirana prijetnja nije bila upućena FP, već da se optuženik obraćao samo ocu DP i kćeri DPR, zbog čega je odlučeno kao u odlomku 2) presude.
21. Što se tiče troškova kaznenog postupka vezano za kazneno djelo pod odlomkom 2) izreke presude, na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja u ovom dijelu padaju na teret proračunskih sredstava.
U Splitu, 25. rujna 2025.
SUDAC
Marina Pavić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od trenutka primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u dovoljnom broju primjeraka ovom sudu, a o njoj odlučuje županijski sud.
DNA:
- optuženik OP, [adresa],
- Općinsko državno odvjetništvo u Splitu,
- oštećenici-žrtve DP i DPR, po pravomoćnosti presude,
- u spis.